REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Ppž-3662/2024

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja: Anđe Ćorluka, kao predsjednice vijeća te Mirjane Medić i Ivanke Mašić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Mladena Budiše, kao zapisničara u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog TČ zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN 41/77., 55/89., 5/90.-pročišćeni tekst, 30/90., 47/90., 29/04. i 114/22.), odlučujući o žalbi okrivljenog TČ kojeg brane odvjetnici Zajedničkog odvjetničkog ureda Gjergj Lekaj i dr. iz Rijeke podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 26. veljače 2022., broj: Pp-111/2021-8, na sjednici vijeća održanoj 27. studenoga 2024.

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe okrivljenog TČ, a po službenoj dužnosti preinačuje se pobijana presuda tako da se okrivljeni TČ (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi) na temelju čl. 182. st. 1. t. 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.)

oslobađa optužbe

što je dana 21. prosinca 2020. oko 13,15 sati došlo do narušavanja javnog reda i mira od strane optuženog TČ na način da se po izlasku iz svoje zgrade obratio ovlaštenoj osobi zgrade KČ riječima: „daj mi šifru od uređaja z otvaranje ulaznih vrata“, na što mu je KČ rekao da su svi stanari dobili tokene za navedeni uređaj, te da niti on kao ovlaštena osoba zgrade nema šifru, također svi vlasnici stanova imaju ključeve ulaznih vrata u zgradu, te im ne treba šifra. Nakon toga je TČ rekao da će on to sve razbiti, te je nogom udario po navedenom uređaju uz to vrijeđajući KČ riječima: „jebo ti ja mater, pička ti materina sve ću ja ovo polupati“. Potom se TČ počeo udaljavati od zgrade i nastavio KČ na odlasku vrijeđati, ali se ne sjeća točno kojim riječima. Na uređaju za otvaranje vrata od Ljubinog udarca nisu nastala oštećenja;

pa da je time počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

II. Na temelju čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 2. do 5. i t. 7. ovog Zakona padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okrivljeni TČ je proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 99,00 eura zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, pobliže opisanog u izreci pobijane presude, a ako u roku određenom pobijanom presudom plati dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cjelini (čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona).

Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura.

2. Protiv te presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji. Žalitelj navodi da nije počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret što jasno proizlazi iz sadržaja video-zapisa nadzornog uređaja zgrade čiji sadržaj nije sud analizirao, kao ni njegovu obranu, već je samo paušalno naveo dok je ključni razlog i dokaz temeljem kojeg je utvrđena njegova krivnja iskaz svjedoka KČ te napominje da je sud propustio pravilno utvrditi činjenično stanje relevantno za utvrđenje odlučnih činjenica.

Žalitelj predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući predmet i ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je po službenoj dužnosti utvrdio da je u prvostupanjskom postupku počinjena povreda prekršajnog materijalnog prava iz čl. 196. st. 1. t. 1. Prekršajnog zakona, jer djelo činjenično opisano u izreci pobijane presude nije prekršaj.

Naime, okrivljeniku se izrekom prvostupanjske presude stavlja na teret da se „ ... po izlasku iz svoje zgrade obratio ovlaštenoj osobi zgrade KČ riječima: „daj mi šifru od uređaja za otvaranje ulaznih vrata“ ... te je nogom udario po navedenom uređaju uz to vrijeđajući KČ...“, što na opisan način ne predstavlja prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kojim je propisano: „ tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče i na drugi način remeti javni red i mir, kaznit će se ...“.

U konkretnom slučaju navodi činjeničnog opisa pobijane presude ne mogu se podvesti pod prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira pa je slijedom navedenog, kako iz izreke prvostupanjske presude ne proizlaze zakonska obilježja prekršaja iz citirane zakonske odredbe ovaj Sud je na temelju čl. 207. Prekršajnog zakona preinačio prvostupanjsku presudu tako da je okrivljenika na temelju čl. 182. st. 1. t. 1. Prekršajnog zakona oslobodio optužbe kao što je odlučeno u t. I. izreke ove presude.

5. Na temelju čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 2. do 5. i t. 7. ovog Zakona padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.

Zbog izloženih razloga odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 27. studenoga 2024.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Mladen Budiša, v.r.

Anđa Ćorluka, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 5 primjeraka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.