REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2779/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Studio m2 j.d.o.o. za projektiranje i usluge, Zagreb, Horvaćanska cesta 39, OIB: 42210479758, kojeg zastupa punomoćnik Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika VD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jelena Kunac, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru, poslovni broj Gž-117/23-2 od 5. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-4846/21-25 od 13. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 27. studenoga 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru, poslovni broj Gž-117/23-2 od 5. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-4846/21-25 od 13. veljače 2023.

2. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.

3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja koja tuženik postavlja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Naime, pitanja kojima se problematizira valjanost spornog računa kao vjerodostojne isprave na temelju kojih je određena ovrha postaju irelevantna kod činjenice da je doneseno rješenje kojim se to rješenje o ovrsi stavlja izvan snage u dijelu u kojem je provedena ovrha te su ukinute provedene ovršne radnje i odlučeno je da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga - dakle, u osnovi, da će se provesti i u konačnici, da je proveden kontradiktorni parnični postupak, u kojem postupku je, ocjenom svih provedenih dokaza, utvrđeno da je tužitelj u cijelosti izvršio svoju obvezu iz obveznopravnog odnosa. Postavljena pitanja se dijelom svode na ocjenu dokaza provedenih u postupku kod utvrđivanja relevantnih činjenica od strane nižestupanjskih sudova, a dijelom pitanja se osporava i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u vidu (ne) ispunjenja ugovorne obveze, međutim takvo utvrđenje, s obzirom na to da je u konkretnom slučaju riječ o sporu male vrijednosti, nije bilo predmet ocjenjivanja od strane drugostupanjskog suda (čl. 467. st. 2. ZPP-a), niti, kroz institut revizije iz čl. 382. ZPP-a, može biti predmet ocjenjivanja u revizijskom stupnju postupka. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a, odlučiti kao pod toč. I. izreke ovog rješenja.

4. Tuženik se sadržajem prijedloga za dopuštenje revizije pozvao i na razlog za dopuštenje revizije koji se odnosi na to da mu je u postupcima pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda odnosno pravo na pravično suđenje jer se tuženik poziva na arbitrarnost i izostanak relevantnih i dostatnih razloga obrazloženja pobijane odluke. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje. Kako, imajući u vidu izneseno, tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižim sudovima bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje, prijedlog za dopuštenje revizije je trebalo odbaciti kao nedopušten. Stoga je valjalo, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao pod toč. II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 27. studenoga 2024.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek