REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj:Ppž-1970/2024
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja: Anđe Ćorluka, kao predsjednice vijeća te Mirjane Medić i Ivanke Mašić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Mladena Budiše, kao zapisničara u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog UV zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17., 126/196. i 84/21.), odlučujući o žalbi okrivljenog UV kojeg brani Goran Radonić, odvjetnik iz Ploča podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Metkoviću od 14. ožujka 2022., broj: 73. Pp-10/2021, na sjednici vijeća održanoj 27. studenoga 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog UV i potvrđuje se pobijana presuda.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okrivljeni UV obvezuje se naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 (četrdeset) eura u roku 15 dana od dana dostave ove presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom okrivljeni UV je proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom zatvora u iznosu od 260 eura zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, pobliže opisanog u izreci pobijane presude, a ako u roku određenom pobijanom presudom plati dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cjelini (čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona).
Istom presudom okrivljeni je oslobođen obveze na naknadu troškova prekršajnog postupka.
2. Protiv te presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni. Žalitelj navodi da je sud krivo ocijenio njegove tjelesne povrede, jer se iz dokumentacijskog lista pregleda u ambulanti vidi da je imao kontuziju bedra, kontuziju trbušne stjenke, kontuziju dijelova ostalih ručnog zgloba i šake, napad, odnosno kritični događaj se desio u njegovom stanu, svjedok ZV je iskazao da je čuo prepiranje i galamu, a ne viku, a svjedok PV je iskazao da ga je našao u polusjedećem položaju i da se držao za prsa pa predlaže ukinuti presudu ili preinačiti i osloboditi ga.
Žalitelj predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je po službenoj dužnosti ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. ovog Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i jeli u postupku nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Rješavajući predmet i ispitujući pobijanu presudu u dijelu u kojem se pobija žalbom, ovaj Sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba prekršajnog postupka koje žalitelj u žalbi samo paušalno navodi i da je potpuno i točno utvrdio činjenično stanje i na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pravilan zaključak o krivnji okrivljenika zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
Naime, prvostupanjski sud je detaljno proveo dokazni postupak i na temelju tako provedenog dokaznog postupka, odnosno obrane okrivljenika, iskaza svjedoka ZV i PV, svjedokinje ČV, oštećenice, obavijest o povredama za okrivljenika i izvatka iz prekršajne evidencije za okrivljenika, cijeneći svaki dokaz pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti osnovano zaključio da su se u kritično vrijeme u ponašanju okrivljenika ostvarila sva zakonska obilježja prekršaja za koji ga se tereti.
Suprotno tvrdnji žalitelja prvostupanjski sud je odluku o krivnji valjano i argumentirano obrazložio, a navodi žalbe ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.
6. Ispitujući odluku o kazni, ovaj Sud je utvrdio da je okrivljeniku izrečena primjerena kazna koja se ne ukazuje prestrogom i da nema zakonskih uvjeta za primjenu mjere upozorenja opomene, kao ni uvjeta za ublažavanje kazne.
Naime, za inkriminirano djelo propisana je novčana kazna u iznosu od najmanje 260,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 90 dana, a okrivljeniku je izrečena novčana kazna, dakle blaža vrsta kazne i to u visini zakonom propisanog minimuma novčane kazne za to djelo srazmjerno težini počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika te Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske smatra da će se ovako izrečenom kaznom postići svrha specijalne i generalne prevencije.
7. Zbog navedenog, trebalo je na temelju članka 205. Prekršajnog zakona žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kao što je odlučeno u točki I. izreke ove presude.
8. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c Prekršajnog zakona okrivljeni UV obvezan je naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 eura u roku 15 dana od dana dostave ove presude, a isti je određen s obzirom na složenost i trajanje postupka pred Visokim prekršajnim sudom RH i imovno stanje okrivljenika (točka II. izreke ove presude).
Zbog izloženih razloga odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 27. studenoga 2024.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Mladen Budiša, v.r.
Anđa Ćorluka, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Metkoviću u 5 primjeraka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
