REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3346/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Srđana Šimca, predsjednika vijeća, Nikoline Mišković, suca izvjestitelja te Davora Pustijanca, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MANORA LOŠINJ d.o.o. Nerezine, Mandalenska 26b, OIB: 45467196064, kojeg zastupa punomoćnik Nikola Sabljar, odvjetnik u Rijeci, Agatićeva 6/I, protiv tuženika ADING PROJEKT d.o.o. Zagreb, Pešćanska ulica 176, OIB: 23194084178, kojeg zastupa punomoćnik Igor Grubišić, odvjetnik u Zagrebu, Zelinska 3, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-243/2021-42 od 7. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj 27. studenoga 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-243/2021-42 od 7. rujna 2023. u dijelu točke I. izreke kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 83.822,80 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 7.124,27 EUR od 15. srpnja 2019. do isplate;

- na iznos od 57.336,25 EUR od 7. rujna 2023. do isplate;

- na iznos od 7.825,06 EUR od 1. prosinca 2021. do isplate;

- na iznos od 5.000,00 EUR od 1. veljače 2023. do isplate;

- na iznos od 5.613,47 EUR od 1. lipnja 2019. do isplate;

- na iznos od 923,75 EUR od 15. kolovoza 2019. do isplate,

a koje kamate teku od 1. lipnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 8,54% godišnje, od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 8,30% godišnje, od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 8,11% godišnje, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 7,89% godišnje, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 7,75%, godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 7,61%, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 7,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 7,31% godišnje, od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-243/2021-42 od 7. rujna 2023. u dijelu točke I. izreke kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 54.919,13 EUR sa zakonskim zateznim kamatama te u točki III. izreke i sudi:

1. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 54.919,13 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 8,30% godišnje, od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 8,11% godišnje, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 7,89% godišnje, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 7,75%, godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 7,61%, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 7,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 7,31% godišnje, od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena.

2. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjski sud je naložio tuženiku platiti tužitelju iznos od 138.741,93 EUR / 1.045.351,07 kn sa zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke). Odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 1.055,36 EUR / 7.951,61 kn sa zakonskim zateznim kamatama (točka II. izreke). Tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 40.789,83 EUR / 307.330,97 kn (točka III. izreke).

2. Prvostupanjski sud je ovu presudu donio na temelju rezultata dokaznog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP), a nakon što je utvrdio: da je tuženik izvodio radove za tužitelja, da je tuženik kasnio sa završetkom radova, da tuženik nije produžio rok završetka radova sukladno odredbama ugovora, da je tužitelj tuženiku pravovremeno najavio ugovornu kaznu, da su radovi izvedeni s nedostacima koje je tužitelj manjim dijelom otklonio po drugim izvođačima te da je zbog radova izvedenih s nedostatkom smanjena vrijednost objekta. Utvrđeno je i to da su zbog radova koji su se odužili, tužiteljevi gosti otkazivali rezervacije te da je dio zemlje tuženik odveo bez tužiteljevog naloga. Prvostupanjski sud se pozvao na odredbe čl. 353. st. 4., čl. 610. st. 4., čl. 346. st. 1. i čl. 610. st. 5. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; dalje: ZOO).

3. Prema ocjeni prvostupanjskog suda, tužitelj nije preinačio tužbu u ovoj pravnoj stvari.

4. O zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka, prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbi čl. 154. i čl. 155. ZPP-a.

5. Protiv ove presude (iz sadržaja žalbe vidljivo je da se žalba odnosi samo na odluke iz točke I. i III. izreke; arg. iz čl. 365. st. 1. ZPP-a), tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom ovom sudu da je preinači ili ukine.

6. Tuženik je u žalbi ponovio razloge koje je iznosio tijekom trajanja postupka pred prvostupanjskim sudom. Tuženik je tako ponovio da je tužitelj prekludiran u ostvarivanju prava na ugovornu kaznu, da do kašnjenja u izvođenju radova nije došlo njegovom krivnjom, kao i da je tužitelj preinačio tužbu. Tuženik je također iznio razloge zbog čega smatra da je prvostupanjski sud bitno povrijedio odredbe postupka. Tuženik se protivio i odluci o parničnim troškovima.

7. U odgovoru na tuženikovu žalbu, tužitelj je osporio osnovanost žalbenih navoda.

8. Tuženikova žalba je djelomično osnovana.

9. Nakon što je pobijana presuda ispitana na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da ona nije u svemu pravilna i zakonita.

10. Predmet spora proizlazi iz Ugovora o građenju od 15. studenoga 2018. s Aneksom broj 15-10/18 od 15. studenoga 2018. (list 11. -17. spisa). Tim Ugovorom tuženik se obvezao tužitelju izvesti radove te dobaviti i ugraditi opremu za realizaciju projekta dogradnje i rekonstrukcije tužiteljevog hotela, najkasnije do 20. svibnja 2019. Ugovorena cijena radova iznosila je 7.924.116,91 kn uz prijenos porezne obveze. Anex om su ugovoreni hidroizolacijski radovi u vrijednosti od 351.646,58 kn, što zajedno s osnovnim Ugovorom iznosi 8.275.763,49 bez PDV-a. Stranke su se usuglasile da svi rokovi u ugovoru predstavljaju bitan element ugovora. Za izvedene radove ispostavljeno je VII. privremenih situacija koje su ovjerene od strane nadzornog inženjera.

11. Među strankama je sporno je li tuženik izveo radove sa zakašnjenjem te s tim u vezi, ima li tužitelj pravo na ugovornu kaznu. Sporna je i kvaliteta izvedenih radova kao i to je li tuženik odgovoran za naknadu štete koju je tužitelj (prema njegovom mišljenju) pretrpio zbog umanjenja vrijednosti građevine, pogrešnog odvoza zemlje i otkaza rezervacija uslijed kašnjenja?

12. O tužiteljevom pravu na naplatu ugovorne kazne:

13. Prvostupanjski sud je ocijenio osnovanim tužiteljev zahtjev za naplatu ugovorne kazne zbog zakašnjenja, u iznosu od 54.919,13 EUR s kamatama. No prvostupanjski sud je na temelju rezultata dokaznog postupka i utvrđenog činjeničnog stanja po ocjeni ovog suda pogrešno ocijenio osnovanim taj dio tužbenog zahtjeva. Za tu odluku prvostupanjski sud je dao svoje razloge. Međutim, takvu njegovu argumentaciju ovaj sud ne može prihvatiti kao pravilnu u ovoj pravnoj stvari.

14. Naime, nesporno je da su stranke ugovorile tužiteljevo pravo obračunati ugovornu kaznu za slučaj ako tuženik ne dovrši radove u ugovorenom roku (čl. 5. Ugovora). Kako je već naprijed navedeno, tuženik se obvezao tužitelju izvesti radove najkasnije do 20. svibnja 2019. No, radovi nisu izvršeni do 20. svibnja 2019., već 7. lipnja 2019.

15. Tužitelj međutim ne može zahtijevati ugovornu kaznu zbog zakašnjenja, odnosno neurednog ispunjenja ako je primio ispunjenje obveze, a nije bez odgađanja priopćio dužniku da zadržava svoje pravo na ugovornu kaznu (čl. 353. st. 5. ZOO-a). Riječ je o kogentnoj pravnoj normi, što znači da ovaj odnos regulira na točno određeni način i ne ostavlja pravnim subjektima slobodu izbora raznih oblika ponašanja u društvenim odnosima.

16. Iz stanja spisa u ovom slučaju, vidljivo je da stranke nisu formalno izvršile primopredaju objekta. Tužitelj je samo sastavio prijedlog zapisnika o primopredaji od 4. rujna 2019., s kojim se tuženik nije usuglasio (list 42. -45. spisa). U tom prijedlog zapisnika, tužitelj je obračunao ugovornu kaznu u iznosu od 413.788,17 kn.

17. No premda nije obavljena formalna primopredaja, iz raspoloživih dokaza i činjenica da se zaključiti da je tužitelj počeo koristi objekt još krajem lipnja 2019. Naime, na objektu je već 12. lipnja 2019. obavljen tehnički pregled u skladu s odredbom čl. 139. Zakona o gradnji („Narodne novine“ broj 154/13, 20/17). O tome je sastavljen zapisnik od 12. lipnja 2019. (list 160. -168. spisa). Nakon obavljenog tehničkog pregleda, tužitelju je izdana uporabna dozvola za objekt od 27. lipnja 2019. (list 46.-48. spisa). Tako se smatra da se objekt od tada smije upotrebljavati. Zatim, tužitelj je tuženiku izdao okončanu situaciju broj 20-01-01 za građevinske radove izvedene do 6. lipnja 2019. (list 177. spisa).

18. U niti jednoj od spomenutih isprava (zapisnici, okončana situacija), tužitelj ni jednom riječju nije spomenuo ugovornu kaznu, odnosno nije jasno, određeno i izrijekom priopćio (izjavio) tužitelju da zadržava svoje pravo na ugovornu kaznu. Tužitelj se u biti prvi puta pozvao na ugovornu kaznu tek u svom prijedlogu zapisnika o primopredaji i okončanom obračun od 4. rujna 2019., što je više od dva mjeseca nakon dovršetka radova. Doduše, sadržaj tužiteljevog dopisa od 16. svibnja 2019. (list 317. spisa), svjedoči da je tužitelj tada spomenuo ugovornu kaznu. No tužitelj u tom dopisu nije obavijestio tuženika da zadržava pravo na ugovornu kaznu, već ga je samo upozorio na činjenicu da su oni ugovorili ugovornu kaznu zbog zakašnjenja koje nije prouzročeno tuženikovom krivnjom. To se ipak ne može smatrati tužiteljevom izjavom/obavijesti o zadržavanju prava na ugovornu kaznu.

19. Kako se tuženik na pravo na ugovornu kaznu pozvao tek u prijedlog zapisnika o primopredaji od 4. rujna 2019, to ovaj sud ocjenjuje da je tužitelj s takvom izjavom o pridržaju prava na ugovornu kaznu zakasnio (čl. 353. st. 5. ZOO-a). Zato je tužitelj izgubio pravo na ostvarenje ugovorne kazne od tuženika, neovisno o tome što je na nju imao puno ugovorno pravo. Od tuda neosnovanost tužiteljevog zahtjeva za naplatu ugovorne kazne u iznosu od 54.919,13 EUR s kamatama.

20. Kod takvog stanja stvari, odlučeno kao u točki II. izreke (čl. 373. ZPP-a).

21. O tužiteljevom pravu na naplatu troškova za sanaciju nedostatka te naknadi štete zbog umanjenja vrijednosti građevine:

22. Prvostupanjski sud je ocijenio osnovanim tužiteljev zahtjev za naplatu troškova za sanaciju nedostatka u iznosu od 12.825,06 EUR (7.825,06 EUR i 5.000,00 EUR) s kamatama, kao i tužiteljev zahtjev za naknadu štete zbog umanjenja vrijednosti građevine u iznosu od 57.336,25 EUR s kamatama. Za takvu svoju odluku prvostupanjski sud je dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud.

23. Prvostupanjski sud se kod donošenja ovih pobijanih odluka osobito oslonio na nalaz i mišljenje sudske vještakinje, Jasminke Lilić. Prvostupanjski sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje te sudske vještakinje (pisani nalaz, list 1918. -2049. spisa; usmeni iskaz, list 2075. -2076. spisa), kao stručan i objektivan. Kako je sudska vještakinja Jasminka Lilić na logičan i stručan način izvela svoje zaključke, njih po slobodnoj ocjeni prihvaća i ovaj sud. Tim više što je vještakinja usmenim obrazlaganjem svog nalaza, otklonila sve tuženikove primjedbe na svoj nalaz i mišljenje. Okolnost što je prvostupanjski sud imenovao Jasminku Lilić za vještaka, unatoč tuženikovom protivljenju, ne utječe na pravilnost pobijanih odluka.

24. Dakle, u svom nalazu i mišljenju, sudska vještakinja Jasminka Lilić je na temelju dostupnih dokaza, potvrdila da je sanacija uklanjanja nedostataka prema računima, opravdana u iznosu od 12.825,06 EUR. Ona je izrijekom navela i to da visina umanjenja vrijednosti objekta radi nedostataka koji nisu otklonjeni iznosi 57.336,25 EUR.

25. Kod takvog stanja stvari, uvažavajući nalaz i mišljenje sudske vještakinje Jasminka Lilić i ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda o osnovanosti tužiteljevog zahtjeva za naplatu troškova za sanaciju nedostatka u iznosu od 12.825,06 EUR s kamatama, kao i tužiteljevog zahtjeva za naknadu štete zbog umanjenja vrijednosti građevine u iznosu od 57.336,25 EUR s kamatama. Od tuda neosnovanost tuženikovih žalbenih razloga u tom pogledu i odluka iz točke I. izreke (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

26. Tuženikovo isticanje u žalbi da je tužitelj u podnesku od 3. srpnja 2023. preinačio tužbu (u vezi sa zahtjevom za naknadu štete zbog umanjenja vrijednosti građevine), je po ocjeni ovog suda, najblaže rečeno izlišno. To iz jednostavnog razloga što iz sadržaja tužiteljevog podneska od 3. srpnja 2023.(list 2079. 2081. spisa) jasno proizlazi da tužitelj nije preinačio tužbu. Sadržaj tužiteljevog zahtjeva iz podneska od 3. srpnja 2023. potpuno je jednak onome iz tužbe. Tužitelj je u spomenutom podnesku samo precizirao svoj zahtjev za isplatu troškova sanacije te za naknadu štete zbog umanjenja vrijednosti građevine, dok nije promijenio istovjetnost zahtjeva, nije povećao postojeći zahtjev niti je istaknuo drugi (čl. 191. ZPP-a).

27. O tužiteljevom pravu na naknadu štete zbog otkaza rezervacija uslijed kašnjenja:

28. Prvostupanjski sud je ocijenio osnovanim tužiteljev zahtjev za naknadu štete zbog otkaza rezervacija uslijed tuženikovog kašnjenja u izvođenju radova, u iznosu od 7.124,27 EUR s kamatama. Za takvu svoju odluku prvostupanjski sud je dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud.

29. Naime, uvažavajući sve okolnosti slučaja, osobito činjenice da je tuženik bio dužan izvršiti radove do 20. svibnja 2019., ali da ih je dovršio tek 7. lipnja 2019., da su svi rokovi u ugovoru predstavljali bitan element ugovora, da tuženik nije dokazao da je zbog nepogoda (kiše, bure), u skladu s ugovorom, pismenim putem tražio produženje roka od tužitelja, a da je tužitelj dokazao da su mu gosti otkazali rezervacije za hotel, jer radovi na objektu nisu bili dovršeni, to je prvostupanjski sud po ocjeni ovog suda odlučio pravilno i zakonito kada je prihvatio tužbeni zahtjev za naknadu štete zbog otkaza rezervacija. Od tuda neosnovanost tuženikovih žalbenih razloga u tom pogledu i odluka iz točke I. izreke (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

30. O tužiteljevom pravu na naknadu za zemlju koju je tuženik odvezao i za ugradnju elektro ormarića:

31. Prvostupanjski sud je ocijenio osnovanim tužiteljev zahtjev za naknadu za zemlju koju je tuženik odvezao s gradilišta, u iznosu od 5.613,47 EUR s kamatama i za ugradnju elektro ormarića u iznosu od 923,75 EUR s kamatama. Za takvu svoju odluku prvostupanjski sud je dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud.

32. Iz sadržaja iskaza svjedoka ČP (iskaz, list 2097. spisa) i po ocjeni ovog suda, očigledno proizlazi da je tuženik, bez tužiteljevog naloga, odvezao s gradilišta zemlju u vrijednosti od 5.613,47 EUR, koja je trebala poslužiti za ugradnju okoliša. Zatim, iz sadržaja iskaza svjedoka MP (list 2095. -2096. spisa) da se zaključiti da je tužitelj platio društvu EL-Go d.o.o. ugradnju elektro ormarića no da je riječ o tuženikovoj obvezi plaćanja. Od tuda neosnovanost svih tuženikovih žalbenih razloga u tom pogledu i odluka iz točke I. izreke (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

33. Uvažavajući sve okolnosti ovog slučaja, ovaj sud je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove (čl. 154. st. 4. ZPP-a). Unatoč visini prihvaćenog, odnosno odbijenog dijela tužbenog zahtjeva, ovaj sud smatra da su stranke u biti uspjele u približno jednakim dijelovima. S tim u vezi, ovaj sud je posebno uzeo u obzir da je tuženik dokazao neosnovanost tužiteljevog prava na naknadu štete, zbog čega su, između ostalog, i izvedeni dokazi saslušanjem svjedoka, kao i građevinsko vještačenje.

Zagreb, 27. studenoga 2024.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Srđan Šimac