Poslovni broj K-1231/2015
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Puli-Pola po sucu za mladež Kristini Knežević Červar kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Maje Čikić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog OĆ, zbog kaznenih djela iz čl. 177. st. 2. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – ispr.; dalje KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Puli-Pola broj KMP- DO-41/2015 od 21. rujna 2015., nakon održane javne glavne rasprave zaključene 27. studenog 2024. u prisutnosti zastupnice optužbe VĆ, zamjenice u Općinskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola, okrivljenog OĆ i zamjenice braniteljice okrivljenika Slavice Milevoj, odvjetnice iz Pule, istog dana objavio i
p r e s u d i o j e
I. Na temelju čl. 453. t. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24; dalje: ZK/P/08)
okrivljeni OĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], od oca pok. OĆC i majke pok. Marije djevojački OĆ, rođen **.**.1977. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], O di Campo 2D, državljanin Republike Hrvatske, po zanimanju zidar, nezaposlen, bez primanja, bez imovine, neoženjen, otac troje djece od kojih su dvoje maloljetni, služio vojsku 1995/1996 u Puli, kazneno neosuđivan, trenutno se protiv njega vodi drugi kazneni postupak pred ovim sudom zbog istih kaznenih djela
oslobađa se optužbe
da bi
1. u vremenskom razdoblju od svibnja 2014. do ožujka 2015. u Rovinju, svjestan da svojim ponašanjem negativno utječe na psihički razvoj svoje mlt. djece OĆC (rođenog **.**.2004.), MĆ (rođenog **.**.2006.) i HĆ (rođene **.**.2008.) i pristajući na to, dolazio pred vrtić kojeg pohađa mlt. HĆ i pred školu koju pohađa mlt. MĆ i tamo se bez nadzora djelatnika Centra za socijalnu skrb u Rovinju-Rovigno viđao sa djecom kojom prilikom je mlt. HĆ nagovarao da kaže kako joj nije dobro kod mame i kako želi živjeti kod tate a mlt. MĆ je govorio protiv majke te je na njega vršio pritisak govoreći da mu je majka isprala mozak i da mu je majka razorila obitelj, dok je za vrijeme susreta i druženja sa mlt. MĆ u prostorijama Centra za socijalnu skrb Rovinj govori osinu "camba bandiere", predbacivao mu da se priklonio majci i njezinom partneru te mu nije posvećivao dovoljno pažnje, a dok je mlt. OĆC boravio na kontaktima kod majke učestalo OĆC nazivao na mobitel i govorio mu kako da se ponaša i što da kaže majci zbog čega je mlt. OĆC iskazivao neposluh prema majci i pri tome je snimao mobitelom, a što je sve ugrozilo pravilan psihofizički razvoj njegove mlt. djece.
da bi, dakle, zlostavio djecu, te
2. iako je temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog suda u Rovinju br. R1-62/13 od 7. ožujka 2014., koje je postalo pravomoćno 12. svibnja 2014., dužan za uzdržavanje mlt. MĆ doprinositi iznosom u visini od 1.100,00 kn mjesečno a za mlt. DĆ iznosom od 900,00 kn mjesečno i to sve počev od 5. rujna 2013. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, te iako svjestan svoje obveze i u mogućnosti isti ispunjavati jer je ostvarivao prihode od rada, svoju obvezu nije u cijelosti ispunio jer je na račun LĆ br. 3201838313 otvoren kod HPB uplatio iznos od 2.500,00 kn dana 25.04.2014., iznos od 3.902,00 kn dana 18.08.2014., iznos od 1.800,00 kn dana 30.10.2014., iznos od 900,00 kn dana 8.12.2014., iznos od 1.800,00 kn dana 3.02.2015., iznos od 900,00 kn dana 12.03.2015., iznos od 900,00 kn dana 18.03.2015., iznos od 900,00 kn dana 24.03.2015., iznos od 900,00 kn dana 30.04.2015. i iznos od 1.800,00 kn dana 26.06.2015., te je dana 11.09.2014. platio trošak vrtića za mlt. HĆ u visini od 4.398,00 kn, pa je u vremenskom razdoblju od 12. svibnja 2014. do srpnja 2015. uskratio dužno uzdržavanje u ukupnom iznosu od 23.300,00 kn/3.092,44 eura.
da ne bi, dakle, uzdržavao osobe koju je na temelju ovršne odluke dužan uzdržavati na način, u visini i u rokovima određenim ovršnom ispravom, a obveza se odnosi na uzdržavanje djece,
pa da bi time počinio pet kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece i to radnjom opisanom pod t. I.1. izreke tri kaznena djela povredom djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – ispr.; dalje KZ/11), a radnjom opisanom pod t. I.2. izreke dva kaznena djela povredom dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 2. KZ/11.
II.Na temelju čl. 452. t. 6. ZKP/08 protiv
okrivljenog OĆ, s podacima kao u t. I. izreke ove presude,
odbija se optužba
da bi
u vremenskom razdoblju od svibnja 2014. do ožujka 2015. u Rovinju, iako je bio svjestan da je rješenjem općinskog suda u Rovinju br. R1-62/13 od 7. ožujka 2014., koje je postalo pravomoćno 12. svibnja 2014., odlučeno da mlt. OĆC (rođen **.**.2004.), mlt. MĆ (rođen **.**.2006.) i mlt. HĆ (rođena **.**.2008.) žive sa majkom LĆ a da on ima pravo na susrete i druženja s mlt. OĆC, MĆ i HĆ jednom tjedno a postupno dva puta tjedno i to samo u nazočnosti djelatnika Centra za socijalnu skrb Rovinj ili osobe koju će Centar imenovati i sve pod uvjetom da se redovito liječi kod ovlaštenog psihoterapeuta odnosno psihijatra i da dostavlja svaka tri mjeseca Centru za socijalnu skrb Rovinj nalaze takovog ovlaštenog psihoterapeuta o tijeku liječenja, te da su, sukladno rješenju Općinskog suda u Rovinju br. R1-29/14 od 12. rujna 2014. privremeno određeni njegovi susreti i druženja sa mlt. MĆ i HĆ na način da se isti imaju odvijati u prostorijama Centra za socijalnu skrb Rovinj svakog utorka i to u nazočnosti nekog od stručnih radnika Centra, nije mlt. Sina OĆC predao majci LĆ već je sin OĆC nastavio živjeti kod njega i nakon pravomoćnosti rješenja općinskog suda u Rovinju br. R1-62/13 i nije svaka tri mjeseca Centru dostavljao nalaze o tijeku svog psihijatrijskog liječenja,
da bi, dakle, onemogućio provođenje odluke za zaštitu dobrobiti djece koju je odredio sud,
pa da bi time počinio tri kaznena djela protiv braka, obitelji i djece i to tri kaznena djela neprovođenjem odluke za zaštitu dobrobiti djeteta iz čl. 173. st. 1. KZ/11.
III.Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. do 5. ZKP/08, nužni izdaci okrivljenika te nužni izdaci i nagrada njegovog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1.Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Puli-Pola (dalje: državni odvjetnik) broj KMP-DO-41/2015 od 21. rujna 2015. okrivljeni OĆ (dalje: okrivljenik) se tereti da je počinio osam kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece, i to tri kaznena djela povredom djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – ispr.; dalje KZ/11), tri kaznena djela neprovođenjem odluke za zaštitu dobrobiti djeteta iz čl. 173. st. 1. KZ/11 i dva kaznena djela povredom dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 2. KZ/11.
2. Izjašnjavajući se o optužbi okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za kaznena djela za koja se tereti.
3. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid i pročitani su slijedeći dokazi: dopis ranije Centra za socijalnu skrb u Rovinju-Rovigno od 22. listopada 2014. (list 1-5 spisa), rješenje ranije Općinskog suda u Rovinju-Rovigno od 7. ožujka 2014. (list 7-11 spisa), rješenje Županijskog suda u Puli-Pola od 12. svibnja 2014. (list 12-13 spisa), rješenje ranije Općinskog suda u Rovinju-Rovigno ( list 14-15 spisa), presuda ranije Prekršajnog suda u Rovinju-Rovigno od 13. svibnja 2014. (list 17 spisa),
presuda ranije Prekršajnog suda u Rovinju-Rovigno od 5. srpnja 2013. (list 18 spisa), presuda ranije Prekršajnog suda u Rovinju–Rovigno od 17. veljače 2014. (list 19 spisa), presuda ranije Prekršajnog suda u Rovinju–Rovigno od 11. lipnja 2014. (list 20 spisa), rješenje ranije Općinskog suda u Rovinju-Rovigno od 12. rujna 2014. (list 28-30 spisa), službene bilješke sastavljene kod ranije Centra za socijalnu skrb u Rovinju-Rovigno (list 51-63, 67, 70-71, 73, 74- 84 spisa), dopis ranije Centra za socijalnu skrb u Rovinju-Rovigno od 17. ožujka 2015. (list 92 spisa), medicinska dokumentacija za okrivljenika (list 93-99 i 220-237 spisa), dopis AĆ od 18. ožujka 2015. (list 123-124 spisa), kaznena prijava AĆ od 27. travnja 2015. izuzev u dijelu sadržaja izjave prijavitelja (list 150/1-150/3 spisa), dopis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (list 157-158 spisa), dopis Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (list 159 spisa), dopis Porezne uprave s prilozima ( list 160- 165 spisa), nalaz i mišljenje mlt. MĆ i mlt. HĆ (list 166-175 spisa), dopis Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područnog ured Pula (list 190-191 spisa), preslike naloga za uplatu (l ist 214-219 spisa), rješenje Općinskog suda u Puli-Pola,
Stalne službe u Rovinju-Rovigno od 14. srpnja 2015. (list 241-253 spisa), uvjerenje Policijske uprave Istarske, Policijske postaje Rovinj-Rovigno (list 254-255 spisa), dopis Lučke uprave (list 258 spisa), potvrda Zemljišnoknjižnog odjela Rovinj-Rovigno (list 259 spisa), dokumentacija ranije Centra za socijalnu skrb u Rovinji-Rovigno (list 367-456 spisa), isprave priložene spisu predmeta Općinskog suda u Puli-Pola broj R1 Ob-46/2015 te spisu predmeta broj Pu R-758/15 (ranije R1-62/2013), iskaz svjedoka TĆ (list 313-315 spisa), iskaz vještaka dr. Helene Marčinko i VĆC (list 339-340 spisa), iskaz svjedoka ĐĆ (list 348-349 spisa), iskaz svjedoka LĆ (list 350-351 spisa), iskaz svjedoka UĆ (list 463-464 spisa), te iskaz svjedoka SĆ (list 511-514 spisa).
3.1. Također, izveden je dokaz ispitivanjem u svojstvu svjedoka IĆ (list 551-552 spisa).
3.2.Konačno, pročitan je izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika te je pročitan zapisnik o njegovom prvom ispitivanju sastavljen kod Općinskog državnog odvjetništva u Puli-Pola 8. srpnja 2015. (list 210-212 spisa) i preslušana je snimka njegovog prvog ispitivanja (list 213 spisa). Okrivljenik na raspravi nije htio iznositi obranu niti odgovarati na pitanja.
4. Aktualnom optužbom okrivljenik se tereti da je u razdoblju od svibnja 2014. do ožujka 2015. u Rovinju, svjestan da svojim ponašanjem negativno utječe na psihički razvoj svoje mlt. djece OĆC (rođenog **.**.2004.), MĆ (rođenog **.**.2006.) i HĆ (rođene **.**.2008.) i pristajući na to, te iako je bio svjestan da je rješenjem tada Općinskog suda u Rovinju poslovni broj R1-62/13 od 7. ožujka 2014., koje je postalo pravomoćno 12. svibnja 2014., odlučeno da mlt. OĆC, MĆ i HĆ žive sa majkom LĆ a da on ima pravo na susrete i druženja s mlt. OĆC, MĆ i HĆ jednom tjedno a postupno dva puta tjedno i to samo u prisutnosti djelatnika Centra za socijalnu skrb Rovinj- Rovigno ili osobe koju će Centar imenovati i sve pod uvjetom da se redovito liječi kod ovlaštenog psihoterapeuta odnosno psihijatra i da dostavlja svaka tri mjeseca Centru za socijalnu skrb Rovinj nalaze ovlaštenog psihoterapeuta o tijeku liječenja, te da su, sukladno rješenju tada Općinskog suda u Rovinju poslovni broj R1-29/14 od 12. rujna 2014. privremeno određeni njegovi susreti i druženja sa mlt. MĆ i HĆ na način da se isti imaju odvijati u prostorijama Centra za socijalnu skrb Rovinj-Rovigno svakog utorka i to u prisutnosti nekog od stručnih radnika Centra, nije mlt. sina OĆC predao majci LĆ već je sin OĆC nastavio živjeti kod njega i nakon pravomoćnosti rješenja Općinskog suda u Rovinju poslovni broj R1-62/13 i nije svaka tri mjeseca V dostavljao nalaze o tijeku svog psihijatrijskog liječenja, te je dolazio je pred vrtić kojeg pohađa mlt. HĆ i pred školu koju pohađa mlt. MĆ i tamo se bez nadzora djelatnika Centra viđao sa djecom kojom prilikom je mlt. HĆ nagovarao da kaže kako joj nije dobro kod mame i kako želi živjeti kod tate a mlt. MĆ je govorio protiv majke te je na njega vršio pritisak govoreći da mu je majka isprala mozak i da mu je majka razorila obitelj, dok je za vrijeme susreta i druženja sa mlt. MĆ u prostorijama Centra za socijalnu skrb Rovinj govori osinu "cambia bandiere", predbacivao mu da se priklonio majci i njezinom partneru te mu nije posvećivao dovoljno pažnje, a dok je mlt. OĆC boravio na kontaktima kod majke učestalo OĆC nazivao na mobitel i govorio mu kako da se ponaša i što da kaže majci zbog čega je mlt. OĆC iskazivao neposluh prema majci i pri tome je snimao mobitelom, a što da je sve ugrozilo pravilan psihofizički razvoj njegove mlt. djece, te iako je na temelju spomenutog rješenja tada Općinskog sudau Rovinju-Rovigno bio dužan za uzdržavanje mlt. MĆ doprinositi iznosom u visini od 1.100,00 kn mjesečno a za mlt. DĆ iznosom od 900,00 kn mjesečno i to sve počev od 5. rujna 2013. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, te iako svjestan svoje obveze i u mogućnosti isti ispunjavati jer je ostvarivao prihode od rada, svoju obvezu nije u cijelosti ispunio jer je na račun LĆ br. 3201838313 otvoren kod HPB uplatio iznos od 2.500,00 kn dana 25. travnja 2014., iznos od 3.902,00 kn dana 18. kolovoza.2014., iznos od 1.800,00 kn dana 30. listopada 2014., iznos od 900,00 kn dana 8. prosinca 2014., iznos od 1.800,00 kn dana 3. veljače 2015., iznos od 900,00 kn dana 12. ožujka 2015., iznos od 900,00 kn dana 18. ožujka 2015., iznos od 900,00 kn dana 24. ožujka 2015., iznos od 900,00 kn dana 30. travnja 2015. i iznos od 1.800,00 kn dana 26. lipnja 2015., te je dana 11. rujna 2014. platio trošak vrtića za mlt. HĆ u visini od 4.398,00 kn, pa da je u vremenskom razdoblju od 12. svibnja 2014. do srpnja 2015. uskratio dužno uzdržavanje za mlt. MĆ i HĆ u ukupnom iznosu od 23.300,00 kn odnosno 3.092,44 eura.
5. Pritom obrana osnovano prigovara da je u odnosu na tri kaznena djela neprovođenjem odluke za zaštitu dobrobiti djeteta iz čl. 173. st. 1. KZ/11 nastupila zastara kaznenog progona. Naime, okrivljenik se tereti da u razdoblju od svibnja 2014. do ožujka (dakle, zaključno sa 1. ožujka 2015.) nije omogućio provođenje odluke za zaštitu dobrobiti djece koju je odredio sud, pa s obzirom da je prema čl. 173. st. 1. KZ/11 za navedeno kazneno djelo zapriječena kazna zatvora do 1 (jedne) godine, to je primjenom čl. 81. st. 1. alineja 6. KZ/11 u odnosu na tri kaznena djela neprovođenjem odluke za zaštitu dobrobiti djeteta iz čl. 173. st. 1. KZ/11 zastara nastupila još 1. ožujka 2021., slijedom čega je u odnosu na ista odbijena optužba, na temelju čl. 452. t. 6. ZKP/08, a sve kao u t. II. izreke ove presude.
6. Slijedom navedenog, aktualnim je ostalo raspraviti i utvrditi da li je okrivljenik počinio tri kaznena djela povredom djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11 na način da je dolazio je pred vrtić kojeg pohađa mlt. HĆ i pred školu koju pohađa mlt. MĆ i tamo se bez nadzora djelatnika Centra viđao sa djecom kojom prilikom je mlt. HĆ nagovarao da kaže kako joj nije dobro kod mame i kako želi živjeti kod tate a mlt. MĆ je govorio protiv majke i na njega vršio pritisak govoreći da mu je majka isprala mozak i da mu je majka razorila obitelj, zatim da je za vrijeme susreta i druženja sa mlt. MĆ u prostorijama Centra za socijalnu skrb Rovinj govorio sinu "camba bandiere", predbacivao mu da se priklonio majci i njezinom partneru te mu nije posvećivao dovoljno pažnje, te dok je mlt. OĆC boravio na kontaktima kod majke učestalo OĆC nazivao na mobitel i govorio mu kako da se ponaša i što da kaže majci zbog čega je mlt. OĆC iskazivao neposluh prema majci i pri tome je snimao mobitelom, kao i da li je uskratio dužno uzdržavanje za mlt. MĆ i HĆ za razdoblje od 12. svibnja 2014. do srpnja 2015. u ukupnom iznosu od 23.300,00 kn odnosno 3.092,44 eura.
7. Ocjenjujući, uspoređujući i analizirajući sve provedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, ovaj sud za mladež nije našao sa dostatnom izvjesnošću dokazanim da bi okrivljenik počinila tri kaznena djela povredom djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11 i dva kaznena djela povredom dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 2. KZ/11.
8. Naime, okrivljenik je u prethodnom postupku odgovarajući na pitanja svoje braniteljice naveo da je on u cijelosti podmirio obvezu uzdržavanja prema svojoj djeci jer je plaćao uzdržavanja za mlt. HĆ , o čemu da je dostavio dokaz, dok su se naknade za uzdržavanje mlt. OĆC i mlt. MĆ međusobno prebijali tako da nije bio dužan plaćati uzdržavanje za mlt. MĆ, nadalje, da je on redovito odlazio kod psihijatra i nalaze dostavljao Centru za socijalnu skrb u Rovinju-Rovigno, da mu je poznato da je Sud u Rovinju odredio da svo troje djece moraju živjeti s majkom s time da se OĆC trebao postupno pripremiti na prelazak kod majke ali da je majka LĆ tri ili četiri puta došla na kontakte s OĆC i da je onda prestala tako da se OĆC nije ni mogao postupno pripremiti na prelazak kod majke, da je OĆC u otporu prema majci i da ne žali živjeti s njom, da je u vrijeme kontakata s majkom OĆC inzistirao da ide u stan kod majke ali da ona to nije dozvolila, da nije točno da je on dolazio u vrtić kod NĆ već da je više puta bio kod ravnateljice vrtića na informacije o NĆ, da je točno da je dolazio pred školu koju pohađa MĆ ali zato što tu školu pohađa i OĆC pa da onda nije mogao okrenuti glavu od MĆ i ne pozdraviti ga, da LĆ nije poštivala odluku suda o kontaktima između njega i djece i da ih nije redovito dovodila u Centar tako da on nije mogao utjecati na djecu kad ih nije ni viđao redovito, da je Centar za socijalnu skrb prjavljen Ministarstvu i da je protiv njega podnesena kaznena prijava zbog pristranog postupanja pred Sudom u Rovinju, da su se djelatnici Centra potpuno neprimjereno ponašali prema njemu i OĆC za vrijeme njihovog nadzora tijekom kontakata njega i djece u prostorijama Centra, da su ga optužili da potkupljuje djecu kada im je rekao da bi djeci kupio trampolin.
9.Zakonska zastupnica oštećenih MĆ i NĆ svjedok LĆ u svom je iskazu navela da nakon što su okrivljenik i ona prestali živjeti zajedno, svo troje djece je nastavilo neko vrijeme živjeti kod nje sve do odluke suda. U jednom trenutku okrivljenik je uzeo OĆC te je on nastavio živjeti kod njega, a i kada su ga pitali na sudu OĆC je iskazao želju ostati s ocem i tako je to ostalo. Nakon što je okrivljenik uzeo OĆC započele su njegove manipulacije te je OĆC svašta govorio protiv majke — govorio mu je da je ona razorila obitelj, da je ona zarazna i da se od nje može zaraziti te da ga ne smije ni poljubiti jer ima druge muškarce. Govorio mu je i da ne smije čak ni s njezinom vilicom jesti. To je sve bilo bolesno s njegove strane, što se ne može ni opisati. Dok su oni živjeli zajedno bilo im je dobro, nakon toga je ona ostala sama u podstanarstvu, a okrivljenik je nastojao i s novcem utjecati i manipulirati djecom. Tako je OĆC kupio mobitel koji je njemu služio samo da se s njim može čuti, a ona taj mobitel nije smjela ni dirati. Okrivljenik je znao zvati OĆC u svako doba, i noći. Ona je bila u dobrim odnosima sa sestrom okrivljenika te joj je ona uzela najmlađe dijete NĆ da dođe kod nje, nakon čega je došao OĆ i uzeo kćerku kod sebe. Nazvala ju je njegova sestra i to joj rekla tek kada je ona sa srednjim sinom otišla po malenu, tada je OĆ počeo vikati "evo sada je na našem terenu, gađaj je grotama", a onda je mali rekao da može i pogoditi, i svejedno je gađao. Jednom prilikom došao je s tortom na rođendan male NĆ te joj je, po nagovoru okrivljenika, OĆC bacio tortu pred svima u glavu, tako da je mala od šoka plakala cijelu noć. Njoj je sve to jako teško ponovno proživljavati. Ona je najviše i izgubila a ono što je izgubila ništa joj više ne može vratiti, i sasvim joj je svejedno da okrivljenik dobije i zatvor, ili da od toga ne bude ništa. Okrivljenik je, kada bi OĆC došao kod nje i boravio, njemu govorio što treba raditi i kako se treba ponašati, te joj je čak rekao i da snima, tako da je, primjerice, OĆC postavljao neka pitanja, a to se sve vidjelo da su pitanja postavljena od okrivljenika. Kada bi bili zajedno, on ju je stalno zvao, jednostavno se s njima igrao i, po njezinom mišljenju, uživao u toj igri. Ona ne zna je li okrivljenik isplatio sva uzdržavanja. Naime, nekad plati više, nekad ne plati ništa. S obzirom na određeno plaćanje uzdržavanja za dvoje djece, za jedno ne plaća jer je jedno kod njega. Ona je suglasna da okrivljenik treba plaćati samo za jedno dijete. Smatra da okrivljenik njoj ništa nije dužan za uzdržavanje. Zna da je u početku možda bilo neredovito, ali sada je sve u redu vezano za uzdržavanje. Okrivljenik uplaćuje iznos od 900,00 kn na njezin račun otvoren kod HPB. Ona ne postavlja imovinskopravni zahtjev jer smatra da nema duga na ime uzdržavanja. Postojala je prva sudska odluka prema kojoj je svo troje djece trebalo živjeti kod nje jer je okrivljenik bio opasan za djecu po nekom vještačenju. Međutim, nakon što je OĆC već godinu dana živio kod okrivljenika, donesena je nova sudska odluka da OĆC živi s okrivljenikom. Za vrijeme provođenja nadzora viđanja djece od okrivljenika i MĆ i KĆ, nazočna je bila SĆ iz centra. Nakon nekoliko takvih susreta, ona je sama rekla da više ne može gledati na koji način okrivljenik zlostavlja djecu. Ona je uvijek vodila djecu okrivljeniku, ali njoj nikada nitko nije doveo OĆC. Nadalje, svjedok je iskazala da je okrivljenik znao vrebati djecu gdje god bi mogao, pa je tako jednom došao ispred zgrade gdje se HĆ igrala, donio joj Coca- Colu i pitao je da li njezin tadašnji partner hoda gol po kući i kupa se s njom u kadi, zatim joj je govorio da je kupio trampolin i ljuljačke kod sebe na Gripolama, slao joj je sliku s bazena i govorio da će to moći vidjeti tek kada dođe kod njega. MĆ i OĆC išli su u istu školu, a neki dan joj je MĆ rekao da ga OĆC neće ni pozdraviti. Okrivljenik je igrao takve igrice; na primjer, OĆC bi je znao zvati da dođe po njega i vozi ga u školu, ona bi u auto potrpala ostalo dvoje djece i čekala ga pred kućom, a nakon što je nastava već počela, OĆC bi je zvao i rekao da je već u školi, a okrivljenik bi sinu rekao da mama nije došla po njega, dok bi drugo dvoje djece zakasnilo na nastavu, i tako se okrivljenik stalno igrao. Okrivljenik je znao dolaziti i kod KĆ u vrtić na temelju toga što je preuzeo obvezu plaćanja vrtića, no nakon nekog vremena, kada vrtić nije bio plaćen, nju su pozvali da plati, pa pretpostavlja da je okrivljenik dolazio u vrtić pod izgovorom da plati. Tete su govorile da se boje kada dođe. Kada bi došao u vrtić, kleknuo bi na koljena, ljubio dijete po rukama neprimjereno, ponašao se kao da je "posljednji ispraćaj", kao da je više nikada neće vidjeti, samo što nije plakao, govoreći "moja krv, moja krv".Govorilo joj je "dođi na M, ti si moja krv". Nakon što joj j predočen njezin iskaz dan kod državnog odvjetnika 6. srpnja 2015., u dijelu u kojem je ista iskazala da joj je HĆ rekla da ju je okrivljenik nagovarao da kaže da joj je loše kod kuće, da je tuku, da hodaju goli po kući, da žeći ići kući jer da okrivljenik ima običaj takve stvari šaptati djetetu na uho kada uzme dijete u zagrljaj svjedok je navela da je to sve istina, a potvrdila je da se uistinu dogodilo i ono što je iskazala kod državnog odvjetnika vezano za sina MĆ koji da joj je znao reći da ga je tata nagovarao da kaže da kod njih u kući smrdi i da je prljavo, da ga ona ne pušta da kontaktira s njim, da ona troši Mateov novac, da ona laže, pa bi ju MĆ pitao što je stvarno istina, a kako se MĆ zna i usprotiviti ocu okrivljenik krene vrijeđati MĆ i govoriti mu da nema mozga, da mu je mama isprala mozak, da mu je ona uzela obitelj i da je siroti (jadan). Ona je znala biti prisutna u Centru za socijalnu skrb kada bi se nad okrivljenikom provodio nadzor nad susretima sa djecom MĆ i KĆ, te je tada okrivljenik znao reći da oni još uvijek jedu s njegovim vilicama. Zna da su htjeli OĆC, jer su imali akvarij, pokloniti ribicu, što su i učinili, ali ribu su na kraju bacili, a OĆC joj je poslao poruku da su ribicu bacili u neku lokvu da slobodno pliva. Nakon što joj je predočen njezin iskaz dan kod državnog odvjetnika u dijelu u kojem je iskazala da je tijekom održavanja kontakata u prostorijama Centra okrivljenik MĆ pred djelatnicima Centra znao reći da je "cambia bandiere" i da je mali H predbacujući mu time što se priklonio njoj i njenom novom partneru koji je H. OĆC sada ne viđa redovito. Misli da je okrivljenik manupulirao OĆC i da uživa u tome a isto vrijedi i za MĆ i KĆ a to je zaključila iz svog dugogodišnjeg iskustva kao partnerica i bivša supruga. Ona nije fizički zlostavljala OĆC, učiteljice i psihologinje su pokušale spojiti djecu ali im je ona to zabranila jer su djeca izvedena iz razreda a ona o tome nije bila obaviještena, te je čekala djecu ispred škole, ali ih nije bilo. Okrivljenik je dovozio OĆC u školu, ona nikada nije plaćala uzdržavanje za OĆC jer okrivljenik nije plaćao uzdržavanje za dvoje djece, već samo za jedno, pa je zaključila da ne bi trebala davati od tih 900,00 kn još i njemu. Okrivljenik bi joj govorio ružne stvari pred djecom, a onda bi i djeca to njoj govorila.
10. Proizlazi, dakle, kako ni sama zakonska zastupnica oštećenih MĆ i NĆ u svom iskazu ne potvrđuje u svemu navode optužbe budući da je ista iskazala da ona nije doprinosila za uzdržavanje mlt. OĆC upravo iz razloga što je okrivljenik trebao doprinositi za mlt. GĆ, tako da je njemu ostala obveza samo za NĆ u odnosu na koju je u potpunosti podmirio dužno uzdržavanje, u početku da je to doduše bilo neredovito međutim da je sve podmirio i s tog osnova ona nema nikakav imovinskopravni zahtjev prema okrivljeniku. Kada se pritom uzme u obzir da je pravomoćnim rješenjem tada Općinskog suda u Rovinju-Rovigno (sada Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovigno), u t. II. izreke, naloženo ovdje okrivljeniku kao protustranci da doprinosi za uzdržavanje zajedničke maloljetne djece stranaka OĆC mjesečno u iznosu 1.100,00 kuna (tisućustokuna), MĆ mjesečno u iznosu 1.100,00 kuna (tisućustokuna) i HĆ mjesečno u iznosu 900,00 kuna (deveststokuna), ukupno za troje djece 3.100,00 kuna (tritisućestokuna) i to za razdoblje od 5. rujna 2013. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, sve na ruke majke i zakonske zastupnice LĆ, najkasnije do 10-og dana u mjesecu za tekući mjesec, pri čemu je određeno da se okrivljenikova obveza zakonskog uzdržavanja OĆC umanjuje za vrijeme za koje je mlt. OĆC živio sa ocem OĆ pa da će samim time stranke dogovorno ili putem suda riješiti i to pitanje. Konačno, u t. IV. izreke pravomoćnog rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju naloženo je svjedoku LĆ doprinositi za uzdržavanje tada mlt. OĆC u iznosu od 1.100,00 kuna (tisućustokuna), s time da u ovom predmetu nije sporno da je mlt. OĆC uvijek živio s okrivljenikom. Kraj navedenih okolnosti konkretnog slučaja, ovaj sud za mladež ovdje ipak ne može isključiti mogućnost prebijanja tražbina dvaju roditelja za uzdržavanje djece s time da i prema navodima same zz oštećenika MĆ i NĆ proizlazi da bi okrivljenik nekada platio više za uzdržavanje nekad ne bi platio ali da je u cijelosti podmirio dužni iznos uzdržavanja i za svoju kćer NĆ. Slijedom navedenog, ovaj sud za mladež ne nalazi s dostatnom izvjesnošću utvrđenim navode optužbe u pogledu toga da bi okrivljenik uskratio dužno uzdržavanje za mlt. MĆ i HĆ za razdoblje od 12. svibnja 2014. do srpnja 2015. u ukupnom iznosu od 23.300,00 kn odnosno 3.092,44 eura, pa ga je za dva kaznena djela povredom dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 2. KZ/11, a na temelju čl. 453. t. 3. ZKP/08, oslobodio optužbe, sve kao u t.
I. izreke ovog rješenja.
11. Nadalje, ovaj sud za mladež ne nalazi sa dostatnom izvjesnošću utvrđenim ni navode optužbe o tome da je okrivljenik zlostavio svoju djecu tada mlt. OĆC, CĆ i ŠĆ i to na način da je svjestan da svojim ponašanjem negativno utječe na psihički razvoj svoje mlt. djece i pristajući na to, dolazio pred vrtić kojeg pohađa mlt. HĆ i pred školu koju pohađa mlt. CĆ i tamo se bez nadzora djelatnika Centra viđao sa djecom kojom prilikom je mlt. HĆ nagovarao da kaže kako joj nije dobro kod mame i kako želi živjeti kod tate a mlt. CĆ je govorio protiv majke i na njega vršio pritisak govoreći da mu je majka isprala mozak i da mu je majka razorila obitelj, zatim da je za vrijeme susreta i druženja sa mlt. CĆ u prostorijama Centra za socijalnu skrb Rovinj govorio sinu "cambia bandiere", predbacivao mu da se priklonio majci i njezinom partneru te mu nije posvećivao dovoljno pažnje, te dok je mlt. OĆC boravio na kontaktima kod majke učestalo OĆC nazivao na mobitel i govorio mu kako da se ponaša i što da kaže majci zbog čega je mlt. OĆC iskazivao neposluh prema majci i pri tome je snimao mobitelom.
12. Navode o inkriminirajućem dijelu optužbe iznesene tijekom nekonfrontiranog ispitivanja kod državnog odvjetnika svjedok LĆ nije ponovila sama u slobodnom dijelu iskazivanja već je nakon što joj je predočen njezin iskaz kod državnog odvjetnika navela da je istina da joj je HĆ rekla da ju je okrivljenik nagovarao da kaže da joj je loše kod kuće, da je tuku, da hodaju goli po kući, da žeći ići kući jer da okrivljenik ima običaj takve stvari šaptati djetetu na uho kada uzme dijete u zagrljaj svjedok je navela da je to sve istina, kao i da je istina da joj je sin CĆ znao reći da ga je tata nagovarao da kaže da kod njih u kući smrdi i da je prljavo, da ga ona ne pušta da kontaktira s njim, da ona troši Mateov novac, da ona laže, pa bi ju CĆ pitao što je stvarno istina, a kako se CĆ zna i usprotiviti ocu okrivljenik krene vrijeđati CĆ i govoriti mu da nema mozga, da mu je mama isprala mozak, da mu je ona uzela obitelj i da je siroti (jadan) te da je istina da je tijekom održavanja kontakata u prostorijama Centra okrivljenik CĆ pred djelatnicima Centra znao reći da je "cambia bandiere" i da je mali H predbacujući mu time što se priklonio njoj i njenom novom partneru. Međutim, njezin iskaz u tom dijelu nije potkrijepljen sadržajem iskaza ispitanih svjedoka. Naime, svjedok TĆ, psiholog ranije Centra za socijalnu skrb u Rovinju-Rovigno (sada Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Rovinj-Rovigno), u svom iscrpnom izlaganju kompleksne obiteljske situacije okrivljenika, njegove bivše supruge LĆ i zajedničke djece iskazala da su djeca bila opterećena situacijom između roditelja kao i da je svaki roditelj imao svoje viđenje uzroka narušenih odnosa, da je provedena dijagnostička obrada djece po Poliklinici za zaštitu djece Grada Zagreba na temelju koje je utvrđeno da su djeca emocionalno zlostavljana s time da niti jedan od roditelja nije apostrofiran kao zlostavljač, otac kada je u listopadu 2014. došao na susrete i druženja da je reagirao vrlo osjećajno na način da bi je držao u naručju, na jednom susretu da je u jednom trenutku HĆ prestala komunicirati, da su kasnije saznali da joj je tata šapnuo da je bacio ribice koje su ona i CĆ donijeli OĆC, da joj je majka djece LĆ rekla da je okrivljenik dolazio s OĆC u vrtić koji je pohađala HĆ a poslije i pred školu i da je znao spustiti prozore i vikati " HĆ, volim te", a njoj osobno da je CĆ osobno ispričao da je okrivljenik došao pred školu s nekakvim DVD-om i pitao ga koga više voli, njega ili D, a kada CĆ nije htio odgovoriti da je tražio da mu vrati DVD, jednom prilikom joj je CĆ rekao da mu je tata rekao da je on mali L dok se ne sjeća točno tko da li mama ili CĆ ali da su se međusobno nadopunjavali da su joj rekli da je okrivljenik CĆ rekao da je mali H i da je "cambia bandiere", nadalje iskazala je da je okrivljenik djeci govorio da ih voli i da bi volio da dođu živjeti s njim, poznato joj je da je OĆC odlazio na kontakte kod majke i da je tu stalno bilo problema a što se tiče tih susreta zna da se njoj okrivljenik žalio da se njemu OĆC žalio da ga je mama vozila na trening pa da je trebao L doći po njega, a L je inače novi partner od LĆ, JĆ pa da je on otišao sam u kimonu kući, a iskazala je i da bi za vrijeme kontakta majke i OĆC odnosno dok je mlt. OĆC boravio kod majke njega nazivao otac, a njoj je to priznao okrivljenik samo što je rekao da ti pozivi nisu bili tako učestali, dok je majka LĆ rekla da je on neprestano zvao i da je primijetila da se nakon poziva OĆC čudno ponaša i kao da mu otac daje neke upute. Također je iskazala da se jednom prilikom s kupala na moru gdje su u blizini bili majka i svo troje djece te je vidjela da je u jednom trenutku zvonio nečiji mobitel te se OĆC javio i nakon toga je primijetila da se on udaljio od njih i da je počeo trčkarati okolo i da više nije slušao mamu da dođe jesti i slično s time da se ovaj događaj dogodio nakon inkriminirajućeg razdoblja. Ona ne zna s kime je tada OĆC razgovarao. Kada je pitala okrivljenika zašto ga zove on joj je rekao da ga zove da ga pita šta da mu skuha za jesti i slično. Nadalje, iskazala je da su od Dječjeg vrtića koji je pohađala mlt. HĆ obaviješteni o očevim dolascima u vrtić o čemu je i razgovarala s okrivljenikom koji joj je rekao da ne može samo tako proći pored vrtića, da OĆC želi vidjeti sestru, da on nju voli, da to radi samo prigodno i da mu djeca nedostaju.
13. Nadalje, stalni sudski vještaci dr. Helena Marčinko, spec. psihijatar, i prof. MĆC, psiholog, u svom su nalazu i mišljenju utvrdile da su djeca CĆ i HĆ (OĆC nije pristupio vještačenju) u razvojnoj fazi latencije, da su već nekoliko godina pod velikim pritiskom pod oba roditelja, da su u njihovom životu česte promjene prebivališta i osoba koje ih čuvaju, kao i da oba djeteta pokazuju visoku anksioznost i tenzioniranost pa da one smatraju da nisu u mogućnosti iskazivati na sudu na bilo koji način bez daljnjih štetnih posljedica za njihov razvoj. Svjedok ĐĆ iskazala je da je bila zaposlena u Centru za socijalnu skrb u Rovinju-Rovigno kao pravnica, osnovni problem da je bio manipulacija oca spram djece a kao konkretan primjer manipulacije navela je da je otac bacio u baru ribicu koju su kupili CĆ i HĆ, iskazala je i da je OĆC odlazio na susrete kod majke međutim da je bio pod utjecajem oca pa da je čak majci bacio tortu u glavu, to su joj rekli "svi tamo", iskazala je i da je OĆC dok je bio kod majke komunicirao s ocem, ona pretpostavlja da je otac sugerirao OĆC što da radi. Nadalje, svjedok UĆ bila je pripravnica u Centru za socijalnu skrb u Rovinju-Rovigno te je bila postavljena i za posebnog skrbnika u postupku oduzimanja prava na skrbništvo roditeljima, iskazala je da se sjeća da je mlt. OĆC u jednom razdoblju živio sa ocem i da je on iskazivao otpor prilikom odlaska na susrete s majkom, ali zna da majci zbog poslovnih obveza nije odgovaralo svakodnevno druženje. Što se tiče tih susreta, svjedokinja navodi da je HĆ pokazivala otpor da dolazi na susrete s ocem. Misli da su to bila dva susreta, međutim sama HĆ nije rekla razlog, a po navodima majke, kada bi OĆC došao kod majke, tada bi ga nazvao otac, a OĆC bi dao svoj telefon da otac razgovara sa drugo dvoje djece. Majka je posumnjala da je otac nešto rekao NĆ. Svjedok je iskazala i da nije prisustvovala niti jednom susretu da bi okrivljenik na bilo koji način vršio pritisak na bilo koje dijete ili da ih je nagovarao da žive kod bilo kojeg od roditelja. Ne sjeća se da bi se okrivljenik neprimjereno ponašao prema djeci ili prema majci djece u nazočnosti djece. Svjedoku je poznato da je postojalo rješenje po kojem se OĆC mora vratiti da živi s majkom. Očito otac nije po njemu postupio jer je OĆC živio sa ocem. Prilikom jednog susreta kada je OĆC trebao otići kod majke, zna da ga je majka čekala na autobusnom kolodvoru na Gripolama, ali da OĆC nije došao jer je navodno otišao na trening. Misli da su uglavnom ti treninzi bili problem, ali o tome je trebao izvijestiti otac majku a mlt. OĆC je bio u otporu prema majci. Ni svjedok SĆ nije potvrdila navode optužbe, ista je iskazala da je po struci odgajateljica ujedno i ravnateljica Dječjeg vrtića Neven u Rovinju. Njoj je poznata obiteljska situacija OĆ i LĆ, a poznato joj je i svo troje njihove maloljetne djece OĆC, CĆ i HĆ koje je upoznala na poziv centra s obzirom da ju je Centar za socijalnu skrb Rovinj imenovao voditeljicom nadzora nad izvršavanjem roditeljske skrbi oca OĆ i majke LĆ. Imenovana je iskazala da je bilo situacija da OĆC nije želio otići kod majke, ali ona tu situaciju ne može opisati kao da je to bilo zbog branjenja od strane oca, već je po njezinoj procjeni dijete u toj dobi bilo na neki način identificirano s ocem, koji mu je bio uzor i s kojim je stvarno želio živjeti. Ono što može reći jest da niti jedan od roditelja pred njom nije iznosio bilo što negativno o drugom roditelju, niti su djeca iznosila negativne činjenice o roditeljima, međutim znalo se desiti da je CĆ nevoljko odlazio kod oca, a isto se događalo s OĆC kada je trebao odlaziti kod majke. U to vrijeme majka je imala novi partnerski odnos pa je i to na neki način utjecalo na djecu, pri čemu misli da nije bilo ni pozitivno ni negativno, već je to bila nova okolnost u obitelji. Ona osobno od djece nikad nije čula niti su joj se djeca požalila da ne žele ići kod drugog roditelja iz bilo kojeg razloga koji bi se odnosio na to da im jedan od roditelja loše govori o drugom roditelju. Iskazala je i da joj je poznato da je postojala sudska odluka po kojoj je OĆC trebao otići živjeti kod majke. Kod OĆC je konstantno uočavala otpor da ode živjeti s majkom, zna da se čak nije želio javiti na telefon. Međutim, nije primijetila da bi za takvo ponašanje bio instruiran od strane oca. Razgovarala je i s OĆ da treba poticati OĆC da odlazi kod majke kao i da bi se ta odluka trebala ispoštivati. Nije uočila niti verbalni niti bilo kakav drugi otpor kod OĆ da se ta odluka ne ispoštuje, ali ono što može reći jest da je OĆC sam želio, kao što je već rekla, živjeti s tatom. Njoj je poznato da postoje i ovrhe kojima se izvršavaju sudske odluke, ali nije našla razloga da bi u tom slučaju radikalno postupila i predložila nekom nešto takvo. Čak je predlagala da radi ostvarenja tih susreta i izvršenja odluke svi zajedno pokušaju otići na ručak, druženje, izlet — ona, OĆ i LĆ te djeca. OĆ se s time složio, ali LĆ nije, objašnjavajući da se boji OĆ zbog situacija koje je s njim doživjela u braku. Iskazala je i da je bila situacija nekog rođendana koju može izdvojiti kao incidentnu u pravom smislu riječi jer je OĆC nosio mami tortu za rođendan i onda joj je tu tortu bacio u lice. Pitala je OĆC zašto je to učinio, ali nije dobila odgovor. Iskreno misli da je time on iskazao svoj revolt ili ljutnju budući da je tada bio u dobi od deset godina. Za vrijeme provođenja nadzora bila je u kontaktu s ravnateljicom i odgajateljicom Mijine odgojne skupine. Naime, bilo je dogovoreno da se polako trebaju stvoriti uvjeti da otac samostalno dolazi po HĆ u vrtić, a isto tako je u slučaju nemogućnosti od strane majke bila ovlaštena ona da preuzme dijete. Odgojiteljice Mijine skupine rekle su joj da je otac znao dolaziti u vrtić vidjeti HĆ, a HĆ se tome veselila. Nikad nije pokazala bilo kakvo negodovanje ili otpor da ode kod oca. Kontakt NĆ i oca u vrtiću uvijek je bio emocionalno topao. Poznato joj je i da se otac često informirao vezano za NĆ te znao zvati vrtić. Otac je također znao donijeti neki sitan dar za HĆ i ostaviti kod teta u vrtiću. Nema informacija iz tog razdoblja bi majka tjelesno zlostavljala mlt. OĆC. Zna da je bila situacija kada je otac završio u pritvoru da je OĆC to nekako doznao, ali i tada nije želio otići majci, već je otišao kod brata okrivljenika. Može reći da je nekada morala i "obuzdavati" na neki način okrivljenog jer je on u sat vremena s djecom želio puno toga proći, vremena je bilo malo te se ponašao čak previše posvećeno s njima. CĆ je bio u otporu do odlaska kod okrivljenika, međutim kad bi otišao kod oca, nije primijetila da i dalje postoji otpor. Poznato joj je da je okrivljenik dolazio i pred školu koju pohađa maloljetni CĆ, međutim istu školu tada je pohađao i OĆC te je bilo nužno da kad dođe po OĆC, dođe pred tu istu školu. Nije joj bilo poznato da bi dolaskom pred vrtić HĆ nagovarao da kaže kako joj nije dobro kod mame i kako želi živjeti kod tate. Nije joj poznato niti da bi protiv majke govorio CĆ ukoliko bi ga susreo ispred škole. Nije joj poznato da bi otac govorio CĆ da mu je majka isprala mozak i da mu je majka razorila obitelj. Unatoč tome nije joj poznato da bi okrivljenik CĆ govorio "cambia bandiere". Nema saznanja da bi otac nazivao OĆC dok je on bio kod majke i govorio mu kako da se ponaša i što da kaže majci. Nije joj niti poznato da bi OĆC izazivao neposluh prema majci i da je to snimao mobitelom. Nije dobila bilo kakvu informaciju da bi dolasci okrivljenika, bilo pred školu ili vrtić, bili neprimjereni s njegove strane, niti da bi se to na bilo koji način negativno odrazilo na samu djecu. Na ovo odvajanje od djece OĆ je bilo jako stresno i ocijenila je da je vrijeme koje je uspio provesti s njima bilo premalo. Konačno, navode optužbe nije potvrdila ni svjedok IĆ, ravnateljica Dječjeg vrtića Naridola koja je ispričala kako je vidjela poljubac koji je HĆ uputila ocu koji je došao ostaviti poklon za rođendan. Te situacije sjeća se točno jer je bila u hodniku. U njenim kontaktima s ocem, on je uvijek bio pristojan. Djeca se nikada nisu žalila na ponašanje roditelja. Imenovana nikada nije vidjela susret između djece i oca koji bi bio neprimjeren. Ne zna koliko je često otac dolazio u vrtić, jer je ona više viđala mamu. Ne zna tko je plaćao troškove vrtića, ali zna da nikada nije postojao dug prema vrtiću. Do nje nikada nije došla informacija da bi u ponašanju male NĆ bilo bilo kakvih postupaka neprimjerenih njezinoj dobi, da je takvo što došlo do nje, sigurno bi reagirala. Okrivljenik, koliko ona zna, nikada nije napravio problem u vrtiću, a odgajateljice je nikada nisu obavijestile da bi kod njih postojao bilo kakav problem.
14. Analizirajući iskaze ispitanih svjedoka, i to svaki pojedinačno, te dovodeći iste u međusobnu vezu te u vezu s pribavljenom materijalnom dokumentacijom ocjena je ovog suda za mladež da se u konkretnom predmetu ne može sa potrebnom izvjesnošću utvrditi da bi okrivljenik zlostavio svoje troje djece na način da je mlt. NĆ nagovarao da kaže kako joj nije dobro kod mame i kako želi živjeti kod tate a mlt. CĆ da je govorio protiv majke i na njega vršio pritisak govoreći da mu je majka isprala mozak i da mu je majka razorila obitelj, zatim da je za vrijeme susreta i druženja sa mlt. CĆ u prostorijama Centra za socijalnu skrb Rovinj govorio sinu "camba bandiere", predbacivao mu da se priklonio majci i njezinom partneru te mu nije posvećivao dovoljno pažnje, te dok je mlt. OĆC boravio na kontaktima kod majke učestalo OĆC nazivao na mobitel i govorio mu kako da se ponaša i što da kaže majci zbog čega je mlt. OĆC iskazivao neposluh prema majci i pri tome je snimao mobitelom. To stoga što su navodi optužbe potvrđeni tek iskazom zz oštećenika LĆ iskaz koje pak ovaj sud za mladež nije našao potkrijepljenim niti iskazima djelatnica Centra za socijalnu skrb u Rovinju-Rovigno u odnosu na koje je primijetiti kako su i one dale različito viđenje obiteljske situacije obitelji A (pa su tako svjedoci TĆ i ĐĆ iskazivale da su očevo ponašanje tijekom inkriminirajućeg razdoblja doživjele kao neprimjereno i manipulativno te kao primjer manipulativnog postupanja opisale situaciju sa ribicom koja nije ni obuhvaćena predmetom optužbe (pri čemu niti one nisu potvrdile navode optužbe) dok je svjedok UĆ iskazala da nikada nije ni čula ni vidjela da bi okrivljenik vršio bilo kakav pritisak na bilo koje dijete). Svjedok SĆ koja je bila voditeljica nadzora nad izvršavanjem roditeljske skrbi u svom je iskazu vrlo vjerodostojno opisala konkretnu obiteljsku situaciju a to je da su odnosi roditelja bili duboko narušeni, da se taj odnos neizbježno odrazio na djecu i odnos djece prema svakom od roditelja, najstariji sin identificirao se s ocem dok su mlađa djeca ostala sa majkom, dakle, i za djecu i za roditelje nastupile su nove životne okolnosti kojima se svatko od njih na svoj način nastojao prilagoditi međutim u svakom tom načinu nije izostajalo ljubavi i brige, izostajalo je samo umješnosti u snalaženju u novonastalim okolnostima. Uostalom, i ravnateljica Dječjeg vrtića Susanna Godena iskazala je o ljubavi i brizi s kojom je okrivljenik pristupio kćeri NĆ.
15. Budući, dakle, njezin iskaz nije potkrijepljen drugim personalnim kao niti materijalnim dokazima a na strani majke djece LĆ s obzirom na njezinu involviranost u predmet postoje okolnosti koje dovode u sumnju nepristranost i objektivnost njezinog iskaza, ovaj sud za mladež njezin iskaz ocjenjuje nevjerodostojnim.
16. Slijedom toga, ovaj sud za mladež na temelju raspoloživih dokaza ne nalazi sa potrebnom izvjesnošću dokazanim da je okrivljenik počinio tri kaznena djela povredom djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11, slijedom čega je okrivljenik na temelju čl. 453. t. 3. ZKP/08 i oslobođen optužbe.
17. Budući da je okrivljenik dijelom oslobođen optužbe a dijelom je optužba odbijena, na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada braniteljice padaju na teret proračunskih sredstava.
18. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u t. I-III. izreke ove presude.
U Puli 27. studenog 2024.
Sudac za mladež:
Kristina Knežević Červar
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi ovome sudu pisano, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o njoj odlučuje nadležni Županijski sud. Oštećenik ima pravo žalbe protiv presude samo zbog odluke o troškovima i odluke o imovinskopravnom zahtjevu.
DNA:
1.ODO Pula-Pola na broj KMP-DO-41/2015
2. okrivljenom OĆ
3. braniteljici okrivljenika Mariji Budimir, odvjetnici iz Pule
