REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2784/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Juliji Strmoti, odvjetnici u Biogradu na Moru, Ulica kralja Petra Svačića 2, protiv tuženika: 1. PK, [adresa], kao nasljednika GKD, [adresa] (upisan u zemljišnoj knjizi i kao PKD, [adresa]), 2. ĆK, [adresa], kao nasljednika GKD, [adresa] (upisan u zemljišnoj knjizi i kao PKD, [adresa]), 3. OK, [adresa], kao nasljednika MK ud. pok. G, 4. JK, [adresa], kao nasljednika ŽK pok. P, 5. RK, [adresa], kao nasljednika IK pok. Ć, 6. SK, [adresa], kao nasljednika ĆKD, 7. ZK, [adresa], kao nasljednika ĆKD, 8. FK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao nasljednika OKD, kojeg zastupa punomoćnik Zoranu Rosi, odvjetnik u Zagrebu, M. Pavelića 23, 9. BK, [adresa], kao nasljednice HK žene O, 10. ĐK, [adresa], kao nasljednika TK pok. Ante i NK, 11. KK, [adresa], kao nasljednika TK pok. NK i NK, 12. CK, [adresa], kao nasljednika EK, 13. ŠK, [adresa], kao nasljednika EK, 14. ČK, [adresa], kao nasljednika DK i 15. LK, [adresa], kao nasljednika AK i VK, radi utvrđenja prava vlasništva i upisa u zemljišne knjige, odlučujući o prijedlogu i dopuni prijedloga tuženika pod 8. za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž – 12/2023-4 od 7. veljače 2024. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru broj P - 2428/2021 od 17. listopada 2022., u sjednici održanoj 27. studenog 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog i dopuna prijedloga za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik pod 8. FK je podnio prijedlog i dopunu prijedloga za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž – 12/2023-4 od 7. veljače 2024. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru broj P - 2428/2021 od 17. listopada 2022.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“; broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP-a.
4. Naime, pobijana odluka temelji se na činjeničnim utvrđenjima i razlozima da je „...tužitelj u tužbi i tijekom postupka istakao dvije tužbene teze: 1) da je stekao valjani pravni osnov za stjecanje vlasništva na prijepornoj nekretnini temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 13. veljače 2007. koji je zaključen između primateljice uzdržavanja UK i njega kao davatelja uzdržavanja, a na kojem je izvršena ovjera potpisa ugovornih stranaka pred tadašnjim Općinskim sudom u Biogradu na Moru pod poslovnim brojem R2-19/2007, Ov-4/2007 od 23. veljače 2007. (l.s. 7-9) i 2) da su on (tužitelj) kao i njegovi pravni prednici u nesmetanom posjedu sporne nekretnine dugi niz godina te da su svoje pravo vlasništva izvršavali i da nikada nije bilo sporno da bi predmetna nekretnina pripala predniku tužitelja, a sada tužitelju...“, da „...tužitelj u tužbi ističe dvije pravne osnove tj. pravni posao, kao i dosjelost...“, te „...da je tužitelj kao pošten, zakonit i istinit posjednik stekao pravo vlasništva na prijepornoj nekretnini temeljem dosjelosti i to nesmetanim posjedovanjem iste u periodu duljem od 50 godina osobno i po svojim pravnim prednicima....“. U navedenim činjeničnim utvrđenjima i razlozima na kojima se temelji pobijana presuda, pitanja kako ih je u prijedlogu naznačio tuženik ne proizlaze iz činjeničnih utvrđenja i razloga na kojima je donijeta pobijana presuda i u određenom dijelu odnose se na ispitivanje činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja, a kakva pitanja se ne mogu cijeniti kao pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Isto tako, razlozi važnosti na kojima tuženik temelji pitanja iz prijedloga za dopuštenje revizije nemaju svoj osnov u razlozima na kojima se temelji drugostupanjska odluka. Kada je riječ o naznačenim postupovnopravnim pitanjima, predlagatelj zapravo kroz revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka dovodi u pitanje činjenična utvrđenja sudova koja ne mogu biti predmet razmatranja u revizijskom stupnju postupka. Uz navedeno, čak i u slučaju postojanja bitne povrede u konkretnom slučaju, njezine posljedice ne premašuju dosege ovog konkretnog slučaja, čime takva pitanja nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije koju je revizijski sud ovlašten dopustiti u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP- a, kao niti važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Kako, dakle, nije riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP, riješeno je kao u izreci pod t. I. ovog rješenja.
6. Postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tuženik dostavio uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, u smislu činjeničnih utvrđenja na kojima se pobijana odluka temelji, odluka drugostupanjskog suda ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda. Isto tako, s obzirom da je drugostupanjski sud u pobijanoj odluci odgovorio na sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja za predmet spora, te označio razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti, tuženik nije učinio vjerojatnim (u smislu odredbe čl. 385.a st. 2.ZPP) da mu je u provedenom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili zbog pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Slijedom navedenog valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao u izreci pod t. II. ovog rješenja.
Zagreb, 27. studenog 2024.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek
