REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4124/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Andrea Srednoselec Pintarić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB:52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući povodom tužiteljevog prijedloga za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž R-33/2024-2 od 10. travnja 2024. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci broj Pr-170/2020-26 od 9. siječnja 2024., u sjednici održanoj 27. studenoga 2024.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž R-33/2024-2 od 10. travnja 2024. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci broj Pr-170/2020-26 od 9. siječnja 2024. zbog pravnih pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.
1.1. Postavljena pravna pitanja glase:
"1. Ima li pravo na terenski dodatak službenik (policijski službenik za graničnu kontrolu) koji obavlja poslove izvan mjesta stalnog boravka i stalnog mjesta rada i zaposlenja, na teritoriju druge države, na kojem postoje specifična ograničenja tijekom rada i to nemogućnost samostalnog kretanja na području druge države, nemogućnost prelaženja za vrijeme pauze na područje Republike Hrvatske, bez da je bio organiziran ili dostupan prijevoz, nemogućnost samostalnog kretanja po području oko zajedničkog službenog mjesta za obavljanje granične kontrole na način da bi koristio mogućnost u svezi s vremenom pauze te ako predmetni rad službenika ima obilježja terenskog rada, a sukladno čl. 50. st. 1. i 2. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike?
2. Ima li pravo na naknadu za rad na terenu službenik koji je rješenjem/službenim ovlaštenjem upućivan na rad na granični prijelaz na području druge države - Republike Slovenije, dakle izvan svojeg stalnog mjesta rada i izvan mjesta stalnog boravišta te je li granični prijelaz lociran na teritoriju druge države u funkcionalnom smislu dio hrvatske policijske postaje, a sve to sukladno čl. 50. st. 1. i 2. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike i Tumačenju broj 7/55 Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 22. svibnja 2014.?
3. Je li pravo na terenski dodatak uvjetovano udaljenošću mjesta u koje se službenik upućuje od stalnog mjesta rada i boravka?
4. Može li se drugo (kasnije) mišljenje Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora od 4. veljače 2019. primjenjivati isključivo na slučajeve koji će se dogoditi nakon 4. veljače 2019. odnosno treba li na ovu pravnu situaciju primijeniti ono materijalno pravo koje je bilo na snazi u vrijeme za koje tužitelj traži terenski dodatak?
5. Je li relevantno drugo tumačenje Zajedničke komisije broj 1/50 od 4. veljače 2019. (donijeto nakon podnošenja tužbe u ovom predmetu) u ovoj pravnoj stvari iako za konkretni slučaj postoji mišljenje broj 7/55 od 20. svibnja 2014., kao i tumačenje Zajedničke komisije broj 22/56 od 11. studenog 2016. iz kojeg proizlazi da pravo na terenski dodatak nije uvjetovano udaljenošću mjesta u koje se službenik upućuje od stalnog mjesta rada, boravka ili granične crte?
6. Znači li da je područje druge države postalo stalno mjesto rada tužitelja kao policijskog službenika jer su poslovi koje je obavljao bili u nadležnosti ustrojstvene jedinice u kojoj je raspoređen te je li tužitelj kao policijski službenik obavljao poslove svojeg "radnog mjesta" izvan stalnog "mjesta rada" u kojem je zaposlen jer je potrebno razlikovati pojmove "radno mjesto" od "mjesta rada?
7. Ovisi li pravo na naknadu za rad na terenu o stvarnim troškovima koje radnik ima ili nema ili mu to pravo pripada uvijek kada su za to ispunjeni kolektivnim ugovorom dogovoreni uvjeti i to u paušalnom iznosu, a ne u iznosu dodatnih troškova?
8. Ima li pravo na naknadu službenik koji je upućen na rad na područje Republike Slovenije i izvan mjesta svojeg stalnog boravka i koji obavlja poslove izvan stalnog mjesta rada odnosno izvan područja nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen sukladno aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela (u konkretnom slučaju Uredbe o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja, ("Narodne novine", broj: 117/11 i 50/14)?
9. Može li se rad službenika na graničnom prijelazu koji se nalazi na teritoriju Republike Slovenije smatrati radom na terenu ili stalnim mjestom rada ako se ima u vidu da je službenik rješenjem MUP raspoređen na radno mjesto policijskog službenika za graničnu kontrolu u Postaju granične policije Rupa koja se nalazi na teritoriju Republike Hrvatske?
10. Ima li pravo na naknadu službenik koji je upućen na rad na područje Republike Slovenije i izvan mjesta svojeg stalnog boravka i koji obavlja poslove izvan stalnog mjesta rada odnosno izvan područja nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen sukladno aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela (u konkretnom slučaju Uredbe o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja ("Narodne novine", broj: 117/11 i 50/14)?".
2. U odnosu na naznačena pravna pitanja tužitelj kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnim za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, navodi da je o postavljenim pitanjima drugostupanjski sud u pobijanoj odluci zauzeo suprotno shvaćanje od pravnog shvaćanja iznesenog u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr 1716/16 od 15. studenog 2017., te odlukama Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1298/2016-3 od 23. svibnja 2017., Županijskog suda u Splitu broj Gž R-123/2018-2 od 18. travnja 2018., Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-241/2020 od 30. rujna 2020., Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1306/2020 od 7. siječnja 2021., te Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R- 332/2021-3 od 18. lipnja 2021.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), vijeće je ocijenilo da pravna pitanja koja je tužitelj postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
5. Naime, riječ je o pravnim pitanjima o kojima odluka drugostupanjskog suda ne odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske odnosno odluke broj Rev- 1206/22 od 17. siječnja 2023. i broj Rev-360/2023-2 od 9. svibnja 2023 i pravnog shvaćanja da svakodnevno obavljanje poslova granične kontrole policijskih službenika za zaštitu granice na graničnim prijelazima koji su ustrojeni sukladno Uredbi o graničnim prijelazima Republike Hrvatske odnosno Uredbi o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja, koje policijski službenici za zaštitu granice Republike Hrvatske obavljaju u zonama koje su, iako fizički smještene na području Republike Slovenije kao susjedne države, u skladu sa Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, smatra se radom obavljenim u okviru stalnog mjesta rada za koji nisu ispunjene pretpostavke za isplatu terenskog dodatka.
6. Odluka revizijskog suda, kao i odluke županijskih sudova na koje se tužitelj poziva navodeći razloge važnosti za postavljena pravna pitanja, nisu odgovarajući razlozi jer su donesene u činjeničnim i pravnim okolnostima drugačijim od onih u ovom predmetu jer se odnose na tužbeni zahtjev za isplatu terenskog dodatka zbog obavljanja poslova granične kontrole na Međunarodnom željezničkom graničnom prijelazu Dobova u Republici Sloveniji. Osim toga, u tim odlukama nije izraženo pravno shvaćanje o primjeni drugog (kasnijeg) mišljenja Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora od 4. veljače 2019., nakon 4. veljače 2019. kao što to u četvrtom naznačenom pitanju tužitelj problematizira.
7. Budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za postupanje revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 27. studenoga 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
