REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3498/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Tea Milanković-Podbreznički, odvjetnica u Zagrebu, protiv prvotuženika TA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], drugotuženika UA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], (kao pravnih sljednika sada pokojnog ČA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]), koje zastupa punomoćnica Ana Bobinac, odvjetnica u Zagrebu i trećetuženika Grada Gospića, Gospić, Budačka 55, OIB:22538763965, kojeg zastupa punomoćnik Marko Krpan, odvjetnik u Zagrebu, radi ništetnosti ugovora, odlučujući povodom tužiteljevog prijedloga za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću broj Gž-33/2023-2 od 15. travnja 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Gospiću broj P-71/2022-17 od 24. studenoga 2023., u sjednici održanoj 27. studenoga 2024.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu Stalne službe u Gospiću broj Gž-33/2023-2 od 15. travnja 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Gospiću broj P-71/2022-17 od 24. studenoga 2023. pozivom na odredbu čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku. U prijedlogu navodi da mu je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka učinjenih u postupku pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom te zbog pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno pravo na jednakost svih pred zakonom zajamčeno čl. 14. st. 2. Ustava Republike Hrvatske i temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Prema ocjeni vijeća tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da mu je u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, povrijeđeno pravo na jednakost svih pred zakonom zajamčeno čl. 14. st. 2. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 – dalje: Ustav RH), kao niti da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava RH.
4. Odredbom čl. 14. st. 2. Ustava RH određeno je da su svi pred zakonom jednaki.
4.1. Pravo na pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava RH, koja određuje da svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, predstavlja skup institucionalnih i postupovnih jamstava kojima se osigurava pravičnost postupka.
5. Međutim, ovaj sud u tvrdnjama tužitelja o arbitrarnosti pobijane drugostupanjske odluke ne nalazi da bi se radilo o povredama takve naravi i intenziteta koje bi za posljedicu imale povredu temeljnih prava. Naime, arbitrarnim se može ocijeniti pojedinačni akt pri čijem je donošenju njegov donositelj bez razboritih ili bez ikakvih razloga odstupio od ustaljene prakse, nije uzeo u obzir očigledno mjerodavan propis ili je mjerodavni propis pogrešno protumačio i primijenio, na način i u mjeri koja konkretni pojedinačni akt čini pravno neprihvatljivim. Iz pobijanih nižestupanjskih presuda razvidno je da je prvostupanjski sud proveo postupak i izveo dokaze na način utvrđen mjerodavnim postupovnim zakonskim odredbama. Nadalje, iz obrazloženja nižestupanjskih odluka proizlazi da je tužitelj bio u mogućnosti aktivno sudjelovati u postupku, izjasniti se o navodima i zahtjevima tuženika, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku uz odgovarajuću stručnu pomoć punomoćnika odvjetnika, kao i poduzimati sve zakonom dopuštene postupovne radnje i ulagati pravne lijekove. Pobijana drugostupanjska odluka donesena je u skladu s mjerodavnim pravom Republike Hrvatske, dok je pravno stajalište i primjenu zakona drugostupanjski sud obrazložio na valjan i prihvatljiv način, pri čemu se tužitelju ukazuje da drugostupanjski sud u smisli čl. 375. ZPP treba ocijeniti one žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da je tužitelju u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje niti pravo na jednakost svih pred zakonom, koja prava su zajamčena Ustavom RH.
6. Budući da tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP, prijedlog za dopuštenje revizije je, na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP odbačen i odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 27. studenoga 2024.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Ante Perkušić
