Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Tomašića kao predsjednika vijeća, te Maria Soljačića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I-okr. pravne osobe DF AGENCIJA d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe OG, oboje zastupani po branitelju Dori Horvat, odvjetnici u Odvjetničkom društvu ILEJ & PARTNERI d.o.o., zbog prekršaja iz članka 189. stavka 1. točke 4. i stavka 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (NN 167/03, 79/07, 80/11, 141/13, 127/14, 62/17, 96/18), odlučujući o žalbama okrivljenika, podnijetim protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 31. svibnja 2024., poslovni broj: 54. Pp-13075/2022, na sjednici vijeća održanoj 27. studenog 2024.,

p r e s u d i o j e :

I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe I-okr. pravne osobe DF AGENCIJA d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe OG i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona (NN 107/07,39/13,157/13,110/15,70/17,118/18,114/22), okrivljenici su obvezni naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 (dvjesto) eura svaki, u roku od 1 (jednog) mjeseca od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni novčanim kaznama i to I-okr. pravna osoba novčanom kaznom u iznosu od 300,00 eura i II-okr. odgovorna osoba novčanom kaznom u iznosu od 100,00 eura, zbog prekršaja iz članka 189. stavka 1. točke 4. i stavka 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 eura svaki.

3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su svaki za sebe pravodobno, putem branitelja, podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, istovjetno navodeći u bitnom da niti svjedok u svom iskazu ne potvrđuje da bi se kritične zgode bilo gdje i na bilo koji način reproducirala ili priopćavala autorska djela, a čin posjedovanja uređaja kojim bi to potencijalno bilo moguće nije istovjetan radnji koja se okrivljenicima stavlja na teret. Sud svoje utvrđenje o postojanju TV uređaja temelji isključivo na iskazu svjedoka EG djelatnika tužitelja čija je vjerodostojnost upitna zbog čega mu prvostupanjski sud nije trebao pokloniti vjeru, u postupku nije utvrđeno da se ikakvo autorsko djelo priopćavalo. Tužitelj nije ponudio nikakav dokaz da su se u hotelskim sobama okrivljenika u vrijeme kada je prekršaj navodno počinjen doista nalazili TV uređaji, da li su bili ispravni da su mogli služiti za priopćavanje autorskih djela javnosti. Nadalje, tijekom prvostupanjskog postupka nije uopće utvrđivano jesu li se javnosti priopćavala autorska djela, a uslijed čega je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava. Okrivljenicima nije omogućeno da se očituju o svim činjenicama i dokazima koji ih terete, a niti je u postupku ispitao radnicu HG. Prvostupanjski sud pogrešno smatra da se hotelska soba može smatrati javnim mjestom. Navode da presudom nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama za utvrđivanje prekršajne odgovornosti okrivljenika, dok o odlučnim činjenicama koje su navedene u presudi postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi o razlozima presude o tim činjenicama i onoga što je iskazivao jedini saslušani svjedok u postupku.

4. Žalitelji predlažu da se iz razloga iznijetih u žalbi, iste prihvate.

5. Žalbe su neosnovane.

6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što Sud pazi po službenoj dužnosti, te je našao da je Općinski prekršajni sud u Zagrebu točno utvrdio činjenično stanja i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo.

7. Naime, prvostupanjski sud je na temelju iskaza svjedoka EG, referenta HDS-a, te podneska tužitelja od 5. listopada 2022. godine i 9. studenog 2022. godine te uvidom u Zapisnik broj 975937-240641 o izvršenoj kontroli autorskih glazbenih djela, imao valjane osnove zaključiti da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja prekršaja iz članka 189. stavka 1. točke 4. i stavka 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima. Suprotno tvrdnji žalitelja prvostupanjski sud nije počinio istaknute bitne povrede, jer je u obrazloženju dao jasno obrazložene razloge za krivnju okrivljenika, a niti je povrijedio pravo obrane okrivljenika s obzirom da su isti uredno pozvani na ročište na kojem je ispitan svjedok EG po pozivu se nisu odazvali niti su svoj izostanak ispričali, te su propustili aktivno sudjelovati u ovom prekršajnom postupku.

8. Neosnovano žalitelji smatraju da se u konkretnom slučaju nije radilo o javnom priopćavanju glazbe, s obzirom da hotelske sobe nisu javno mjesto, te svjedok u svom iskazu ne potvrđuje da bi se kritične zgode bilo gdje i na bilo koji način reproducirala ili priopćavala autorska djela, a čin posjedovanja uređaja kojim bi potencijalno bilo moguće nije istovjetan radnji koja se okrivljenicima stavlja na teret, a niti kažnjivo po Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima, niti je HDS ovlašten tako nešto prekršajno goniti.

9. Naime, odredbama članka 3. stavka 3. i 4. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima propisano je da javnost, po ovom Zakonu, označava veći broj osoba koje su izvan uobičajenoga užeg kruga osoba usko povezani rodbinskim ili drugim osobnim vezama, te javnim korištenjem autorskog djela smatra se svako korištenje autorskog djela i predmeta zaštite srodnih prava koje je pristupačno javnosti ili korištenje u prostoru koji je pristupačan pripadnicima javnosti, kao i omogućavanje pripadnicima javnosti pristupa autorskom djelu i predmetima srodnih prava u vrijeme i na mjestu koje sami odaberu, kao i člankom 3. stavkom 1. Direktive 2001/29/EZ, a koja je ugrađena u naš sustav zaštite autorskih i srodnih prava člankom 1.a cit. Zakona, propisano je da države članice moraju predvidjeti autorima isključivo pravo davanja ovlaštenja ili zabrane za svako priopćavanje njihovih djela javnosti, žicom ili bežičnim putem, uključujući stavljanje njihovih djela na raspolaganje javnosti tako da im pripadnici javnosti mogu pristupiti s mjesta i u vrijeme koje sami odaberu, što znači da je za ostvarenje priopćavanja javnosti dosta da djelo bude dostupno na takav način koji pripadnicima javnosti omogućuje pristup djelu, a hotelski gosti čine takvu javnost, jer se u sobama nalaze TV prijamnici, što im omogućuje pristup autorskim glazbenim djelima, pri čemu nije od utjecaja je li upaljen TV prijamnik ili ne, već da su okrivljenici kritične zgode obavljali djelatnost, a koju činjenicu isti ne spore. Naime, prema Pravilniku o razvrstavanju, kategorizaciji i posebnim standardima ugostiteljskih objekata iz skupine Hoteli, hotel sa 3 zvjezdice mora u sobama imati TV u boji s daljinskim upravljačem i uputama za korištenje na hrvatskom i najmanje na engleskom jeziku, a iz stanja spisa proizlazi da se upravo radi o takvom hotelu, pa je bespredmetan žalbeni navod okrivljenika da ne posjeduju u sobama TV prijamnike odnosno da su isti neispravni.

10. Imajući u vidu pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i pravnu oznaku djela, ovaj Sud je našao da su izrečene novčane kazne okrivljenicima za navedeno djelo u granicama zakona i da su primjerene težini djela, stupnju odgovornosti okrivljenika i u skladu s ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne, te iste nisu prestroge, S obzirom da su iste ublažene daleko ispod minimuma zapriječene novčane kazne za tu vrst prekršaja, te nema osnove za umanjenje izrečenih novčanih kazni.

11. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezan svaki okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

12. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, valjalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.

U Zagrebu 27. studenog 2024.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Diana Pavlečić v.r.

Tomislav Tomašić v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.