REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-986/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Srđana Šimca, predsjednika vijeća, Davora Pustijanca, suca izvjestitelja i Nikoline Mišković, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PROMINENS d.o.o, OIB 74408358601, Makarska, Ante Starčevića 32, kojeg zastupa punomoćnica Minja Lalić, odvjetnica u Makarskoj, protiv tuženika ERA-COMMERCE d.o.o., OIB 28609792467, Makarska, Vrgorački put 3, kojeg zastupa punomoćnik Luka Roić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Jujnović, Lučić Marković j.t.d., u Zagrebu, radi naknade štete od 7.570,42 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-610/2023-4 od 16. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 27. studenoga 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-610/2023-4 od 16. siječnja 2024. u točkama I. i II. izreke.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-610/2023-4 od 16. siječnja 2024. u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju 7.570,42 EUR s pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne iznose navedene u toj točki izreke. U točki II. izreke presude naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka od 730,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama. U točki III. izreke presude naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka od 248,85 EUR.
2. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud je utvrdio da je predmet spora zahtjev za isplatu 7.570,42 EUR od tuženika kao poslodavca sukladno odredbi čl. 1061. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO) s osnove naknade štete koju je tužitelju prouzročio tuženikov zaposlenik.
3. Prvostupanjski sud je utvrdio da je u trgovini tuženika ostala tužiteljeva Mastercard kartica, koju je UL otuđio te ju koristio za plaćanje robe u ukupnom iznosu od 7.570,42 EUR u trgovini tuženika i u drugim trgovinama, kao i da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-324/18 Marijo Rašić proglašen krivim za kazneno djelo prijevare.
4. Prvostupanjski sud je utvrdio da je UL u vrijeme počinjena produljenog kaznenog djela prijevare bio u radnom odnosu kod tuženika i da je trećoj osobi (tužitelju) prouzročio štetu obavljajući svoj posao, na način da je iz trgovine poslodavca otuđio tužiteljevu Mastercard karticu i njome se neosnovano materijalno okoristio, a kako ne postoje razlozi koji isključuju odgovornost radnika, već je u kaznenom postupku priznao počinjenje kaznenog djela, da su ispunjene sve pretpostavke odgovornosti tuženika kao poslodavca i time odgovorne osobe sukladno odredbi čl. 1061. ZOO-a pa je prihvatio tužbeni zahtjev.
5. Protiv presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
5.1. U žalbi u bitnom navodi da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka jer nije izveo ni jedan personalni dokaz i nije obrazložio zašto nije prihvatio dokazne prijedloge stranaka (saslušanje zastupnika po zakonu i svjedoka). Navodi da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir da je zastupnik po zakonu izgubio poslovnu karticu i to shvatio tek nakon više od mjesec dana od gubitka kartice i nije primijenio odredbu čl. 1092. st. 1. ZOO-a kojim je propisano da oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu. Smatra da je upravo neodgovornim ponašanjem zastupnik po zakonu tužitelja doprinio nastanku štete, odnosno da bi šteta bila spriječena ili bitno smanjena da je na vrijeme reagirao. Ukazuje na to da tuženik kao poslodavac nije odgovoran za kaznena djela koja zaposlenik počini izvan svog radnog mjesta, a pogotovo jer tuženik nije imao saznanja da je UL otuđio tužiteljevu karticu, kao i da se ne radi o šteti koja je nastala na radu ili u vezi s radom kako to pogrešno zaključio prvostupanjski sud. Ističe da je prvostupanjski sud naveo kako je UL prouzročio štetu obavljajući svoj posao na način da je iz trgovine poslodavca otuđio tužiteljevu karticu, a što je netočno jer zaposlenikov zadatak u sklopu radnog odnosa kod tuženika nije bio da otuđi kartice stranaka i da ih potom koristi u privatne svrhe i privatno vrijeme. Smatra da je prvostupanjski sud propustio analizirati djelokrug rada zaposlenik UL u tuženikovom prodajnom centru kao prodavača, odnosno izdavanja robe kupcima, a da je produljeno kazneno djelo počinio u slobodno vrijeme izvan okvira svog radnog mjesta, na području Splita, Omiša, Makarske, Ljubuškog i Raščana Gornjih. Ističe da je stoga pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je šteta prouzročena na radu ili u vezi s radom, već da je UL štetu prouzročio radeći samostalno, neovisno od poslova i radnih zadataka koje obavlja kao zaposlenik kod tuženika jer je samovlasno otuđio tužiteljevu karticu s isključivom svrhom da ostvari vlastitu nepripadnu imovinsku korist. Pobija i odluku o trošku. Ističe da prvostupanjski sud nije odlučio o tuženikovom zahtjevu za naknadu troška koji je podnio prilaganjem troškovnika na zadnjem ročištu pa da je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23: dalje: ZPP). Potražuje trošak žalbe.
6. Odgovor na žalbu nije podnesen.
7. Žalba nije osnovana.
8. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud je zaključio da je pobijana odluka pravilna i zakonita.
9. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude, ni u pobijanoj presudi, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
10. Neosnovano tuženik u žalbi ističe je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka jer nije proveo dokazne prijedloge tuženika (saslušanjem zastupnika po zakonu stranaka i svjedoka). Prvostupanjskom sudu pripada ovlast (čl. 304. ZPP-a) odlučivanja o trenutku u kojemu je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka, odnosno ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a) pa postupanjem prema toj ovlasti, iako nije izveo navedene dokaze jer ih uz druge adekvatne dokaze nije smatrao potrebnim, prvostupanjski sud nije ostvario povredu iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a.
11. Predmet spora je zahtjev za isplatu 7.570,42 EUR na ime naknade štete koju je tuženikov zaposlenik prouzročio tužitelju.
12. Između stranaka nije sporno da je tužitelju u tuženikovoj trgovini ostala Mastercard kartica Raiffeisen banke broj [broj bankovnog računa], da je tuženikov radnik UL otuđio tu karticu te se njome koristio za plaćanje robe u razdoblju od 13. kolovoza do 10. rujna 2017. u raznim trgovinama, čime je tužitelju nastala šteta u ukupnom iznosu od 7.570,42 EUR, da je Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo optužnicu protiv Marija Rašića zbog produljenog kaznenog djela prijevare, da se tijekom kaznenog postupka on izjasnio krivim za počinjene tog kaznenog djela te je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-324/2018 proglašen krivim za kazneno djelo prijevare.
13. Sporna je osnova i visina potraživanja.
14. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo.
15. Odredbom čl. 1061. st. 1. ZOO-a propisano je da za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojega je radnik radio u trenutku prouzročenja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika.
16. S obzirom na činjenicu da je zaposlenik UL u posjed tužiteljeve kartice došao na svom radnom mjestu u tuženikovoj trgovini te ju otuđio i koristio za plaćanje robe u raznim trgovinama, između ostalog i tuženikovoj trgovini, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se radi o šteti koju je zaposlenik prouzročio u vezi s radom. Također, pravilno je prvostupanjski sud uzimajući u obzir pravomoćnu presudu Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-324/2018 kojom je UL proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela prijevare počinjenog na način da je predmetnom karticom plaćao različitu robu u nakani da se neosnovano materijalno okoristi, zaključio da ne postoje razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika, stoga da je tuženik odgovoran za naknadu štete nastalu tužitelju, sukladno odredbi čl. 1061. st. 1. ZOO-a.
17. Pri tom se ističe da poslodavac koji je oštećeniku popravio štetu ima pravo od zaposlenika zahtijevati naknadu troškova popravljanja štete sukladno odredbi čl. 1061. st. 3. ZOO-a.
18. U odnosu na žalbeni navod kojim tuženik ističe prigovor tužiteljevog doprinosa nastanku štete zbog činjenice da je tek nakon više od mjesec dana saznao za gubitak predmetne kartice, ukazuje se da tuženik takav prigovor tijekom postupka nije iznio pa prvostupanjski sud o njemu nije ni odlučivao, već je prvi put tek u žalbi istaknut, stoga je nedopušten sukladno odredbi čl. 352. st. 1. ZPP-a.
19. Vezano za odluku o trošku ističe se da je prvostupanjski sud pravilno, na temelju odredbe čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP-a, dosudio tužitelju trošak. Neosnovani su žalbeni navodi da je prvostupanjski sud propustio odlučiti o tuženikovom zahtjevu za naknadu troška parničnog postupa. Tuženik nije uspio u sporu pa nema ni pravo naknade troška ni sud u izreci to nije ni morao spomenuti.
20. Slijedom navedenog, na temelju odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a, valjalo je odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
Zagreb, 27. studenoga 2024.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Srđan Šimac
