Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: K-456/2024-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sucu Matei Bulka kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Koraljke Lukačević, u kaznenom predmetu protiv optuženog RN, zbog kaznenih djela iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine“ 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24; dalje u tekstu: KZ/11) i dr., povodom optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu od 24. rujna 2024., broj KO-DO- 402/2024-1, nakon javne rasprave zaključene 25. studenog 2024. održane u nazočnosti državnoodvjetničke savjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Varaždinu MN, optuženog RN i branitelja optuženika, odvjetnika Danijel Trubić, dana 27. studenog 2024. donio je te

presudio je

I. Optuženi RN, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin R i IN rođene M, rođen **.**.1975. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], elektromehaničar, sa završenom srednjom školom, nezaposlen, neoženjen, otac jednog djeteta, državljanin Republike Hrvatske, neosuđivan

k r i v  j e

što je

dana 5. kolovoza 2024., u jutarnjim satima, u [adresa], u obiteljskoj kući u kojoj stanuje sa svojom majkom IN, nakon što je od nje zatražio novac u iznosu od 50,00 eura, a kada mu je rekla da više novaca nema niti ga ima gdje posuditi, revoltiran time, u cilju da ustraši svoju majku IN, rekao joj da će ju ubiti i sebe objesiti, a odmah potom, u cilju da nanese štetu, udario nogom u staklo na vratima pećnice štednjaka marke Gorenje koje staklo je u cijelosti razbio,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi i oštetio tuđu stvar,

čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom - opisano po članku 139. stavku 3. u vezi sa stavkom 2. Kaznenog zakona (Narodne novine Republike Hrvatske broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24. – dalje: KZ/11), a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11 i kazneno djelo protiv imovine – oštećenjem tuđe stvari – opisano i kažnjivo po članku 235. stavku 1. KZ/11 pa se

za kazneno djelo iz članka 139. stavku 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11 na temelju članka 139. stavku 3. KZ/11 utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci i za kazneno djelo iz članka 235. stavku 1. KZ/11 utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci te se

na temelju članka 51. KZ/11 optuženi RN

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE I 1 (JEDNOG) MJESECA.

II. Na temelju članka 57. stavka 1., 2. i 6. KZ/11 prema optuženom RN izriče se

DJELOMIČNA UVJETNA OSUDA

kojom se određuje da se neuvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci ima izvršiti, a uvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci neće izvršiti ako optuženi RN vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

III. Na temelju članka 54. KZ/11 određuje se da se optuženom RN u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora i to u neuvjetovani dio uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 5. kolovoza 2024. pa nadalje.

IV. Na temelju članka 62. stavka 2. točke 4. KZ/11 nalaže se RN POSEBNA OBVEZA liječenja štetne uporabe marihuane, u roku od 1 godine, koje je nužno radi otklanjanja zdravstvenih smetnji koje mogu poticajno djelovati za počinjenje novog kaznenog djela uz stručnu pomoć nadležnog tijela za probaciju.

V. Na temelju članka 56. stavka 4. KZ/11, članka 57. stavka 6. KZ/11 i članka 58. stavka 5. KZ/11 određuje se da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje uvjetovanog dijela kazne zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci ako optuženik u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri obvezu iz članka 62. stavka 2. točke 4. KZ/11 ili ju teško i ustrajno krši. Ako se utvrdi da optuženik obvezu nije izvršio iz opravdanih razloga, sud može obvezu zamijeniti drugima, ili ga osloboditi obveza ili produljiti rok za izvršenje izrečene obveze.

VI. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 optuženi RN dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka i to troškove iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 na ime paušalne svote u iznosu od 50 (pedeset) eura što je optuženik dužan platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, dok se na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08 oslobađa plaćanja nužnih izdataka i nagrade branitelja po službenoj dužnosti.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu podiglo je uvodno citiranu optužnicu protiv optuženog RN, zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavku 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11 i kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavka 1. KZ/11, u vezi članka 51. KZ/11.

2. Optuženi RN pozvan da se očituje o optužbi je izjavio da se smatra krivim za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavku 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11, dok je u odnosu na kazneno djelo oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavka 1. KZ/11 izjavio da se smatra krivim.

3. Tijekom dokaznog postupka pročitano je: zapisnik o zaprimanju kaznene prijave IN od 05. kolovoza 2024. (osim u dijelu izjave) (list 16), Službena zabilješka o dojavi PP Varaždin od 05. kolovoza 2024. (osim u djelu zabilješke) (list 26-27), Zapisnik o očevidu PP Varaždin od 05. kolovoza 2024. s fotodokumentacijom (list 28-31), Nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka dr. Mirne Zagrajski Brkić od 16. rujna 2024. (list 129-137), pročitan je zapisnik s dokaznog ročišta o ispitivanju svjedokinje žrtve IN **.**.2024. (list 102-105 spisa) te je svjedokinja žrtva IN ispitana na raspravi od 25. studenog 2024. (list 223- 224 spisa), a na kraju dokaznog postupka pročitan je izvod Kaznene evidencije (list 218-219 spisa) i izvod iz Prekršajne evidencije za optuženog (list 210-211 spisa).

4. Druge dokaze sud nije provodio jer nalazi da je činjenično stanje utvrđeno u mjeri koja omogućava donošenje pravilne i zakonite odluke, time da ni stranke nisu predlagale daljnje dokaze.

5. Analizom i ocjenom provedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i u njihovoj međusobnoj vezi, ocjenjujući vjerodostojnost iskaza optuženika i iskaza svjedoka žrtve ispitane tijekom postupka, sud je bez sumnje utvrdio da je optuženi RN kritične zgode 5. kolovoza 2024. u [adresa], u obiteljskoj kući u kojoj stanuje s majkom, na adresi [adresa], u cilju da ustraši svoju majku IN, prijetio žrtvi IN da će ju ubiti i da će sebe objesiti, čime je ostvario obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2 KZ/11 te je u cilju da nanese štetu udario nogom u staklo na vratima pećnice štednjaka marke Gorenje koje staklo je u cijelosti razbio, čime je ostvario obilježja kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavka 1. KZ/11.

6. U svojoj obrani optuženi RN naveo je da je točno da je razbio staklo na štednjaku kako je i naveo na početku kaznenog postupka. Jako mu je žao zbog toga. Volio bi se vratiti kući i pomoći majci. Optuženi je naveo da mu je žao zbog tog događaja sa štednjakom, ali da nikome nije prijetio. Na pitanje sutkinje kako je došlo do toga da je majka zvala policiju naveo je da je majka policiju zvala radi razbijenog stakla, a ne radi prijetnje, te je ponovio da on ne bi nikome nikada prijetio. Nadalje je naveo da je u vrijeme inkriminiranih događaja bio potresen jer mu je umrla partnerica koja je tada bila 3 mjeseca trudna s njihovim zajedničkim djetetom, te da s nije stigao ni oprostiti od nje. Naveo je da je tog jutra od majke tražio da mu posudi 50,00 eura, te da bi joj to odmah sutradan vratio. Novce je trebao donesti nećak, ali ih nije donio. Majka je rekla da će mu tada posuditi 50,00 eura.

6.1. U odnosu na razbijeno staklo na štednjaku naveo je da je staklo slučajno lupio dok je kuhao kavu. Na pitanje sutkinje zašto je majka zvala policiju ako je staklo razbio slučajno, optuženik je naveo da majka nije vidjela da je slučajno razbio staklo, već je mislila da je namjerno. Dodao je da se nije htio svađati s njom, već je samo izašao u haustor i tamo pričekao dolazak policije. Naveo je da živi kod majke, a uzdržava ga sestra koja živi u [adresa], dok ne pronađe posao. Isto tako naveo e da Ima ponude od 4 firme koje mu nude posao u Njemačkoj, te da bi radio u svojoj struci.

7. Dakle, s obzirom na iskaz optuženika, ukazuje se nespornim da je dana 5. kolovoza 2024. u jutarnjim satima u obiteljskoj kući u [adresa] optuženi RN od svoje majke IN tražio da mu posudi 50,00 eura te da je nakon toga nogom razbio staklo na štednjaku marke Gorenje, no postavlja se pitanje da li je tom prilikom optuženi RN prijetio žrtvi IN da će ju ubiti i da će sebe objesiti, kako tvrdi optužba, s time da je optuženik priznao počinjenje kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavka 1. KZ/11 dok osporava navode da bi prijetilo žrtvi IN.

8. Žrtva IN, ispitana na dokaznom ročištu dana 28. kolovoza 2024. navela je da RN živi s njom te da je nezaposlen od 2021. godine te da ni ne traži posao. Navela je da ona i optuženik imaju inače dobar odnos no da se to sve malo promijenilo od kada je RN počeo konzumirati alkohol i neke vrste droga. Navela je da su se problemi vezani uz konzumaciju alkohola i droge intenzivirali unatrag nekoliko mjeseci, kada je optuženiku umrla partnerica s kojom je bio u vezi 6 godina te ga je smrt partnerice potresla. U vezi inkriminiranog događaja navela je da je optuženik već ujutro 5. kolovoza 2024. od nje tražio 50,00 eura no kada mu je rekla da novaca nema, optuženi RN od žrtve je inzistirao da negdje posudi novac. Nadalje je navela da nakon što je optuženiku odlučno rekla da nema novaca i da ga nema gdje nabaviti optuženik je rekao "ubit ću tebe i objesiti se", a potom je nogom udario u staklo na vratima pećnice štednjaka Gorenje i staklo se odmah razbilo. Navela je da je nakon toga pozvala policiju te da je policijskim službenicima ispričala da RN koristi sintetičke droge i alkohol te da nije ista osoba kada konzumira drogu i alkohol i kada je čist od navedenih stvari. Žrtva je navela da optuženik ponekad zna koristiti marihuanu čiji miris ona prepoznaje, te da je počeo pušiti i neke druge stvari za što joj je optuženik sam pojasnio da se radi o sintetičkoj drogi. Dodala je da RN novac traži od nje s obzirom na to da on ne radi i da nema svog novca. Pojasnila je da inkriminiranog dana RN nije konzumirao niti drogu niti alkohol već je od žrtve tražio novac kako bi nešto od toga nabavio. U odnosu na izrečene prijetnje navela je da optuženik stalno govori da će se ubiti, no nikada prije nije govorio da će ubiti nju te da misli da je navedeno rekao s ciljem da je zastraši kako bi mu dala novce. Pojasnila je da je pozvala policiju zbog toga što je RN razbio staklo na pećnici štednjaka, a nije u redu da on razbija stvari po kući. Žrtva je dodatno pojasnila da se optuženik prije nekoliko godina liječio od ovisnosti od droge te da je zbog toga bio na Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo no da nije bio strpljiv s liječenjem, dok se od alkohola nikada nije liječio, ali za alkoholom poseže kada nema drogu, no kada bi previše popio onda bi bio jednostavno nemoguć. Pojasnila je da kada optuženi RN ne konzumira drogu i alkohol onda joj pomaže kod kuće, bude joj od velike pomoći, a dok je pod utjecajem droge i alkohola joj ne pomaže.

8.1. Ispita na raspravi 25. studenog 2024. žrtva IN navela je da prilikom spornog događaja RN nije bio blizu nje, već je prolazio kroz hodnik i nešto je mumljao, te da ona nije dobro čula što, te je potom izašao van. Navela je da je RN inače jako dobar dečko i pomaže oko kuće i sa kupovinom jer joj je pomoć potrebna i ne može sama. Na pitanje branitelja je navela da spornog dana RN nije rekao da će ubiti nju i sebe objesiti, nego nešto kao da će ubiti sebe i da će se objesiti, te da joj je potom skuhao kavu i izašao van. Dodala je da je jedino istina da je razbio štednjak. Na pitanje zašto sam drugačije iskazivala na dokaznom ročištu navela je da je tada bila izgubljena jer je stara i bolesna. Policiju je pozvala samo zato što joj je RN slomio šparet. Šparet je u međuvremenu popravljen. Na pitanje boji li se RN navela je da ga se ne boji, niti ga se ikada bojala i da nema razloga bojat ga se, jer mu je mama.

8.2. Žrtva IN navela je da joj je potrebna pomoć u svakodnevnom životu, druga djeca žive u inozemstvu. Samo jedna kćer živi u [adresa] i ona joj pomaže koliko može, ali ne može joj pomagati stalno jer ima muža i djecu o kojima brine. Navela je da joj je potrebna pomoć oko grijanja jer se grije na drva i nije u stanju sama brinuti o tome. Želi da se RN vrati i da ga se pusti iz istražnog zatvora ukoliko je to moguće. Dalje je navela da kada RN koristi drogu i alkohol, on joj svejedno pomaže i sa kuhanjem, i sa vešom jer ona sama ništa ne vidim i pomoć joj je potrebna. Na pitanje sutkinje da pojasni na koji način optuženi "nije ista osoba kao kad je čist" što je svjedokinja navela na dokaznom ročištu, svjedokinja je navela da optuženik kada je pod utjecajem droge i alkohola onda ode spavati.

8.3. Nakon što je žrtvi predočen njen iskaz sa dokaznog ročišta u kojem je dva puta navela da je RN njoj rekao "ubit ću te", pojasnila je da to nije tada optuženi rekao njoj, već da je rekao nešto kao "ubit ću se, objesit ču se", ali ne zna kome je to rekao njoj ili sebi. Tom prilikom nije joj se približio, a štednjak koji je razbio udaljen je oko 2 metra, možda i više od mjesta gdje je žrtva sjedila jer je kuhinja velika.

9. Analizirajući iskaze žrtve dane na dokaznom ročištu 28. kolovoza 2024. i na raspravi 25. studenog 2024. sud je utvrdio da je žrtva na raspravi iskazivala na način da je umanjila ponašanje optuženika kako bi od njega otklonila kaznenu odgovornost. Sud je ocijenio da je iskaz žrtve IN dan na dokaznom ročištu 28. kolovoza 2024. vjerodostojan i istinit jer je dan svega 20-ak dana nakon spornog događaja, žrtva je detaljno opisala dinamiku događaja i riječi koje joj je uputio optuženi RN te se svjedok žrtva IN zasigurno tada bolje sjećala pojedinih okolnosti, nego gotovo 4 mjeseca nakon inkriminiranog događaja, kada je na raspravi dopunila svoj iskaz dan na dokaznom ročištu. Naime, žrtva je na dokaznom ročištu detaljno opisala razlog svađe, ponašanje optuženika te je u više navrata ponovila da optuženik često konzumira marihuanu i sintetičke droge, a kada to ne može nabaviti, onda konzumira alkohol. Nadalje, detaljno je opisala da kada optuženik konzumira navedene supstance njegovo ponašanje se mijenja i on postaje "nemoguć" te da "nije ista osoba". Navela je da je inkriminiranog dana optuženi RN od žrtve tražio novac za kupnju droge te inzistirao na tome da ga žrtva posudi od treće osobe, a kada je žrtva to odbila, optuženik joj je zaprijetio riječima "ubit ću tebe i objesiti sebe" te je potom udario nogom u vrata štednjaka koja su se razbila. Žrtva je navela da je optuženik i ranije znao govoriti da će se ubiti, ali da je ovo prvi put da je njoj zaprijetio da će ju ubiti te da misli da je to rekao u cilju da ju ustraši, kako bi mu ipak dala novce koje je optuženi tražio od nje. Nadalje, žrtva je pojasnila da pristaje da se optuženik vrati kući pod uvjetom da se pristojno ponaša, da ne viče na nju, da se ne dere na nju te da ne razbija. Iz takvog iskaza sud je zaključio da kada žrtva navodi da je optuženi RN "nemoguć" te "nije ista osoba" kao kad je trijezan, znači da u situaciji kada konzumira drogu ili alkohol isti viče i dere se, no do inkriminirane zgode nije razbijao po kući, te je žrtva odlučila da će pozvati policiju jer je uz ranije navedeno ponašanje počeo i razbijati stvari po kuću (vrata štednjaka).

9.1. Nasuprot tome, sud nije cijenio kao istinit i vjerodostojan iskaz žrtve IN s rasprave od 25. studenog 2024. jer je po ocjeni ovog suda, ista prilagodila svoj iskaz kako bi opravdala ponašanje svog sina i umanjila kaznenu odgovornost optuženog RN, a kako i sama navodi zbog toga što joj je zbog bolesti potrebna pomoć u kući, a inače joj pomaže ovdje optuženi RN. Navedeno je posebno vidljivo iz pojašnjenja koje je žrtva dala na pitanje suda da pojasni što to znači da optuženi "nije ista osoba kao kad je čist" gdje je žrtva navela da optuženik kada je pod utjecajem droge i alkohola onda ode spavati, dok iz iskaza danog na dokaznom ročištu proizlazi da optuženik pod utjecajem alkohola i droga viče i dere se na nju, a sada je počeo i razbijati stvari po kući.

10. Nadalje, iz Službene zabilješke o dojavi PP Varaždin od 5. kolovoza 2024. utvrđeno je da je IN **.**.2024. u 11.45 sati zatražila intervenciju policijskih službenika na adresi [adresa]. Iz Zapisnika o zaprimanju kaznene prijave IN od 5. kolovoza 2024. utvrđeno je da je IN **.**.2024. podnijela kaznenu prijavu protiv RN zbog kaznenih djela prijetnje i oštećenja tuđe stvari. Nadalje iz zapisnika o očevidu PP Varaždin broj 511-14-05/1-KU-448/2024 od 5. kolovoza 2024. proizlazi da je 5. kolovoza 2024. u 13:50 sati započet očevid na adresi [adresa], u stanu u vlasništvu IN, da su u prostoru kuhinje zatečeni razasuti fragmenti stakla, da su na kombiniranom štednjaku marke Gorenje razbijena staklena vrata pećnice.

11. Sud je priloženu materijalnu dokumentaciju ocijenio kao vjerodostojnu i istinitu, te u skladu s iskazom žrtve IN danom na dokaznom ročištu 28. kolovoza 2024., a ni stranke nisu osporavale istinitost i vjerodostojnost navedene dokumentacije.

12. Nadalje, sud je pročitao Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Mirne Zagrajski Brkić, dr.med. specijalista psihijatrije iz kojeg proizlazi da kod optuženika postoje teškoće u regulaciji emocija, uz primarno naglašene crte ličnosti, te promjene u ponašanju uz zlouporabu marihuane te da su zadovoljeni dijagnostički kriteriji za dijagnozu Zlouporaba marihuane. Vještak je utvrdio da je u vrijeme počinjenja djela kod optuženika mogućnosti shvaćanja vlastitog postupanja i vladanja svojom voljom bile snižene u manjem stupnju. Predloženo je izricanje posebne obveze liječenja Štetne uporabe marihuane sukladno članku 62. KZ/11, radi otklanjanja zdravstvenih smetnji koje mogu poticajno djelovati na počinjenje novog kaznenog djela.

13. Sud je prihvatio priznanje optuženika u odnosu na počinjenje kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavka 1. KZ/11, dok nije prihvatio kao istinitu obranu optuženika u odnosu na kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11 s obzirom da je ona suprotna navodima žrtve IN koja je o događajima iskazivala na dokaznom ročištu gdje je detaljno opisala dinamiku događaja, povod inkriminiranom ponašanju optuženika te je navela da joj je optuženik prijetio riječima "ubit ću tebe i objesiti sebe".

14. Na temelju svega prethodno navedenog i provedenog dokaznog postupka, analizom i ocjenom obrane optuženika te provedenih dokaza, i to svakog zasebno, kao i u odnosu na ostale provedene dokaze, sud je sa sigurnošću našao utvrđenim i dokazanim da je optuženi RN kritične 5. kolovoza 2024., u jutarnjim satima, u [adresa], u obiteljskoj kući u kojoj stanuje sa svojom majkom IN, nakon što je od nje zatražio novac u iznosu od 50,00 eura, a kada mu je rekla da više novaca nema niti ga ima gdje posuditi, revoltiran time, u cilju da ustraši svoju majku IN, rekao joj da će ju ubiti i sebe objesiti, a odmah potom, u cilju da nanese štetu, udario nogom u staklo na vratima pećnice štednjaka marke Gorenje koje staklo je u cijelosti razbio, upravo na način kako mu je stavljeno na teret predmetnim optužnim aktom.

14.1. Na taj način optuženik je drugome – ovdje žrtvi IN – ozbiljno prijetio smrću, a budući da se radi o njegovoj majci, imenovana je optuženiku bliska osoba u smislu čl. 87. st. 9. KZ/11 te je razbijanjem vrata štednjaka oštetio tuđu stvar. 14.2. Kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. KZ/11, čini tko drugome ozbiljno prijeti da će njega ili njemu blisku osobu usmrtiti, teško tjelesno ozlijediti, oteti ili mu oduzeti slobodu ili nanijeti zlo podmetanjem požara, eksplozijom, ionizirajućim zračenjem, oružjem, opasnim oruđem ili drugim opasnim sredstvom ili uništiti društveni položaj ili materijalni opstanak, i to, između ostalog, kada je to djelo počinjeno prema bliskoj osobi. Navedeno kazneno djelo je djelo apstraktnog ugrožavanja, koje je ostvareno kada je radnja počinitelja u objektivnom smislu ozbiljna prijetnja, odnosno podobna da oštećenik bude ustrašen ili uznemiren. Pritom je odlučna namjera počinitelja koja mora biti usmjerena na ustrašivanje ili uznemiravanje, dok je nebitno je li ta namjera doista dovela do te posljedice niti je relevantno je li počinitelj namjeravao ostvariti svoje prijetnje.

14.3. Nema dvojbe da su riječi koje je optuženi RN inkriminirane zgode uputio žrtvi IN apsolutno pogodne da kod svake prosječne osobe izazovu osjećaj straha, što je optuženik i htio, te je djelo dovršio kada je kod žrtve stvorio osjećaj uznemirenosti, kao što nema dvojbe da je optuženik bio svjestan da takvim riječima čini kazneno djelo, i da je njegovo djelo zabranjeno, tako da je sporne riječi svjesno i voljno, svjestan protupravnosti, izrekao u izravnoj namjeri. Osim toga, on je tempore criminis bio ubrojiv (vještačenjem je utvrđeno da je bio tek smanjeno ubrojiv, i to ne bitno) te na njegovoj strani ne postoji ijedan ispričavajući razlog, zbog čega sud nalazi dokazanim da je optuženik postupao u sferi izravne namjere, da je bio ubrojiv i svjestan zabranjenosti svog postupanja.

14.4. Time je optuženik osim objektivnih ostvario i subjektivne elemente kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11 te je, posljedično, za isto proglašen krivim.

14.5. U odnosu na kazneno djelo oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavka 1. KZ/11 optuženik se u odnosu na navedeno kazneno djelo očitovao da se smatra krivim, te je učinio nespornim sve činjenične navode optužnice, a obrana optuženika u kojoj priznaje počinjenje kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavka 1. KZ/11 je suglasna sa svim materijalnim dokazima koje je sud prihvatio, zbog čega je sud utvrdio da je ovakvim postupanjem, ostvario sve objektivne elemente kaznenog djela protiv imovine – oštećenjem tuđe stvari – opisano i kažnjivo po članku 235. stavku 1. KZ/11.

14.6. Opisano ponašanje optuženog RN upućuje i na njegov subjektivni odnos prema počinjenom kaznenom djelu oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavka 1. KZ/11. On je prilikom počinjenja navedenog kaznenog djela bio svjestan svih njegovih obilježja i upravo takvo ponašanje je htio kao takvo i kao svoje. Iz navedenog slijedi da je postupao s oblikom krivnje koji u kaznenom pravu nosi naziv izravna namjera prvog stupnja.

15. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, a polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja te je u odnosu na optuženika ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.

15.1. Kao olakotne okolnosti na strani optuženika sud je cijenio djelomično priznanje terećenih mu kaznenih djela, čime je ubrzao i olakšao okončanje ovog kaznenog postupka. Olakotnim su cijenjene njegove osobne i obiteljske prilike, odnosno činjenica da je otac jednog djeteta te je kao olakotno cijenjena činjenica da je kazneno neosuđivana osoba dok je otegotnim sud cijenio jačinu ugroze zaštićenog dobra koja je posljedica vrste radnji kojima je ostvario obilježja djela.

16. Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je uzeo u obzir i zapriječenu kaznu za kazneno djelo iz članka 139. stavka 3. KZ/11, od 6 mjeseci do 5 godina te za kazneno djelo iz članka 235. stavka 1. KZ/11 do dvije godine zatvora. Stoga je sud, uzimajući u obzir sve istaknute olakotne i otegotne okolnosti, a vodeći računa o svrsi kažnjavanja i stupnju krivnje optuženiku za kazneno djelo iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11 kao utvrđenu uzeo kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci i za kazneno djelo iz članka 235. stavku 1. KZ/11 kao utvrđenu uzeo kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci te je optuženik temeljem članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 1 (jednog) mjeseca. Na temelju članka 57. stavka 1., 2. i 6. KZ/11 prema optuženom RN izrečena je djelomična uvjetna osuda kojom se određuje da se neuvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci ima izvršiti, a uvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci neće izvršiti ako optuženi RN vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

16.1. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima su djela počinjena, a vodeći računa i o djelomičnom priznanju optuženika, njegove osobne i obiteljske prilike, kao i njegovu dosadašnju prekršajnu i kaznenu neosuđivanost, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 1 mjeseca. Međutim, za ovu kaznu na koju je optuženik osuđen, sud je mišljenja da se svrha kažnjavanja može postići i bez neposrednog izvršenja cijele kazne zatvora, stoga je na temelju članka 57. stavka 1., 2. i 6. KZ/11 prema optuženom RN izrečena djelomična uvjetna osuda kojom se određuje da se neuvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci ima izvršiti, a uvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci neće izvršiti ako optuženi RN vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo. Ocjena je suda da u konkretnom slučaju postoji visok stupanj vjerojatnosti da će se svrha kažnjavanja ostvariti i bez izvršenja cijele izrečene kazne zatvora, te da će izrečena kazna utjecati i na druge građane da se klone činjenja kaznenih djela. Također će se ovakvom kaznom omogućiti ponovno uključivanje optuženika u društvo, odnosno društveno prihvatljivo ponašanje te ponovno uključivanje u redovne životne tokove u kojima nema mjesta činjenju kaznenih djela, a samim time će mu biti omogućeno da nastavi živjeti na način da pokaže da je shvatio ozbiljnost i nedopuštenost opisanog načina postupanja.

17. Nadalje, na temelju članka 54. KZ/11 određeno je da se optuženom RN u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora i to u neuvjetovani dio uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 5. kolovoza 2024. pa nadalje.

18. Isto tako obzirom na uzroke i okolnosti počinjenja kaznenih djela te Nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka dr. Mirne Zagrajski Brkić od 16. rujna 2024. (list 129-137) sud je optuženiku uz djelomičnu uvjetnu osudu izrekao i posebnu obvezu iz članka 62. stavka 2. točke 4. KZ/11, odnosno liječenja štetne uporabe marihuane koje je nužno radi otklanjanja zdravstvenih smetnji koje mogu poticajno djelovati za počinjenje novog kaznenog djela, uz stručnu pomoć nadležnog tijela za probaciju.

19. Na temelju članka 56. stavka 4. KZ/11, članka 57. stavka 6. KZ/11 i članka 58. stavka 5. KZ/11 određeno je da sud može opozvati djelomičnu uvjetnu osudu i odrediti izvršenje uvjetovanog dijela kazne zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci ako optuženik u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri obvezu iz članka 62. stavka 2. točke 4. KZ/11 ili ju teško i ustrajno krši. A ako se utvrdi da optuženik posebnu obvezu nije izvršio iz opravdanih razloga, sud može obvezu zamijeniti drugima, ili mu izreći zaštitni nadzor ili ga osloboditi obveza ili produljiti rok za izvršenje izrečenih obveza.

20. Sud je naložio optuženiku uplatu paušalne svote u iznosu od 50,00 Eura u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude. Navedeno se odnosi na rad suda nakon primitka optužnice te troškove prethodnog postupka. Sud je optuženik oslobodio obveze naknade preostalih troškova kaznenog postupka i to plaćanja nužnih izdataka i nagrade branitelja po službenoj dužnosti jer po ocjeni suda plaćanjem i tih troškova bilo bi dovedeno u pitanje uzdržavanje optuženika.

U Varaždinu 27. studenog 2024.

Sudac

Matea Bulka

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana po primitku presude podnijeti žalbu. Žalba se podnosi pisano u dovoljnom broju istovjetnih primjeraka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. ODO u Varaždinu, KO-DO-402/2024,

2. optuženi RN, Zatvor u Varaždinu,

3. branitelj optuženika, odvjetnik Danijel Trubić

4. Uprava Zatvora u Varaždinu

5. U spis