Poslovni broj: P-167/2023-14

Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Stalna služba u Županji

Veliki kraj 48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, OIB: 77561654785, po sucu Anici Pastović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, za Ministarstvo poljoprivrede, zastupana pa Općinskom državnom odvjetništvu u Vinkovcima, protiv tuženika GS, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Marku Cvrkoviću, odvjetniku u Vukovaru, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 22. listopada 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, te nakon ročišta na kojem je donesena i objavljena presuda 27. studenoga 2024.,

r i j e š i o  j e

Odbija se prigovor stvarne nenadležnosti ovog suda.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku GS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici Republici Hrvatskoj OIB 52634238587, za Ministarstvo poljoprivrede na ime zakupnine prema Ugovoru o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na području Općine Drenovci KLASA: 320-01/11- 01/20, URBROJ: 2212/05-11-01-23 od 27.5.2011. i KLASA: 320-01/11-01/20, URBROJ: 2212/05-11-01-24 od 27.5.2011. isplati ukupan iznos od 9.539,88 eura (devettisućapetstotridesetdeveteuraiosmadesetosamcenti) sa zateznim kamatama i to:

- na iznos od 1.589,98 eura počev od 16. travnja 2020.

- na iznos od 1.589,98 eura počev od 16. listopada 2020.

- na iznos od 1.589,98 eura počev od 16. travnja 2021.

- na iznos od 1.589,98 eura počev od 16. listopada 2021.

- na iznos od 1.589,98 eura počev od 16. travnja 2022.

- na iznos od 1.589,98 eura počev od 16. listopada 2022.

u visini stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena godišnje do 31. prosinca 2022. a od 1. siječnja 2023. do isplate u visini stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je objavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta sa uvećanjem kamatne stope za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana

II. Nalaže se tuženiku GS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici Republici Hrvatskoj, OIB 52634238587, Ministarstvu poljoprivrede naknadi parnični trošak u iznosu od 1.100,00 eura (tisućuistoeura), u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 7.721,14 eura sa zateznim kamatama i to:

- na iznos od 1.350,48 eura počev od 16. listopada 2014.

- na iznos od 10,74 eura počev od 16. listopada 2017.

- na iznos od 1.589,98 eura počev od 16. travnja 2018.

- na iznos od 1.589,98 eura počev od 16. listopada 2018.

- na iznos od 1.589,98 eura počev od 16. travnja 2019.

- na iznos od 1.589,98 eura počev od 16. listopada 2019. do isplate po stopi određenoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, te da joj nadoknadi parnični trošak sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 27. svibnja 2011. godine tuženik s Republikom Hrvatskom sklopio Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske, KLASA: 320- 01/11-01/20, URBROJ: 2212/05-11-01-23 (u daljem tekstu Ugovor o zakupu 1) kojim je dobio na korištenje poljoprivredno zemljište označeno kao kč. br. [katastarska čestica]. u k. o. [katastarska općina], s tim da je Ugovorom o zakupu ugovorena godišnja zakupnina u iznosu od 7.389,40 kuna, koju se tuženik obvezao plaćati u dvije rate s dospijećem 15. travnja i 15. listopada tekuće godine, a prema evidenciji Općine Drenovci s osnove Ugovora o zakupu 1 na dan 31. ožujka 2023. tuženik je imao dug u iznosu od 5.320,52 eura/40.087,49 kuna, radi čega je tužiteljica tuženiku 2. studenoga 2022. uputila zahtjev za mirno rješenje spora.

1.1. Nadalje tužiteljica navodi da je tuženik istog dana odnosno 27. svibnja 2011. s Republikom Hrvatskom sklopio još jedan Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske, KLASA: 320- 01/11-01/20, URBROJ: 2212/05-11-01-24 (dalje u tekstu Ugovor o zakupu 2) kojim je dobio na korištenje poljoprivredno zemljište označeno kao kč. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina], te da je u Ugovoru o zakupu 2 ugovorena godišnja zakupnina u iznosu od 16.570,00 kuna, koju se tuženik obvezao plaćati u dvije rate s dospijećem 15. travnja i 15. listopada tekuće godine, a prema evidenciji Općine Drenovci s osnove Ugovora o zakupu 2 na dan 31. ožujka 2023. tuženik je imao dug u iznosu od 11.940,51 eura/89.965,77 kuna, radi čega je tužiteljica tuženiku 7. prosinca 2022. uputila zahtjev za mirno rješenje spora.

1.2. Tužiteljica predlaže sudu da temeljem odredbe čl. 534., 183. i 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 u daljem tekstu ZOO/05) donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužiteljici na ime zakupnine temeljem Ugovora o zakupu 1 i Ugovora o zakupu 2 isplati ukupan iznos od 17.261,02 eura/130.053,16 kuna sa zateznim kamatama i to od dospijeća do isplate uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu prigovara stvarnoj nadležnosti ovog suda, budući da predmetno potraživanje tužitelja proizlazi iz poslovnog odnosa dva poslovna subjekta, zbog čega je nadležan Trgovački sud u Osijeku, radi čega predlaže da se ovaj sud proglasi nenadležnim.

2.1. Nadalje tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor nedostatka pravnog interesa tužitelja za pokretanje ovoga parničnog postupka, pozivajući se na odredbu čl. 31. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 u daljem tekstu OZ), navodeći da Ugovor o kupoprodaji poljoprivrednog zemljišta, ovjeren od strane javnog bilježnika, predstavlja vjerodostojnu ispravu, a kako tužitelj posjeduje vjerodostojnu ispravu i analitičke kartice koju dostavlja uz tužbu, dužan je podnijeti prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave putem javnog bilježnika, a ne tužbu u parničnom postupku, radi čega predlaže sudu da temeljem odredbe čl. 446. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 u daljem tekstu ZPP), odbaci tužbu kao nedopuštenu, pri tom se poziva na stav sudske prakse izražen u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-292/12-2.

2.2. Tuženik ulaže i prigovor zastare potraživanja, te smatra kako je potraživanje koje je dospjelo za naplatu 3 godine do podnošenja tužbe, zastarjelo, opreza radi, osporava tužbu po osnovi i po visini postavljenog zahtjeva.

3. Tužiteljica u podnesku od 8. svibnja 2023. očitujući se na odgovor na tužbu navodi da je neosnovan prigovor o stvarnoj nenadležnosti ovog suda, poziva se na odredbu čl. 34.b ZPP-a, ukazujući da je netočna tvrdnja tuženika da potraživanje tužiteljice u ovom parničnom postupku proizilazi iz Ugovora o kupoprodaji poljoprivrednog zemljišta.

3.1. Također navodi da je netočna tvrdnja tuženika da predmetni Ugovori o zakupu 1 i 2 predstavljaju vjerodostojnu ispravu i da tužiteljica nema pravni interes za pokretanje ovog postupka, te navodi da Ugovori o zakupu poljoprivrednog zemljišta koji su sklopile parnične stranke nisu solemnizirani kod javnog bilježnika već su stranke samo ovjerile svoje potpise, stoga oni ne predstavljaju vjerodostojnu ispravu.

4. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom priloženi Ugovor o zakupu s lista 3 do 7 spisa, Ugovor o zakupu s lista 12 do 16, Zahtjev za mirno rješenje spora od 2. studenog 2022. s lista 8 i dostavnicu s lista 11, Zahtjev za mirno rješenje spora s lista 17 i dostavnicu s lista 20, karticu partnera po nivou i naknadi Općine Drenovci s lista 21 do 24, podatke Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju od 25. srpnja 2023. s lista 40 do 41.

5. Na temelju ovako provedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja, sud tužbu smatra djelomično osnovanom, radi čega je presuđeno kao u izreci.

6. Nesporno je da se tužiteljica obratila tuženiku prije podnošenja tužbe zahtjevom za mirno rješenje spora u odnosu na oba predmetna ugovora tako da je ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje tužbe u smislu odredbe čl. 186. a st. 8. Zakona o parničnom postupku ZPP-a.

7. Nesporno je:

- da je tuženik s Republikom Hrvatskom sklopio Ugovor o zakupu 1 na vremenski rok od 20 godina, kojim je dobio na korištenje poljoprivredno zemljište označeno kao kč. br. [katastarska čestica]. u k. o. [katastarska općina], za ugovorenu godišnju zakupninu u iznosu od 7.389,40 kuna, koju se tuženik obvezao plaćati u dvije rate s dospijećem 15. travnja i 15. listopada tekuće godine,

- da je tuženik s Republikom Hrvatskom sklopio Ugovor o zakupu 2, na vremenski rok od 20 godina, kojim je dobio na korištenje poljoprivredno zemljište označeno kao kč. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina], za ugovorenu godišnju zakupninu u iznosu od 16.570,00 kuna, koju se tuženik obvezao plaćati u dvije rate s dospijećem 15. travnja i 15. listopada tekuće godine.

8. Sporna je nadležnost ovog suda, postojanje pravnog interesa tužiteljice za vođenje ovog postupka, postojanje duga tuženika prema tužiteljici temeljem Ugovora o zakupu 1 i 2 kao i visina duga te da li je nastupila zastara predmetnog potraživanja.

9. Prije svega odlučeno je o prigovoru stvarne nenadležnosti ovog suda. Temeljem odredbe čl. 34.b st. 1. t. 1. ZPP-a trgovački sudovi u parničnom postupku u prvom stupnju sude u sporovima između pravnih osoba, u sporovima između pravnih osoba i fizičkih osoba koje obavljaju registriranu djelatnost ako se radi o sporu u vezi s njihovom djelatnošću, kao i između fizičkih osoba koje obavljaju registriranu djelatnost ako se radi o sporu u vezi s njihovom djelatnošću, osim ako nije riječ o sporovima u kojima prema ZPP-u uvijek sude općinski sudovi (čl. 34. st. 1.), odnosno ako nije riječ o sporovima za koje je zakonom utvrđena nadležnost nekoga drugog suda.

10. Prema odredbi čl. 34. st. 2. Zakona o parničnom postupku općinski sudovi sude u prvom stupnju i u svim drugim sporovima iz čl. 1. Zakona o parničnom postupku a koji nisu u prvostupanjskoj nadležnosti Trgovačkih ili kojih drugih sudova.

11. Pojam trgovca određen je čl. 3. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj: 119/93, 34/99, 121/99, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15 i 40/19; u daljnjem tekstu: Zakona o trgovačkim društvima) prema kojoj je odredbi trgovac osoba koja samostalno trajno obavlja gospodarsku djelatnost radi ostvarivanja dobiti proizvodnjom prometom robe ili pružanjem usluga na tržištu.

12. Odredbom čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o trgovini ("Narodne novine" broj: 30/14; u daljnjem tekstu: Zakona o trgovini) izmijenjen je čl. 5. st. 1. podstavak 2. Zakona o trgovini ("Narodne novine" broj: 87/08, 116/08, 76/09, 114/11 i 68/13; u daljnjem tekstu: Zakona o trgovini) prema kojem je, osim trgovca iz čl. 4. navedenog Zakona propisano da djelatnost trgovine može obavljati i nositelj ili član Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva upisan u upisnik poljoprivrednih gospodarstava u skladu s posebnim propisima kada svoje poljoprivredne proizvode prodaje na malo izvan prodavaonice na način iz čl. 10. st. 1. podstavka 1., 2., 3., 4., 5., 6., 8., 9. i 10. navedenog Zakona, kao i na tržnicama na veliko iz čl. 7. st. 3. navedenog Zakona.

13. Trgovac je u smislu čl. 4. st. 1. Zakona o trgovini pravna ili fizička osoba registrirana za obavljanje kupnje ili prodaje robe i/ili pružanje usluga u trgovini, dok je prema odredbi čl. 3. st. 2. Zakona o trgovačkim društvima propisano da osobe koje se bave slobodnim zanimanjem uređenim posebnim propisima, smatraju se trgovci u smislu tog Zakona samo, ako je to u tim propisima određeno.

14. Dakle, odlučno je da je OPG prema čl. 2. st. 2. Zakona o poljoprivredi ("Narodne novine" broj: 30/15; u daljnjem tekstu Zakona o poljoprivredi) fizička osoba ili skupina fizičkih osoba – članova zajedničkog kućanstva, koje obavljaju poljoprivrednu djelatnost na poljoprivrednom gospodarstvu koristeći se vlastitim ili unajmljenim proizvodnim jedinicama.

15. Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo je posebna zajednica koja počiva, s jedne strane na obiteljskoj povezanosti svojih članova, a s druge strane na slobodnoj volji sudjelovanja u zajedničkom obavljanju poljoprivrednom djelatnošću. Nositelj prava i obveza OPG-a je fizička osoba koju članovi OPG-a biraju među sobom i jedini je od članova koji nastupa kao trgovac u pravnom prometu prema trećima u svoje ime, a za račun svih članova. Postupak upisa poljoprivrednog gospodarstva i izdavanja rješenja o upisu u Upisnik poljoprivrednih gospodarstava vrši Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, sukladno čl. 3. st. 1. Pravilnika o upisu poljoprivrednih gospodarstava ("Narodne novine" broj: 76/11 i 42/13).

16. Uvidom u Ugovor o zakupu 1 i uvidom u Ugovor o zakupu 2 vidljivo je da je tuženik Ugovore o zakupu sklopio kao fizička osoba.

17. Uvidom u podatke Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju od 25. srpnja 2023. utvrđeno je da je uvidom u Upisnik na dan 25. srpnja 2023. utvrđeno da u razdoblju od 5. prosinca 2002. do 26. lipnja 2014. tuženik je bio upisan kao odgovorna osoba u obrtu poljoprivredno gospodarstvo GS, [adresa], MIBPG: 5909, a u razdoblju od 5. svibnja 2015. na dalje upisan je kao član obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva OPG Župan Jure, [adresa], MIBPG: 229358.

18. Slijedom navedenog, tužitelj je fizička osoba, te nije subjekt iz čl. 34. b toč. 1. ZPP-a, jer se nositelj prava i obveza OPG-a, ali i član OPG-a, ne može smatrati trgovcem u smislu odredbe čl. 3. st. 1. i st. 2. Zakona o trgovačkim društvima, te čl. 2. st. 2. Zakona o poljoprivredi, slijedom čega nisu ispunjene pretpostavke za nadležnost trgovačkog suda u ovoj pravnoj stvari, tako da tuženik kao odgovorna osoba u obrtu Poljoprivredno gospodarstvo GS nije trgovac, nego je fizička osoba, a u kojem svojstvu je i sklopio Ugovor o zakupu 1 i Ugovor o zakupu 2 pa slijedom toga ne ulazi u krug pravnih subjekata na koje se odnosi odredba čl. 34. b st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku o stvarnoj nadležnosti trgovačkih sudova.

19. Rad svega naprijed navedeno, valjalo je odbiti tuženikov prigovor stvarne nenadležnosti Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji, te odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

20. Sporno je da li tužitelj ima pravni interes za podnošenje ove tužbe, obzirom da tuženik smatra da su ispunjeni uvjeti za podnošenje prijedloga za ovrhu, a ne tužbe, jer tuženik smatra da je "Ugovor o kupoprodaji" vjerodostojna isprava koja služi kao temelj za podnošenje prijedloga za ovrhu uz analitičku karticu koju je tužitelj dostavio uz tužbu, pa shodno navedenom sporno je da li su ispunjeni uvjeti za odbacivanje tužbe.

21. Neosnovani su navodi tuženika da potraživanje tužitelja u ovom parničnom postupku proizlazi iz Ugovora o kupoprodaji poljoprivrednog zemljišta, ovo stoga što predmetnom tužbom tužitelj potražuje isplatu neplaćene zakupnine temeljem Ugovora o zakupu 1 i ugovora o zakupu 2 kojim je tuženik dobio u zakup poljoprivredno zemljište.

21.1. Također su neosnovani navodi tuženika da Ugovor o zakupu 1 i Ugovor o zakupu 2 na kojima tužitelj temelji svoju tužbu predstavljaju vjerodostojne isprave i da stoga tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe. Ovo stoga što je uvidom u Ugovor o zakupu 1 i uvidom u Ugovor o zakupu 2 koji su sklopile parnične stranke vidljivo da isti nisu solemnizirani kod javnog bilježnika, nego su ugovorne strane samo ovjerile svoje potpise, stoga takvi Ugovori ne predstavljaju vjerodostojne isprave u smislu odredbe čl. 31. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 139/10, 125/11, 150/11, 154/11 i 12/12; dalje u tekstu: OZ)

22. Nije sporno da na listu 21-24 sudskog spisa prileže kartice partnera iz kojih je vidljivo dugovanje tuženika temeljem Ugovora o zakupu 1 i Ugovora o zakupu 2, no izdavatelj ovih isprava - kartice partnera je Općina Drenovci.

23. Uvidom u Ugovor o zakupu 1 i Ugovor o zakupu 2 vidljivo je da je zemljište dano u zakup tuženiku od strane Republike Hrvatske, budući da se radi o poljoprivrednom zemljištu koje je u vlasništvu Republike Hrvatske, da je načelnik Općine Drenovci potpisao sa tuženikom Ugovor o zakupu 1 i Ugovor o zakupu 2 temeljem suglasnosti Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja Republike Hrvatske, također daljnjim uvidom u Ugovor i to u čl. IV. Ugovora o zakupu 1 i Ugovora o zakupu 2 vidljivo je da se zakupnina temeljem spornih Ugovora uplaćuje na račun Državnog proračuna.

24. Sukladno čl. 31. st. 2. OZ-a vjerodostojna isprava je podobna za ovrhu, ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik, te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze.

25. S obzirom da u priloženim karticama partnera s lista 21-24 sudskog spisa, stoji da je izdavatelj tih isprava - kartica partnera Općina Drenovci, a ne Ministarstvo poljoprivrede, stoga se te isprave ne mogu smatrati kao podoban temelj za podnošenje ovršnog prijedloga protiv GS, kao ovršenika, a koji prijedloga za ovrhu bi (eventualno) podnijela Republika Hrvatska, kao ovrhovoditelj, upravo stoga što Republika Hrvatska nije označena kao vjerovnik obveze.

26. Imajući u vidu sve navedeno nisu ispunjeni uvjeti da tužitelj na temelju kartica partnera, te Ugovor o zakupu 1 i Ugovor o zakupu 2 podnese prijedlog za ovrhu, a niti da eventualno zatraži izdavanje platnog naloga, pa je stoga odbijen kao neosnovan prigovor tuženika da tužitelj nema pravni interes za podnošenje ove tužbe, jer on temeljem dokaza koje je priložio uz tužbu nema valjanih isprava temeljem kojih bi pokrenuo ovršni postupak ili zatražio izdavanje platnog naloga, te nisu ispunjeni uvjeti za odbacivanje ove tužbe, kako to pogrešno smatra tuženik.

27. Nesporno je da je tuženik osporio osnovu i visinu duga.

28. Uvidom u podatke Općine Drenovci od 31. ožujka 2023. – karticu partnera po nivou i naknadi s lista 21-22 sudskog spisa vidljivo je da Općina Drenovci zadužuje tuženika po osnovu zakupu poljoprivrednog zemljišta temeljem Ugovora o zakupu 1 s ukupnim iznosom od 5.320,52 eura glavnice.

29. Uvidom u podatke Općine Drenovci od 31. ožujka 2023. – karticu partnera po nivou i naknadi s lista 23-24 sudskog spisa vidljivo je da Općina Drenovci zadužuje tuženika po osnovu zakupu poljoprivrednog zemljišta temeljem Ugovora o zakupu 2 s ukupnim iznosom od 11.940,51 eura glavnice.

30. Pravni osnov proizilazi iz odredbe čl. 534. ZOO/05 po kojoj odredbi zakupnik je dužan plaćati zakupninu u rokovima određenim ugovorom ili zakonom.

31. Nesporno je da je na strani tužitelja teret dokaza o visini duga, što je tužitelj dokazao temeljem podataka iz Ugovora o zakupu 1 i 2 u kojima je vidljiva visina zakupnine i dospijeće zakupnine kroz svaku godinu, a što odgovara podacima iz isprava – kartica partnera koje je tužitelj priložio, dok tuženik paušalno prigovara pravnoj osnovi i visini tužbenog zahtjeva, te nije priložio niti jedan dokaz iz kojeg bi bilo vidljivo da je platio zakupninu u većem iznosu nego što to navodi tužitelj.

32. Budući da iz priloženih isprava – kartica partnera proizilazi da postoji dug tuženika po Ugovoru o zakupu 1 u iznosu od 5.320,52 eura na dan 31. ožujka 2023. i dug tuženika po Ugovoru o zakupu 2 u iznosu od 11.940,51 eura na dan 31. ožujka 2023. proizilazi da temeljem navedena dva Ugovora o zakupu postoji dug tuženika u iznosu od 17.261,02 eura s osnova neplaćene zakupnine.

33. Nesporno je da odredbama Zakona o poljoprivrednom zemljištu nisu regulirani rokovi zastare koji bi proizlazili za potraživanja iz Ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske.

34. Odredbom čl. 229. ZOO/05 propisano je da tražbina zakupnine i najamnine, bilo da je određeno da se plaća povremeno, bilo u jednom ukupnom iznosu, zastarijeva za tri godine.

35. Nesporno je da je tužba sudu podnesena 14. travnja 2023., a tužitelj tužbom zahtijeva potraživanje počevši od 16. listopada 2014. do zaključno 16. listopada 2022.

36. Također je nesporno da je tužitelj prije podnošenja tužbe 2. studenoga 2022. uputio tuženiku zahtjev za mirno rješenje spora za potraživanje po Ugovoru o zakupu 1 što je tuženik primio 7. studenoga 2022. (podaci s lista 8-11 sudskog spisa), te da je 7. prosinca 2022. uputio tuženiku zahtjev za mirno rješenje spora za potraživanje po Ugovoru o zakupu 2 što je tuženik primio 12. prosinca 2022. (podaci s lista 17-20 sudskog spisa).

37. Odredbom čl. 186. st. 3. ZPP-a propisano je da podnošenje zahtjeva za mirno rješenje spora ima za posljedicu zastoj zastarijevanja. Slijedom tih odredbi proizlazi da zastarijevanje koje je počelo teći prije nego je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora, nije teklo nakon podnošenja zahtjeva za mirni rješenje spora, te je zastara nastavila teći po proteku tri mjeseca od podnošenja zahtjeva.

38. Međutim, kako je podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora u odnosu na potraživanje temeljem Ugovora o zakupu 1 došlo do zastoja zastarijevanja 7. studenoga 2022. kada je tuženik primio navedeni zahtjev, te je zastoj trajao tri mjeseca u kojem je roku mogla biti donesena odluka o zahtjevu (čl. 186. st. 5. Zakona o parničnom postupku), a što nije učinjeno, zastara je nastavila teći ponovno od 8. veljače 2023. U odnosu na Ugovor o zakupu 2 došlo do zastoja zastarijevanja 7. studenoga 2022. kada je tuženik primio navedeni zahtjev, te je zastoj trajao tri mjeseca u kojem je roku mogla biti donesena odluka o zahtjevu (čl. 186. st. 5. Zakona o parničnom postupku), a što nije učinjeno, zastara je nastavila teći ponovno od 8. veljače 2023.

38.1. Prvo potraživanje koje je predmet ovog postupka dospjelo je 16. listopada 2014., u odnosu na oba ugovora o zakupu, zastara za to potraživanje počela je teći 17. listopada 2014. tako da je za potraživanje koje je dospjelo 16. listopada 2014. nastupila zastara 17. listopada 2017. što je bilo prije podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora, tako da nije niti moglo doći do zastoja zastarijevanja u odnosu na ovaj dio potraživanja po Ugovoru o zakupu 1 i Ugovoru o zakupu 2.

38.2. Drugo potraživanje koje je predmet ovog postupka dospjelo je 16. listopada 2017., zastara za to potraživanje počela je teći 17. listopada 2017. tako da je za potraživanje koje je dospjelo 16. listopada 2017. nastupila zastara 17. listopada 2020. što je bilo prije podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora, tako da nije niti moglo doći do zastoja zastarijevanja u odnosu na ovaj dio potraživanja po Ugovoru o zakupu 1 i Ugovoru o zakupu 2.

38.3. Treće potraživanje koje je predmet ovog postupka dospjelo je 16. travnja 2018., zastara za to potraživanje počela je teći 17. travnja 2018. tako da je za potraživanje koje je dospjelo 16. travnja 2018. nastupila zastara 17. travnja 2021. što je bilo prije podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora, tako da nije niti moglo doći do zastoja zastarijevanja u odnosu na ovaj dio potraživanja po Ugovoru o zakupu 1 i Ugovoru o zakupu 2.

38.4. Četvrto potraživanje koje je predmet ovog postupka dospjelo je 16. listopada 2018., zastara za to potraživanje počela je teći 17. listopada 2018. tako da je za potraživanje koje je dospjelo 16. listopada 2018. nastupila zastara 17. listopada 2021. što je bilo prije podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora, tako da nije niti moglo doći do zastoja zastarijevanja u odnosu na ovaj dio potraživanja po Ugovoru o zakupu 1 i Ugovoru o zakupu 2.

38.5. Peto potraživanje koje je predmet ovog postupka dospjelo je 16. travnja 2019., zastara za to potraživanje počela je teći 17. travnja 2019. tako da je za potraživanje koje je dospjelo 16. travnja 2019. nastupila zastara 17. travnja 2022. što je bilo prije podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora, tako da nije niti moglo doći do zastoja zastarijevanja u odnosu na ovaj dio potraživanja po Ugovoru o zakupu 1 i Ugovoru o zakupu 2.

38.6. Šesto potraživanje koje je predmet ovog postupka dospjelo je 16. listopada 2019., zastara za to potraživanje počela je teći 17. listopada 2019. tako da je za potraživanje koje je dospjelo 16. listopada 2019. nastupila zastara 17. listopada 2022. što je bilo prije podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora, tako da nije niti moglo doći do zastoja zastarijevanja u odnosu na ovaj dio potraživanja po Ugovoru o zakupu 1 i Ugovoru o zakupu 2.

38.7. Sedmo potraživanje koje je predmet ovog postupka dospjelo je 16. travnja 2020., zastara za to potraživanje počela je teći 17. travnja 2020. do zastoja zastare u odnosu na Ugovor o zakupu 1 došlo je 7. studenoga 2022., tako da je do tada od početka tijeka zastare proteklo 2 godine 6 mjeseci i 22 dana. Zastara je za potraživanje po Ugovoru o zakupu 1 nastavila teći 8. veljače 2023. tako da je do podnošenja tužbe 14. travnja 2023. proteklo još 2 mjeseca i 5 dana, čemu kada se pridoda vremenski period koji je protekao do zastoja proizilazi da za ovo potraživanje nije nastupila zastara prije podnošenja tužbe.

38.8. Sedmo potraživanje u kojem je sadržano potraživanje i za Ugovor o zakupu 2, a u odnosu na koje potraživanje je zastara također počela teći 17. travnja 2020. do zastoja zastare došlo je 12. prosinca 2022. do kada je proteklo 2 godine, 7 mjeseci i 22 dana, te je zastara nastavila teći 13. ožujka 2023. tako da je do podnošenja tužbe proteklo još nepunih mjesec dana čemu kada se pridoda vremenski period koji je protekao do zastoja proizilazi da za ovo potraživanje nije nastupila zastara prije podnošenja tužbe.

39. S obzirom na gore navedeno proizilazi da od osmog do dvanaestog potraživanja također nije nastupila zastara s obzirom na njihova dospijeća koja su od 16. travnja 2020. do 16. listopada 2022.

40. Imajući u vidu navedeno, valjalo je djelomično usvojiti prigovor zastare koji je istaknuo tuženik, te za sva potraživanja koja su u zastari, koja su dospjela do 16. listopada 2019., a koja su pobliže navedena u točki III. izreke ove presude, valjalo odbiti tužbeni zahtjev.

41. Radi izloženog presuđeno je kao u izreci.

42. Tijek zakonskih zateznih kamata određen je sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO/05, tako je određeno da iste teku od dana kada je sukladno čl. IV. Ugovora o zakupu dospijevala godišnja zakupnina i to 50% zakupnine najkasnije do 15. travnja tekuće godine, a 50% najkasnije do 15. listopada tekuće godine, dakle sve imajući u vidu da je zakupnina dospijevala dva puta godišnje i to prva polovica ugovorene zakupnine najkasnije do 15. travnja tekuće godine, a druga polovica ugovorene zakupnine najkasnije do 15. listopada tekuće godine.

43. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 2., a u vezi sa čl. 155. st. 1. ZPP-a, prema kojoj je propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici, kojoj su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postupku koji je preostao nakon navedenog obračuna postupka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

43.1. Primjenjujući naprijed navedenu odredbu, a obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev u iznosu od 17.261,02 eura, to proizlazi da je s obzirom na uspjeh u pogledu visine zahtjeva, tužitelj kojem je ovom presudom dosuđen iznos od 9.539,88 eura, uspio sa 55%, a tuženik sa 45%.

43.2. Međutim, kako je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik osporavao i osnovu zahtjeva, to proizlazi da je u pogledu osnove zahtjeva tužitelj uspio sa 100%, odnosno da je uspjeh tužitelja u ovom postupku, kako s obzirom na osnovu tako i na visinu 55% (tužitelj 100% + 55%=155% : 2 = 77,5%, a tuženik 0% + 45% = 45 : 2 = 22,5%), a tuženika 22,5%.

43.3. Nadalje, od uspjeha postotka stranke koja je u većoj mjeri uspjela (tužitelj 77,5%), oduzet je uspjeh postotka stranke koja je u manjoj mjeri uspjela ( tuženik 22,5%), te se na taj način dolazi do razlike od 55% (77,5% - 22,5% = 55%).

43.4. Utvrđujući iznos pojedinih i ukupnih troškova tužitelja, kao stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici, sud je istom kao nužne i potrebne priznao, a sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23,: u daljnjem tekstu: Odvjetničke tarife), a koji se sastoje od troška sastava tužbe (Tbr. 7. toč. 1. Odvjetničke tarife), zastupanja na 2 ročišta (i to od 5. lipnja 2023. i 22. listopada 2024. - Tbr. 9. toč. 1. Odvjetničke tarife), i sastava 1 obrazloženog podneska (od 8. svibnja 2023. - Tbr. 8. toč. 1. Odvjetničke tarife), svaka radnja po 250 bodova, ukupno 1000 bodova, a što preračunato u eure, imajući u vidu vrijednost boda po Odvjetničkoj tarifi, iznosi 2.000,00 eura.

43.5. Od ovog iznosa tužitelju je priznato 55% od tih troškova, odnosno onaj iznos koji odgovara postupku koji je preostao nakon obračuna postotka u kojima su stranke uspjele u parnici, pa mu je odmjerena naknada troška u iznosu od 1.100,00 eura.

U Županji, 27. studenoga 2024.

Sudac

Anica Pastović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana primitka iste.

Žalba se predaje putem ovog suda pisana u tri primjerka.

Obavijest:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Vinkovcima,

2. Marko Cvrković, odvjetnik u Vukovaru.