Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kžzd-91/2024-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća te Igora Pavlica i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Helene Krleža u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ŽN, zbog kaznenih djela iz čl. 165. st. 1. i čl. 163. st. 2. u vezi čl. 51. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23., dalje: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kovm-13/2024-10 od 27. svibnja 2024., u sjednici održanoj 27. studenog 2024.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog ŽN kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Varaždinu je na temelju čl. 351. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/2012., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP) odbio kao neosnovan prijedlog okrivljenog ŽN da se iz spisa kao nezakoniti dokazi izdvoje zapisnik o pretrazi osobe od 4. kolovoza 2022., potvrda o privremenom oduzimanju predmeta br. 1031907, zapisnik o pretrazi doma i drugih prostora od 4. kolovoza 2022., potvrda o privremenom oduzimanju predmeta br. 1031908, zapisnik o pretrazi pokretne stvari i bankovnog sefa od 24. kolovoza 2022., analiza pretrage dva mobilna uređaja i prijenosnog računala okrivljenog ŽN od 28. prosinca 2022., zapisnik o ispitivanju osumnjičenog ŽN sukladno čl. 208.a ZKP od 28. studenog 2022. uz DVD snimku, službena bilješka o postupanju policijskih službenika od 13. srpnja 2022., zapisnik o pretrazi pokretne stvari i bankovnog sefa od 18. siječnja 2023., DVD medij sa ekstrahiranim sadržajima iz mobitela RN i okrivljenog ŽN, nalaz i mišljenje informatičkog vještaka po stalnom sudskom vještaku Tomislavu Crničkom od 27. prosinca 2023. i zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika od 9. siječnja 2024. uz DVD snimku.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni ŽN putem branitelja Tomislava Profozića, odvjetnika, „iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga“, s prijedlogom da nadležni drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje na način da iz spisa izdvoji predložene dokaze kao nezakonite, a podredno da ukine pobijanu odluku i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. U smislu čl. 495. u svezi sa čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-796/2024-3 od 3. listopada 2024. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iako se žalitelj izrijekom žali iz svih žalbenih razloga, prema sadržaju žalbe proizlazi da je podnesena zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 u vidu teške povrede prava na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08 u vidu povreda prava obrane okrivljenika. Navedene žalbene osnove žalitelj obrazlaže međusobno povezanim razlozima koji se svode na tri stava o tome zbog čega smatra da su predmetni dokazi nezakoniti. Tako žalitelj smatra da su dokazne radnje pretrage osobe i pretrage stana i pripadajućih prostorija određene nalogom Kir-t-287/2022 od 3. kolovoza 2022. provedene nezakonito jer su obavljene prije donošenja rješenja o početku istrage, zatim da okrivljenik prilikom pretrage nije bio upoznat i poučen o svojim pravima na adekvatan i zakonit način jer nije bio upoznat sa svim kaznenim djelima za koja se tereti i da u nalogu broj Kir-t-287/2022 od 3. kolovoza 2022. kojim je određena pretraga osoba i doma nije obrazloženo zašto bi se dokazne radnje poduzimale prije početka istrage i zbog čega je potrebna tajnost prema okrivljeniku da se protiv njega vodi kazneni postupak. Argumentirajući navedene stavove žalitelj se poziva na odredbu čl. 31. Bečke konvencije prema kojem prava zajamčena Europskih sudom za ljudska prava (dalje: ESKLJP) ne smiju biti prividna i teoretska nego stvarna i učinkovita, a poziva se i na presude ESLJP i to u predmetima Engel i dr. protiv Nizozemske od 8. lipnja 1986., Heinrich protiv Francuske od 22. rujna 1994., Werner protiv Austrije od 24. studenog 1997., Rowe i Davis protiv Ujedinjenog Kraljevstva od 16. veljače 2000., Pelissier i Sassi protiv Francuske od 25. ožujka 1999. i Hozee protiv Nizozemske i presudu Kuralić protiv Hrvatske od 15. listopada 2009. na više odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske. Žalitelj je mišljenja da je okrivljeniku već u fazi istrage trebalo biti osigurano pravo na pravično suđenje uz poštivanje načela jednakosti oružja na način da ne bude doveden u bitno nepovoljniji položaj u odnosu na tužitelja. Žalitelj također naglašava da prethodno provedene radnje nisu davale dovoljno osnova za podizanje optužnog akta već je to proizašlo iz nezakonito provedenih radnji. Žalitelj zaključuje da je za sve što mu se stavlja na teret okrivljenik saznao tek u trenutku kada je njegova situacija bila supstancionalno pogoršana na temelju dokaznih radnji poduzetih prije početka istrage na nezakoniti način, i prije nego je mogao izvršiti uvid u spis.

6. Iznijeti pravni stavovi žalitelja ne mogu se prihvatiti. Nezakonitim dokazima u smislu odredbe iz čl. 10. st. 2. toč. 2. do 4. ZKP smatraju se samo oni dokazi koji su pribavljeni povredom Ustava, zakonom i međunarodnim pravom zajamčenih prava taksativno navedenih u čl. 10. st. 2. toč. 2. ZKP, zatim dokazi pribavljeni povredom odredba kaznenog postupka i koji su izričito predviđeni kao nezakoniti dokazi Zakonom o kaznenom postupku (čl. 10. st. 2. toč. 3. ZKP), te dokazi za koje se saznalo iz nezakonitih dokaza (čl. 10. st. 2. toč. 4. ZKP). Prije svega žalitelj polazi od pogrešne pretpostavke o značenju načela jednakosti oružja i konfrontacijskog prava s obzirom na stadij postupka u kojem su provedene po žalitelju sporne dokazne radnje te njegovo tumačenje nije u skladu s činjenicom da je rasprava centralni stadij kaznenog postupka, u kojem stadiju se u svojoj punini mogu ostvariti spomenuta načela i pravo okrivljenika. Kod vođenja državnoodvjetničke istrage, koji koncept istrage predviđa ZKP, načela kontradiktornosti, jednakosti oružja i posebno konfrontacijsko načelo gotovo je nemoguće ostvariti, nit to zahtjeva praksa ESLJP-a. Naime ESLJP po pitanju dokaznih zabrana ne provjerava je li određeni dokaz nezakonit po nacionalnom pravu, nego je li korištenje tog dokaza protivno Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02. i 1/06., dalje: Konvencija). Pritom čl. 6 Konvencije, na povredu kojeg ukazuje žalitelj, jamči pravo na pravičan postupak, ali ne predstavlja nikakva pravila o dopuštenosti dokaza ili načinu na koji ih treba ocjenjivati. Bitno za pravo obrane i za pravičnost postupka u cjelini je, između ostalog, da li je okrivljeniku bila dana mogućnost osporavanja vjerodostojnosti dokaza i protivljenje njegovu korištenju, a koja je mogućnost nužna i u kontekstu ostvarenja načela jednakosti oružja. Također valja ponoviti da se ostvarenje temeljnog načela kaznenog postupka iz čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. Ustava ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14., dalje: Ustav) treba promatrati u odnosu na cjelokupni kazneni postupak, a ne na jednu izdvojenu cjelinu kako to čini žalitelj. Tome u prilog govori i praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ali i praksa ESLJP iz koje jasno slijedi da se pravičnost postupka procjenjuje u cjelini (Taxquet v. Belgium i mnoge druge). Ako je obrana u nekoj fazi postupka stavljena u nejednaki položaj prema tužitelju, onda moraju postojati činitelji protuteže koji će nadoknaditi otežani položaj u kojem je bila obrana, a što se zaključuje na temelju cjelokupnog postupka. Dokazi pribavljeni prije i tijekom istrage imaju svrhu da omoguće najprije tužitelju da odluči da li će podignuti optužnicu, a potom daju podlogu optužnom vijeću za odluku o postojanju osnovane sumnje potrebne za potvrđivanje optužnice. Tijekom rasprave, okrivljenik će moći iskoristiti sve sastojke činitelja protuteže iz trodijelnog testa postavljenog u predmetu Europskog suda za ljudska prava Schatschaschwili protiv Njemačke (Odluka od 15. 12. 2015., broj 9154/10.) o čemu će raspravni sud (pod pretpostavkom potvrđivanja optužnice) morati voditi računa u sklopu načela pravičnosti kaznenog postupka. U odnosu na mnogobrojnu praksu ESLJP i Ustavnog suda Republike Hrvatske na koju se poziva žalitelj, sud prvog stupnja je dao žalitelju jasan i pravilan odgovor u toč. 7. rješenja pobijanog rješenja pa se isti neće ponavljati.

6.1. Već iz navedenih razloga time što su predmetne dokazne radnje pretrage osobe i pretrage doma i drugih prostora od 4. kolovoza 2022. te pretrage pokretne stvari provedene prije donošenja rješenja o provođenju istrage broj Kis-DO-55/2023-1 od 22.rujna 2023., nije došlo do povrede prava obrane u smislu kako to ističe žalitelj te zapisnici o provedenim dokazima i potvrde o oduzetim predmetima te ostali navedeni dokazi kao plodovi otrovne voćke nisu nezakoniti dokazi u smislu citirane odredbe čl. 10. st. 2. toč. 2. ZKP. Navedenim razlozima valja dodati da ovlaštenje državnog odvjetnika na takvo provođenje dokaznih radnji proizlazi iz čl. 212. st. 1. i 2. ZKP. Također u predmetnom slučaju u vrijeme poduzimanja navedenih radnji pretrage okrivljenika se teretilo za kazneno djelo iz čl. 165. st. 1. KZ/11 za koje je propisana kazna zatvora do 5 godina, za koja se kaznena djela istraga ne provodi. Ujedno upravo suprotno mišljenju žalitelja, baš zato što su dokazne radnje pretrage izvršene prije donošenja rješenja o provođenju istrage okrivljenik je objektivno mogao u žalbi na rješenje o provođenju istrage preispitivati opravdanost stajališta ovlaštenog tužitelja oko postojanja osnovane sumnje.

6.2. Nije u pravu ni žalitelj kad smatra da se radi o nezakonitim pretragama jer okrivljenik u pouci o pravima koja mu je uručena 4. kolovoza 2022. nije bio upoznat i poučen o svojim pravima na adekvatan i zakonit način jer se pouka odnosila samo na kazneno djelo upoznavanja djece s pornografijom iz čl. 165. st. 1. KZ/11, ali ne i na kazneno djelo iskorištavanja djece za pornografiju iz čl. 163. st. 2. KZ/11, niti je isto bilo spomenuto u nalogu sutkinje istrage broj Žt-287/2022 od 3. kolovoza 2022. Naime, žalitelj naglašava da se osnovanost sumnje na počinjenje navedenih kaznenih djela temelji na pretragom oduzetom mobitelu oštećene RN naglašavajući da odredba čl. 6. st. 3.a EKLJP propisuje nužnost da svatko optužen za kazneno djelo ima pravo biti potanko obavješten o prirodi i razlozima optužbe, što u ovom slučaju nije ostvareno. Protivno stavu žalitelja, okrivljenik je pravilno upozoren na kazneno djelo zbog sumnje na koje su predmetne pretrage poduzete, a budući da su navedene pretrage provedene zakonito, rezultati pretrage u odnosu na postojanje osnovane sumnja na još jedno kazneno djelo predstavljaju tzv. slučajni nalaz što prema ZKP kao ni u smislu odredbi EKLJP nije nezakoniti dokaz.

6.3. Nije u pravu žalitelj ni kad smatra da je sutkinja istrage trebala u nalogu broj Kir-t-287/2022 od 3. kolovoza 2022. za pretragu obrazložiti zašto se dokazne radnje poduzimaju prije početka istrage i zbog čega je potrebna tajnost prema okrivljeniku. Naime, odredbom čl. 250. ZKP propisano je da su pretraga i rezultati pretrage nezakoniti samo u slučaju ako je pretraga obavljena bez pisanog naloga. Na temelju odredbe čl. 242. st. 1. ZKP, nalog za pretragu mora sadržavati oznaku predmeta pretrage, svrhu pretrage i tijelo koje će provesti pretragu, dakle ne i navedeni sadržaj. Također, suprotno mišljenju žalitelja, ni jednom odredbom ZKP nije propisano da bi nedostaci u obrazloženju naloga, pa čak i u odnosu na obrazloženje postojanja dovoljnog stupnja sumnje, bili sankcionirani na način da bi takav dokaz bio nezakoniti dokaz.

7. Budući da žalba okrivljenog nije osnovana, a kako ovo vijeće nije utvrdilo da bi sud prvog stupnja ostvario neku od povreda iz 494. st. 4. ZKP/08, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 2. toč. 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Varaždinu 27. studenog 2024.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Kolenko