REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4707/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice FD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i drugotužitelja BD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupanih po punomoćnicima Tajani Vizentin Brnabić i Ivoni Rus odvjetnicama iz [adresa], protiv tuženika Addiko Bank d.d., [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Toni Smrčeku, odvjetniku u [adresa], radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1036/2022-3 od 12. lipnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-307/2021-20 od 12. travnja 2022., u sjednici održanoj 27. studenoga 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i sloboda se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1036/2022-3 od 12. lipnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-307/2021-20 od 12. travnja 2022. u toč. I. do III. izreke.
2. Pitanja koja je tuženik naznačio u prijedlogu za dopuštenje revizije glase:
"Podrazumijeva li ništetnost ugovornih odredaba zbog utvrđenja njihove nepoštenosti u smislu odredaba Zakona o zaštiti potrošača sama po sebi ujedno i nepoštenost stjecatelja u smislu odredaba čl. 1115. ZOO-a u odnosu na ugovornu stranu koja je sastavila ugovor čije su pojedine odredbe utvrđene kao nepoštene ili se nepoštenost u smislu odredaba čl. 1115. ZOO-a ne podrazumijeva i mora se utvrđivati u svakom pojedinom slučaju?
Koji zastarni rok valja primijeniti na restitucijske zahtjeve koji se temelje na primjeni pravila o stjecanju bez osnove iz Zakona o obveznim odnosima, u slučaju da sud utvrdi ništetnost pojedine odredbe ugovora o kreditu?
Treba li odredbu članka 81. stavka 1. ZZP/03 tumačiti na način da je ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo automatski nepoštena ako ista nije jasna, lako razumljiva i uočljiva ili je u tom slučaju sud dužan, primjenom kriterija koji su utvrđeni praksom Suda Europske unije, utvrđivati da li takva odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja?".
3. Tuženik još u prijedlogu navodi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske (pravo na obrazloženu sudsku odluku, pravo na zaštitu arbitrarnosti te povreda načela jednakosti oružja). To iz razloga jer su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima navedena temeljna prava povrijeđena zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao ni za razvoj prava kroz sudsku praksu, i kao takova, ne opravdavaju intervenciju najvišeg suda.
6. Naime, riječ je o pitanjima u pogledu kojih pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovog suda broj Revt 249/14, Rev 2245/17, Rev 3142/18, Rev 2221/2018 i dr., a nije riječ o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu (tako i ovaj sud u Revd 4383/21, Revd 377/2023, Revd 183/2024 i dr.). Uz navedeno, u odnosu na prvo pitanje, treba dodati, da ono polazi od pogrešne pretpostavke da je ništetnost ugovornih odredaba zbog utvrđenja njihove nepoštenosti u smislu odredaba Zakona o zaštiti potrošača, sama po sebi, ujedno podrazumijeva i nepoštetnost stjecatelja, a jednako tako i drugo pitanje naznačeno u prijedlogu polazi od pogrešne pretpostavke da sudovi nisu utvrđivali, uzrokuje li nepoštena odredba znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja.
7. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješeno je kao u st. I. izreke.
8. U pogledu dijela prijedloga za dopuštenje revizije u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP, valja reći, da tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom Republike Hrvatske zajamčeno pravo na obrazloženu sudsku odluku, pravo na zaštitu od arbitrarnosti te povreda načela jednakosti oružja. Naime, revizijski sud je shvaćanja da u primjeni st. 2. čl. 385.a ZPP, nije svaka nezakonitost ili nepravilnost u radu suda ujedno i povreda temeljnog ljudskog prava jer je funkcija prijedloga za dopuštenje revizije primarno vezana uz donošenje presuda s precedentnim učinkom, a ne uz kontrolu zakonitosti. Primjenjivo na okolnosti konkretnog slučaja, revizijski sud u tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije ne nalazi elemente koji bi upućivali na vjerojatnost povrede temeljnog ljudskog prava, kako se to navodi u prijedlogu. Stoga, ni po ovoj osnovi nisu ostvarene pretpostavke za intervenciju najvišeg suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP koje bi bile razlog za dopuštenje revizije.
9. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, riješeno je kao u st. II. izreke.
Zagreb, 27. studenoga 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
