Poslovni broj Gž 651/2024 -3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Filke Pejković sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Svjetlane Pražić i Kristine Vukelić Aničić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GZJ iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Stjepanu Eteroviću odvjetniku iz Supetra, protiv tuženika Studenac d.o.o., Omiš, Četvrt Ribnjak br. 17., OIB: 02023029348, zastupanog po punomoćniku Ivici Didak odvjetniku iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru, poslovni broj Pn-249/2021 od 29. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 27. studenog 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja GZJ, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru poslovni broj Pn 294/2021 od 29. veljače 2024. u točki I.1. izreke u odbijajućem dijelu za isplatu iznosa od 16.729,62 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te troškova postupka osiguranja u iznosu od 531,27 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tužitelja, ukida se citirana prvostupanjska presuda u točki I.1. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka, te u točki I.2. izreke, te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja, I.1.izreke odbijeni su tužbeni zahtjevi tužitelja kojima je tražio da se naloži tuženiku da mu isplati iznos od 16.729,62 eur sa

Poslovni broj Gž 651/2024 -3 pripadajućim zakonskim zateznim kamatama; trošak postupka; trošak postupka osiguranja poslovni broj R1 519/2019 u iznosu od 531,27 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, točkom I.2. izreke odbijen je tužitelj sa zahtjevom za isplatu iznosa od 2.440,00 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2.Protiv citirane presude, žalbu podnosi tužitelj iz svih žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u daljnjem tekstu: ZPP-a).

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

5.Ocjenjujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga tužitelja, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. ZPP-a.

6.Nisu osnovani navodi tužitelja kojima u odnosu na odluku suda prvog stupnja sadržanu u točki I.1. izreke, u dijelu u kojem ej odbijen tužitelj sa zahtjevom z isplatu iznosa od 16.729,62 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, upire na ostvarenje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni pogrešne primjene materijalnog prava.

7.Naime iz stanja u spisu razvidno je pored ostalog:

-da tužitelj zahtjev za naknadu štete u iznosu od 16.729,62 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, temelji na tvrdnji da se radi o šteti koja je nastala u poslovnom prostoru, koji je u njegovom vlasništvu, a koji je bio predmet Ugovora o zakupu između parničnih stranaka i to tužitelja kao zakupodavca, te tuženika kao zakupoprimca, ističući pri tome da su u tom prostoru zidovi vlažni i mokri, da je knauf dotrajao, da betonska deka mokra, odnosno cijeli prostor neupotrebljiv;

-da je spomenuti Ugovor bio sklopljen 24. svibnja 2013. na razdoblje od 10 godina, da su stranke ugovorile da će tuženik u uređenje istog uložiti iznos od 18.000,00 eur, da je tuženik prostor u trenutku sklapanja Ugovora bio u roh-bau fazi, da je tuženik taj prostor napustio prije isteka navedenog vremena, te da je tuženik ishodio potrebno Rješenje o minimalnim tehničkim uvjetima za rad trgovine u tom prostoru,

-da je iz iskaza svjedoka GZ (zaposlenika tuženika, voditelj građevinskih investicija), razvidno da za radovi koji su izvedeni u spornom poslovnom prostoru, postoji troškovnik, da su isti izvedeni kako treba, da je istima često znao prisustvovati sin tužitelja koji nije imao prigovore na izvršene radove, da u trenutku kad je Ugovor o zakupu sklopljen je postojala samo betonska ploča, zidovi da su bili u kamenu, da se radi o kući koja je u blizini mora, da je uočio da se na toj betonskoj ploči nalazi šahta u kojoj da je bilo predviđeno da se montira pumpa za ispumpavanje mora, no nije imao saznanja da li je ista doista i montirana. Na postojeću betonsku ploču da je stavljen estrih i keramičke pločice, da je pretpostavio da je izolacija postavljena ispod

Poslovni broj Gž 651/2024 -3

betonske ploče. Svjedok je ustvrdio da ni tužitelj ni sin nisu nikada spominjali da na postojeću betonsku ploču trebalo stavljati izolaciju:

-da je iz navoda svjedoka TZ vidljivo da je vršio nadzor izvedenih radova, kao i projektnu dokumentaciju, da su radi na elektroinstalaciji i vodoinstalaciji izvedeni korektno, a da je bila uvedena i klimatizacija, da tužitelj na iste nije imao primjedbi. Ovaj je svjedok također iskazao da kad su ušli u taj prostor da je na podu bila betonska ploča, na istoj šahta predviđena za pumpu, da nije razgovora da se ta ploča dodatno izolira, da je upravo sin tužitelja rekao da je ta ploča napravljena po pravilima struke i dodatno pojačana zbog mogućnosti prodora vlage;

-da je svjedok OZ u bitnome iskazao da svi prostori koji se nalaze uz rivu imaju problema zbog prodora vlage iz mora, da je prije dolaska tuženika u sporni prostor isti bio u roh-bau fazi, te da je očito da je već bilo vlage, jer da inače ne bi tužitelj dogovorio sanaciju tog prostora;

-prema navodima svjedoka TZJ, ista do svog oca-tužitelja ima saznanja da se tužitelj dogovorio sa tuženikom da će oni u cijelosti sanirati sporni prostor;

-da je tužitelj u iskazu ustvrdio pored ostalog da u trenutku kada se s tuženikom dogovarao o zakupu prijepornog prostora, da je već bio u tijeku dogovor o izvođenju betoniranja poda u istome, koju je ĐZ napravio vrlo solidno, te nakon dovršetka iste da je tuženik preuzeo taj prostor i nastavio sa uređivanjem, sa time da kad se susreo sa tuženikom, da je sporni prostor već bio mokar jer u njega prodiralo more, budući se kuća nalazi odmah uz rivu. Također je naveo i to da predmet dogovora sa tuženikom u dijelu koji se odnosi na građevinske radove koje je tuženik trebao izvesti u predmetnom prostoru, nije bila ni izolacija, ni betonska ploča;

-da je vještačenjem provedenim u postupku osiguranja dokaza poslovni broj R1 519/2019, utvrđeno u bitnome da je očevidom na licu mjesta utvrđeno: 1) da su vlagom i vodom uništene kompletne obloge zidova knauf, 2) da su vidljivi tragovi korozije na podnim pločicama i to na mjestima na kojima je bila oprema tuženika, 3) da je elektroinstalacija neupotrebljiva zbog vlage u zidovima, 4) da se stanje vodovodne i odvodne kanalizacije nije moglo utvrditi, 5) da je bilo razbijeno staklo na ulaznim vratima u poslovni prostor. Isto tako prema mišljenu vještaka uzroci opisane štete su: 1) to što nije bila postavljena hidroizolacija, 2) što hidroizolacija polimercementnom masom na spoju kamenih zidova u visini do 50 cm i podne betonske ploče nisu stručno izvedeni i da su na tim dijelovima vidljivi prodori vode, 3) da nije postavljena toplinska izolacija poda, 4) da nije postavljena toplinska izolacija i parna baza zidova iza obloge gipsanokartonskim pločama.

8.Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja za naknadu imovinske štete u spornom poslovnom prostoru, prvostupanjski sud, uvažavajući iskaze saslušanih stranaka i svjedoka, kao i nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke, ali isto tako i čl. 1045., 1049., 1054., te čl. 519, 523., 526., 530., Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005 i dr., dalje: ZOO-a), zaključuje da tužitelj u ovoj parnici nije uspio dokazati da je tuženik svojim postupanjem nanio tužitelju bilo kakvu štetu, već da je protivno tome ispoštovao svoje ugovorne obveze koje je preuzeo sklapanjem Ugovora o zakupu.

9.1.Rukovodeći se prethodno izloženim, ne mogu se prihvatiti kao utemeljene tvrdnje tužitelja u dijelu u kojem pobija pravilnost stajališta prvostupanjskog suda glede postojanja odštetne odgovornosti tuženika za štetu za koju smatra da mu je tuženik nanio u njegovu prostoru, upirući pri tome na nalaz vještaka sačinjen u postupku

Poslovni broj Gž 651/2024 -3

osiguranja dokaza, te ustrajući na tvrdnji da je tuženik preuzeo izvršiti radove koji su u nalazu navedeni kao razlog nastanka štete.

9.2.U svezi prednjeg, ponajprije se skreće pažnja tužitelju da iz provedenog građevinskog vještačenja nepobitno proizlazi da su uzroci štete nepostojanje hidroizolacija, nestručno izvedena hidroizolacija na spoju kamenih zidova u visini do 50 cm i podne betonske ploče, nepostavljanje toplinske izolacije poda, te nepostavljanje toplinska izolacija zidova.

Isto tako, ukazuje se i na sadržaj Ugovora o zakupu, napose čl. 2. t.4., kojom ugovorne stranke utvrđuju da je zakupnik ovlašten u zakupljeni poslovni prostor unijeti svoju opremu i inventar i po potrebi urediti poslovni prostor i pripadajući okoliš u skladu sa svojim standardima i vizualnim identitetom, te je čl. 5. t.1. utvrđeno da su stranke suglasne da je prostor iz čl.1. u „roh-bau“ stanju, te da će zakupnik o svom trošku u uređenje istog uložiti 18.000,00 eur.

9.3.Obzirom na prednje, protivno tumačenju tužitelja, ni prema prosudbi ovog suda, sklapanjem Ugovora o zakupu, ugovorne strane, nisu na nedvojben i precizan način definirale koje će sve građevinske radove izvesti tuženik kao zakupopromac predmetnog poslovnog prostora, niti je tužitelj kao zakupodavac uvjetovao sklapanje tog Ugovora, izvođenjem nekih točno određenih radova, pa tako ni onih koje je vještak u svom nalazu precizirao za uzrok nastanka štete.

Pored toga, ne manje bitno je i to da ni iz ostalih rezultata dokaznog postupka, odnosno iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja kao stranke, ne proizlazi da su parnične stranke ni prilikom sklapanja predmetnog Ugovora o zakupu, ali isto tako niti naknadno bilo u usmenoj, bilo u pismenoj formi, ugovorile obvezu tuženika da izvede pored ostalog radove hidroizolacije i toplinske izolacije poda i zidova, pa da se sada upravo tuženika može označiti kao štetnika, jer isti nije izveo nešto na što se obvezao.

9.4.U kontekstu prethodno izloženog, protivno ocjeni tužitelja, ni prema uvjerenju ovog suda, u konkretnoj pravnoj situaciji činjenična utvrđenja koja proizlaze iz provedenog postupka, kako je to pravilno zaključio i sud prvog stupnja ne ukazuju na postojanje zakonskih pretpostavki za postojanje odštetne odgovornosti tuženika za imovinsku štetu u utuženom iznosu, koju tužitelj potražuje od istog. Sukladno tim razlozima, pravilnom i utemeljenom na zakonu se ukazuje odluka prvostupanjskog suda kojom je odbijen kao neosnovan taj tužbeni zahtjev tužitelja.

10.U odnosu na odluku prvostupanjskog suda, kojom odbija zahtjev za isplatu troškova postupka osiguranja, valja reći da kako je iz do sada iznesenih razloga pravilno postupio sud prvog stupnja kada je odbio zahtjev tužitelja za isplatu utužene naknade imovinske štete, nastavno tome, pravilnom se ukazuje i odluka prvostupanjskog suda kojom odbija i zahtjev tužitelja za naknadu spomenutih troškova.

11.No, u pravu je tužitelj kada u odnosu na odluku prvostupanjskog suda sadržanu u točki II. izreke, kojom je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.440,00 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, na ime zakupnine za svibanj i lipanj 2019., upire na postojanje žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a time i pogrešne primjene materijalnog prava, iz razloga koji će se nastavno obrazložiti.

Poslovni broj Gž 651/2024 -3

12.Naime, iz stanja u spisu razvidno je za sada i to:

-da je tuženik u prilog odgovora na tužbu, dostavio presliku Konto kartice, kao dokaz da je tužitelju podmirio sva dugovanja na ime zakupnine za korištenje predmetnog poslovnog prostora,

-da je tužitelj na pripremnom ročištu od 1. lipnja 2022. predložio i da se provede dokaz knjigovodstvenim vještačenjem na okolnost visine dijela zahtjeva na ime zakupnine, da je taj dokaz na istom ročištu prihvaćen, te je određeno i njegovo provođenje,

-da je sud prvog stupnja na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava odustao od provođenja tog dokaza.

13.Odlučujući o osnovanosti tog zahtjeva, prvostupanjski je sud zauzeo stav da je iz Konto kartice koju je dostavio tuženik u spis, razvidno da tuženik prema tužitelju nema nikakvih dugovanja odnosno da je redovito ispunjavao svoju obvezu plaćanja zakupnine, slijedom čega je zaključio da nije osnovan ni taj zahtjev tužitelja.

14.No, protivno ocjeni suda, uvjerenje je ovog suda, da spomenuta Konto kartica koju je dostavio tuženik u prilog svojih tvrdnji o nepostojanju bilo kakvih dugovanja prema tužitelju s osnova zakupnine, u situaciji kada tužitelj osporava tu tvrdnju i predlaže provođenje knjigovodstvenog vještačenja na okolnost postojanja eventualnog duga po tom osnovu, ipak ne može predstavljati dostatan dokaz za odbijanje tog tužbenog zahtjeva tužitelja.

Nastavno tome, nameće se zaključak da se obzirom na do sada provedene dokaze u prilog osnovanosti ovog tužbenog zahtjeva tužitelja, ipak ne može sa sigurnošću zaključiti da su navodi tuženika o podmirenju preostale zakupnine, koju tužitelj potražuje, u potpunosti točni, bez provođenja dokaza predloženog po tužitelju.

15.Shodno izloženom, ovaj sud drži da je zbog pogrešno pravnog pristupa suda prvog stupnja, činjenično stanje u odnosu na ovaj tužbeni zahtjev ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno, zbog čega se nije mogla ispitati ni pravilnost primjene materijalnog prava u tom dijelu.

16.Obzirom na prednje, valjalo je ukinuti i odluku suda prvog stupnja u točki I.1. izreke, kojom je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.

17.Zbog svih iznesenih razloga, valjalo je odbiti žalbu tužitelja, potvrditi pobijanu presudu u točki I.1. izreke u odbijajućem dijelu za isplatu iznosa od 16.729,62 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te troškova postupka osiguranja u iznosu od 531,27 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, primjenom čl. 368. st.1. ZPP-a.

Djelomičnim uvažavanjem žalbe tužitelja, valjalo je ukinuti prvostupanjsku presudu u preostalom odbijajućem dijelu, primjenom čl. 370. ZPP-a, te u tom dijelu predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

U Rijeci, 27. studenog 2024.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković