REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3511/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jagode Crnokrak, predsjednice vijeća, Mladena Šimundića suca izvjestitelja, i Dubravke Matas, članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja J.U.A. FRISCHEIS d.o.o., OIB 18918947938, Ulica kneza Ljudevita Posavskog 49, Velika Gorica, i 2. tužitelja EŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa punomoćnik Jere Matić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Matić & Poljak iz Zagreba, protiv 1. tuženika Stečajna masa iza trgovačkog društva Confida d.o.o., OIB: 41254401403, Zagreb, Podrebrenica 12A, i 2. tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., OIB: 87939104217, Zagreb, Jurišićeva 4, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d. protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2117/2021-39 od 10. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 27. studenog 2024.

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2117/2021-39 od 10. lipnja 2024. i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Ništetan je i bez pravnog učinka Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava br. 02/2010-PP od 08. ožujka 2010. g., u dijelu koji se odnosi na zalog na nekretninama oznake:

- kat. čest. [katastarska čestica], ZU 4730, KO [katastarska općina], 1. Suvlasnički dio: 102/266 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1), s kojim je povezano pravo vlasništva na posebnom dijelu STAN D1, koji se nalazi u podrumu i u prizemlju zgrade, sastoji se od prostorija u podrumu i to stubišta 4,50 m2, hodnika 5,00 m2, spavaće sobe 20,66 m2, spavaće sobe 12,60 m2, spremišta 2,90 m2, te prostorija u prizemlju zgrade i to hodnika 5,87 m2, kupaonice 7,88 m2, stubišta (od stana) 3,30 m2, kuhinje 10,75 m2, blagovaonice i dnevnog boravka 28,60 m2, koji je stan sveukupne površine 102,06 m2, te je u Planu posebnih dijelova zgrade obojan plavom bojom, u vlasništvu J.U.A. FRISCHEIS D.O.O., OIB: 18918947938, VELIKA GORICA, LJUDEVITA POSAVSKOG 49, i - kat. čest. [katastarska čestica], ZU 1063, KO [katastarska općina], KUĆA, LIŽNJAN 368/F, DVORIŠTE, 2. Suvlasnički dio: 72/242 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2) s kojim je povezano pravo vlasništva na poseban dio oznake "E2"

- stan u podrumu i na prvom katu zgrade koji se sastoji od prostorije u podrumu i to spremišta 4,65 m2, te prostorija na prvom katu zgrade i to hodnika 6,27 m2, kupaonice 5,80 m2, kuhinje 6.00 m2, blagovaonice i dnevnog boravka 25,26 m2, spavaće sobe 6,95 m2, spavaće sobe 11,39 m2 i lođe 5,43 m2, koji je stan sveukupne površine 71,75 m2, te u planu posebnih dijelova zgrade obojan crvenom bojom, u vlasništvu EŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa],

slijedom čega se nalaže zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Puli-Pola izvršiti brisanje upisanog prava zaloga, upisanog pod brojem

- Z-4260/10 na nekretnini označenoj kao kat. čest. [katastarska čestica], ZU 4730, KO [katastarska općina], 1. Suvlasnički dio: 102/266 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1), s kojim je povezano pravo vlasništva na posebnom dijelu STAN D1, koji se nalazi u podrumu i u prizemlju zgrade, sastoji se od prostorija u podrumu i to stubišta 4,50 m2, hodnika 5,00 m2, spavaće sobe 20,66 m2, spavaće sobe 12,60 m2, spremišta 2,90 m2, te prostorija u prizemlju zgrade i to hodnika 5,87 m2, kupaonice 7,88 m2, stubišta (od stana) 3,30 m2, kuhinje 10,75 m2, blagovaonice i dnevnog boravka 28,60 m2, koji je stan sveukupne površine 102,06 m2, te je u Planu posebnih dijelova zgrade obojan plavom bojom, i

- Z-4259/10 na nekretnini označenoj kao kat. čest. [katastarska čestica], ZU 1063, KO [katastarska općina], KUĆA, LIŽNJAN 368/F, DVORIŠTE, 2. Suvlasnički dio: 72/242 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2) s kojim je povezano pravo vlasništva na poseban dio oznake "E2" - stan u podrumu i na prvom katu zgrade koji se sastoji od prostorije u podrumu i to spremišta 4,65 m2, te prostorija na prvom katu zgrade i to hodnika 6,27 m2, kupaonice 5,80 m2, kuhinje 6.00 m2, blagovaonice i dnevnog boravka 25,26 m2, spavaće sobe 6,95 m2, spavaće sobe 11,39 m2 i lođe 5,43 m2, koji je stan sveukupne površine 71,75 m2, te u planu posebnih dijelova zgrade obojan crvenom bojom, uz istodobnu uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja koje je prethodilo upisu prava zaloga na HRVATSKA POŠTANSKA BANKA D.D., OIB: 87939104217, ZAGREB, JURIŠIĆEVA 4.

Nalaže se tuženicima naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka u roku od 15 dana.“

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2117/2021-39 od 10. lipnja 2024. utvrđeno je da je ništetan i bez pravnog učinka Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava br. 02/2010-PP od 8. ožujka 2010., u dijelu koji se odnosi na zalog na ukupno 4 nekretnine (točka I. izreke), te je naloženo tuženicima naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka (točka II. izreke).

1.1. U bitnome, prema utvrđenju prvostupanjskog suda, do opterećivanja predmetnih posebnih dijelova nekretnine – stanova D1 i E2, upisom založnog prava na temelju Sporazuma o zasnivanju založnog prava od 08.03.2010., došlo u trenutku kada su isti već bili otuđeni trećima, a što je protivno odredbi članka 296. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24.), te je isto tako za prodane stanove bila podmirena kupovnina. Iz navedenog razloga u tom trenutku prednik I tuženika te CŽ više nisu imali pravo raspolagati istim nekretninama na način da iste opterećuju založnim pravom.

1.2. Nadalje, prvostupanjski sud smatra da su tuženicima navedene okolnosti bile poznate, te utvrđuje da nisu postupali u dobroj vjeri, slijedom čega ih niti ne štiti načelo povjerenja u zemljišne knjige.

1.3. Stoga prvostupanjski sud smatra da je predmetni ugovor u tom dijelu ništetan u smislu odredba članka 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO), zbog čega je presuđeno kao u izreci.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik HRVATSKA POŠTANSKA BANKE d.d., zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

2.1. Ukazuje da su razlozi presude proturječni i nejasni te u suprotnosti s iskazima tužitelja, pri čemu posebno ukazuje da je odluka o ništetnosti zasnovana na tumačenju suda da je založno pravo zasnovano bez znanja tužitelja, koji su u međuvremenu stekli nekretninu. U odnosu na takvo tumačenje, navodi da upravo suprotno proizlazi iz iskaza ranijeg zakonskog zastupnika prvotuženika, te zakonskog zastupnika tužitelja.

2.2. Prema mišljenju žalitelja, ne radi se o ništetnosti nego o navodnom neispunjenju ugovornih obveza od strane žalitelja, koji po tvrdnji tužitelja nije izdao brisovno očitovanje, pa presuda nema razloga o odlučnim činjenicama.

2.3. U odnosu na zaključak prvostupanjskog suda da je žalitelj znao ili morao znati da je prvotuženik otuđio nekretnine koje su predmet ovog spora, navodi da se isti zasniva na tvrdnji da je gospodin ĆŽ upravljao poslovanjem tuženika u dijelu koji se odnosi na navedeni spor, te da je isti preuzeo obvezu u ime žalitelja izdati brisovno očitovanje tužiteljima, nakon što isti podmire svoje dugovanje prema prvotuženiku, neovisno o dugovanju prema banci. No, žalitelj ukazuje da se takav zaključak temelji na saslušanju ranijeg zakonskog zastupnika prvotuženika, dok su tužitelji odustali od ranije podnesenog prijedloga za saslušanje ĆŽ.

2.4. Nadalje, u odnosu na stan oznake E-2 ukazuje da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je isti otuđen prije sklapanja sporazuma, jer je glavni ugovor o kupoprodaji sklopljen tek 2012. godine.

2.5. Ukazuje da je činjenično ostaje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, te daje razloge za takav stav, posebno u odnosu na zaključak da bi žalitelj znao ili morao znati za otuđenje nekretnina.

2.6. Smatra da se žalitelj s pravom pouzdao u stanje upisano u zemljišnim knjigama, te da za sklapanje Sporazuma nisu postojale nikakve prepreke, pri čemu ukazuje i na to da su tužitelji znali da je na predmetnim nekretninama upisano založno pravo žalitelja.

2.7. Predlaže preinačiti presudu odnosno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelji osporavaju navode žalitelja, te predlažu da sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba je osnovana.

5. Pobijana odluka ispitana je na temelju odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 153/23.; dalje: ZPP) u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u dijelu odluke o troškovima.

6. Žalitelj pravilno ukazuje da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. točke 11. ZPP-a, jer su navodi presude proturječni i nejasni te u suprotnosti s iskazima tužitelja.

7. No, sukladno odredbi članka 373.a stavaka 1. i 3. ZPP-a, drugostupanjski sud može odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu odnosno istu preinačiti čak i u slučaju postojanja bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, ako prema stanju spisa nađe: 1) da bitne činjenice među strankama nisu sporne, ili 2) da ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i posredno izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno posredno izvedene dokaze.

8. Nadalje, prigodom donošenja odluke drugostupanjski je sud ovlašten uzeti u obzir i činjenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica koje je po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio.

9. S obzirom na to da se, prema mišljenju ovog suda, bitne činjenice mogu utvrditi na temelju isprava i dokaza koje se nalaze u spisu, a posebno iz razloga što je glavna rasprava u ovom predmetu zaključena nakon što su tužitelji odustali od prijedloga za provođenje dokaza saslušanjem tužitelja ČŽ te svjedoka ĆŽ i predložili zaključenje glavne rasprave, ova odluka temelji se na cijelom spisu, a ne samo na sadržaju pobijane odluke.

10. Ovaj sud ukazuje da, u odnosu na konkretan Sporazum, ne postoje razlozi ništetnosti u smislu odrede članka 322. ZOO-a.

11. Naime, ugovor su sklopile poslovno sposobne osobe, a iz sadržaja ugovora ne proizlaze bilo kakve mane volje ugovornih strana (šala, i nesporazum, fizička sila, simulacija).

12. Nadalje, činidba koja je predmet ugovora nije nemoguća, nedopuštena, neodređena niti neodrediva. Ovo iz razloga što je upis založnog prava, u trenutku sklapanja ugovora, bilo moguće izvršiti, pri čemu takav upis nije bio protivan Ustavu, kogentnim pravilima ili moralu društva, a činidba je bila jasno određena te je po njoj izvršen upis u zemljišne knjige.

13. Prema tome, to što je založni vjerovnik, na temelju predmetnog Sporazuma, upisao svoje založno pravo u zemljišnim knjigama, suprotno mišljenju prvostupanjskog suda, ne predstavlja razlog ništetnosti. Pri tome ovaj sud ukazuje da se prvostupanjski sud poziva na to da je ugovor protivan odredbi članka 296. Ovršnog zakona prema kojoj na osnovi ovršne isprave kojom je utvrđena novčana tražbina predlagatelj osiguranja ima pravo tražiti osiguranje te tražbine zasnivanjem založnoga prava na nekretnini protivnika osiguranja, pri čemu očito misli na Ovršni zakon iz 2012. godine. S obzirom na to da je Sporazum sklopljen 2010. godine, prvostupanjski se sud trebao pozvati na odredbu članka 258. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05. i 67/08.; dalje: OZ), no kako su navede odredbe istovjetne, to samo po sebi nije od utjecaja na pravilnost same odluke.

14. Nadalje, treba ukazati da prvostupanjski sud tužitelje naziva „vlasnicima“ nekretnine, no u trenutku sklapanja Sporazuma isti nisu stekli pravo vlasništva upisom u zemljišnim knjigama u smislu odredbe članka 72. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12, 152/14,. 81/15. i 94/17.; dalje: ZVDSP), već je do upisa njihovog vlasništva došlo nakon sklapanja Sporazuma i upisa založnog prava u korist tuženika HPB d.d. 15. U odnosu na upis vlasništva tužitelja svakako treba ukazati da je drugotužitelj svoju osnovu za upis (ugovor o kupoprodaji) stekao tek 2012. godine, dakle dvije godine nakon što je upisano založno pravo prema Sporazumu, pa se on, u trenutku sklapanja Sporazuma, nije mogao smatrati niti predmnijevanim vlasnikom.

16. No, ono što je posebno pitanje kod stjecanja vlasništva prvo i drugo tužitelja, a u odnosu na prava tuženika HPB d.d. kao založnog dužnika, jest činjenica da su tužitelji, i u kupoprodajnom ugovoru (prvotužitelj), i u glavnom ugovoru (drugotužitelj) jasno upoznati s činjenicom da na nekretnini u tom trenutku postojalo založno pravo tuženika za koje je, bez sudjelovanja založnog vjerovnika HPB d.d., dogovoreno da će biti brisano nakon uplate kupoprodajne cijene.

17. U tom smislu ovaj sud ukazuje i na iskaz zakonskog zastupnika prvotužitelja (ročište 26. travnja 2024.), koji je u svom iskazu naveo da je u trenutku sklapanja ugovora bio upoznat s činjenicom da su prednik prvotuženika i tuženik HPB d.d., osim što je na nekretnini već bio upisan zalog u korist tuženika HPB d.d., pregovarali o refinaciranju odnosno reprogramiranja kreditnih obveza društva Confida d.o.o. prema banci HPB d.d. Zakonski zastupnik prvotužitelja potom je izjavio da su upravo zbog toga dogovorili da će I-tužitelj od društva Confida d.o.o. kupiti 2 stana, pri čemu pojašnjava da je nastavno onda I-tužitelj jedan od ta dva stana prodao ČŽ.

18. Pri tome, prema mišljenju ovog suda, tužitelji nisu dokazali da je tuženik HPB d.d. znao ili morao znati za postojanje kupoprodajnog ugovora, s obzirom na to da su odustali od prijedloga za saslušanje ĆŽ, tadašnjeg direktora poslovnice tuženika HPB d.d., a isprava koje bi dokazale takvu tvrdnju nema u spisu. Iz iskaza saslušanog ranijeg zastupnika društva Confida d.o.o. ne proizlazi da je postignut dogovor da će HPB d.d. brisati založno pravo neovisno o tome da li je cijena plaćena založnom vjerovniku ili na drugi način, a dio iskaza prema kojemu bi HPB d.d. odustao od založnog prava na tim stanovima te svoju tražbinu naplatio prodajom drugih stanova suprotan je poslovnoj logici i o tome ne postoji nikakav dokaz.

19. Štoviše, ovaj sud ukazuje da iz isprava u spisu proizlazi upravo suprotno, jer su se, prilikom sklapanja Sporazuma od 12. rujna 2009., sklopljenog između E i ĐŽ, društva CONFIDA d.o.o. te tužitelja J.U.A. Frischeis d.o.o., ugovorne strane dogovorile da će se kupoprodajna cijena, za kupca BŽ isplatiti izravno na račun HPB d.d. (točka I.e) i II.c), koji će nakon toga izdati brisovno očitovanje, a takva je isprava u suprotnosti s iskazom ranijeg zakonskog zastupnika tuženika Confida d.o.o.

20. Imajući u vidu da je nesporno da tužitelji nisu isplatili nikakvu cijenu na račun tuženika HPB d.d. kao razlučnom vjerovniku, već je isplata za stanove koji su bili predmetom kupoprodajnih ugovora izvršena kompenzacijom s tuženikom Confida d.o.o., nije bilo nikakvog razloga da tuženik HPB d.d. izdaje bilo kakva brisovna očitovanje glede založenih nekretnina ili da se odriče prava zaloga na tim nekretninama.

21. Slijedom navedenog, ne postoje zakonski razlozi za utvrđenje da je Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava br. 02/2010- PP od 8. ožujka 2010. u odnosu na te stanove ništetan.

22. Stoga je pobijana presuda preinačena, a tužbeni zahtjev odbijen na temelju odredbe članka 373.b točaka 1. i 3. ZPP-a.

Zagreb, 27. studenog 2024.

Predsjednica vijeća

Jagoda Crnokrak