REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3462/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kujundžić Novak, predsjednice vijeća, Draženke Deladio, sutkinje izvjestiteljice i Mirne Maržić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika HRVATSKA AGENCIJA ZA OSIGURANJE DEPOZITA, Zagreb, Jurišićeva ulica 1, OIB 94819327944, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Matić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika-protutužitelja Odvjetničko društvo Cvitković & Devidé, društvo s ograničenom odgovornošću, Zagreb, Ulica Pere Budmanija 5, OIB 82729687453, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Glamuzina, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta iz Zagreba, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i isplate, v.p.s. 14.770,61 EUR (tužba) i 83.283,56 EUR (protutužba), odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1021/2023-18 od 7. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 27. studenog 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja HRVATSKE AGENCIJE ZA OSIGURANJE DEPOZITA, Zagreb, i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1021/2023-18 od 7. lipnja 2024. u točki I. izreke.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1021/2023-18 od 7. lipnja 2024. u točki III. izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku Odvjetničkom društvu CVITKOVIĆ & DEVIDÉ d.o.o., Zagreb, u roku od 15 dana nadoknaditi tužitelju HRVATSKOJ AGENCIJI ZA OSIGURANJE DEPOZITA, Zagreb, troškove parničnog postupka u iznosu od 948,13 EUR.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja HRVATSKA AGENCIJA ZA OSIGURANJE DEPOZITA, Zagreb za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 781,25 EUR.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tuženik Odvjetničko društvo CVITKOVIĆ & DEVIDÉ d.o.o., Zagreb, odustao od podnesene žalbe protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1021/2023-18 od 7. lipnja 2024. u točki II. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Trgovački sud u Zagrebu u točki I. izreke odbio je kao neosnovan zahtjev da se proglasi nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava s računa tužitelja-protutuženika (dalje: tužitelj) HRVATSKE AGENCIJE ZA OSIGURANJE DEPOZITA, Zagreb, na temelju Zahtjeva za izravnu naplatu od 1. ožujka 2023. tuženika-protutužitelja Odvjetničkog društva CVITKOVIĆ & DEVIDÉ d.o.o., Zagreb (dalje: tuženik), podnesenog Financijskoj agenciji na temelju presude poslovni broj P-1332/2019 od 11. lipnja 2021. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4192/2021 od 23. studenog 2022. i da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 14.770,61 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 3. svibnja 2023.do isplate i troškove parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate. U točki II. izreke odbačen je protutužbeni zahtjev kojim je naloženo tužitelju isplatiti tuženiku iznos od 83.283,56 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 25. ožujka 2022. do isplate. U točki III. izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio nakon provedenog dokaznog postupka u kojem je pregledao isprave priložene u spisu i izveo vještačenje po vještaku financijske struke i utvrdio da je tuženik zaključkom ovršnog suda upućen na pokretanje predmetne parnice u kojoj bi se utvrdilo postojanje žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. t. 9. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 144/22; dalje: OZ). Prema stavu prvostupanjskog suda, tužitelj je činjenicu da je izvršio plaćanje tuženiku 8. studenog 2010. mogao istaknuti tijekom parničnog postupka koji se vodio pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem P-1332/2019 u kojem je donesena presuda 11. lipnja 2021. koja je potvrđena presudom ovoga suda poslovni broj Pž-4192/2021 od 23. studenog 2022. Prema stavu prvostupanjskog suda, kondemnatorni tužbeni zahtjev tužitelj može ostvariti u posebnoj, a ne u predmetnoj parnici. Odluka se temelji na odredbi čl. 50. st. 1. t. 9., čl. 52. st. 5., čl. 55. st. 3. i čl. 210. st. 2. i 4. OZ-a. Protutužbeni zahtjev je odbačen zato što se predmetni parnični postupak vodi isključivo radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i zato što ne postoje pretpostavke iz čl. 189. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP). Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a.

3. Tuženik je podnio žalbu protiv prvostupanjske presude u točkama II. i III. izreke, ali je podneskom od 12. srpnja 2024. odustao od podnesene žalbe pa je sukladno odredbi čl. 367. st. 2. ZPP-a valjalo riješiti kao u izreci ovoga rješenja.

4. Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u točkama I. i III. izreke zbog svih žalbenih razloga. Smatra da je ostvaren žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Navodi da je financijskim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj dva puta platio isto potraživanje tuženika – odvjetničku nagradu za sastav odgovora na tužbu u predmetu prvostupanjskog suda poslovni broj P-2379/10. Smatra da je pogrešno primijenjena odredba čl. 50. st. 1. t. 9. i čl. 210. st. 4. OZ-a, čl. 1113. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) te odredba čl. 154. st. 4. ZPP-a. Predlaže prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda ili ju ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 781,25 EUR.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Prvostupanjska presuda u pobijano dijelu ispitana je sukladno odredbi čl. 365. ZPP-a, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. toga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nije zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Neosnovan je žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu može se ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, a u obrazloženju su navedeni razlozi o činjenicama koje je prvostupanjski sud ocijenio odlučnim.

9. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

10. Predmet tužbenog zahtjeva je proglašenje nedopuštenom ovrhe provedene na temelju tuženikovog zahtjeva podnesenog FINA-i iz razloga propisanog čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a i povrat iznosa koji je na temelju podnesenog zahtjeva prenesen s računa tužitelja na račun tuženika.

11. Iz stanja u spisu proizlaze sljedeće odlučne činjenice koje je utvrdio i prvostupanjski sud:

- tuženik je 1. ožujka 2023. kao ovrhovoditelj podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu kojim je zahtijevao provođenje ovrhe na temelju osnove za plaćanje – pravomoćne i ovršne presude prvostupanjskog suda poslovni broj P-1332/2019 od 11. lipnja 2021. (potvrđena presudom ovoga suda poslovni broj Pž-4192/21 od 23. studenog 2022.),

- tužitelj je kao ovršenik podnio Općinskom građanskom sudu u Zagrebu prijedlog za proglašenje navedene pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a ovršni predmet se vodio pred tim sudom pod poslovnim brojem Ovr-722/2023,

- Općinski građani sud u Zagrebu je 17. travnja 2023. donio zaključak poslovni broj Ovr-722/2023 kojim je ovdje tužitelj kao ovršenik upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja predmetne pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga propisanog u čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a,

- Financijska agencija je 2. svibnja 2023. postupila po zahtjevu za izravnu naplatu od 1. ožujka 2023. i s računa ovdje tužitelja (kao ovršenika) prenijela na račun tuženika (kao ovrhovoditelja) iznos od 14.770,61 EUR,

- ovršnom ispravom – pravomoćnom i ovršnom presudom prvostupanjskog suda poslovni broj P-1332/2019 od 11. lipnja 2021. naloženo je ovdje tužitelju isplatiti ovdje tuženiku iznos od 16.590,35 EUR (tada: 125.000,00 kn) s pripadajućim zateznim kamatama,

- iz obrazloženja ovršne isprave – presude prvostupanjskog suda poslovni broj P-1332/2019 od 11. lipnja 2021. proizlazi da se iznos od 16.590,35 EUR odnosi na nagradu odvjetnika Zorana Cvitkovića (sada člana društva tuženika) za sastav odgovora na tužbu u postupku koji se vodio pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem P-2379/10,

- odvjetnik Zoran Cvitković izdao je tužitelju 29. listopada 2010. račun broj 150/10 na ime naknade za sastav podneska – odgovora na tužbu u predmetu prvostupanjskog suda poslovni broj P-2379/10 u iznosu od 16.324,91 EUR (tada 123.000,00 kn), koji je ovdje tužitelj podmirio 8. studenog 2010.,

- tužitelj tvrdi da je predmetnom ovrhom drugi put platio tuženiku istu tražbinu.

12. Tužitelj u žalbi ne navodi koje odlučne činjenice prvostupanjski sud nije utvrdio ili je pogrešno utvrdio.

13. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešno primijenjenog materijalnog prava u odnosu na glavni tužbeni zahtjev.

14. Odredbom čl. 210. st. 2. OZ-a propisano je da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. i 53. OZ-a). Tužitelj je upućen na pokretanje parnice radi proglašenja da je nedopuštena pljenidba i prijenos novčanih sredstava iz razloga propisanog u čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a: zato što je tražbina prestala na temelju činjenica koje su nastale u vrijeme kada ju ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka. Tužitelj ističe da je tuženikovo potraživanje podmirio 8. studenog 2010. i tu je činjenicu mogao istaknuti u parnici koja se vodila pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem P-1332/2019 pa ne postoji razlog iz čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a za proglašenje nedopuštenim predmetne pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava, kako je pravilno ocijenio prvostupanjski sud. 15. Odredbom čl. 55. st. 3. OZ-a propisano je da ovršenik tužbom kojom pokreće parnicu na koju je upućen može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u ovršnom postupku u povodu kojeg je upućen na parnicu. Dakle, predmetna parnica mogla se voditi samo radi proglašenja predmetne pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenom zato što je tražbina prestala zbog činjenice koja se nije mogla istaknuti u postupku iz koje potječe ovršna odluka. Predmetna pljenidba i prijenos novčanih sredstava nije nedopuštena i tuženik neosnovano zahtijeva povrat iznosa koji je u tom postupku prenesen na račun ovdje tuženika sukladno odredbi čl. 210. st. 4. OZ-a.

16. Predmet spora je proglašenje nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava s računa tužitelja na račun tuženika na temelju zahtjeva tuženika za izravnu naplatu od 1. ožujka 2023., i to samo iz razloga navedenog u zaključku ovršnog suda – čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a i povrat iznosa prenesenog tom pljenidbom i prijenosom (čl. 210. st. 1. i 4. OZ-a), a ne stjecanje bez osnove pa se tužitelj u žalbi neosnovano poziva na odredbe čl. 1113. i 160. ZOO-a.

17. Sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a, tužiteljevu žalbu valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. izreke.

18. Tužiteljeva žalba protiv odluke o troškovima parničnog postupka je osnovana.

19. Prvostupanjski sud je odluku o troškovima parničnog postupka temeljio na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a budući da stranke nisu uspjele sa svojim tužbenim zahtjevima. Osnovano tužitelj u žalbi navodi da vrijednost predmeta spora tužbenog i protutužbenog zahtjeva nije bila podjednaka.

20. Iako u zapisniku s ročišta za glavnu raspravu od 16. svibnja 2024. stoji da stranke zahtijevaju naknadu troškova parničnog postupka prema priloženim troškovnicima iz stanja u spisu proizlazi da troškovnici nisu priloženi u predmetni spis pa je naknadu troškova valjalo obračunati prema njihovim zahtjevima za naknadu troškova koji su podneseni tijekom parničnog postupka.

20.1. Tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom čija vrijednost predmeta spora iznosi 14.770,61 EUR pa tuženik osnovano, sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, zahtijeva naknadu troškova za sastav odgovora na tužbu od 30. lipnja 2023., što sukladno Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tbr. ... OT) iznosi 497,50 EUR i PDV na taj iznos, što sukladno Tbr. 46. OT iznosi 124,37 EUR pa ukupni potrebni tuženikovi troškovi vezani za tužbeni zahtjev iznose 621,87 EUR.

20.2. Tuženik nije uspio s protutužbenim zahtjevom čija vrijednost predmeta spora iznosi 83.283,56 EUR pa tužitelj osnovano, sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a zahtijeva naknadu troškova za sastav odgovora na protutužbu od 1. veljače 2024., što sukladno Tbr. 8/1 OT iznosi 1.256,00 EUR i PDV, što sukladno Tbr. 46. OT iznosi 314,00 EUR pa ukupni potrebni tužiteljevi troškovi vezani za protutužbeni zahtjev iznose 1.570,00 EUR.

20.3. Razlika između tužiteljevih i tuženikovih potraživanih troškova parničnog postupka iznosi 948,13 EUR.

21. Sukladno odredbi čl. 373. t. 3. ZPP-a prvostupanjsku presudu u točki III. izreke valjalo je preinačiti i naložiti tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 948,13 EUR.

22. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. i 2. ZPP-a. Tužitelj je pobijao prvostupanjsku presudu u pogledu glavne stvari i sporednih potraživanja, a uspio je sa žalbom u pogledu sporednog potraživanja – odluke o troškovima parničnog postupka pa nema pravo na naknadu troškova žalbenog postupka.

Zagreb, 27. studenog 2024.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kujundžić Novak