Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-1418/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Tomislava Tomašića kao predsjednika vijeća, te Maria Soljačića i Marjane Rajić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Diane Pavlečić kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv I-okr. pravne osobe DELUXE j.d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe NV, oboje zastupani po branitelju Vesni Šnur, odvjetnici u Vinkovcima, zbog prekršaja iz članka 296. stavka 1. točke 16. i stavka 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (NN br.: 111/21), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, od 19. siječnja 2024., poslovni broj: 76. Pp-17302/2023, u sjednici vijeća održanoj dana 27. studenoga 2024..,

p r e s u d i o j e:

I Odbija se kao neosnovana žalba I-okr. pravne osobe DELUXE j.d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe NV i potvrđuje pobijana presuda.

II Temeljem članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07.,39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18., 114/22-nastavno PZ) okrivljenici su obvezni naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu svaki od po 100,00 eura, u roku od 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenici su oglašeni krivim i kažnjeni novčanom kaznom u iznosu I-okr. pravna osoba od 663,62 eura, a II-okr. odgovorna osoba od 265,46 eura, zbog prekršaja iz članka 296. stavka 1. točke 16. i stavka 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima pobliže opisanog u izreci pobijane presude.

2. Istom presudom okrivljenici su a obvezani da naknade prekršajnog troška u paušalnom iznosu svaki od po 13,28 eura.

3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su pravodobno po braniteljici izjavili žalbu pobijajući prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava, odluke o krivnji, i to u odnosu na prekršaje za koji je proglašen krivim pod dvije točke i zbog odluke o kazni. U žalbi u bitnome navode da su navodi obrazloženja netočni jer je branitelj okrivljenika kada je primio obavijest o ročištu zamolio navodeći da se vrše plaćanja konstantno, te da postoji takav dogovor između tužitelja i okrivljene, da se do kraja plaćanja odgodi zakazivanje ročišta. Nadalje ističu prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, jer je prekršaj počinjen na području mjesne nadležnosti Općinskog suda u Vinkovcima. Na kraju ističu da se novčana kazna mogla ublažiti primjenom odredbi o ublažavanju kazne kao fizičkoj osobi obrtnika umjesto toga je određena najviša kazna

4. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Odlučujući o žalbi, te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. PZ-a, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio, da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, obzirom na protek vremena od počinjenja prekršaja, pa do odlučivanja ovog Suda o žalbi okrivljenika, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., točke 7., točke 9. i točke 10. Prekršajnog zakona.

7. Neosnovano žalitelji prigovaraju pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava, jer je prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza posebice provedenih materijalnih dokaza, cijeneći provedene dokaze po slobodnom uvjerenju, osnovano zaključio da se u ponašanju okrivljenika stječu sva bitna obilježja prekršaja iz članka 296. stavka 1. točke 16. i stavka 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, što je u pobijanoj presudi valjano obrazložio, radi čega se žalitelji zbog nepotrebnog ponavljanja upućuju na razloge prvostupanjske presude koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud. Nadalje prvostupanjski sud s razlogom nije prihvatio odgodu ročišta zakazanog za 17. siječnja 2024. godine za koju su okrivljenici i njihov branitelj uredno zaprimili pozive. Naime ovaj prekršajni postupak se vodi zbog javnog priopćavanja autorskih glazbenih djela od strane okrivljenika koji tada nisu posjedovali zakonom propisano odobrenje Hrvatskog društva skladatelja, udruge za kolektivno ostvarivanje prava svih domaćih i stranih autora glazbenih djela, kao ovlaštene organizacije autora temeljem rješenja Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, Klasa: UP/I – 384-10/2022-001/0001, Ur.broj: 559-08/1-22-0001, dakle, predmet ovoga postupka nisu međusobna novčana potraživanja okrivljenika i oštećenika. Nadalje, potpuno pogrešno ističu žalitelji mjesnu nenadležnost prvostupanjskog suda koji je donio pobijanu presudu, budući je odredbom članka 98. stavka 2. Prekršajnog zakona propisano da zakonom se može odrediti općinski sud koji će odlučivati u određenoj vrsti prekršaja iz nadležnosti općinskih sudova s područja više općinskih sudova ili na području Republike Hrvatske, te je odredbom članka 2. stavka 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova (NN 67/18), propisana mjesna nadležnost Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu za postupanje u svim predmetima prekršajnopravne zaštite intelektualnog vlasništva. Isto tako prigovor mjesne nenadležnosti može se isticati samo do započinjanja postupka u smislu odredbe članka 102. stavka 2. Prekršajnog zakona.

8. Prema tome, bilo koji način priopćavanja javnosti glazbenog autorskog djela bez odobrenja udruge za kolektivno ostvarivanje autorskih prava, dakle, Hrvatskog društva skladatelja ZAMP predstavlja prekršaj iz citiranog propisa.

9. Činjenice koje terete okrivljenike su dokazane u dovoljnoj mjeri pa po ocjeni ovoga Suda provođenje daljnjih dokaza je nepotrebno jer je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno do sada provedenim dokazima, te daljnje izvođenje dokaza ne bi promijenio već utvrđeno činjenično stanje i dovelo do drugačije odluke prvostupanjskoga suda.

10. Imajući u vidu pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i pravne kvalifikacije djela, ovaj Sud je našao da su izrečene kazne suprotno tvrdnji žalitelja u granicama zakona i nisu prestroge, tim više jer su novčane kazne izrečene u zapriječenom novčanom minimumu propisane novčane kazne za tu vrst prekršaja, a za svoju odluku prvostupanjski sud je dao odgovarajuće razloge. Pa kako okrivljenici svoje žalbene navode u tom dijelu nisu ničim potkrijepili to ovaj sud nije našao uvjeta za ublažavanjem novčane kazne.

11. Odluka o troškovima postupka je utemeljena zakonom.

12. Zbog izloženih razloga valjalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.

13. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3. c PZ-a, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno članku 138. stavku 3. PZ-a određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, odnosno 13,27 do 663,61 eura s obzirom na složenost i trajanje postupka.

U Zagrebu, 27. studenoga 2024.,

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Diana Pavlečić, v.r.

Tomislav Tomašić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.