Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-8103/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Tomislava Tomašića kao predsjednika vijeća, te Maria Soljačića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Diane Pavlečić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I-okr. pravne osobe RI -PETROL d.o.o. i II-okr. kao odgovorne osobe TK, oba zastupani po branitelju Igoru Koren, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Kovačević, Koren i partneri d.o.o. iz Rjeke, zbog prekršaja iz članka 127. stavak 1. podstavak 4. i stavak 2. Zakona o Državnom inspektoratu (NN br.: 115/18.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču - Parenzo, od 11. rujna 2023., poslovni broj: Pp- 10/2023, u sjednici vijeća održanoj dana 27. studenog 2024,
p r e s u d i o j e:
I Odbija se kao neosnovana žalba I-okr. pravne osobe RI -PETROL d.o.o. i II-okr. kao odgovorne osobe TK i potvrđuje pobijana presuda.
II Temeljem članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07.,39/13, 157/13110/15, 70/17, 118/18, 114/22- nastavno PZ) okrivljenici su obvezni naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu svaki od po 200,00 eura, u roku od 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljenici su proglašeni krivim i kažnjeni novčanom kaznom u iznosu I-okr. pravna osoba od 3.980,00 eura, a II-okr. odgovorna osoba od 390,00 eura, zbog prekršaja iz članka 127. stavak 1. podstavak 4. i stavak 2. Zakona o Državnom inspektoratu, opisanog u izreci.
2. Istom presudom okrivljenici su obvezani naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu svaki od po 30,00 eura.
3. Protiv te presude okrivljenici su pravodobno po branitelju podnijeli žalbu pobijajući istu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava i pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Okrivljenici u žalbi u bitnom ističu sve istovjetno kao u pisanoj obrani da se ne osjećaju krivima za prekršaj, da je izreka presude nerazumljiva i proturječna sama sebi i razlozima presude, presuda nema uopće razloga, u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili se tu razlozi potpuno nejasni ili znatnoj mjeri proturječni, o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi o razlozima presude o sadržaju tih isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Ističu da je sud tijekom postupka propustio omogućiti drugookrivljeniku da sudjeluje u postupku i iznese svoju obranu, a to je utjecalo ili moglo utjecati na presudu. Povredu materijalnog prekršajnog prava nalaze u tome da se protiv okrivljenika vodi postupak za djelo koje nije prekršaj. Ističu da nisu postupili po rješenju odnosno ne mogu biti kažnjeni jer nisu uklonili i propisano zbrinuli nepropisno odložen otpad na poljoprivrednom zemljištu iz razloga jer se na predmetnom zemljištu uopće ne nalazi otpad..
4. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
5. Žalba nije osnovana.
6. Odlučujući o žalbi, te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. PZ-a, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio, da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, obzirom na protek vremena od počinjenja prekršaja, pa do odlučivanja ovog Suda o žalbi okrivljenika, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., točke 7., točke 9. i točke 10. Prekršajnog zakona.
7. Suprotno tvrdnji žalitelja prvostupanjski sud nije počinio istaknute bitne povrede odredaba prekršajnog postupka. II-krivljeniku nije povrijeđeno pravo obrane kako to ističe u žalbi, jer je višestruko pozivan na ročišta, a za ročište na kojemu je ispitan svjedok VK i GK drugookrivljenik se nije odazvao pozivu niti je prema stanju spisa svoj izostanak ispričao, a niti je to učinio branitelj drugo okrivljenika prisutan narečenom ročištu, pa je isti na taj način propustio aktivno sudjelovati u postupku. Isto tako suprotno tvrdnji žalitelja prvostupanjski sud dao je jasno obrazložene razloge za krivnju okrivljenika, a izreka pobijane presude jasna je i precizna. Naime, odredbom članka 88. Prekršajnog zakona propisano je da je sud dužan na temelju izvedenih dokaza potpuno i točno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i s jednakom pažnjom utvrditi činjenice koje terete okrivljenika i koje mu idu u korist, kao i da sud slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.
8. Prema tome, ako žalitelj smatra da je ta ocjena pogrešna, to može predstavljati žalbenu osnovu pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ali ne i bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka. Stoga, nije osnovana žalba okrivljenika zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka.
9. Međutim, svi naprijed navedeni prigovori su u biti činjeničnog karaktera i njima žalitelj samo otkrivaju nezadovoljstvo ocjenom dokaza i zaključivanjem prvostupanjskog suda o postojanju prekršaja i krivnji okrivljenika, za što je sud dao valjane razloge.
10. Dakle, prvostupanjski sud je suprotno tvrdnji žalitelja u potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo okrivljenika kao prekršaj iz primijenjenog propisa.
11. Nadalje, bez osnove je žalbeni navod okrivljenika o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, jer je prvostupanjski sud na temelju rezultata iscrpno provedenog prekršajnog postupka, posebice iskaza svjedoka ŽK – više inspektorice zaštite okoliša, a u čemu bitnome ne proturječe niti provedeni materijalni dokazi, pravilno utvrdio da su u ponašanju okrivljenika ostvarena sva bitna obilježja prekršaja iz članka 127. stavak 1. podstavak 4. i stavak 2. Zakona o Državnom inspektoratu, a što je u pobijanoj presudi prvostupanjski sud valjano obrazložio, radi čega se okrivljenici zbog nepotrebnog ponavljanja upućuju na razloge pobijane presude koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.
12. Činjenice koje terete okrivljenike su dokazane u dovoljnoj mjeri pa po ocjeni ovoga Suda provođenje daljnjih dokaza je nepotrebno jer je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno do sada provedenim dokazima, te daljnje izvođenje dokaza ne bi promijenilo već utvrđeno činjenično stanje i dovelo do drugačije odluke prvostupanjskoga suda.
13. Imajući u vidu pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i pravne kvalifikacije djela, ovaj Sud je našao da izrečena novčana kazna nije prestroga, tim više jer je novčana kazna izrečena u zapriječenom minimumu novčane kazne za tu vrst prekršaja, a za svoju odluku prvostupanjski sud je dao odgovarajuće razloge.
14. Zbog izloženih razloga valjalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi.
15. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3. c PZ-a, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno članku 138. stavku 3. PZ-a određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13. ) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka.
U Zagrebu, 27. studenoga 2024.
ZAPISNIČAR :
PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Diana Pavlečić, v. r.
Tomislav Tomašić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Pazinu u 6 otpravka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.
