Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-5232/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika VU, zbog prekršaja iz članka 76.a točke 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti („Narodne novine“ broj: 79/2007, 113/2008, 43/2009, 130/2017, 114/2018, 47/2020, 134/2020), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima od 24. studenog 2022., broj: Pp-1509/2021, na sjednici vijeća održanoj 27. studenog 2024.,

p r e s u d i o  j e

IOdbija se kao neosnovana žalba okrivljenika VU i potvrđuje pobijana presuda.

IINa temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenik ČU, obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 15,00 (petnaest) eura koji je dužna platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Vinkovcima, Prekršajni odjel okrivljenik ČU proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 265,45 eura / 2.000,00 kuna, zbog prekršaja iz članka 76.a točke 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, činjenično opisanog u izreci pobijane odluke.

2.Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 13,27 eura / 100,00 kuna.

3.Protiv te presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu iz svih zakonom predviđenih razloga, a sadržajno pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Okrivljenik u žalbi u bitnome navodi istovjetno obrani pred prvostupanjskim sudom kako predmetne zgode nije dobio nikakvu odluku nadležnih tijela Republike Hrvatske o samoizolaciji, a da je zbog zdravstvenih razloga dana 21. lipnja 2021. pristupio na granični prijelaz Bajakovo.

4.Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

5.Žalba nije osnovana.

6.Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je ocijenio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava, te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što Sud pazi po službenoj dužnosti, i da je prvostupanjski sud točno utvrdio činjenično stanje i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo.

7.Naime, prvostupanjski sud je na temelju obrane okrivljenika imao valjane osnove zaključiti da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja prekršaja iz članka 76.a točke 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolest što je u pobijanoj presudi prvostupanjski sud i valjano obrazložio, radi čega se okrivljenik zbog nepotrebnog ponavljanja upućuje na razloge prvostupanjske presude koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud. Naime, niti jednom Odlukom Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske nije propisano da su policijski službenici prilikom granične kontrole dužni građanima koji ulaze u Republiku Hrvatsku izdavati posebna rješenja o određivanju mjere samoizolacije, već se građanima koji ulaze u Republiku Hrvatsku uručuju samo upute Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Dakle, upisuju se osnovni podaci na temelju čega je utvrđen prekršaj, od kad do kad je osobi mjera samoizolacije na snazi te redni broj mjere vidljiv u Informacijskom sustavu MUP-a RH. Prema stajalištu ovog Suda prema recentnim propisima Republike Hrvatske, subjekti koji građanima određuju mjere samoizolacije nisu obvezni izdavati formalna pisana rješenja o određivanju mjere samoizolacije pa, stoga, okrivljeniku nije bilo potrebno uručiti, broj i datum rješenja kojim je okrivljeniku određena mjera samoizolacije, a za konkretizaciju činjeničnog opisa djela, ne traže se podaci o rješenju na temelju kojega je samoizolacija određena i tko je izdao rješenje.

8.Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje i pravnu oznaku djela, ovaj Sud je našao da je izrečena novčana kazna okrivljeniku za navedeno djelo u granicama zakona i nije prestroga, time više što je izrečena znatno ispod zakonom propisanog minimuma, jer je za prekršaj iz članka 76.a točke 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti propisana novčana kazna za fizičku osobu u rasponu od 8.000,00 do 15.000,00 kn (1.061,78 do 1.990,84 eura), te su sve okolnosti za odmjeravanje kazne u dovoljnoj mjeri ocijenjene u korist okrivljenika te nema osnove za daljnje ublažavanje izrečene novčane kazne.

9.Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

10.Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, trebalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.

U Zagrebu 27. studenog 2024.

Zapisničar :

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v. r.

Mario Soljačić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Vinkovcima, u 4 otpravaka: za spis, okrivljenika i tužitelja.