Poslovni broj: Usž-3843/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ZU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Mate Knezović, odvjetnik u Zagrebu, Vrbanićeva 20, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tuženika protiv točke II. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3549/2024-6 od 25. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 27. studenoga 2024.
r i j e š i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje točka II. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3549/2024-6 od 25. rujna 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda u točki I. izreke obustavljen je upravni spor te je u točki II. izreke naloženo tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dostave pravomoćnog rješenja.
2. Tuženik žalbom osporava točku II. izreke rješenja zbog pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Navodi da je tužiteljica 4. prosinca 2018. podnijela zahtjev za priznanje prava na invalidsku mirovinu primjenom Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine", 121/17., 98/19. , 84/21. i 156/23.), kao i da je dopisom prvostupanjskog javnopravnog tijela od 7. ožujka 2024. pozvana na dostavu dodatne dokumentacije radi donošenja odluke o zahtjevu. S obzirom na to da dokumentacija nije bila dostavljena niti je dostavljena obavijest o razlozima nedostavljanja, navodi da je od tužiteljice novim dopisom od 11. rujna 2024. ponovno zatraženo da dostavi dokumentaciju. Navodeći kronologiju cjelokupnog postupka pokrenutog radi šutnje uprave, ističe da je rješenjem od 11. rujna 2024. usvojio žalbu tužiteljice te je prvostupanjskom javnopravnom tijelu naložio da, u skladu s člankom 119. stavkom 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP), u roku od 30 dana nakon što tužiteljica dostavi traženu dokumentaciju, rješenjem odluči o njezinom zahtjevu za priznanje prava na invalidsku mirovinu. Ističe da je žalba zbog šutnje uprave uvažena iz formalno – pravnih razloga jer nije odlučeno o zahtjevu za priznanje prava na invalidsku mirovinu, iako smatra da se radi o odgovornosti tužiteljice koja nije dostavila tražene dokaze niti je obavijestila o razlozima nedostavljanja istih. Stoga smatra da trošak upravnog spora nije nastao zbog nepostupanja javnopravnog tijela, već tužiteljice, zbog čega u zakonom propisanom roku nije moglo biti doneseno rješenje o zahtjevu od 4. prosinca 2018. Predlaže poništiti točku II. izreke rješenja i odbiti zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu navodi da je tuženik priznao da je propustio odlučiti o njezinoj žalbi zbog šutnje uprave zbog čega je imala pravo pokrenuti upravni spor. Ističe da je svu zatraženu dokumentaciju poslala prvostupanjskom javnopravnom tijelu, ali o tome, kao neuka stranka, nije obavijestila svog opunomoćenika, koji je preuzeo zastupanje prije isteka roka za donošenje rješenja o žalbi zbog šutnje uprave. Predlaže odbiti žalbu uz naknadu troškova za sastav odgovora na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući točku II. izreke rješenja Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
6. Člankom 144. stavkom 1. ZUS-a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora, a stavkom 2. da troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koji imaju pravo na zakonom propisanu naknadu.
7. Člankom 147. stavkom 1. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako je spor obustavljen nakon što je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu, tužitelj ima pravo na naknadu troškova spora (stavak 6. istog članka 147.).
8. S obzirom na to da je sud točkom I. izreke rješenja obustavio spor, tužiteljica je uspjela u upravnom sporu. Stoga ima pravo na naknadu opravdanih troškova upravnog spora na temelju članka 144. stavka 1. i stavka 2. te članka 147. stavka 1. i stavka 6. ZUS-a. Prvostupanjski sud je obrazložio što smatra opravdanim troškovima u konkretnom upravnom sporu te utvrdio obvezu tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove upravnog spora i to zatraženi trošak sastava tužbe u iznosu od 1.250,00 eura, u skladu s Tbr. 27/1. alinejom 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine", 138/23. – dalje: Tarifa).
9. Suprotno žalbenom prigovoru tuženika, činjenica što tužiteljica nije postupila po dopisima prvostupanjskog javnopravnog tijela nije bila od utjecaja na propust tuženika da odluči o žalbi tužiteljice zbog šutnje uprave u skladu s člankom 121. ZUP-a, već jedino potpuna pasivnost i nepostupanje prvostupanjskog javnopravnog tijela koje tuženiku nije dostavilo žalbu tužiteljice, a o kojoj je tuženik saznao primitkom tužbe iz ovog upravnog spora, kako je sam naveo u odgovoru na tužbu od 20. rujna 2024.
10. Imajući na umu konkretan predmet i podatke spisa, te članak 144. stavak 1. i stavak 2. te članak 147. stavak 1. i stavak 6. ZUS-a, tuženiku je pravilno naloženo da tužiteljici nadoknadi zatraženi trošak ovog upravnog spora. Razlozima navedenima u žalbi tuženik nije doveo u sumnju zakonitost osporenog rješenja, koje je doneseno na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao.
11. Tužiteljica potražuje u odgovoru na žalbu i trošak sastava tog podneska u ukupnom iznosu od 1.562,50 eura. Trošak sastava odgovora na žalbu nije priznat jer se ne radi o podnesku koji je od utjecaja na rješenje spora, pa taj izdatak nije opravdan u smislu članka 144. stavka 1. ZUS-a.
12. Slijedom navedenog, trebalo je, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 144. stavka 1. u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci rješenja.
U Zagrebu 27. studenoga 2024.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
