Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-512/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Tanje Novak-Premec kao predsjednice vijeća, Dijane Hofer kao sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MZ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po Siniši Prodanoviću, odvjetniku iz Virovitice protiv tuženih SZ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i RZ (OIB: [osobni identifikacijski broj]), oboje iz [adresa], oboje zastupanih po punomoćniku Krešimiru Slamiću, odvjetniku iz Virovitice, radi naknade štete, povodom žalbe tuženih izjavljene protiv presude Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini broj Pn- 51/2022-34 od 26. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 27. studenog 2024.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužene RZ odbija se kao neosnovana, a žalba tuženika SZ se prihvaća pa se presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini broj Pn-51/2022-34 od 26. veljače 2024. :

-potvrđuje u toč.I. izreke u odnosu na obvezu tužene RZ da tužiteljici naknadi neimovinsku štetu u iznosu od 3.050,00 Eur sa zateznom kamatom tekućom od 11. srpnja 2022. do isplate te u toč.II. izreke kojom joj je naloženo da tužiteljici naknadi imovinsku štetu u iznosu od 700,00 Eur sa zateznom kamatom tekućom od 23. veljače 2024. do isplate;

-preinačuje u toč.I.- i toč.II. izreke i odbija tužiteljica sa tužbenim zahtjevom u odnosu na tuženika SZ.

r i j e š i o  j e

I/Odbija se žalba tužene RZ i potvrđuje se toč.III. izreke navedene presude u odnosu na obvezu navedene tužene da tužiteljici naknadi trošak postupka u iznosu od 2.417,82 Eur sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate;

II/Uvažava se žalba tuženika SZ, preinačuje toč.III. izreke navedene presude i odbija tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troškova postupka od navedenog tuženika.

III/Nalaže se tužiteljici MZ da tuženiku SZ naknadi trošak postupka u iznosu od 884,26 Eur (osam stotina osamdeset i četiri eura i dvadeset i šest centi) u roku od 15 dana.

IV/Odbija se tužena RZ sa zahtjevom radi naknade troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke tuženici su obvezani na solidarnu isplatu tužiteljici neimovinske štete u iznosu od 3.050,00 Eur sa zateznom kamatom tekućom od 11. srpnja 2022. do isplate, a toč.II. izreke da joj solidarno naknade i imovinsku štetu u iznosu od 700,00 Eur sa zateznom kamatom od 23. veljače 2024. do isplate. Toč.III. izreke naloženo im je naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 2.417,82 Eur sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate. Nepobijanim odbijajućim dijelom prvostupanjske presude, sadržanom u toč.I. izreke tužiteljica je odbijena sa zatraženom isplatom neimovinske štete u daljnjem iznosu od 950,00 Eur i sa zahtjevom za zateznom kamatom na dosuđeni iznos neimovinske štete od 18. lipnja 2022. do dosuđenog početka tijeka iste.

2.Pravovremenom žalbom tuženici pobijaju navedenu presudu kako navode – u cijelosti (iako je iz sadržaja iste vidljivo da je pobijaju isključivo u dosuđujućim dijelovima), zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom ovom sudu da je u žalbom pobijanim dijelovima ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika SZ je osnovana, dok je žalba tužene RZ neosnovana.

5. Polazeći od činjeničnog supstrata tužbe iz kojeg proizlazi da tužiteljica utužuje naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete s osnova troškova liječenja zbog ozljeda zadobivenih posljedično napadu psa u vlasništvu tuženika SZ dana **.**.2021., prvostupanjski sud je zauzeto materijalno-pravno stajalište o osnovanosti tužbenog zahtjeva obrazložio slijedećim iz opsežnog dokaznog postupka proizašlim činjenicama:

-da su tuženici SZ i RZ supružnici, a da je tuženik vlasnik čipiranog psa pasmine Zlatni retriver, imena M, starog 12 godina;

-da je 11. svibnja 2021. tuženica s djecom išla u posjet svojim roditeljima S i NZ, koji, kao i tužiteljica, stanuju u [adresa] u [adresa], koje zgode je s tuženicom bez povodca i korpe za pse (dalje: brnjice) bio i pas M, dok je tužiteljica u isto vrijeme šetala svog psa pasmine R na povodcu uz cestu;

-da je pas tuženih napao psa tužiteljice a kada je tužiteljica svog psa podigla na ruke pas tuženih je prednjim šapama skočio na tužiteljicu, pri čemu je tužiteljica izgubila ravnotežu i pala dijelom na cestu, dijelom na travnatu bankinu uz cestu zadobivši pri tom tešku tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma glavice desne palčane kosti;

-da se zbog zadobivene ozljede tužiteljica liječila u Orahovici, Našicama i u Osijeku, i da je liječenje završeno 6. srpnja 2021., da je trpjela fizičke bolove jakog intenziteta 1 dan, bolove srednje jakosti 14 dana, a lakog intenziteta 30 dana, da je pretrpjela kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta te sekundarni strah srednje jakosti i blagog intenziteta 30 dana, da ima anatomsko funkcijske posljedice ozljeđivanja u vidu smanjene pokretljivosti desnog lakta i limitiranih rotacijskih kretnji desne podlaktice u lakom stupnju, zbog čega su njezine životne aktivnosti trajno smanjenje 10%, da je po ozljeđivanju 7 dana nosila nadlaktičnu longetu s fiksiranim ručnim i lakatnim zglobom te da je u tom periodu iziskivala tuđu pomoć 6 sati dnevno, nakon čega je 30 dana imala protektivnu omču i iziskivala tuđu pomoć i njega 3 sata dnevno;

-da tužiteljica nema dopunsko zdravstveno osiguranje pa je snosila trošak učešća u plaćanju zdravstvenih usluga u iznosu od 166,87 Eur, putne troškove u svrhu odlaska na liječničke preglede i fizikalnu terapiju a budući da nije mogla voziti automobil da je bila prinuđena angažirati treće osobe za vožnju jer ne postoje adekvatne linije javnog prijevoza na relacijama [adresa] i [adresa];

-da je zbog počinjenog prekršaja iz čl. 30. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira tuženici RZ izrečena novčana kazna jer je 11. svibnja 2021. oko 19,30 sati, u [adresa] u ulici A. [adresa], neoprezno i bez nadzora vodila u šetnju psa, koji može povrijediti ili ugroziti građane,

pa ocjenjujući da se pas smatra opasnom stvari i da za štetu od opasne stvari odgovara njegov vlasnik, na temelju iznesenih činjeničnih utvrđenja, a uz činjenicu da tuženica predmetne zgode nije psa držala na povodcu, primjenom odredbe čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO - „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) prvostupanjski sud zaključuje da postoji odgovornost oboje tuženih – tuženika kao vlasnika psa a tužene kao osobe koja ga je prijepornog dana neoprezno i bez nadzora (bez povodca) vodila u šetnju. Pozivom na odredbe čl. 1100.stav.1. i 2. ZOO, čl.1103. ZOO, čl.1086. ZOO i čl. 1095.stav.1. ZOO-a prvostupanjski sud je ocjenom svih okolnosti konkretnog slučaja, rukovodeći se i Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-1331-VI/02, broj Su-1372-11/02 i broj Su-IV-47/2020-5 dosudio tužiteljici na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 3.050,00 Eur, a s osnova imovinske štete zbog potrebe tuđe pomoći i njege i troškova liječenja i drugih potrebnih troškova s tim u vezi iznos od 700,00 Eur cijeneći pri tom sat tuđe pomoći i njege po slobodnoj ocjeni sukladno odredbi čl. 223. stav. 1. Zakona o parničnom postupku u visini od 4,00 Eur/sat. Obzirom da je tužiteljica računima, potvrdama i uplatnicama dokazala da je na ime učešća pacijenta u zdravstvenim uslugama platila 166,87 Eur, da je u svrhu liječenja putovala na pretrage i kontrolne preglede u Osijek, Našice i u Orahovicu te da je obavila ukupno 19 odlazaka na fizioterapiju u Orahovicu prvostupanjski sud je – s obzirom da zbroj dosuđene naknade štete na ime tuđe pomoći i njege i na ime participacije zdravstvenih usluga iznosi 628,87 Eur, a da je tužiteljica s osnove imovinske štete utužila 700,00 Eur istoj primjenom odredbe čl. 223. stav. 1. Zakona o parničnom postupku dosudio i iznos od 71,13 Eur na ime putnih troškova vezanih za liječenje.

6. Ističući u žalbi bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.11. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 pri čemu se ZID ZPP objavljen u „Narodnim novinama“ 80/22 primjenjuje u dijelu propisanom odredbama čl. 107.stav.2., 3., 4. i 5. ZID ZPP/80/22) tuženici tvrde da u pobijanoj presudi nema razloga o odlučnim činjenicama što je posljedica toga da sud nije vrednovao, ocijenio niti doveo u međusobnu vezu sve dokaze koje je izveo u ovom postupku, a čime zapravo tuženici ukazuju i na bitnu povredu iz čl.354.stav.1 u vezi sa čl.338.stav.4. ZPP-a.

6.1. No suprotno prednjem, ispitujući pobijanu presudu i sadržaj spisa ovaj sud je utvrdio da pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se navodno ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost, naprotiv – ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su potpuno jasni i određeni i bez ikakvog proturječja slijedom čega nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje tuženik, a niti i jedna druga bitna povreda iz čl. 354. stav. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. stav. 2 ZPP-a. Nije ostvarena ni relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.1. u vezi sa čl.338.stav.4 ZPP-a obzirom da je obrazloženje pobijane presude potpuno sukladno zahtjevima iz odredbe čl.338.stav.4. ZPP-a.

7. Odgovarajući nastavno na žalbene navode od odlučnog značaja u okviru ovlasti iz odredbe čl.375.stav.1. ZPP-a, valja ponajprije navesti da je u preostalom dijelu žalba tuženih svedena u cijelosti na osporavanje činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda i na osnovu njih utvrđenog činjeničnog stanja no pri tom način na koji tuženici osporavaju analizu provedenih dokaza i način na koji obrazlažu žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja – opširnom reprodukcijom iskaza svjedoka i parničnih stranaka i fragmentarnom (preo)ocjenom istih u prilog teze tuženih

– da njihov pas predmetne zgode nije napao tužiteljicu i da "nije bilo kontakta" između psa i tužiteljice, čime otklanjanju i odgovornost za štetu no pri tom njihovi u žalbi izneseni osobni zaključci u odnosu na postojanje određenih činjenica nemaju uporišta u provedenim dokazima na koje se sami pozivaju.

7.1. Tezu tuženih da je pas samoinicijativno napustio dvorište kuće i krenuo za tuženom (što da nikada prije nije učinio) i da se samo "stvorio" u dvorištu roditeljske kuće tužene, ovaj sud ne prihvaća uvjerljivom imajući u vidu da je sadržaj tijekom prvostupanjskog postupka provedenih dokaza koje je prvostupanjski sud detaljno i sveobuhvatno ocijenio uputio upravo na suprotno. Tome valja nadodati da je prvostupanjski sud uvjerljivom utvrdio i po tužiteljici opisanu dinamiku njezinog ozljeđivanja koja također nije dovedena u dvojbu žalbenim navodima tuženih koji inzistiraju na tezi da je tužiteljica pala "sama od sebe" krećući se unazad to više što fragmentarno iznose sadržaj službenih bilješki sačinjenih po djelatnicima nadležne policijske postaje povodom dojave tužiteljice i smatraju da navedeno potvrđuje da između njihovog psa i tužiteljice predmetne zgode nije bilo nikakvog kontakta. No na navedeno valja odgovoriti da sadržaj službenih bilješki predstavlja pravno relevantne činjenice za ocjenu da li je počinjeno prekršajno ili kazneno djelo, a što je u konkretnom slučaju rezultiralo izdavanjem prekršajnog naloga tuženici RZ (zbog počinjenog prekršaja iz čl. 30. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira jer je predmetnog dana neoprezno i bez nadzora vodila u šetnju psa, koji može povrijediti ili ugroziti građane) no i da iste ne sadrže konkretizirani mehanizam nastanka predmetnog štetnog događaja pa se niti same za sebe, kako to pogrešno smatraju tuženici, ne mogu uzeti kao dokaz njihove tijekom postupka isticane teze – da između njihovog psa i tužiteljice nije bilo nikakvog kontakta pa niti njihove odštetne odgovornosti.

7.2.Životno logičnim ovaj sud prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda prema kojemu je pas tuženih napao psa tužiteljice a kada je tužiteljica svog psa podigla na ruke pas tuženih je prednjim šapama skočio na tužiteljicu, pri čemu je tužiteljica izgubila ravnotežu i pala dijelom na cestu, dijelom na travnatu bankinu uz cestu zadobivši pri tom tešku tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma glavice desne palčane kosti.

8.Neutemeljeno tuženici u žalbi osporavaju utvrđenje medicinskog vještaka o smanjenoj pokretljivosti lakta tužiteljice (i s time povezanim postojanje smanjenja životnih aktivnosti) ističući da iz medicinske dokumentacije nakon završenog liječenja (nalaz fizijatra od 6.7.2021.) ne proizlazi da bi postojala ograničena pokretljivost u laktu tužiteljice jer i u tom kontekstu u potpunosti ignoriraju jasno obrazloženje prvostupanjskog suda utemeljeno na jasnom i stručnom utvrđenju medicinskog vještaka – da je kliničkim pregledom te kutomjerom egzaktno izmjerio fleksiju, ekstenziju i rotaciju lakata obje ruke tužiteljice pri čemu su utvrđene anatomsko funkcijske posljedice ozljeđivanja tužiteljice u vidu smanjene pokretljivosti desnog lakta i limitiranih rotacijskih kretnji desne podlaktice u lakom stupnju te da iako u nalazu fizijatra od 6. srpnja 2021. nije konstatirana limitacija desnog lakta to da međutim taj nalazi ne sadrži niti podatke da bi fizijatar tada mjerio opseg pokreta oba lakta, i da su kliničkim pregledom u sklopu vještačenja objektivizirane smetnje i postojeći funkcijski status tužiteljičinog desnog lakta.

9. No žalba tuženika osnovana je utoliko što je povodom njezinog izjavljivanja ovaj sud u okviru ovlasti iz odredbe čl.365.stav.2. ZPP-a stekao mogućnost ispitivanja pravilnosti primijenjenog materijalnog prava i utvrdio da je pogrešno prvostupanjski sud zaključio da je tuženik solidarno odgovoran za naknadu tužiteljici nastale štete obzirom da je vlasnik psa (koja činjenica nije sporna). Naime, ocjena je ovoga suda – obzirom na činjenicu što je tuženikov pas predmetne zgode bio pod nadzorom tužene RZ da njezina odgovornost proizlazi iz odredbe čl.1066.stav.1. ZOO-a te istodobno isključuje odgovornost tuženika kao vlasnika psa. Navedeno imajući u vidu činjenicu što su tuženici supružnici i da je slijedom toga i tužena dužna nadgledati psa kojeg je predmetne zgode povela u šetnju do svojih roditelja bez povodca.

10.Obzirom na izneseno, valjalo je žalbu tužene odbiti kao neosnovanu i pozivom na odredbu čl.368.stav.1. ZPP-a potvrditi toč.I. izreke u odnosu na obvezu tužene RZ da tužiteljici naknadi neimovinsku štetu u iznosu od 3.050,00 Eur sa zateznom kamatom tekućom od 11. srpnja 2022. do isplate te u toč.II. izreke kojom joj je naloženo da tužiteljici naknadi imovinsku štetu u iznosu od 700,00 Eur sa zateznom kamatom tekućom od 23. veljače 2024. do isplate;, a usvajanjem žalbe tuženika SZ, osnovom odredbe čl.373.toč.3. ZPP-a preinačiti toč.I.- i toč.II. izreke i odbiti tužiteljicu sa tužbenim zahtjevom u odnosu na tuženika SZ.

11.Žalbu tužene RZ valjalo je odbiti i u odnosu na odluku o troškovima postupka kojom je obvezana da tužiteljici naknadi trošak u iznosu od 2.417,82 Eur sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate obzirom da je pobija očito samo za slučaj uspjeha žalbe u pogledu glavne stvari jer ne pobija ni kriterij dosuđenja ni način obračuna niti visinu pojedinih troškova, a imajući pri tom u vidu da sukladno odredbi čl.365.stav.2. ZPP-a drugostupanjski sud na pravilnost primijenjenog materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ne pazi po službenoj dužnosti.

12. Obzirom na žalbeni uspjeh tuženika valjalo je pozivom na odredbu čl. 166.stav.2. ZPP-a odlučiti o troškovima postupka koji se odnose na njega, a koji u pretežitom dijelu podrazumijevaju njegovo zastupanje po odvjetniku pa je zatraženi trošak odmjeren sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa – "Narodne novine" broj 138/23).

12.1. Pri tom se ovaj sud rukovodio troškovnikom tuženih od 29. siječnja 2024. podnesenog po zajedničkom punomoćniku, uvećanom za 10% (sukladno Tbr. 40 Tarife). Osnovanom je pri tom ocijenjena zatražena nagrada za sastav odgovora na tužbu po Tbr. 8/1 Tarife u iznosu od 200,00 Eur, zastupanje na tri ročišta (7.11.2022., 29.5.2023. i 29.1.2024.) po Tbr. 9/1 Tarife u iznosima od po 200,00 Eur, sastav podneska od 17.2.2023. po Tbr. 8/3 Tarife u iznosu od 100,00 Eur i podneska od 1.12.2024. po Tbr. 871 Tarife u iznosu od 200,00 Eur, uz uvećanje po Tbr. 40 Tarife, dakle sveukupno u iznosu od 1.210,00 Eur. Uz to je priznat izdatak za troškove provedenog vještačenja u iznosu od 175,80 Eur, izdatak za sastav predmetne žalbe po br. 10 Tarife u iznosu 250,00 Eur i izdatak s osnova pristojbene obveze na žalbu u iznosu od 132,72 Eur. ( u iznosu od 1768,52 Eur).

12.2. Obzirom na činjenicu što su tuženici obični suparničari, da je tuženik uspio u žalbenom postupku i da je tužbeni zahtjev u odnosu na njega ocijenjen neosnovanim, to je od ukupno po tuženicima zatraženog, a u toč.12.1. ovog obrazloženja osnovanim ocjenjenog troška postupka, tuženiku dosuđen iznos od 884,26 Eur pa je uvažavanjem njegove žalbe valjalo preinačiti toč.III. izreke i odbiti tužiteljicu sa zahtjevom za naknadu troškova postupka od navedenog tuženika te joj naložiti da mu naknadi trošak postupka u iznosu od 884,26 Eur, sve pozivom na odredbu čl.380.toč.3. ZPP-a.

13.Tuženoj RZ nije dosuđen trošak žalbenog postupka obzirom da sa žalbom nije uspjela.

14.U nepobijanom odbijajućem dijelu sadržanom u toč.I. izreke, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

U Varaždinu 27. studenog 2024.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec