REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj K-91/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu Miljenku Matiću, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Karmen Dautović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika OĐ, zbog kaznenog djela protiv okoliša – protupravne gradnje iz čl. 252.a st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06, 110/07., 152/08., 57/11., 77/11. - dalje u tekstu KZ/97), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Pazinu broj: K-DO-397/13 od 7. veljače 2014. s izmjenama od 12. travnja 2018., nakon javne rasprave održane i zaključene 21. studenog 2024. u nazočnosti zastupnika optužbe – višeg državnoodvjetničkog savjetnika Općinskog državnog odvjetništva u Puli-Pola ĐĐ, okrivljenika OĐ i branitelja okrivljenika Damira Krpana, odvjetnika iz [adresa], **.**.2024. objavio je u nenazočnosti stranaka i

p r e s u d i o  j e

I Na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. - dalje u tekstu ZKP/08) kazneni nalog izdan presudom Općinskog suda u Bujama-Buie poslovnog broja K-17/2014 od 12. veljače 2014. stavlja se izvan snage u odnosu na okrivljenika OĐ.

II Okrivljenik OĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. O i Đ, rođ. L, rođen **.**.1963. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, F, nezaposlen, s mjesečnim primanjima od 2.000,00 EUR, neoženjen, otac dvoje punoljetne djece, vlasnik restorana i obiteljske kuće u [adresa] veličine 500 m2, vojsku služio 1982. u Šibeniku i Lastovu, bez čina i odlikovanja, osuđivan, prekršajno nekažnjavan,

k r i v  j e

što je

tijekom mjeseca travnja 2012. godine u Umagu, Obala Sv. Pelegrina, protivno članku 62. st. 1. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (NN 66/99, 151/03, 157/03, 100/04, 87/09, 88/10, 61/11, 25/12 i 136/12), bez da je pribavio prethodno odobrenje nadležnog tijela, na kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] izvodio građevinske radove na način da je izgradio zid od blok opeke sa dva otvora (prozor i vrata), sa vanjske strane obrađen kamenom, dužine 6,30 metara i visine 3,10 metara, a kč. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] nalazi se unutar prostornih međa zaštićene povijesne cjeline T,

III dakle, protivno propisima i bez potrebne građevinske dozvole gradio građevinu, a djelo je počinjeno u području koje je propisom ili odlukom nadležnog državnog tijela proglašeno kulturno povijesnom cjelinom,

čime je počinio kazneno djelo protiv okoliša – protupravne gradnje iz čl. 252.a st. 2. KZ/97,

IV Okrivljeniku OĐ se za kazneno djelo protiv okoliša – protupravne gradnje iz čl. 252.a st. 2. KZ/11, na temelju čl. 252.a st. 2. i čl. 53. KZ/97, izriče

KAZNA ZATVORA

u trajanju od 10 (deset) mjeseci

V Na temelju čl. 67. KZ/97 okrivljeniku OĐ izriče se

UVJETNA OSUDA

kojom se određuje da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ukoliko u roku od 2 (dvije) godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

VI Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 okrivljenik OĐ dužan je naknaditi troškove ovog kaznenog postupka, i to trošak paušala u iznosu 400,00 EUR, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu (dalje u tekstu: ODO Pazin), kao ovlašteni tužitelj, podnijelo je Općinskom sudu u Bujama-Buie 7. veljače 2014. optužnicu pod brojem K-DO-397/13 od 31. siječnja 2014. kojom se okrivljenik OĐ (dalje u tekstu: okrivljenik) tereti za počinjenje kaznenog djela protiv okoliša – protupravne gradnje iz čl. 252.a st. 2. KZ/11.

1.2. Optužnicom je ujedno predloženo da se protiv okrivljenika prihvati zahtjev za izdavanje kaznenog naloga kojim se bez provođenja rasprave za inkriminirano kazneno djelo iz optužnice osuđuje na zatvorsku kaznu u trajanju od 8 (osam) mjeseci s rokom provjeravanja u trajanju od 2 (dvije) godine.

1.3. Postupajući po prijedlogu ODO Pazin iz optužnice, Općinski sud u Bujama Buje je presudom poslovnog broja K-17/2014 od 12. veljače 2014. (listovi 3-5 spisa) izdao kazneni nalog kojim se okrivljenik oglašava krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret uz osudu na predloženu kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci s rokom provjeravanja u trajanju od 2 (dvije) godine. Kako je okrivljenik, putem izabranog branitelja Damira Krpana, odvjetnika iz [adresa], protiv navedene presude s kaznenim nalogom izjavio pravovremen prigovor (list 7 spisa), predmet je dostavljen optužnom vijeću u rad radi ispitivanja osnovanosti optužnice.

1.4. Rješenjem optužnog vijeća Općinskog suda u Bujama-Buie poslovnog broja K-17/2014, Kov-79/2014 od 11. rujna 2024. (listovi 10-11 spisa) u cijelosti je potvrđena uvodno citirana optužnica u odnosu na okrivljenika.

1.5. Činjenični opis inkriminiranog kaznenog djela konačno je preciziran od strane zastupnika optužbe na raspravi održanoj 12. travnja 2018. (list 143 spisa) tako da sada glasi kao u toč. II. izreke presude.

2. Presudom Općinskog suda u Puli-Pola poslovnog broja K-776/2015 od 15. ožujka 2022. (listovi 224-231 spisa) okrivljenik je proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela protiv okoliša – protupravne gradnje iz čl. 252.a st. 2. KZ/11 te je osuđen na zatvorsku kaznu u trajanju od 10 (deset) mjeseci s rokom provjeravanja u trajanju od 2 (dvije) godine.

3. Povodom žalbe okrivljenika, a povodom te žalbe i po službenoj dužnosti, presudom Županijskog suda u Splitu poslovnog broja Kž-377/2022 od 12. ožujka 2024. (listovi 238-242 spisa) ukinuta je prvostupanjska presuda te je predmet upućen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Prilikom očitovanja o osnovanosti optužnice na početku rasprave održane 21. studenog 2024. okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenog djela za koje se tereti, kao i da će svoju obranu iznijeti na kraju dokaznog postupka.

5. Tijekom dokaznog postupka, na temelju odredbe iz čl. 431. st. 1. toč. 6. i 8. ZKP/08, pročitani su iskazi svjedoka LĐ sa zapisnika od 10. siječnja 2017. (listovi 127-128 spisa), iskaz svjedoka FĐ sa zapisnika od 10. siječnja 2017. (listovi 128-129 spisa), iskaz svjedokinje LĐ sa zapisnika od 26. studenoga 2020. (list 167 spisa), iskaz svjedoka TĐ sa zapisnika od 26. studenoga 2020. (listovi 167-168 spisa) te iskaz svjedoka FĐ sa zapisnika od 11. ožujka 2022. (listovi 218-219 spisa). Nadalje, pročitana je kaznena prijava T (listovi 14 i 15 spisa), dopis Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, zapisnik i rješenje (listovi 16-21 spisa), zapisnik T te je izvršen uvid u fotografije (listovi 24-45 spisa), skicu katastarskog plana i dopis Konzervatorskog odjela u Puli (listovi 46 i 48 spisa), zatim, pročitano je odobrenje za upotrebu (list 49 spisa), nalaz Istarske županije, Ureda za prostorno uređenje s prilozima (listovi 60-84 spisa) i dopis T s prilozima, nakon čega je izvršen uvid u skice, urbanistički plan i izvod iz registra kulturnih dobara (listovi 109- 123 spisa). Zaključno, pročitani su podaci iz kaznene i prekršajne evidencije za okrivljenika, a kao zadnji dokaz u postupku okrivljenik je iznio svoju obranu, s time da je, uz suglasnost stranaka, pročitan zapisnik uz reprodukciju snimke prvog ispitivanja okrivljenika od 15. siječnja 2014.(listovi 52-58 spisa) te obrana koju je okrivljenik iznio na raspravi održanoj 11. ožujka 2022. (list 220 spisa).

5.1. Na temelju čl. 421. st. 1. toč. 3. i 4. ZKP/08 odbijen je kao neprikladan i usmjeren na odugovlačenje postupka dokazni prijedlog obrane za saslušanje svjedoka ŠĐ, i to stoga što je zaključeno da je, kraj sadržaja iskaza preostalih svjedoka, obrane koju je iznio okrivljenik te materijalne dokumentacije koja je priložena spisu, činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za presuđenje, odnosno da bi saslušanje ŠĐ na predložene okolnosti nepotrebno produljilo trajanje ovog kaznenog postupka.

6. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga, niti su istaknule primjedbe na provedeni dokazni postupak.

7. U ovom predmetu, s obzirom da te činjenice okrivljenik u svojoj obrani nije osporavao, a potvrđuje ih i zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru, nije sporno da je tijekom mjeseca travnja 2012. godine u [adresa] na kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] izgrađen zid od blok opeke s dva otvora (prozor i vrata), s vanjske strane obrađen kamenom, dužine 6,30 metara i visine 3,10 metara. Nije sporno i da se nekretnina oznake kč. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] nalazi unutar prostornih međa zaštićene povijesne cjeline T jer to potvrđuje dokumentacija ŽĐ i dopis Konzervatorskog odjela u Puli koji su priloženi spisu.

8. Sporno je je li te radove izvodio okrivljenik, s obzirom da on to izrijekom osporava u svojoj obrani, odnosno je li okrivljenik, ukoliko je on izvodio radove, bio svjestan da je takve radove poduzimao protivno čl. 62. st. 1. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara („Narodne novine“ broj: 66/99, 151/03, 157/03, 100/04, 87/09, 88/10, 61/11, 25/12 i 136/12), dakle, bez da je pribavio prethodno odobrenje nadležnog tijela za obavljanje takvih radova.

9. Okrivljenik je u okviru dokazne radnje prvog ispitivanja u svojstvu osumnjičenika pred ODO Pazin 15. siječnja 2014. iznio svoju obranu u kojoj navodi da je njegov otac dugo vremena koristio jedno skladište, da je taj prostor potom naslijedio od oca, tijekom 1996. je provodio određene radove adaptacije, što se sve dobro vidi u elaboratu CĐ kojeg je priložio spisu. Smatra da nije ništa loše napravio, da je samo uljepšao izgled grada jer je to nekada bilo ruglo, da je zbog toga dobio i nagradu od grada jer je sve to „malo uljepšao“. Pritom, ne spominje da bi objekt bio u vlasništvu neke druge osobe, da je netko drugi provodio radove na nekretnini, već tvrdi da zid koji se spominje u optužnici postoji od ranije, iako je sada podignut malo više gore (da ga je nadogradio), odnosno da se novi građevinski zahvat sastoji u tome što je „zid podigao za metar više“, što sve ima na slikama koje je napravio inspektor. Zaključno, navodi da nije tražio nikakvo odobrenje za takav zahvat kojeg je radio tijekom proljeća, da je radove provodio prije dvije godine te da nije koristio opeku, već samo kamen.

10. Protivno obrani koju je iznosio prilikom prvog ispitivanja, na raspravi održanoj 11. ožujka 2022. okrivljenik je naveo kako nije gradio inkriminirani zid. Ovo da je drugi put kako njega LĐ lažno prijavljuje za kaznena djela. Imenovana da ga je lažno prijavila da je on prijetio njenom sinu. Predmetni zid da je uklonjen 2013., on ne zna tko ga je uklonio jer on to nije financirao. Ne zna da li je njegova pokojna majka financirala uklanjanje zida, možda i je.

11. Konačno, na raspravi održanoj 21. studenog 2024. okrivljenik navodi da je kuća u vrijeme izgradnje zida bila kuća njegove majke koja je sada pokojna, kao i da su u toj obiteljskoj kući živjela i njegova tri brata. Okrivljenik je istaknuo i da je prilikom prvog ispitivanja u Pazinu izjavio da je on sagradio zid jer je njegova majka tada bila bolesna i nije je htio „povlačiti“ po sudu. Doista ne zna zbog kojeg je razloga primao pismena od suda i odvjetništva, odnosno zbog kojeg su razloga njemu slali takve podneske, jer on nije gradio, niti je rušio. Konačno, naveo je da zid koji se spominje u sadržaju inkriminacije više ne postoji.

12. Protivno takvoj obrani okrivljenika, iskazi svjedoka LĐ i TĐ, koji nalaze potvrdu u materijalnoj dokumentaciji priloženoj spisu: dopisu Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, zapisnik i rješenje (listovi 16-21 spisa), zapisniku ŽĐ i fotografijama (listovi 24-45 spisa), skici katastarskog plana i dopisu Konzervatorskog odjela u Puli (listovi 46 i 48 spisa), nalazu Istarske županije, Ureda za prostorno uređenje s prilozima (listovi 60-84 spisa), dopisu ŽĐ s prilozima te sa skicama, urbanističkim planom i izvodom iz registra kulturnih dobara (listovi 109-123 spisa), nedvojbeno potvrđuju da je okrivljenik počinio radnje opisane u činjeničnom opisu inkriminiranog kaznenog djela iz optužnice, odnosno da je počinio kazneno djelo koje mu se u ovom predmetu stavlja na teret.

13. Iz uvida u Zapisnik o inspekcijskom pregledu od 03. svibnja 2012. (listovi 17- 18 spisa) proizlazi da je 03. svibnja 2012. obavljen inspekcijski nadzor gradnje na adresi [adresa], na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a u nazočnosti okrivljenika kao investitora. Očevidom na licu mjesta utvrđeno je da je okrivljenik izveo zid od blok opeke s dva otvora (vrata i prozor), a koji je s vanjske strane obrađen kamenom, dimenzija zida da je 6,30 m dužine i 3,10 m visine. Navedeni zid da zatvara prostor između postojećih zgrada na kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica]. Za navedene građevinske radove nije ishodovano odgovarajuće odobrenje za građenje te je pozivom na čl. 300. ZOPUG-a gradilište zatvoreno. Zapisnik je potpisan od strane okrivljenika i građevinskog inspektora TĐ.

14. Rješenjem Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, Uprave za inspekcijske poslove, Sektora građevinske inspekcije, Područne jedinice Pazin, klasa: UP/I-362-02/12-02/790, ur. broj: 531-07-1-5-1-12-2 od 10. svibnja 2012. (listovi 19-21 spisa) okrivljeniku je kao investitoru naloženo uklanjanje zida od blok opeke sa dva otvora (prozor i vrata), sa vanjske strane obrađen kamenom, dužine 6,30 m i visine 3,10 m, na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], javno dobro, koji zatvara javni prostor pravokutnog oblika i graniči sa kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], bez potvrde glavnog projekta, u roku od 15 dana od zaprimanja toga rješenja.

15. Iz Zapisnika ŽĐ od 9. svibnja 2012. te uz njega dostavljenu fotodokumentaciju i izvadak iz katastra (24-46) proizlazi kako je očevidom na licu mjesta izvršenim u [adresa], točnije na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ustanovljena bespravna gradnja na javnom dobru, što se sve prikazuje na fotografijama (listovi 25-45 spisa).

16. Dopis Konzervatorskog odjela u Puli od 04. veljače 2013. (list 48 spisa) potvrđuje da se nekretnina oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi unutar kulturno- povijesne jezgre ŽĐ koja je zaštićena kao kulturno dobro.

17. Svjedokinja LĐ u svom iskazu navodi da je njena nekretnina na kojoj živi susjedna nekretnina od one koju koristi okrivljenik, kao i da joj je okrivljenik svojim radovima zatvorio dva prozora i jedna vrata. Na fotografiji priloženoj listu 25 spisa pojašnjava da je kuća označena slovom A njena kuća, dok je slovom B označen zid kojeg je okrivljenik podigao u travnju 2012. Sigurna je da su radovi počeli upravo u travnju 2012. jer je tada bila u bolnici, kao i da su radovi trajali nekih mjesec dana. Prostor koji se nalazi iza zida je u vlasništvu ŽĐ. S bočne strane njene kuće nalazili su se prozori i vrata, što je okrivljenik zatvorio zidom i krovom koji je napravio. Tvrdi da je za svoja vrata i prozore imala sve potrebne dozvole. Udaljenost između zida kojeg je napravio okrivljenik i kuće koja se vidi na fotografiji, koja se nalazi iza tog zida, je otprilike 6 metara. Nakon što je okrivljenik počeo graditi obratila se ŽĐ, jer je to njihovo vlasništvo. Oni su joj prenijeli da su poduzeli sve da se njegova gradnja zaustavi. Međutim, sve je to išlo dalje. Jedne prigode, dok su trajali radovi, sjela je na svoj prozor koji se nalazi s bočne strane nekretnine, pri čemu napominje da je taj prozor smješten „malo više“, tada je vidjela jednog radnika i okrivljenika koji su vršili radove na krovu. Čula je kako okrivljenik govori tom radniku da će sam skinuti jedan lim koji je postavio njen suprug. Lim nije uklonjen u cijelosti, već do pola, i to zbog toga što je pozvala policiju. Taj natkriveni prostor sada predstavlja ostavu od okrivljenika, ne može vidjeti što je unutra jer je zid zatvorio njena vrata i prozore.

17.1. Prema navodima svjedokinje LĐ, zbog gradnje koju je okrivljenik započeo obraćala se gradonačelniku i pročelnicima. Njen boravak i bolnici je trajao oko 6 dana, zna da su MĐ i jedan čovjek po imenu FĐ gradili taj zid, to joj je poznato jer ih je vidjela. Osim toga, upravo su oni došli na krov i skinuli lim kojeg je ranije spominjala. Zid je srušen nakon što je došla građevinska inspekcija, ali okrivljenik je ponovno sve zagradio da se ne može više proći. Zaključno, ističe da je osobno vidjela kako su FĐ i MĐ vršili radove, da je okrivljenik stajao pored njih, kao i da je čula da im govori kako da rade, s time da je jedan prednji zid („od naprijed“) okrivljeniku u konačnici srušen u travnju 2016. Pojašnjava da je inspektor TĐ bio na licu mjesta te je napravio svoje, iako u konačnici nije pomaknut zid koji njoj zatvara prozore i vrata.

18. Pored takvog jasnog i uvjerljivog iskaza svjedokinje LĐ, koja bez bilo kakvih proturječnosti i nejasnoća, u dva odvijena navrata pred sudom (na raspravama održanim 10. siječnja 2017. i 26. studenog 2020.) opisuje način na koji su se provodili radovi, njihov obujam, kao i činjenicu da je upravo okrivljenik poduzimao te radove i njima rukovodio, što ne spori niti okrivljenik prilikom prvog ispitivanja, a sve navedeno nalazi potvrdu u prethodno citiranoj (opisanoj) materijalnoj dokumentaciji, da je upravo okrivljenik (a ne neka druga osoba) poduzimala radove na nekretninama koje se navode u sadržaju inkriminacije potvrđuje iskaz svjedoka TĐ s rasprave održane 15. prosinca 2021. u kojem navodi da je po zanimanju građevinski inspektor, da u svom poslu kontrolira zakonitost gradnje, kao i da je imao dvije prijave vezano za gradnju okrivljenika u 2012. na području [adresa], adresa [adresa], a kako to stoji na rješenju (list 19 spisa(. Za tu gradnju dobio je prijavu od gospođe LĐ, ali i od ŽĐ. Tvrdi da je okrivljenik pregradio jednu poprečnu ulicu kamenim zidom i to je pregradio u naravi javni prostor. Tada mu je izdao rješenje kojim se nalaže da ukloni zid, s time da je uklanjanje zida i izvršeno preko treće osobe, pri čemu se okrivljenik na rješenje nije niti žalio. Prema njegovom saznanju, okrivljenik je srušio vanjski zid, a ne zna što je sa zidom s unutarnje strane koji se naslanja na vrata i prozore gospođe LĐ. On nije rješenjem nalagao da se ruši bilo koji zid, nego onaj koji je na kraju okrivljenik i srušio. Nije mu poznata trenutna situacija na terenu, odnosno jesu li gospođi LĐ zagrađeni prozori i vrata. Ima samo saznanje, prema navodima gospođe LĐ, da je okrivljenik radio taj zid, drugih saznanja nema. Potom pojašnjava da je zid detaljno opisao u svom rješenju kojim nalaže rušenje zida (koje se nalazi na listovima 19-21 spisa), kao i da je zid srušen u sklopu upravnog postupka, da ga okrivljenik nije dobrovoljno srušio. Okrivljenik se nije žalio na rješenje da on treba ukloniti zid i ono je postalo pravomoćno te je rješenje u konačnici i izvršeno. Prema njegovom mišljenju, okrivljenik je sazidao zid jer je unutarnji prostor koristio za skladište svojih stvari, i to svari iz svoga restorana.

19. Kraj takvog sadržaja iskaza saslušanih svjedoka LĐ i TĐ, koje sud zbog svih prethodno iznesenih razloga smatra u potpunosti životnim i vjerodostojnim, činjenice da se upravo okrivljenik u zapisniku o inspekcijskom pregledu navodi kao investitor radova, da okrivljenik na sadržaj takvog zapisnika u kojem se opisuje kao investitor, odnosno na kasnije rješenje kojim se upravo njemu nalaže uklanjanje zida, nije žalio niti je nadležnom inspekcijom tijelu uputio bilo kakav prigovor ili pritužbu u kojem bi tvrdio da on nije osoba koja je investitor radova, odnosno osoba po čijem su se nalogu izvodili radovi, a posebno da okrivljenik prilikom prvog ispitivanja pred ODO Pazin nije osporavao, već je izrijekom priznao da objekt na kojem je izvodio radove smatra svojim vlasništvom koje je naslijedio od oca, odnosno da je upravo on poduzimao radove, sud smatra kasniji pokušaj okrivljenika da u svojoj obrani pred sudom pokojnu majku označi kao investitora (ili izvođača radova) krajnje nemoralnim i u potpunosti promašenim pokušajem izbjegavanja kaznene odgovornosti. Pritom, izuzetno je neuvjerljiv i neživotan pokušaj svjedoka FĐ da svojim iskazom okrivljeniku pomogne u tom naumu, posebno u dijelu u kojem tvrdi da je okrivljenikova majka, žena od 75 godina u vrijeme poduzimanja radova, njemu kao zidaru davala naloge o vrsti i obujmu građevinskih radova koje mora poduzimati, odnosno da je upravo majka okrivljenika, pored četiri muška sina (koja spominje okrivljenik), na sebe preuzela ulogu financijera i organizatora nelegalnih građevinskih radova u gradskoj jezgri ŽĐ, a time i rizik sukoba i obračunavanja sa svim susjedima koji su se provođenju tih radova izuzetno protivili i takve radove prijavljivali brojnim inspekcijama i gradskih tijelima, što sud smatra krajnje nevjerojatnim

20. Slijedom svega obrazloženog, usporedbom i analizom svih dokaza pojedinačno, kao i u njihovoj ukupnosti, sud nalazi nedvojbeno utvrđenim da je okrivljenik, tijekom mjeseca travnja 2012. godine u [adresa] protivno članku 62. st. 1. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara („Narodne Novine“ broj: 66/99, 151/03, 157/03, 100/04, 87/09, 88/10, 61/11, 25/12 i 136/12), bez da je pribavio prethodno odobrenje nadležnog tijela, na kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] izvodio građevinske radove na način da je izgradio zid od blok opeke sa dva otvora (prozor i vrata), s vanjske strane obrađen kamenom, dužine 6,30 metara i visine 3,10 metara, a kč. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] nalazi se unutar prostornih međa zaštićene povijesne cjeline T.

21. Sukladno odredbi čl. 3. KZ/97 (koja je istovjetna odredbi čl. 3. KZ/11) prema počinitelju kaznenog djela primjenjuje se zakon koji je bio na snazi u vrijeme kad je kazneno djelo počinjeno (st. 1.), a za slučaj promjene zakona nakon počinjenja djela prema počinitelju se obvezno primjenjuje zakon koji je blaži (st. 2.). Inkriminirano ponašanje okrivljenika, koje je u optužnici kvalificirano kao kazneno djelo protiv okoliša – protupravne gradnje iz čl. 252.a st. 2. KZ/97 (za koje je zapriječena zatvorska kazna u trajanju od šest mjeseci do pet godina), prema utvrđenju suda, ima pravni kontinuitet u kaznenom dijelu protiv okoliša – protupravne gradnje iz čl. 212. Kaznenog zakona („Narodne novine" br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24.) za koje je zapriječena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci do 5 (pet) godina. Stoga, s obzirom da KZ/97 i KZ/11 propisuju isti okvir kazne za inkriminirano ponašanje, odnosno da KZ/11 nije „blaži“ zakon za okrivljenika, sud je primjenom čl. 3. KZ/97 odlučio da inkriminirano ponašanje treba kvalificirati po KZ/97 jer je kazneno djelo počinjeno za vrijeme važenja tog zakona.

22. U pogledu subjektivnih elemenata kaznenog djela, sud je utvrdio da je okrivljenik pri počinjenju kaznenog djela bio ubrojiv jer njegova ubrojivost tijekom postupka ni na koji način nije dovedena u sumnju. Sud smatra i da je okrivljenik postupao svjesno i namjerno, znajući da na području na kojem se nalazi njegova nekretnina ne smije samovlasno graditi. Dokaz tome je i činjenica što je okrivljenik prilikom svog prvog ispitivanja inzistirao da se spisu priloži primjerak nalaza koje je dipl. ing. arh. CĐ izradila 1996 za potrebe Istarske županije, Ureda za prostorno uređenje, stambeno komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave u Bujama, sve kako bi se njenim nalazom utvrdilo u kojem su obujmu na tom objektu izvršeni radovi na sanaciji, obnovi i rekonstrukciji, kao i da se opširno koristio navodima sadržanim u tom nalazu, a u kojem se jasno navodi da je građevina sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] smještena u predjelu povijesne jezgre [adresa], u [adresa]. Konačno, stav je suda da okrivljeniku koji je već sudjelovao u upravnom postupku vezanom za poduzimanje radova dogradnje nekretnine u gradskoj jezgri ŽĐ nije moglo biti nepoznato da građenje bez odgovarajuće dokumentacije ili odobrenja, odnosno bez da za konkretan zid znatnih dimenzija uopće zatraži mišljenje da li ga može početi graditi bez prethodne suglasnosti ili dopuštenja, predstavlja ponašanje koje je protupravno i kažnjivo. 23. Slijedom svega navedenog, sud je okrivljenika na temelju čl. 252.a st. 2. te čl. 39. KZ/97 proglasio krivim za počinjenje kaznenog djela opisanog u optužnici, i to upravo na način opisan u izreci ove presude.

24. Prilikom odlučivanja o vrsti i trajanju kaznene sankcije, sud je kao otegotnu okolnost okrivljeniku cijenio njegovu dosadašnju kaznenopravnu osuđivanost – prema podacima iz kaznene evidencije okrivljenik je presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovnog broja KO-3327/09 od 17. rujna 2010. osuđen zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 129. st. 3. KZ/97 na zatvorsku kaznu u trajanju od 8 (osam) mjeseci s rokom provjeravanja u trajanju od 4 (četiri) godine, dok je presudom Općinskog suda u Puli-Pola poslovnog broja K-770/17 od 14. ožujka 2018. zbog kaznenih djela tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 1. i 2. KZ/11, teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. i 2. KZ/11, protupravnog oduzimanja slobode iz čl. 136. st. 1. u vezi s st. 3. KZ/11 i prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 4. KZ/11 osuđen na zatvorsku kaznu u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci na koju je primijenjena djelomična uvjetna osuda uz bezuvjetni dio zatvorske kazne u trajanju od 1 (jedne) godine i rok provjeravanja u trajanju od 3 (tri) godine na uvjetovani dio zatvorske kazne u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci. Drugih olakotnih i otegotnih okolnosti sud nije našao. 25. Na temelju svih navedenih okolnosti, unutar granica sankcija propisanih zakonom, uzimajući u obzir ličnost okrivljenika, jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i pogibeljnost inkriminiranog djela, sud je okrivljenika za inkriminirano kazneno djelo protiv okoliša – protupravne gradnje iz čl. 252a. st. 2. KZ/11, na temelju čl. 252.a st. 2 i čl. 53 KZ/97, izrekao kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, a primjenom čl. 67. KZ/97 okrivljeniku je izrečena uvjetna osuda kojom se određuje da se izrečena kazna neće izvršiti ukoliko tijekom roka provjeravanja od 2 (dvije) godine od dana pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo

26. Sud je stajališta da će upravo takvom sankcijom biti ispunjena opća i posebna svrha kažnjavanja, da će navedena sankcija utjecati na okrivljenika da nastoji sanirati posljedice (štetu) koju je prouzročio inkriminiranim ponašanjem, odnosno da ubuduće ne čini kaznena djela, kao i na sve ostale građane da ne čine kaznena djela, ali i da će utjecati na svijest građana o neprihvatljivosti izvođenja građevinskih radova kojima se utječe na susjedne nekretnine bez prethodnog odobrenja ili obavljenih konzultacija s nadležnim tijelima i osobama čija se prava takvim radovima narušavaju ili ograničavaju.

27. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 okrivljenik je obvezan naknaditi troškove ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 8. ZKP/08, i to trošak paušala u iznosu od 400,00 EUR. Kako je na temelju Rješenja o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka („Narodne novine“ broj: 145/11.) sudski paušal moguće odrediti u iznosu od 300,00 do 50.000,00 kn, sud je paušalnu svotu odmjerio u iznosu od 400,00 EUR imajući u vidu složenost predmeta, okolnost da je postupak pokrenut 2015., a posebno brojnost održanih rasprava.

28. S obzirom da je sud stava da strankama nije potrebno honorirati ustrajnost na provođenju dugotrajnih sudskih postupaka, odnosno da se kod stranaka sudskih postupaka treba poticati svijest da (nepotrebno) angažiranje pravosudnog aparata iziskuje troškove koje sudionici u slučaju gubitka spora moraju podmiriti, a posebno da je okrivljenik u svojim osobnim podacima naveo da ostvaruje redovna mjesečna primanja i da je tim istim primanjima mogao plaćati troškove odvjetnika tijekom cijelog trajanja suđenja, uzimajući u obzir i da sud dozvoljava plaćanje troškova kaznenog postupka u više obroka, zaključeno je da će okrivljenik moći podmiriti navedenu obvezu plaćanja prouzročenih troškova u odmjerenom iznosu bez da dovede u pitanje svoje uzdržavanje.

29. Zaključno, kako je okrivljenik protiv presude Općinskog suda u Bujama-Buie poslovnog broja K-17/2014 od 12. veljače 2014. izjavio pravodoban prigovor, na temelju čl. 544. st. 1. ZKP/08 i uslijed donošenja nove (osuđujuće) presude, određeno je da se kazneni nalog Općinskog suda u Bujama-Buie izrečen potonjom presudom u odnosu na okrivljenika stavlja izvan snage (toč. I. izreke).

Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Puli, 27. studenog 2024.

Sudac:

Miljenko Matić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste mogu podnijeti Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, okrivljenik i branitelj okrivljenika, a u korist okrivljenika i osobe taksativno navedene u čl. 464. st. 2. ZKP/08, s tim da u tom slučaju žalbeni rok teče od dana kad je okrivljeniku dostavljen prijepis presude.

Žalba se podnosi Općinskom sud u Puli-Pola u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a odluku o žalbi donosi Županijski sud u Splitu kao sud drugog stupnja.

DNA:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, na spis broj K-DO-397/13

2. okrivljenik OĐ

3. branitelj okrivljenika Damir Krpan, odvjetnik iz Umaga