REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4465/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Lucky Bear d.o.o. Trogir, Špire Puovića 1, OIB:33278604619, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Stigleitner Gotovac, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice INA-Industrija nafte d.d. Zagreb, Avenija Većeslava Holjevca 10, OIB:27759560625, koju zastupa Krešimir Kiš, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ilić, Orehovec i Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući povodom tužiteljevog prijedloga za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1765/2024-2 od 15. svibnja 2024. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-740/2023-32 od 29. siječnja 2024., u sjednici održanoj 27. studenoga 2024.,

r i j e š i o  j e :

I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1765/2024-2 od 15. svibnja 2024. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-740/2023-32 od 29. siječnja 2024., zbog pravnih pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i zbog povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženica je osporila navode tužitelja i predložila je prijedlog odbaciti kao nedopušten ili odbiti kao neosnovan, a tužitelju naložiti da joj naknadi trošak odgovora na prijedlog.

3. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), vijeće je ocijenilo da pravna pitanja koja je tužitelj postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

4. Prvo i drugo naznačeno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije su činjenične naravi i potpuno su vezana za predložene dokaze i utvrđene okolnosti ovog slučaja, a takva pitanja, koja su utemeljena na činjeničnim okolnostima konkretnog predmeta, nisu važna pitanja za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu (tako i ovaj sud u odlukama broj Revd 3753/20-2 od 24. ožujka 2021., Revd 4171/2020-2 od 15. rujna 2021. i Revd 3147/2023-2 od 8. studenoga 2023.).

5. Treće i četvrto pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije, nisu pitanja važna za odluku u sporu u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP s obzirom da je tužbeni zahtjev odbijen primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP u vezi s čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP jer tužitelj tijekom postupka nije dokazao kolika bi bila njegova izgubljena dobit.

6. Odluke na koje se tužitelj poziva u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu odgovarajući razlozi važnosti za postavljena pravna pitanja jer su donesene u drugačijim činjeničnim i pravnim okolnostima od onih u ovom predmetu.

7. Budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za postupanje revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.

8. Prema ocjeni vijeća tužitelj navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred drugostupanjskim sudom, povrijeđeno neko od njegovih temeljnih ljudskih prava u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da je drugostupanjski sud, donošenjem pobijane presude počinio određene osobito teške povrede odredaba parničnog postupka te da je pogrešno primijenio materijalno pravo čime je ujedno povrijedio njegovo pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske. U odnosu na tužiteljeve navode da je do povrede prava na pravično suđenje došlo zbog pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010 i 13/2017 - dalje: EKLJP) i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav RH) sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj. Osim toga, ovaj sud smatra da je tužitelju tijekom postupka bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženice, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. Drugostupanjski sud je u pobijanoj odluci odgovorio na sve odlučujuće navode tužitelja, presuda je detaljno obrazložena, te se ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje, pa je na temelju odredbe čl. 389.a st.

1. i 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

9. Zahtjev tuženice za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen kao neosnovan, jer je ocijenjeno, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, da taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice.

Zagreb, 27. studenoga 2024.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić