REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-4791/2019-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr.sc. Ante Perkušića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PC iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Josip Jukica, odvjetnik u Šibeniku, protiv tuženika OC iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Jelena Plišo, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-614/2017-6 od 27. studenog 2018., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-1592/16-70 od 28. ožujka 2017., u sjednici održanoj 27. studenog 2024.,

r i j e š i o  j e:

I Ukida se presuda Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-196/15-4 Gž- 614/2017-6 od 27. studenog 2018. u dijelu pod točkom I. izreke i predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje .

II O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije, odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatom naknade za korištenje nekretnine pobliže označene u izreci ove presude u mjesečnom iznosu od 1.500,00 kuna počevši od 1. ožujka 2005. godine pa do iseljenja s kamatama koje na pojedinačne mjesečne obroke teku od dospijeća pojedinog mjesečnog obroka do isplate, te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 3.125,00 kuna.

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Uvažava se djelomično žalba tužitelja, djelomično se preinačava presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-1592/16-70 od 28. ožujka 2017. godine (dio točke I. izreke i točka II. izreke) i sudi:

1. Dužan je tuženik na ime naknade za korištenje stana u [adresa]. položen u zgradi kat. oznake 875 ZGR K. O. [katastarska općina], stan na I katu (treća etaža od tla), II ulaz (zapadni ulaz), vertikala 3, stan broj 23, površine 35 m2, koji se sastoji od sobe, dnevnog boravka s kuhinjom, kupaonice, hodnika i terase, a koji stan je u zemljišnoj knjizi opisan kao: stan na II katu, stan broj 23, površine 35 m2, koji se sastoji od jedne sobe, dnevnog boravka s kuhinjom, kupaonice, hodnika i terase, mjesečno plaćati tužitelju iznos od 800,00 kuna, počevši od 1. ožujka 2005. godine do 28. ožujka 2017. godine, sa zakonskom zateznom kamatom o dospjelosti svakog mjesečnog obroka pa do konačne isplate.

2. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 22.136,12 kuna.

II. Odbija se djelomično žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-1592/16-70 od 28. ožujka 2017. godine (dio točke I izreke) u dijelu kojim je tužitelj odbijen sa zahtjevom na plaćanje naknade za korištenje stana iz točke 1. izreke ove presude u mjesečnom iznosu od 700,00 kuna počevši od 1. ožujka 2005. godine do 28. ožujka 2017. godine s kamatama koje na taj iznos teku o dospjelosti svakog mjesečnog obroka do isplate te u cijelosti za razdoblje od dana 28. ožujka 2017. godine (dan donošenja prvostupanjske odluke) do iseljenja.“

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivajući se na odredbe čl. 382. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) . U podnesenoj reviziji tuženik navodi da istu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, podredno i zbog materijalno pravnih pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni predlažući revizijskom sudu preinačiti drugostupanjsku odluku u smislu revizijskih navoda.

5. Revizija je osnovana.

6. U smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispituje samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet spora je i u revizijskom stupnju postupka zahtjev tužitelja za isplatu naknade od tuženika za to što je koristio njegovu nekretninu i to u razdoblju od 1. ožujka 2005. godine (tužba podnesena 24. veljače 2005. godine) pa do iseljenja tuženika iz nekretnine (predaje u posjed nekretnine tužitelju).

7.1. Odluka sudova u postupku utemeljena je na ranijoj odluci u istome predmetu ( odluka Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-2435/2013-2 od 19. rujna 2016.), a kojom odlukom je preinačena prvostupanjska presuda na način da je prihvaćen zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva na predmetnoj nekretnini.

8. 1. Prvostupanjski sud je odbio u cijelosti zahtjev tužitelja za naknadu korištenja predmetne nekretnine, cijeneći da je tuženik, kroz utuženo razdoblje imao položaj poštenog posjednika predmetne nekretnine i to sve do pravomoćnog presuđenja u predmetnoj pravnoj stvari, odnosno dok je egzistirao upis u zemljišnim knjigama tuženika kao vlasnika predmetne nekretnine. To stoga jer po ocjeni prvostupanjskog suda tuženik do tada nije mogao znati da stan nije njegov, kod činjenice da je stan stekao u posjed na temelju valjanog pravnog posla, kupoprodajnog ugovora, te naknadno i pravo vlasništva, upisom u zemljišne knjige na temelju sudske odluke.

9. Međutim, sud drugog stupnja preinačio je prvostupanjsku odluku, pri tom navodeći kako je prema stanju spisa predmeta, pravomoćno presuđeno u korist tužitelja ovlaštenje na upis prava vlasništva predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama uz istovremeni ''izbris'' upisanog prava vlasništva s imena tuženika kao i pravo tužitelja da zahtijeva od tuženika predaju u posjed predmetne nekretnine, koja do zaključenja glavne rasprave pred prvostupanjskim sudom nije predana u posjed tužitelju, već je u posjedu tuženika. Stoga je sud drugog stupnja ocijenio pogrešnim zaključak suda prvog stupnja o poštenosti posjeda tuženika i djelomično prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu predmetne naknade.

10. Revizijski navodi u pogledu proturječnosti obrazloženja pobijane presude su osnovani.

11. Naime, u konkretnom predmetu, revizijski sud je prethodno odlučivao o dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje da je tužitelj isključivi vlasnik predmetne nekretnine. Tako je revizijski sud u svojoj odluci broj Revx 332/2018 od 4. travnja 2018. preinačio drugostupanjsku odluku broj Gž-2435/2013-2 od 19. rujna 2016. u navedenom dijelu, na način da je odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku odluku kojom je tužitelj odbijen sa tužbenim zahtjevom na utvrđenje da je isključivi vlasnik predmetne nekretnine.

11.1. Navedena revizijska odluka dostavljena je drugostupanjskom sudu dana 15. listopada 2018., te ista prileži spisu.

11.2. Međutim, drugostupanjski sud donoseći odluku koja se odnosi na potraživanje predmetne naknade za korištenje sporne nekretnine, a koju odluku je donio 27. studenog 2018., naveo je da „prema stanju spisa predmeta pravomoćno presuđeno u korist tužitelja ovlaštenje na upis prava vlasništva predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama uz istovremeni izbris upisanog prava vlasništva s imena tuženika kao i pravo tužitelja da zahtijeva od tuženika predaju u posjed predmetne nekretnine“.

11.3. Navedenim postupanjem drugostupanjski sud počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer je obrazloženje pobijane odluke u suprotnosti da stanjem spisa.

12. Stoga su osnovani revizijski navodi o počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka.

13. Slijedom izloženog je na temelju čl. 394. st. 1. ZPP-a, valjalo ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

14. U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će otkloniti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka i ponovno odlučiti o žalbi dajući jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama.

15. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 27. studenog 2024.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek