REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3750/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UI, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Tea Tončić, odvjetnica u Puli protiv, tuženice Zagrebačke banke d.d., OIB 92963223473 Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, koju zastupaju punomoćnici u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-799/2024-3 od 20. ožujka 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-529/2021-25 od 17. studenoga 2023., u sjednici održanoj 27. studenoga 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Dopušta se tužiteljici podnošenje revizije protiv točke II. presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-799/2024-3 od 20. ožujka 2024., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P- 529/2021-25 od 17. studenoga 2023. (točka I.III., I.IV. i III. izreke),u odnosu na pitanje:
„Protivi li se čl.81. i 87. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) odluka suda kojom je odbijeno utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o naplati naknade za obradu kredita, kao i kojom je odbijen kondemnatorni zahtjev tužitelja za povratom naplaćenog iznosa, samo na temelju toga jer da je tužiteljica bila svjesna da takvu naplatu treba platiti te da je na to pristala, a bez da je sud utvrdio uzrokuje li ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača?
Obrazloženje
1. Presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-799/2024-3 od 20. ožujka 2024. djelomično je potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-529/2021-25 od 17. studenoga 2023.
2. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv točke II. drugostupanjske presude u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP-a) radi pravnih pitanja koja smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2.1. Tužiteljica u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja slijedeća pravna pitanja:
„1. Je li ugovorna odredba koja samo paušalno propisuje da je korisnik kredita obvezan platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge kreditora sastavljena na unaprijed sastavljenom obrascu bez mogućnosti mijenjanja iste, protivna načelu savjesnosti i poštenja, odnosno je li takva ugovorna odredba neodređena te uslijed toga nepoštena i ništetna, sve u smislu čl.81. i 87.
Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03)?
U situaciji kada tuženik (banka) nije dokazao koje je to usluge naplatio odnosno objektivno koje je nastale troškove pretrpio prilikom obrade predmetnog kredita, radi li se o ništetnoj odredbi koja je u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere? Protivi li se čl. 81. i 87. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) odluka suda kojom je odbijeno utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o naplati naknade za obradu kredita, kao i kojom je odbijen kondemnatorni zahtjev tužitelja za povratom naplaćenog iznosa, samo na temelju toga jer da je tužiteljica bila svjesna da takvu naplatu treba platiti te da je na to pristala, a bez da je sud utvrdio uzrokuje li ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača?“
3. Tuženik nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije.
4. Vrhovni sud Republike Hrvatske je ocijenio da je postavljeno pravno pitanje (navedeno u izreci rješenja) važno u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP-a za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je pobijana drugostupanjska odluka u suprotnosti s pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženog u odlukama Rev- 673/2023. od 13. veljače 2024., Rev-1051/2023-2 od 3. travnja 2024., Rev-715/2024- 2 od 22. svibnja 2024.
5. Stoga je postupajući u smislu odredbe članka 389.b stavka 3. ZPP-a vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske ocijenilo da je protiv drugostupanjske presude dopuštena revizija zbog pravnog pitanja navedenog u izreci.
6. U odnosu na preostala dva pitanja koja predlagatelj postavlja u prijedlogu za dopuštenje revizije, te istaknutih povreda temeljnih prava, uzima se da je prijedlog povučen u smislu odredbe članka 389.b stavka 3. ZPP-a.
Zagreb, 27. studenoga 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
