Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-1295/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Tanje Novak- Premec kao predsjednice vijeća, Dijane Hofer kao sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MS (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćniku Mariju Žaji, odvjetniku iz Splita, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb (OIB:14036333877) iz Zagreba, Slavonska avenija 6, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, povodom žalbi parničnih stranaka izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Splitu broj P-1465/21-34 od 8. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 27. studenog 2024.,

p r e s u d i o  j e

I/Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se ista prihvaća pa se presuda Općinskog suda u Splitu broj P-1465/21-34 od 8. srpnja 2024.:

-potvrđuje u toč.I. izreke u dijelu utvrđenja ništetnim ugovornih odredbi čl.3. i 4.stav.3. Ugovora o kreditu broj 216-092/2008 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine kojeg su pravni prednik tužiteljice kao korisnik kredita i prednik tuženika kao banka sklopili 18. ožujka 2008. u dijelu u kojemu je ugovoreno da će se kamata i anuiteti otplaćivati prema važećem srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan dospijeća kredita ;

-preinačuje u toč.I. izreke u dijelu zatraženog utvrđenja da je ništetna ugovorna odredba čl.2 predmetnog Ugovora o kreditu koji glasi: ” Banka odobrava Korisniku kredita stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 298.700,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita", radi utvrđenja da je ništetna ugovorna odredba čl.3. u dijelu koji glasi: "Kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju Hypo Alpe- Adria-Bank d.d." te radi utvrđenja da je ništetna ugovorna odredba čl.4.stav.3. u dijelu koji glasi: "Kredit se otplaćuje u 240 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 2.122,79 CHF" te se tužiteljica odbija sa opisanim dijelovima tužbenog zahtjeva.

-potvrđuje u toč.II.izreke.

r i j e š i o  j e

I/Žalba tuženika se odbija kao neosnovana, dok se žalba tužiteljice uvažava pa se odluka o troškovima sadržana u toč.III izreke navedene presude potvrđuje, a tuženiku nalaže da tužiteljici povrh dosuđenog troška postupka naknadi i daljnji iznos od 1.875,00 Eur (tisuću osamsto sedamdeset i pet eura) sa zateznom kamatom tekućom od 27. studenog 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

II/Odbijaju se parnične stranke sa zahtjevima za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u toč. I. izreke utvrđene su ništetnima odredbe Ugovora o kreditu broj 216-092/2008 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine kojeg su pravni prednik tužiteljice JS kao korisnik kredita i prednik (Hypo Alpe-Adria Bank d.d. Zagreb) kao kreditor sklopili 18. ožujka 2008. i to u dijelu čl. 2., 3. i 4. stav.3. u kojem je iskazana valutna klauzula u valuti CHF, a koji glasi: ''Banka odobrava Korisniku kredita stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 298.700,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita", " Kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan dospijeća" i "Kredit se otplaćuje u 240 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 2.122,79 CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan dospijeća.'' Toč.II. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici s osnova navedenih ništetnih ugovornih odredbi isplati preplaćeni iznos od 38.582,62 Eur sa zateznom kamatom tekućom na pojedine, u toj točki pobliže određene mjesečne novčane iznose od tamo navedenog dospijeća - koji obuhvaća period od 27. ožujka 2009. do posljednjeg mjesečnog dospijeća određenog sa 3. ožujka 2011. - do isplate. Toč.III. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 7.008,59 Eur sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. Navedenu presudu pobijaju obje parnične stranke – tužiteljica u odnosu na troškove postupka koji joj nisu dosuđeni, a tuženik u cijelosti, pri čemu tužiteljica ne navodi zakonske žalbene razloge no predlaže da joj ovaj sud dosudi sve zatražene troškove postupka, dok tuženik prvostupanjsku presudu pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te zbog bitnih povreda iz čl. 354. stav. 1. i stav. 2. Zakona o parničnom postupku, s prijedlogom ovom sudu da se žalba usvoji, pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev tužiteljice odbije u cijelosti uz dosudu mu troškova postupka, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Na žalbe nije odgovoreno.

4. Žalba tužiteljice je osnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

5. Naime, obrazlažući zauzeto materijalno-pravno stajalište, prvostupanjski sud polazi od nesporne činjenice da su pravni prednik tužiteljice – JS kao korisnik kredita i prednik tuženika - Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. dana 18.3.2008. sklopili predmetni ugovor o kreditu kojim je kreditor odobrio korisniku stambeni kredit u iznosu od 298.700,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF kreditora na dan korištenja kredita (čl.2.), da je otplata ugovorena u 240 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti iznosa 2.122,79 CHF na dan dospijeća po srednjem tečaju kreditora odnosno na dan plaćanja (čl.3. i 4.stav.3.) i da je pravni prednik tužiteljice 3. ožujka 2011. prijevremeno otplatio kredit pa je dokazni postupak koncentrirao na raspravljanje tužbene teze prema kojoj prednik tužiteljice (svjedok) JS u trenutku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu zbog propusta tuženika nije raspolagao sa svim informacijama koje su mu bile potrebne obzirom da je primjena valutne klauzule u CHF omogućila tuženiku stjecanje nepripadajuće dobiti korištenjem aprecijacije CHF u odnosu na EUR, dakle, protivno svrsi zbog koje je valutna klauzula zakonom predviđena slijedom čega da su odnosne ugovorne odredbe nepoštene i ništetne pozivajući se pri tom na pravni doseg presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa - presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli kojom je valuta kune vezana uz tečaj valute CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018.

5.1. Nastavno prvostupanjski sud iznosi sadržaj utvrđenja iz pravomoćnih presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. i presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. zaključujući da je presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. utvrđeno da su banke (pa i prednik tuženika) u određeno navedenim razdobljima (koja obuhvaćaju i vrijeme sklapanja konkretnog ugovora između parničnih stranaka) povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute (CHF) uz koju je vezana glavnica kredita, čime da je (i) prednik tuženika postupao suprotno odredbama (čl.81., čl.82. i čl.90.) tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (dalje: ZZP/03 – „Narodne novine“ broj 96/03) u razdoblju od 1. travnja 2005. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama čl. 96. i čl.97. tada važećeg ZZP/07 („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09), a i odredbama Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO – „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13 i 78/15).

5.2. Analizirajući sadržaj provedenog dokaznog postupka, sadržaja u spis priloženog ugovora o kreditu i iskaza svjedoka JS, prvostupanjski sud je zaključio da se o ugovornim odredbama kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak nije pojedinačno pregovaralo, da tuženik svjedoku JS kao potrošaču nije dao nužne i osnovne informacije o rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF a što da je dovelo do znatne neravnoteže među strankama na štetu korisnika kredita - pravnog prednika tužiteljice, da je tuženik, kao financijska ustanova, mogao i po redovnom tijeku stvari morao znati da je u budućem ugovornom razdoblju vraćanja kredita moguće očekivati bitne promjene u kretanju tečaja švicarskog franka, s obzirom na vrijeme sklapanja Ugovora i okolnosti u gospodarstvu Republike Hrvatske i globalno, a koje će izvjesno utjecati na tečaj CHF prema valuti kn u budućem razdoblju, uslijed čega je svjedok JS bio onemogućen procijeniti ukupne rizike i ekonomske posljedice koje će za njega proizaći sklapanjem predmetnog Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima, vezano za visinu i obujam njegovih obveza i za iznos zaduženja za čitavo vrijeme trajanja Ugovora, a imajući u vidu da je priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem te obzirom da ga tuženik o tome ni na koji način nije informirao, svjedok JS nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima.

5.3. Imajući u vidu prednje izneseno, prvostupanjski sud je pozivom na odredbu čl. 502.c Zakona o parničnom postupku, koja propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a stav. 1. Zakona o parničnom postupku, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi – ocijenio da se pravna utvrđenja iz ranije u ovom obrazloženju citiranih presuda proizašlih iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača po tužbi tužitelja Potrošač-Hrvatskog saveza udruge za zaštitu potrošača protiv više tuženih banaka, između ostalih i ovdje tuženika, primjenjuju i u konkretnom postupku.

5.4. Zaključivši o ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi u smislu odredbe čl.102. ZZP/07, prvostupanjski sud je dokazni postupak koncentrirao na utvrđivanje visine tužbenog zahtjeva prihvativši utvrđenja financijske vještakinje Ines Lozić koja je utvrdila da je tužitelj uslijed promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u utuženom razdoblju preplatio svoju obvezu za iznos od 38.582,62 Eur pa je obvezao tuženika u smislu odredbe čl. 1111. ZOO na povrat istog sa zateznom kamatom sukladno odredbi čl.1115. istog zakona, odredivši tuženika nesavjesnim stjecateljem.

6. Prigovor zastare prvostupanjski sud ocijenio je neutemeljenim pozivajući se pri tom na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2245/17-2 od 20. 3. 2018. u kojoj je Vrhovni sud Republike Hrvatske kao revizijski sud obrazložio kako pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interese potrošača dolazi do prekida zastare te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, konkretno u odnosu na zahtjev tužiteljice od donošenja presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17-10 od 14.6.2018. pa imajući u vidu da je predmetna tužba podnesena 16. travnja 2021.13.6.2014. evidentno da zastara nije nastupila.

7. Iznesena činjenična utvrđenja kao i na njima zasnovano materijalno-pravno stajalište prvostupanjskog suda u cijelosti pravilnim i rezultatom zakonite ocjene provedenih dokaza, u smislu odredbe čl.8. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 pri čemu se ZID ZPP objavljeni u „Narodnim novinama“ 70/19 i 80/22 primjenjuju u dijelu propisanom odredbama čl.117.stav.2. i 3. ZID ZPP/19 i čl. 107.stav.2., 3., 4. i 5. ZID ZPP/80/22) prihvaća i ovaj sud te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tuženika.

Na žalbu tuženika:

8. Naime, pobijajući prvostupanjsku odluku, tuženik uvodno u žalbi ističe da pobijanoj presudi nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama jer da se presuda temelji isključivo na utvrđenjima iz postupka P-1401/2012 vođenog kod Trgovačkog suda u Zagrebu, da prvostupanjski sud svoje stajalište o ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli temelji na “paušalnim utvrđenjima” potpuno zanemarujući okolnosti konkretnog slučaja, a da pravo tužitelja na pozivanje na presudu u kolektivnom sporu ne znači da tužitelj nije dužan dokazati sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev. Obrazloženje prvostupanjskog suda da se svelo na puko prepisivanje zakonskih članaka i odluka donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača, a da pri tom uopće nije utvrđivao u čemu se sastoji tzv. značajna neravnoteža između prednika tužiteljice i tuženika nastala temeljem spornih ugovornih odredbi, u čemu se ogleda nesavjesnost banke prilikom ugovaranja predmetnih odredbi, iz kojih razloga smatra da je tuženik morao znati i je li uopće mogao predvidjeti toliki rast tečaja CHF, a da nije dao niti razloge o odlučnoj činjenici – da li je tužitelj prilikom sklapanja ugovora primijenio dužnu pažnju, a čime ukazuje na žalbeni razlog iz odredbe čl.354.stav.2.toč.11. ZPP-a.

8.1. No razmatrajući pobijanu presudu i stanje prvostupanjskog spisa iz aspekta isticane bitne povrede, a i u okviru odredbe čl.365.stav.2. ZPP-a, ovaj je sud, suprotno žalbenom stajalištu tuženika utvrdio da pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se navodno ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost, naprotiv – ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su potpuno jasni i određeni i bez ikakvog proturječja slijedom čega nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj, a niti i jedna druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

8.2. Razumijevanja radi valja navesti da prvostupanjski sud nije niti trebao utvrđivati navedene činjenice na koje ukazuje tuženik u žalbi imajući u vidu da tuženik tijekom opširno provedenog prvostupanjskog (a i dokaznog) postupka, okolnosti iz kojih bi proizlazilo suprotno od utvrđenja sadržanih u presudama donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a na koja se pozvala tužiteljica u predmetnom, pojedinačnom potrošačkom sporu nije ni dokazao. Naime, polazeći od činjenice da je predmet dokazivanja u kolektivnom sporu bilo utvrđivanje razumljivosti osporenih ugovornih odredaba iz aspekta prosječnog potrošača polazeći od obavijesti koje su banke dale potrošačima kroz opće tržišne komunikacije (javne izjave, oglasi i promidžbene poruke banaka), a ne utvrđivanja okolnosti obaviještenosti potrošača u predugovornoj fazi sklapanja pojedinačnih ugovora o kreditu, Ustavni sud Republike Hrvatske je u toč.22. odluke broj U-III-4372/2021 od 30. lipnja 2022. izrazio stajalište prema kojemu, citira se :" ako se odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu, onda su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. U slučaju postojanja takvog informiranog pristanka, na redovnim je sudovima zadaća da u pojedinačnim potrošačkim sporovima provjere na koji način ta okolnost utječe na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora." Pri tom je teret dokazivanja obaviještenosti potrošača na bankama (toč.26.). U konkretnom slučaju tuženik navedene odlučne okolnosti nije dokazao.

9. Iznoseći u žalbi istovjetne prigovore na utvrđenja (metodologiju izračuna) vještakinje, tuženik obrazlaže slobodu ugovaranja promjenjive stope redovne kamate prema odluci kreditora, valja tek kratko navesti da ništetnost tih ugovornih odredbi nije predmet postupka pa se niti ovaj sud na navedeni žalbeni sadržaj neće referirati.

9.1. No suprotno i tijekom postupka isticane teze vezane uz metodologiju matematičkog izračuna preplate prednika tužiteljice – da je predmetni ugovor o kredit pretvoren u "kunski" valja navesti da je vještakinja na jasan i stručan način utvrdila predmetnu preplatu, rukovodeći se ostalim (ništetnošću neokrnjenim) ugovornim odredbama, a što tuženik isticanim žalbenim osporavanjem nije doveo u sumnju.

10. Žalbeno osporavanje stajališta prvostupanjskog suda vezanog uz primjenu odredbe čl.1115. ZOO-a u odnosu na početak tijeka kamate odredbu čl.1115. ZOO-a također nije osnovano. Naime, sama činjenica da je u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača utvrđeno da je prednik tuženika povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima, podrazumijeva nesavjesnost i nepoštenje tuženika zbog čega je primjenom članka 1115. ZOO kao nepošteni stjecatelj dužan platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

11. Konačno, pravilno je i stajalište prvostupanjskog suda vezano uz prigovor zastare istaknut po tuženiku. Naime, i prema Objedinjenom pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. (a koje obuhvaća pravno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u presudi broj Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018. i njegovo pravno shvaćanje broj Su- IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020.) – ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

12. No ispitujući pobijanu presudu i u okviru ovlasti iz odredbe čl.365.stav.2. ZPP-a dakle neovisno od žalbom isticanih žalbenih razloga i njihovog obrazloženja, ovaj sud je žalbu tuženika djelomično ocijenio osnovanom obzirom da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je pravni doseg ranije citiranih presuda proizašlih iz spora radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača primijenio i na dijelove ugovornih odredbi čl.2 predmetnog Ugovora o kreditu koji glasi: ” Banka odobrava Korisniku kredita stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 298.700,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita", čl.3. u dijelu koji glasi: " Kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria-Bank d.d." te čl.4.stav.3. u dijelu koji glasi: " Kredit se otplaćuje u 240 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 2.122,79 CHF".

12.1. Razumijevanja radi valja navesti da se pravni doseg navedenih presuda može odnositi isključivo na predmet dokazivanja u kolektivnom sporu - utvrđivanje nepoštenosti/ništetnosti tamo osporenih ugovornih odredaba o tečaju CHF na dan dospijeća, a ne na broj otplatnih rata ili obračun kamate u CHF jer je ugovaranje valutne klauzule dopušteno (čl.22.stav.2. ZOO). Stoga nije ništetna valutna klauzula kojom je valuta kn vezana uz tečaj CHF već je ništetna ugovorna odredba kojom je otplatni tečaj vezan uz tečaj na dan dospijeća.

12.2. Obzirom da je prvostupanjski sud usvojio i dio tužbenog zahtjeva tužiteljice kojim ista pledira na ništetnosti dijela ugovorne odredbe o glavnici kredita (izražene prema tečaju kreditora na dan korištenja kredita) sadržane u čl.2. Ugovora i na ništetnosti čl.3. Ugovora u dijelu kojima se kamata obračunava u CHF te čl.4.stav.3. kojim je ugovorena otplata kredita u 240 mjesečna anuiteta, a da se pri tom poziva na učinke presuda donesenih u navedenom kolektivnom sporu, to je evidentno pogrešno primijenio materijalno pravo, pa je djelomičnim usvajanjem žalbe tuženika pobijanu presudu u tom dijelu valjalo preinačiti pozivom na odredbu čl.373.toč.3. ZPP-a i odbiti tužiteljicu sa odnosnim dijelom njegovog tužbenog zahtjeva.

13. U preostalom dijelu je žalbu tuženika valjalo ocijeniti neosnovanom i pozivom na odredbu čl.368.stav.2. ZPP-a potvrditi toč.I. izreke prvostupanjske presude u dijelu utvrđenja ništetnim ugovornih odredbi čl.3. i 4.stav.3. Ugovora o kreditu u dijelu u kojemu je ugovoreno da će se kamata i anuiteti otplaćivati prema važećem srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan dospijeća kredita, a potvrditi je valjalo i toč.II.izreke.

14. Unatoč djelomičnom žalbenom uspjehu tuženika isti nije od utjecaja na odluku o troškovima postupka jer zbog dijela zahtjeva sa kojim tužiteljica nije uspjela nisu nastali posebni troškovi.

U odnosu na žalbe parničnih stranaka izjavljenih protiv odluke o troškovima postupka:

15. Žalba tužiteljice osnovana je u dijelu u kojemu tvrdi da je prvostupanjski sud trebao njezino zastupanje po odvjetniku na ročištima za glavnu raspravu održanim 4.listopada 2022., 21.ožujka 2023. i 22. svibnja 2024. honorirati po Tbr. 9/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa – "Narodne novine" broj 138/23) a ne po Tbr.9/2 iste pa je tužiteljici djelomičnim usvajanjem izjavljene žalbe valjalo dosuditi i daljnji iznos od 1.875,00 Eur sa zateznom kamatom sukladno odredbi čl.151.stav.3.

ZPP-a od dana donošenja predmetne presude.

15.1. Žalba tužiteljica je neosnovana u dijelu kojim osporava pravilnost dosuđene joj nagrade za zastupanje na ročištu od 20. veljače 2024. po Tbr. 9/3 Tarife a i u odnosu na (pravilno) stajalište prvostupanjskog suda prema kojemu sadržaj podnesaka od 11. siječnja 2023. i 15. ožujka 2023. nije bio potreban i za tijek niti ishod predmetne parnice pa je u tom dijelu žalbu tužiteljice valjalo odbiti.

16. Žalba tuženika u dijelu kojem osporava pravilnost primjene Tarife/23 nije osnovana pa valja tek kratko navesti da ista svoju primjenu nalazi temeljem Tbr. 52/3 pa je dakle prvostupanjski sud u tom dijelu pravilno primijenio materijalno pravo.

17. Parničnim strankama nisu dosuđeni zatraženi troškovi žalbenog postupka obzirom da je njihov žalbeni uspjeh u kvalitativnom smislu bez utjecaja na omjer njihovih uspjeha u provedenom postupku pa i žalbenom.

U Varaždinu 27. studenog 2024.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec