Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-689/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Sanje Dujmović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Dejan Kuharić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu mr. Dušanka Kuharić i Dejan Kuharić, Ludbreg, Vladimira Nazora 1, protiv tuženika NM, [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnici Petri Vatavuk, odvjetnici u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 274, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, Stalne službe u Đurđevcu, poslovni broj P-200/2021-29 od 7. lipnja 2024., u sjednici održanoj 27. studenoga 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika NM i potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici, Stalne službe u Đurđevcu, poslovni broj P-200/2021-29 od 7. lipnja 2024.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suđeno je:

"I Utvrđuju se ništetnima dijelovi odredbe članka 1., 4., 5., 6.2 i 7.2 Ugovora o kreditu broj: 9012195344, sklopljenog 27. prosinca 2006. između tužiteljice NL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženika NM, [osobni identifikacijski broj], [adresa], potvrđenog po javnom bilježniku Marini Ostović iz Koprivnice, Antuna Nemčića 4a, 28. prosinca 2006. pod poslovnim brojem OU1250/06. i to odredba članka 1. u dijelu u kojem je ugovoren kredit u kunama u protuvrijednosti od 8.706,52 CHF (slovima: osamtisućasedamstošestšvicarskafranka pedesetdvacenta) po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita, odredba članka 4. u dijelu u koji glasi „Kamata se obračunava u CHF„ odredba članka 5. u dijelu koji glasi „Kamata iz prethodnog stavka se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamate „odredba članka 6.2 u dijelu koji glasi: „Kredit u iznosu od 8.706,52 CHF (slovima: osamtisućasedamstošestšvcarskihfranakapedesetdvacenta) i kamata iz točke 4. ovog Ugovora otplaćuje se u 84 (slovima: osamdesetčetri) jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovoga Ugovara“ te navedene odredbe ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane.

II Nalaže se tuženiku NM, [adresa], u roku od 15 dana tužiteljici NL, [adresa], isplatiti iznos od 1.214,94 EUR- a (slovima: tisućudvijestočetrnaesteuradevedesetčetiricenta) sa zakonskim zateznim kamatom koje od 10. lipnja 2009. do 30. lipnja 2011. teku po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja do isplate po stopi koje se određuju, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referenta stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke i to na:

- iznos od 6,34 eura od 10. lipnja 2009. do isplate,

- iznos od 2,06 eura od 1. srpnja 2009. do isplate,

- iznos od 4,96 eura od 1. kolovoza 2009. do isplate,

- iznos od 4,96 eura od 1. rujna 2009. do isplate,

- iznos od 4,96 eura od 1. listopada 2009. do isplate,

- iznos od 4,96 eura od 1. studenoga 2009. do isplate,

- iznos od 4,96 eura od 1. prosinca 2009. do isplate,

- iznos od 4,96 eura od 1. siječnja 2010. do isplate,

- iznos od 4,96 eura od 1. veljače 2010. do isplate,

- iznos od 4,96 eura od 1. ožujka 2010. do isplate,

- iznos od 4,96 eura od 1. travnja 2010. do isplate,

- iznos od 4,96 eura od 1. svibnja 2010. do isplate,

- iznos od 4,96 eura od 1. lipnja 2010.. do isplate,

- iznos od 4,96 eura od 1.srpnja 2010. do isplate,

- iznos od 4,96 eura od 1. kolovoza 2010. do isplate,

- iznos od 39,60 eura od 11. kolovoza 2010. do isplate,

- iznos od 4,96 eura od 11. rujna 2010. do isplate,

- iznos od 4,96 eura od 8. listopada 2010. do isplate,

- iznos od 30,17 eura od 12. studenoga 2010. do isplate,

- iznos od 4,96 eura od 14. prosinca 2010. do isplate,

- iznos od 32,83 eura od 12. siječnja 2011. do isplate,

- iznos od 32,66 eura od 11. veljače 2011. do isplate,

- iznos od 32,66 eura od 15. ožujka 2011. do isplate

- iznos od 32,66 eura od 12. travnja 2011. do isplate,

- iznos od 32,66 eura od 12.svibnja 2011. do isplate,

- iznos od 32,66 eura od 10. lipnja 2011. do isplate,

- iznos od 32,66 eura od 12. srpnja 2011. do isplate,

- iznos od 32,66 eura od 11. kolovoza 2011. do isplate,

- iznos od 32,66 eura od 10. rujna 2011. do isplate,

- iznos od 32,66 eura od 12. listopada 2011. do isplate,

- iznos od 32,66 eura od 11. studenoga 2011. do isplate,

- iznos od 32,66 eura od 10. prosinca 2011. do isplate,

- iznos od 32,66 eura od 12. siječnja 2012. do isplate,

- iznos od 32,66 eura od 11. veljače 2012. do isplate,

- iznos od 32,66 eura od 16. ožujka 2012. do isplate,

- iznos od 32,66 eura od 11. travnja 2012. do isplate,

- iznos od 32,66 eura od 10. svibnja 2012. do isplate,

- iznos od 32,66 eura od 12.lipnja 2012. do isplate,

- iznos od 32,66 eura od 12. srpnja 2012. do isplate,

- iznos od 32,66 eura od 10. kolovoza 2012. do isplate,

- iznos od 32,66 eura od 12. rujna 2012. do isplate,

- iznos od 32,66 eura od 11. listopada 2012. do isplate,

- iznos od 32,67 eura od 9. studenoga 2012. do isplate,

- iznos od 32,67 eura od 11. prosinca 2012. do isplate,

- iznos od 32,67 eura od 11. siječnja 2013. do isplate,

- iznos od 32,67 eura od 12. veljače 2013. do isplate,

- iznos od 32,67 eura od 13. ožujka 2013. do isplate,

- iznos od 32,67 eura od 12. travnja 2013. do isplate,

- iznos od 32,67 eura od 14. svibnja 2013. do isplate,

- iznos od 32,67 eura od 12. lipnja 2013. do isplate,

- iznos od 32,67 eura od 11. srpnja 2013. do isplate,

- iznos od 32,67 eura od 9. kolovoza 2013. do isplate i

- iznos od 12,02 eura od 13. rujna 2013. do isplate.

III Nalaže se tuženiku NM, Zagreb, Radnička cesta 50, u roku od 15 dana tužiteljici NL, [adresa], naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.367,10 EUR-a (tisućutristošezdesetsedameura desetcenti) sa zakonskim zateznim kamatama koje od 7. lipnja 2024. do isplate teku po stopi koje se određuju, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referenta stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke."

2. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 8,00 EUR-a (osameura)."

3. Protiv uvodno označene presude žalbu je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primijene materijalnog prava te odluke o troškovima postupka. Prvostupanjski sud da je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Nadalje, sud da govori o apstraktnoj pravnoj zaštiti i kolektivnom sporu te zanemaruje konkretni ugovorni odnos. Presuda u kolektivnom sporu nema pravni učinak erga omnes da bi se mogla primjenjivati na svaki pojedinačni spor pokrenut tužbom individualnog tužitelja. Sud nije dao niti jedno valjano obrazloženje, a na potpuno suprotnim stajalištima donosi izrijeku presude za koju ne daje zakonito i valjano obrazloženje. Sud ne navodi zašto bi tužitelju sporne odredbe bile nejasne, nerazumljive i neuočljive, nadalje tužitelj da je imao mogućnost izbora kredita vezanog uz valutu CHF ili EUR, također je osporio da bi valutna klauzula prouzročila znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Prvostupanjski sud se na navedeno nije očitovao. Tuženik je prigovorio i tome što je vještak u mišljenju iskazao obveze ako se promatraju samo pozitivni iznosi te da bi takav izračun vještaka sud trebao zanemariti. Pobijanom presudom pogrešno su primijenjene odredbe Zakona o zaštiti potrošača koje se odnose na nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima. Sud ne provodi test sukladno istima već na temelju paušalnih i kontradiktornih utvrđenja neosnovano utvrđuje da su odredbe predmetnog ugovora vezane za valutnu klauzulu CHF ništetne. Tuženik ukazuje da je kredit zatvoren 2013. pa da ne postoji povreda koju je potrebno otkloniti, a odluka iz predmeta Potrošač se odnosi na ugovorne odnose u kojima još postoji ugovorni odnos i povreda istoga. Osim toga, ugovaranje valutne klauzule dopušteno je i zakonito te se ugovorni odnos ne može mijenjati na način na koji to čini sud. Također tuženik ustraje u prigovoru zastare smatrajući da zastarni rok nije prekinut tužbom u kolektivnom sporu jer je i prije toga spora u većem dijelu nastupila zastara smatrajući da se radi o povremenim potraživanjima koja zastarijevaju u roku od tri godine. Također smatra da je pravilnom primjenom čl. 326. st. 2. Zakona o obveznim odnosima sud morao tužbeni zahtjev odbiti. Izjavljuje žalbu i protiv rješenja o troškovima s obzirom da trošak, zbog iznesenih žalbenih razloga, nije trebao biti dosuđen tužitelju. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev odnosno podredno istu ukinuti i odrediti da ponovno provede glavna rasprava, sve uz obvezu naknade troška sastava žalbe.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba nije osnovana.

6. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda sud prvog stupnja pri donošenju odluke nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst 25/13. i 70/19.; dalje ZPP) koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22.) na koju u žalbi ukazuje tuženik, budući da se prvostupanjska presuda može ispitati.

6.1. Nadalje, sud prvog stupnja pri donošenju odluke nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

7. Predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti dijelova odredbi čl. 1., 4., 5., 6.2. i 7.2. Ugovora o kreditu broj: 9012195344, sklopljenog 27. prosinca 2006. između tužiteljice i tuženika potvrđenog po javnom bilježniku Marini Ostović iz Koprivnice, 28. prosinca 2006. pod poslovnim brojem OU1250/06 te isplatu iznosa od 1.214,94 EUR na ime razlike zbog valutnog tečaja sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose kako su isti navedeni u toč. II izreke pobijane presude.

8. Među strankama nije sporno da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor 27. prosinca 2006. sklopili Ugovor o kreditu kojim je tuženik odobrio tužiteljici kredit u iznosu od 8.706,52 CHF u kunskoj protuvrijednosti koji kredit je odobren za kupnju vozila uz rok vraćanja od 84 mjeseca na koji se zaračunavaju kamate od 5,10% godišnje (čl. 4), a koji je kredit tužiteljica u cijelosti vratila 18. studenoga 2013.

9. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno je sud prvog stupnja utvrdio činjenično stanje i na isto primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao u izreci pobijane presude.

10. I u ovoj fazi postupka ostalo je sporno da li su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli ništetne, zatim da li je tuženik temeljem ništetnih odredbi stekao nešto što mu ne pripada, da li je nastupila zastara potraživanja i visina zahtjeva.

11. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva pravilno se prvostupanjski sud u pogledu valutne klauzule pozvao na presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018-11 kojom je odbijena revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u dijelu (točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke) kojim je utvrđeno i da je, između ostalih, i tuženik u ovom postupku povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetnim i nepoštenim ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja takvih ugovora, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja Ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i protivno odredbama tog Zakona iz 2007. te odredbama Zakona o obveznim odnosima zbog čega je i naloženo tuženiku da prekine s navedenim postupanjem i ponudi potrošačima izmjenu ugovorne odredbe kojom je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak na način da glavnica bude izražena u kunama u iznosu koji je isplaćen u fazi korištenja kredita.

12. Stoga, kako odredbe čl. 502.c ZPP i 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 14/14., 110/15. i 14/19.) propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP, to žalbeni navodi tuženika koji dovode u pitanje učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača na konkretni slučaj ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude.

12.1. Žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava na koji žalitelj upire ukazujući na odredbu čl. 22. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje ZOO) ne dovodi u pitanje zakonitost pobijane odluke, a u svezi s čime je u predmetu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd 2749/2022-2 na pitanje: "Ima li se u svjetlu Direktive 93/13 kao i odluke Suda EU u predmetu broj C-81/19 i C-243/20 smatrati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF, na način kako je ista ugovorena odredbom članka 6. stavka 1. predmetnog Ugovora o kreditu, isključena od ispitivanja nepoštenosti, a sve budući da je ta ugovorna odredba odraz tj. sadržajno u cijelosti usklađena s odredbom članka 22. ZOO-a?" - odgovoreno: "….predlagatelj problematizira pitanje ispitivanja nepoštenosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, o čemu je već odlučeno presudama povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koji imaju direktan učinak i na konkretan predmet (tako i ovaj sud u Revd 911/2022-2 od 16.ožujka 2022.)".

13. Radi utvrđivanja visine zahtjeva prvostupanjski sud je odredio izvesti dokaz po vještakinji Vlasti Santo Olđa koja je sačinila nalaz i mišljenje sa zaključkom da je tužiteljica po spornoj osnovi ukupno preplatila 1.214,94 EUR, a pravilnost kojeg tuženik nije doveo u pitanje ni žalbenim navodima pa je po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud pravilno zaključio da tužiteljica ostvaruje pravo povrata preplaćenih anuiteta u utuženom iznosu.

13.1. Naime, na nalaz i mišljenje vještakinje u smislu matematičkog izračuna nije bilo primjedbi, dok prigovor koji je tuženik iznio je prigovor pravne naravi (da se pretpostavlja da su stranke ugovorile kunski kredit).

13.2. U svezi prigovora tuženika na nalaz i mišljenje vještakinje o tzv. negativnoj razlici, a što ponavlja i u žalbi, ukazati je na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023. u kojoj je na pitanje:

"Može li sud u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, tužbeni zahtjev tužitelja umanjiti s tzv. potplaćenim iznosima odnosno negativnim tečajnim razlikama na temelju materijalno pravnih prigovora tuženika koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK/CHF bio manji od tečaja HRK/CHF na dan isplate kredita?" odgovoreno :

"U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita.".

13.3. Kako je u konkretnom slučaju izostao prigovor radi prebijanja, materijalnopravni prigovor prijeboja odnosno protutužbeni zahtjev, a sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tražbinu tužitelja s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama, te s obzirom utvrđenja u pogledu ništetnosti dijela ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli odnosno da je tuženik temeljem istih stekao nešto što mu ne pripada te s obzirom na utvrđenje visine zahtjeva, zaključiti je da tužiteljica ostvaruje pravo povrata preplaćenih anuiteta u utuženom iznosu.

14. I u ovoj fazi postupka sporno je ostalo da li je nastupila zastara potraživanja te je u odnosu na žalbene navode u svezi prigovora zastare navesti da prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odlukama broj Rev- 2245/17, Rev-3142/2018 i Rev-1404/2018 u smislu odredbe čl. 241. ZOO pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. odnosno Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. - potvrđene odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt 249/14 i Revt 2221/2018 pravomoćno utvrđeno da ugovor o kreditu ništetan glede kamatnog i tečajnog rizika), pa kako je tužba u predmetnoj pravnoj stvari podnesena 24. lipnja 2021. nije protekao zastarni rok od pet godina iz čl. 225. ZOO, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

15. Žalitelju je odgovoriti i to da je u odnosu na prigovor zastare Vrhovni sud Republike Hrvatske u shvaćanju od 31. siječnja 2022. na pitanje: „Predstavlja li tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena sukladno čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača (NN, br. 79/2007, kako je izmijenjen - ZZP/07) tužbu definiranu čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (NN, br. 35/05, kako je izmijenjen - ZOO) odnosno radnju vjerovnika kojoj ZOO daje učinak prekida zastarnog roka?“ odgovorio: „Prema shvaćanju revizijskog suda pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.".

16. U pogledu tužiteljici dosuđene zakonske zatezne kamate sud prvog stupnja pravilno je utemeljio odluku na odredbi čl. 1115. ZOO prema kojoj kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako je pravomoćno utvrđeno u navedenom kolektivnom sporu da tuženik nije postupao u skladu sa načelom savjesnosti i poštenja prilikom ugovaranja kredita sa potrošačima to tužiteljici pripadaju zatezne kamate od dana stjecanja.

17. Neosnovano je pozivanje tuženika na odredbu čl. 326. st. 2. ZOO kojim je propisano da se ništetnost ne može isticati ako je uzrok ništetnosti bila zabrana manjeg značaja, a ovo stoga što u konkretnom slučaju uvjet za primjenu navedene odredbe nije ispunjen, naime, uzrok ništetnosti utvrđen je u citiranim presudama kako je to naprijed navedeno i nije manjeg značaja.

18. Činjenica na koju upire žalba da je ugovor ispunjen (vraćen) nije zapreka za utvrđenje ništetnosti ugovora ili utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi tog ugovora imajući u vidu da razlozi za ništetnost ugovora ili pojedinih odredbi ugovora kad se radi o djelomičnoj ništetnosti nastupaju od samog početka, odnosno već sklapanjem takvog ugovora.

19. Niti žalbeni navodi tuženika nisu osnovano doveli u pitanje pravilnost i zakonitost odluke o troškovima parničnog postupka budući da je sud prvog stupnja pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP odnosno Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.; dalje Tarifa) odlučio o istom s time što je tuženiku odgovoriti da je pravilno dosuđen trošak pristupa na ročište za objavu presude, budući da je isto ročište sud dužan odrediti već na ročištu na kojem je glavna rasprava zaključena i isto održati (čl. 335. st. 6. ZPP) tako da je pravilno primijenjena odredba Tbr. 9. toč. 3. Tarife.

20. Slijedom svega iznesenog valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja kako je to odlučeno u izreci ove drugostupanjske presude.

21. U preostalom, a nepobijanom dijelu prvostupanjsko rješenje u pogledu utvrđenja da je tužba povučena za iznos od 8,00 EUR ostaje neizmijenjeno.

U Zadru 27. studenoga 2024.

Predsjednica vijeća

Sanja Prosenica