REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3684/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kujundžić Novak, predsjednice vijeća, Mirne Maržić, sutkinje izvjestiteljice i Draženke Deladio, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB: 84397956623, Antuna Mihanovića 3, Zagreb, Područna služba u Varaždinu, Varaždin, Kolodvorska 20c, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Vladimir Slunjski, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, Pisarnica Varaždin, Zagrebačka 63, radi naknade štete, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-8/2021-30 od 30. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 27. studenog 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-8/2021-30 od 30. lipnja 2023. i sudi:

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb OIB: 94472454976 da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje Zagreb OIB: 84397956623 isplati iznos od 10.385,58 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe po stopi 6,54% godišnje i dalje, u slučaju promjene, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te da tužitelju nadoknadi parnični trošak sve to u roku petnaest dana.“

2. Nalaže se tužitelju naknaditi parnični trošak tuženiku u iznosu od 3.249,98 EUR, u roku od 15 dana.

3. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 860,00 EUR kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom je presudom u točki I. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos s osnove naknade štete od 10.385,58 EUR s pripadajućim zateznim kamatama dok je u točki II. izreke pobijane presude odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je predmet spora isplata iznosa s osnove zahtjeva za naknadu štete koja je nastala tužitelju isplatom iznosa invalidske mirovine svojem osiguraniku MF zbog ozljede koju je zadobio u prometnoj nesreći, a koju je skrivio vozač ŽF kao vozač teretnog vozila osiguranog kod tuženika s osnove obveznog osiguranja u prometu. Sud je ocijenio djelomično osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja na temelju rezultata vještačenja i primjenom čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23.; dalje: ZOOP). Odluku o troškovima postupka sud temelji na čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP), a u vezi s čl. 155. ZPP-a.

3. Protiv presude pravodobnu žalbu je podnio tuženik kojom pobija presudu radi bitne povrede odredaba parničnoga postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnoga stanja i pogrešne primjene odredbi materijalnoga prava te pobija i odluku o troškovima postupka. U bitnome tuženik ističe da je prvostupanjski sud primijenio na ovu pravnu stvar točan zakon i točnu odredbu ali ju je primijenio na krivi način i to tako jer je zamijenio u računskoj operaciji oduzimanja opisanoj u čl. 27. st. 3. ZOOP-a zamijenio mjesta umanjitelja i umanjenika. Žalitelj navodi da je čl. 27. st. 3. ZOOP-a pravilno primijenjen da onda ne bi postojala razlika koja predstavlja razmjerni iznos mirovine oštećene osobe koju je tuženik dužan naknaditi tužitelju sukladno čl. 27. st. 2. ZOOP-a. Predlaže drugostupanjskom sudu da uvaži žalbu tuženika te preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja, podredno, da ukine pobijanu presudu i vrati natrag predmet prvostupanjskome sudu na ponovno suđenje.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Ispitavši presudu na temelju odredaba čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ocjena je ovog suda da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio odlučne činjenice i pogrešno ocijenio dokaze u spisu naročito nalaz računovodstvenog i financijskog vještačenja što je rezultiralo i pogrešnom primjenom materijalnoga prava.

6. Predmet ovoga spora je zahtjev za naknadu štete, za koju tužitelj tvrdi da mu je nastala isplatom invalidske mirovine njegovom osiguraniku MF, a za što je odgovoran tuženik jer je osiguranik tužitelja zadobio ozljede u prometnoj nesreći koju je skrivio vozač vozila koje je osigurano obveznim osiguranjem u prometu kod tuženika.

7. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi da radi razrješenja ove pravne stvari primjenjuje čl. 27. st. 3. ZOOP-a. Sud primjenjuje točnu materijalno pravnu odredbu na ovu pravnu stvar, ali je vidljivo iz točke 12. obrazloženja pobijane presude da je prvostupanjski sud krivo izračunao matematičku operaciju sadržanu u odredbi čl. 27. st. 3. ZOOP-a. Nadalje, i vještak u svome nalazu na krivi način utvrđuje razliku koja je propisana u čl. 27. st. 3. ZOOP-a iako vještačenje sadrži sve potrebno za utvrđivanje točne razlike koja predstavlja razmjerni dio mirovine opisane u čl. 27. st. 3. ZOOP-a.

8. U čl. 27. st. 1. ZOOP-a je propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. U čl. 27. st. 2. ZOOP-a je propisano da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. toga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Dok je ključno za razrješenje ove pravne stvari ono što je propisano u čl. 27. st. 3. ZOOP-a i to da se razmjerni iznos mirovine oštećene osobe određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

9. Dakle, iz gore citiranih odredbi proizlazi da visina štete u ovome postupku na koju tužitelj ima pravo naknade predstavlja razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Primjenjujući navedeno na konkretni spor proizlazi da razlika koja predstavlja razmjerni iznos mirovine, to jest stvarnu štetu, za koju odgovora tuženik se određuje na način da se od isplaćenog iznosa invalidske mirovine od strane tužitelja oduzme iznos koji bi tužitelj isplaćivao po osnovi invalidske mirovine u slučaju povrede na radu.

10. Tijekom postupka radi razrješenja toga pitanja i utvrđenja te visine nastale štete provedeno je računovodstveno i knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Renati Barić. U svom nalazu i mišljenju vještak je utvrdio iznos isplaćene mirovine osiguraniku tužitelja za svaki pojedini mjesec, a što predstavlja iznos invalidske mirovinu osiguranika tužitelja koja je utvrđena rješenjima tužitelja te ukupno u utuženom razdoblju iznosi 104.333,56 kn. Nadalje, vještak je također utvrdio i iznos invalidske mirovine koja bi bila isplaćena osiguraniku tužitelja u slučaju ozljede na radu i to u ukupnome iznosu od 109.725,68 kn za utuženo razdoblje, sve vidljivo u nalazu vještaka na stranici 211. spisa. Nejasno je zašto je onda prvostupanjski sud pogrešno u točki 12. obrazloženja pobijane odluke naveo da šteta koju trpi tužitelj iznosi 75% od ukupno iznosa isplaćene mirovine svome osiguraniku to jest 78.250,17 kn, a za koji iznos je prvostupanjski sud usvojio tužbeni zahtjev tužitelja.

11. Takvim postupanjem prvostupanjski sud je u cijelosti pogrešno izračunao matematičku operaciju sadržanu u drugom dijelu odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP-a te je prvostupanjski sud, da je pravilno proveo taj izračun, bio dužan utvrditi da iznos štete koju trpi tužitelj predstavlja razliku između iznosa isplaćene mirovine osiguraniku tužitelja (104.333,56 kn) i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (109.725,56 kn). Ovdje je potrebno ukazati da vještak u svom nalazu na stranici 211. spisa također u cijelosti pogrešno utvrđuje tu razliku jer mijenja red znamenki u operaciji te krivo od iznosa invalidske mirovine koja bi se isplatila osiguraniku u slučaju povrede na radu oduzima iznos utvrđene invalidske mirovine.

12. Kako je iznos isplaćene mirovine manji od iznosa mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu tada je očito da razlika koja predstavlja razmjerni iznos mirovine oštećene osoba koja je stvarna šteta na koju tužitelj ima pravo sukladno čl. 27. ZOOP-a ne postoji te su stoga osnovani žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio dokaze u spisu i činjenice.

13. Stoga, potrebno je prvostupanjsku presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te je zato odlučeno na temelju čl. 373.a st. 2. ZPP-a kao u točki I. izreke ove presude.

14. Kako je prvostupanjska presuda preinačena, tako je u skladu s odredbom čl. 166. st. 2. ZPP-a valjalo odlučiti o troškovima cijeloga postupka. Budući da je tuženik u cijelosti uspio u sporu, na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a tužitelj je dužan tuženiku naknaditi troškove postupka. Pri odlučivanju o troškovima sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a uzeti su u obzir samo troškovi potrebni radi vođenja parnice, primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.; dalje: Tarifa). Vrijednost predmeta spora iznosi 10.385,58 EUR te stoga na temelju Tbr. 7. t. 1. vrijednost radnje u ovome sporu iznosi 100 bodova, a vrijednost boda iznosi 2,00 EUR. Tuženiku pripada pravo na sljedeće zatražene troškove i to trošak sastava odgovora na tužbu od 24. rujna 2019. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištu 26. studenog 2019. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. t. 2. Tarife) jer se na ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima, za sastav podneska od 24. svibnja 2021. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištu od 1. lipnja 2021. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištu od 26. listopada 2021. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. Tarife), za sastav podneska od 5. svibnja 2022. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištu od 28. rujna 2022. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. Tarife), za sastav podneska od 11. studenog 2022. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištu od 1. lipnja 2021. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. Tarife). Dakle, ukupno sve navedeno iznosi 1.700,00 EUR na što je potrebno dodati iznos od 25% na ime PDV-a te tuženiku zato na ime parničnih troškova pripada iznos od 2.125,00 EUR. Nadalje, kako je tuženik u cijelosti uspio sa svojom žalbom protiv presude pripada mu iznos za sastav žalbe od 248,85 EUR (Tbr. 10. t. 1. Tarife) uvećan za iznos od 25% na ime PDV-a i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 212,52 EUR. Također, tužitelj je dužan tuženiku naknaditi trošak vještačenja u iznosu od 663,61 EUR. Sveukupni parnični trošak na koji ima pravo tuženik iznosi 3.249,98 EUR te je zato odlučeno je kao u točki I.2. izreke ove presude.

15. Tuženik je odbijen za naknadu troška podneska od 29. listopada 2020. jer taj podnesak nije nužan za vođenje ovoga postupka i tuženik je njime samo dostavio recentnu sudsku praksu. Također, tuženik je odbijen za trošak sastava podneska od 16. lipnja 2021. jer taj podnesak nije bio potreban za vođenje postupka jer tuženik u njemu samo ponavlja ranije iznesene navode. Konačno, tuženik je i odbijen za trošak sastava podneska od 2. rujna 2022. jer taj podnesak isto nije bio nužan za vođenje postupka i njime je također u spis samo dostavljena sudska praksa. Stoga, s obzirom na navedeno odlučeno je kao u točki I.3. izreke ove presude.

Zagreb, 27. studenog 2024.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kujundžić Novak