Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4284/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Gabrieli Topić Kordej, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Škalić, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., odvjetnicima u Zagrebu, radi isplate,, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Čazmi poslovni broj P-643/2023-4 od 6. rujna 2023, dana 27. studenog 2024.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženice te se ukida rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Čazmi poslovni broj P-643/2023-4 od 6. rujna 2023. i predmet vraća na ponovan postupak prvostupanjskom sudu.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja je odbijen tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti.

2. Protiv navedenog rješenja žali se tuženik, zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22- dalje: ZPP), te predlaže da drugostupanjski sud ukine, podredno preinači pobijano rješenje te traži trošak žalbenog postupka.

3. Žalba je osnovana.

4. U predmetnom je parničnom postupku tužitelj pred Općinskim sudom u Bjelovaru, Stalna služba u Čazmi, podnio tužbu protiv tuženika radi isplate kao posljedice ništetnosti pojedinih odredbi Ugovora o kreditu broj: sklopljenog između stranaka 26. lipnja 2006.. (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu), te da je tuženik u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Bjelovaru navodeći da je odredbom čl. 16. Ugovora o kreditu ugovorena nadležnost suda prema sjedištu banke, a to je Općinski sud u Rijeci, čime su stranke ugovorom potvrdile zakonske odredbe o općemjesnoj nadležnosti iz čl. 46. i čl. 48. Zakona o parničnom postupku ZPP. Prvostupanjski sud je, polazeći od utvrđenja da je Ugovor o kreditu sklopljen u poslovnici tuženika u Bjelovaru i da je spor nastao upravo u povodu predmetnog Ugovora o kreditu, zaključuje da je nadležan Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Čazmi slijedom čega je odbio prigovor mjesne nenadležnosti tuženika.

5. Žalitelj ističe da je Sud Europske Unije u odluci od 21. veljače 2013. godine u predmetu C-472/11 Banif Plus Bank Zrt protiv AB i ČB, a koja presuda se ticala tumačenja Direktive Vijeća 93/13 EEZ i to upravo s obzirom na odluke nacionalnih sudova o nepoštenosti odredbi sadržanih u potrošačkom ugovoru između stranaka u postupku, istaknuo da nacionalni sud ne može po vlastitom nahođenju donijeti odluku o tome da je neka od odredaba sadržanih u potrošačkom ugovoru nepoštena, nego, najprije, treba provesti kontradiktorni postupak, a sve sa svrhom da se ne povrijedi načelo saslušanja stranaka. Upravo iz toga razloga Sud Europske Unije u gore navedenoj odluci ističe: "načelo saslušanja stranaka (audi et alteram partem) zahtijeva od nacionalnog suda koji smatra da bi određena ugovorna odredba bila nepoštena da obavijesti strane u postupku o takvom stajalištu i da ih pozove da iznesu svoje stavove u pogledu istoga, s mogućnošću da izazovu stajališta suprotne strane, a sve u skladu s formalnom procedurom predviđenom nacionalnim procesnim pravilima" (paragraf 36 citirane presude). Slijedom navedenog žalitelj smatra da je prvostupanjski sud trebao obavijestiti stranke u postupku o postojanju namjere za odlučivanjem o nepoštenosti odredbe o prorogaciji nadležnosti te je u tom smislu trebao provesti kontradiktorni postupak na temelju kojeg bi mogao sagledati sve okolnosti slučaja i utvrditi da li je uistinu predmetna odredba uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranka na štetu potrošača, a ne izvoditi paušalne zaključke. Ovo da je prvostupanjski sud propustio čije je počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka i to iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a.

6. Ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije pozvao stranke da se očituju u pogledu ništetnosti odredbe ugovora o mjesnoj nadležnosti već je odluku donio bez da su se stranke o tome prethodno izjasnile. Na taj način sud prvog stupnja nije poštivao kontradiktornost postupka kako na to upućuje odluka Suda Europske Unije poslovni broj C-472/11 od 21. veljače 2013.

7. Uzimajući u obzir navedeno, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. st. 3. ZPP odlučiti kao pod toč. I. izreke ovog rješenja.

8. Na temelju čl. 166. st. 3. ZPP ostavljeno je da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.

9. U ponovnom postupku, sud prvog stupnja će, u smislu naprijed navedenoga, pozvati stranke da se očituju o sporazumu o nadležnosti koji je sadržan u Ugovoru o kreditu na način da će svoje očitovanje dati pisanim putem ili na pripremnom ročištu, slijedom čega će donijeti novu odluku.

U Zagrebu 27. studenog 2024.

S u d a c:

Gabriela Topić Kordej