REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2404/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice CF, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Radovan Perić, odvjetnik u Bakarcu i 2. tužiteljice OF, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], protiv 1. tuženika KF, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženice ŽF, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Nenad Potkonjak, odvjetnik u Zagrebu, odlučujući o prijedlogu 1. tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1548/2023-2 od 18. siječnja 2024., kojima su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-440/2021-34 od 28. rujna 2023., u sjednici održanoj 27. studenoga 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog 1. tužiteljice za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Predlagateljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1548/2023-2 od 18. siječnja 2024., pozivom na odredbu čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), zbog pitanja koje glasi:
„Da li neispunjenje osnovnog kupoprodajnog ugovora transakcijom NE plaćanja, po akcesornom ugovoru o kreditu, posljedično izaziva ništetnost kupoprodajnog ugovora (ex tunc) ili se smatra da kupoprodajni ugovor nije nastao, to jest da je nepostojeći?“.
1.2. Kao razloge važnosti postavljenog pitanja tužiteljica navodi da je „riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pogotovo ako praksa viših sudova nije jedinstvena“, a koje je važno da bi se razjasnili pojmovi pobojni, djelomično ništetni, apsolutno ništetni i nepostojeći ugovori uz primjenu europskog zakonodavstva s jednakim vrednovanjem i kontinentalnog i anglosaksonskog prava.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. i 2. ZPP-a Vrhovni sud Republike Hrvatske je ocijenio da podneseni prijedlog nema propisani sadržaj.
4. Naime, predlagateljica je u prijedlogu, u odnosu na postavljeno pitanje, propustila određeno navesti razloge zbog kojih smatra da bi upravo naznačeno pitanje bilo važno ne samo za odluku u konkretnom sporu, već i u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, tj. zbog čega bi pitanje bilo važno i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava u sudskoj praksi, a što je nužan preduvjet za dopuštenost prijedloga. Okolnost da o određenom pravnom pitanju ne bi postojala praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sama po sebi to pravno pitanje ne čini važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Tako navedeni razlozi ne ispunjavaju pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a jer nepostojanje prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske o određenom pitanju automatski ne znači ispunjenje pretpostavki za dopuštenost revizije. Uz to 1. tužiteljica niti ne ukazuje na možebitno postojanje različite prakse nižestupanjskih sudova o tom pitanju (prema kojoj je o tome u određenim sudskim odlukama zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke) niti iznosi druge važne razloge u skladu s navedenim propisom zbog čega bi postojala potreba usuglašavanja i razvijanja sudske prakse intervencijom ovog suda putem izjavljene revizije.
5. Prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP-a Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
6. Predlagateljica se samo pozvala i na odredbu čl. 385.a st. 2. ZPP-a koja daje mogućnost dopuštenja revizije u slučajevima povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenim Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Međutim, takav razlog niti ne obrazlaže na način koji to zahtijeva odredba čl. 387. st. 2. ZPP-a.
7. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 387. st. 2. ZPP-a, to je na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP-a, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 27. studenoga 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
