REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj:Ppž-12345/2022
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A I R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja: Anđe Ćorluka, kao predsjednice vijeća te Mirjane Medić i Ivanke Mašić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Mladena Budiše, kao zapisničara u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog GŠ zbog prekršaja iz članka 13. i 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN 41/77., 55/89., 5/90.-pročišćeni tekst, 30/90., 47/90., 29/04. i 114/22.) i dr., odlučujući o žalbi tužitelja MUP-a, Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Varaždin podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebz od 29. rujna 2022., broj: 7. Pp-4855/2022, na sjednici vijeća održanoj 27. studenoga 2024.
p r e s u d i o j e
I. U povodu žalbe tužitelja MUP-a, Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Varaždin, a po službenoj dužnosti preinačuje se prvostupanjska presuda u t. 1. izreke pobijane presude tako da se na temelju čl. 181. st. 1. t. 5. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) odbija optužba podnesena protiv okrivljenog GŠ zbog prekršaja iz čl. 29. st. 1. t. 1. Zakona o osobnoj iskaznici, pobliže opisanog u izreci pobijane presude.
II. Na temelju čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 2. do 5. i t. 7. ovog Zakona padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.
r i j e š i o je
Prihvaća se žalba tužitelja MUP-a, Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Varaždin, ukida se pobijana presuda u odnosu na prekršaj iz t. 2. izreke i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom okrivljeni CŠ je proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 26,54 eura zbog prekršaja iz čl. 29. st. 1. t. 1. Zakona o osobnoj iskaznici, pobliže opisanog u izreci pobijane presude pod t. 1., a ako u roku određenom pobijanom presudom plati dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cjelini (čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona).
Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 39,82 eura.
Nadalje, okrivljeni CŠ je na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona oslobođen optužbe zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, pobliže opisanog u izreci pobijane presude pod t. 2., s obrazloženjem da u postupku nije dokazano da je počinio djelo za koje se optužuje te je oslobođen obveze na naknadu troškova prekršajnog postupka.
2. Protiv te presude u odnosu na oslobađajući dio tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe. Žalitelj navodi da je nesporno da je sud donio krivu odluku, tj. odluku o oslobađanju od optužbe okrivljenika, sud je trebao uvažiti izjavu zaštitara DŠ, događaj se ne može tretirati kao prepirka kao što je sud naveo u obrazloženju, s obzirom da se radi o izravnoj namjeri gdje je počinitelj svjestan svog djela, jer je i na upozorenje zaštitara nastavio sa vikom i galamom i vrijeđanjem, sud je trebao uvažiti i izjavu policijskog službenika RŠ, a što se tiče ispitivanja policijskog službenika VŠ u svojstvu svjedoka sud je mogao naložiti njegovo dovođenje.
Žalitelj predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
3. Žalba je osnovana.
4. Rješavajući predmet i ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je po službenoj dužnosti utvrdio da je u ovom predmetu u odnosu na prekršaj iz čl. 29. st. 1. t. 1. Zakona o osobnoj iskaznici, pobliže opisan u izreci pobijane presude pod t. 1. nastupila zastara prekršajnog progona protiv okrivljenog GŠ prema čl. 13. Prekršajnog zakona.
Odredbom čl. 13. st. 2. Prekršajnog zakona propisano je da prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine za prekršaje za koje je ovlašteni tužitelj obvezan izdati prekršajni nalog, a čl. 13.a istog Zakona zastara prekršajnog progona počinje teći danom kada je prekršaj počinjen.
Kako je u konkretnom slučaju inkriminirano djelo počinjeno 15. prosinca 2020., a radi se o prekršaju za koje je ovlašteni tužitelj obvezan izdati prekršajni nalog (čl. 239. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona), to je primjenom čl. 13. st. 2. Prekršajnog zakona nastupila zastara prekršajnog progona, zbog čega je u odnosu na ovaj prekršaj na temelju čl. 181. st. 1. t. 5. istog Zakona trebalo odbiti optužbu protiv okrivljenog GŠ zbog prekršaja iz čl. 29. st. 1. t. 1. Zakona o osobnoj iskaznici.
5. Zbog navedenog, trebalo je na temelju čl. 207. Prekršajnog zakona preinačiti prvostupanjsku presudu u osuđujućem dijelu, kao što je odlučeno u izreci ove presude.
6. Rješavajući predmet i ispitujući pobijanu presudu u dijelu u kojem se pobija žalbom u smislu čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da u prvostupanjskom postupku činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno, odnosno da je sud izveo pogrešan zaključak na temelju kojeg je okrivljenika oslobodio optužbe zbog prekršaja iz čl. 12. i 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, jer u postupku nije mogao sa sigurnošću utvrditi je li okrivljenik počinio navedene prekršaje.
Imajući u vidu obranu okrivljenika koji poriče počin prekršaja i suglasnog iskaza svjedokinje GŠI, majke okrivljenika te suprotnih iskaza svjedoka DŠ, zaštitara i ĐŠ, policijskog službenika, provedenog suočenja između okrivljenika i svjedoka DŠ i da je na temelju tako provedenog postupka sud zaključio da je okrivljenik lupao po aparatu, vikao i galamio jer aparat nije radio, nakon čega je ušao u prepirku sa zaštitarom DŠ, nakon čega su policijski službenici pozvani na intervenciju, nije jasan zaključak suda da okrivljenik kritične zgode svojim ponašanjem nije ostvario zakonska obilježja prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, tim više što se događaj dogodio na javnom mjestu, u prostorima trgovačkog centra Lidl.
Nadalje, u odnosu na prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira sud je preuranjeno donio odluku kojom je okrivljenika oslobodio optužbe.
Naime, okrivljenik poriče da je kritične zgode vrijeđao policijske službenike ĐŠ i PŠ, a suprotno tome iskazivao je saslušani svjedok zaštitar DŠ navodeći da je čuo kako je okrivljenik vrijeđao policijske službenike riječima navedenim u izreci pobijane presude i svjedok ČŠ policijski službenik je iskazivao o vrijeđanju njega i kolege PŠ, iako se nije mogao točno sjetiti kojim riječima, prije donošenja odluke bilo je potrebno potpuno i točno utvrditi činjenice koje su važne za donošenje zakonite odluke i sa jednakom pažnjom utvrditi činjenice koje idu u korist okrivljenika i koje ga terete.
7. Zbog navedenog trebalo je na temelju čl. 206. Prekršajnog zakona ukinuti pobijanu presudu, s tim da će prvostupanjski sud u ponovnom postupku otkloniti nedostatke na koje mu je ovaj Sud ukazao ovim rješenjem te nakon provedenog dokaznog postupka i ocjenom u postupku svih provedenih dokaza i pravno relevantnih činjenica, respektirajući navode žalbe donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.
Zbog izloženih razloga odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 27. studenoga 2024.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Mladen Budiša, v.r.
Anđa Ćorluka, v.r.
Presuda i rješenje dostavljaju se Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 primjerka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
