REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4899/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HB, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Ico Škarpa, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Ljekarne Avicenna, OIB: 43994081694 iz Zagreba, Ulica Joze Laurenčića 8, koju zastupa punomoćnik Ante Kukoč, odvjetnik u Splitu, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-61/2024-2 od 4. lipnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-180/2023-8 od 20. listopada 2023., na sjednici održanoj 27. studenoga 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-61/2024-2 od 4. lipnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-180/2023-8 od 20. listopada 2023.

1.1. U prijedlogu postavlja pitanja koja glase:

1. Da li odredba čl.230. st.1. ZPP-a ograničava ovlasti suda iz čl. 8. ZPP-a, na način da sud u parničnom postupku nema ovlaštenja utvrditi da nije javna isprava ona isprava koju je izdala pravna osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom, a poglavito sud nema takvo ovlaštenje ukoliko tijekom postupka nije utvrdio i naveo koji od uvjeta iz čl.230. ZPP-a nedostaje konkretnoj ispravi ? 2. Da li odredba čl.230.st.3. ZPP-a, uz primjenu “argumentum a contrario”, ograničava ovlasti suda iz čl. 8. ZPP-a, na način da sud u parničnom postupku nema mogućnost ne prihvatiti kao dokazanu činjenicu koja je temeljem zakonske predmnjeve iz čl.230.st.1. ZPP-a dokazana javnom ispravom ukoliko nije izvođen dokaz na okolnost eventualne neistinitosti činjenica iz iste javne isprave?

3. Da li odredba čl.230. st.4. ZPP-a ograničava ovlasti suda iz čl.8. ZPP-a, na način da sud u parničnom postupku ne može ne prihvatiti kao dokazanu činjenicu koja je dokazana javnom ispravom ukoliko je sud posumnjao u autentičnost isprave, a nije zatražio da se o tome izjasni tijelo od kojega bi javna isprava trebala da potječe?;

4. Da li odredba čl.29. st.1. Ustava RH ograničava ovlasti suda iz čl.8. ZPP-a, na način da sud u parničnom postupku ne može zasnivati odluku na razlozima koji ne počivaju na argumentu „zdravog razuma“?

5. Da li je nakon što odgovarajući vještak utvrdi postojanje štete i postojanje uzročno posljedične veze između poslodavčevih radnji i nastale štete radniku, teret dokaza u slučaju osporavanja na poslodavcu koji za štetu odgovara po općem principu presumirane krivnje iz čl. 1045. ZOO?

Kao razloge važnosti tuženica navodi odluke ovoga suda i drugih drugostupanjskih sudova.

Iz sadržaja prijedloga proizlazi da je podnesen i zbog povrede temeljnog prava iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske.

2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

3. Postupajući prema odredbama čl. 385.a, čl. 387., čl. 389.a i 389.b Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je u odnosu na postavljena pitanja u prijedlogu tuženice ocijenio slijedeće. Prva četiri pitanja odnose se na osporavanje utvrđenja sudova da je tužiteljica zaprimila odluku o otkazu 19. kolovoza 2017. Pritom sudovi zaključuju da tužiteljica nije dokazala da bi odluku zaprimila 21. kolovoza 2017. Dakle, postavljenim pitanjima tužiteljica nastoji osporiti utvrđenja sudova, polazeći od tvrdnje o datumu primitka odluke o otkazu koji kao takav nije utvrđen u pobijanoj odluci. Takvo osporavanje utvrđenih činjenica u postupku nije moguće u stadiju revizijskog postupka, pa takva pitanja nemaju značenje pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i svih u njegovoj primjeni. Stoga, niti sudska praksa nije od utjecaja. Petim pitanjem tužiteljica osporava zaključak suda o nedostatku protupravnosti u odnosu na štetnu radnju pri čemu pogrešno smatra da bi o tome mogao zaključivati vještak jer o tome odlučuje sud. Dakle, niti ovo pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pa stoga niti priložena praksa nije od utjecaja te je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a riješeno kao u toč. I. izreke ovog rješenja.

4. U odnosu pak na povredu prava na pravično i pošten suđenje tužiteljici valja ukazati da je pobijana odluka sasvim jasna i precizna pri čemu je odgovoreno na sve žalbene navode tužiteljice (točka 16., 17., 23-28. obrazloženja), pa svojim navodima u prijedlogu nije učinila vjerojatnim postojanje razloga iz čl. 385.a st. 2. ZPP-a. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a te je odlučeno kao u toč. II. izreke ovoga rješenja.

Zagreb, 27. studenoga 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa