Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3, Gospić

Poslovni broj:K-67/2018-70

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, u vijeću sastavljenom od sutkinje Karmele Miškulin Banić kao predsjednice vijeća, te sudaca porotnika Marijana Asića i Ivice Pavletića kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Nevenke Šimić, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženika FH i dr., zbog kaznenog djela iz članka 243. stavak 1., 3. i 4. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona, postupajući po optužnici ODO u Gospiću, broj K-DO-29/2017 od 30. lipnja 2017., nakon javne rasprave održane 22. studenoga 2024., u nazočnosti zamjenice ODO u Gospiću, PH, 1. optuženika FH i braniteljice Helene Kugler, odvjetnice iz [adresa], kao zamjene za branitelja 1. optuženika, odvjetnika Filipa Glumca iz Zagreba, 2. optuženika ĐH i njegove braniteljice Jadranke Sloković, odvjetnice iz Zagreba te oštećenika ČH i njegovog opunomoćenika Hrvoja Bićanića, odvjetnika iz Ogulina, 27. studenog 202., objavio je i

p r e s u d i o  j e

1. opt. FH, zvani " F", OIB [osobni identifikacijski broj], sin ĐH i GH r. P, rođen **.**.1988. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, ekonomist, pismen, sa završenom srednjom školom, nezaposlen, bez primanja, uzdržavaju ga roditelji, neoženjen, bez djece, na adresi prebivališta živi s roditeljima, bez nekretnina i vrjednijih pokretnina u vlasništvu, neosuđivan

2. opt. ĆH, OIB [osobni identifikacijski broj], sin Ivice i GH r. Đ, rođen **.**.1959. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, pismen, sa završenom srednjom strojarskom školom, umirovljenik, sa mjesečnom mirovinom od 550,00 eura, oženjen, otac dvoje punoljetne djece, vojsku služio 1980. u Mostaru i Čapljini, bez čina, sudionik Domovinskog rata, vlasnik obiteljske kuće na adresi prebivališta i osobnog automobila marke Opel Frontera proizvedenog 1997., neosuđivan, nalazi se na slobodi

k r i v i  s u

I. što su, 1. i 2. okrivljenik zajedno i dogovorno dana 31. siječnja 2017. oko 11,25 sati u Smiljanu, na ulazu u Memorijalni centar Nikole Tesle, 1. okrivljenik FH uporabom suzavca i čekića, a 2. okrivljenik ĆH uporabom drvenog štapa, u nakani da ga prisile da im isplati novac koji im ne pripada, više puta udarili ČH po glavi i tijelu koji novac im unatoč takvom postupanju nije isplatio,

II. dakle s namjerom poduzeli radnje koje prostorno i vremenski neposredno prethode da s ciljem da sebi pribave protupravnu imovinsku korist prisile drugoga da što učini na štetu svoje imovine a pri počinjenju kaznenog djela je uporabljena sila protiv osobe i uporabljeno je opasno oruđe, čime su počinili kazneno djelo protiv imovine - iznudom u pokušaju, opisano po članku 243. stavku 1., 3. i 4. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 - dalje u tekstu: KZ/11), a kažnjivo po članku 243. stavku 4. KZ/11.

III. Na temelju članka 243. stavka 4. KZ/11, uz primjenu članka 49. stavka 1. točke 3. KZ/11, 1. optuženik FH se osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, a 2. optuženik ĆH se osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

IV. Na temelju članka 57. stavka 1., 2. i 5. KZ/11, 1. optuženiku ZH se izriče djelomična uvjetna osuda na način da se od kazne zatvora na koju je osuđen izvršava 8 (osam) mjeseci, a dio kazne u trajanju od 10 (deset) mjeseci se neće izvršiti ako 1. optuženik FH kroz vrijeme provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, s tim da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

V. Na temelju članka 56. KZ/11, 2. optuženiku ĐH se izriče uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko isti u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

VI. Na temelju članka 54. KZ/11, u izrečenu kaznu zatvora, u dio koji se izvršava, 1. optuženiku ZH uračunava se vrijeme uhićenja i pritvora od 1. veljače 2017. do 2. veljače 2017.

VII. Na temelju članka 58. KZ/11 u vezi s člankom 54. KZ/11, u slučaju opoziva uvjetne osude, 2. optuženiku ĐH u izrečenu kaznu zatvora će se uračunati vrijeme uhićenja i pritvora od 1. veljače 2017. do 2. veljače 2017.

VIII. Na temelju članka 148. stavka 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 - dalje u tekstu: ZKP/08), u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. i 8. ZKP/08, 1. optuženik FH dužan je nadoknaditi trošak kaznenog postupka u iznosu od 500,00 eura, a 2. optuženik ĆH u iznosu od 800,00 eura, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, a biti će dužni solidarno nadoknaditi i nužne izdatke oštećenika te nagradu i nužne izdatke njegova opunomoćenika, o čemu će se odlučiti posebnim rješenjem, ukoliko se u zakonskom roku zatraži njihova naknada.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću, optužnicom broj K-DO-29/2017 od 30. lipnja 2017., potvrđenom rješenjem optužnog vijeća Općinskog suda u Gospiću, posl.br. Kov-90/2017-31 od 30. ožujka 2018. (str. 170-172 spisa), uređene pravne kvalifikacije djela na raspravi 28. veljače 2024. (str. 265 spisa) te izmijenjenog činjeničnog i zakonskog opisa djela na raspravi 22. studenog 2024. (str. 331 spisa), teretilo je 1. optuženika FH i 2. optuženika ĐH za počinjenje kaznenog djela protiv imovine - iznudom u pokušaju, činjenično i pravno opisanog kao u izreci presude.

2. Žrtva ČH u postupku je sudjelovao u svojstvu oštećenika, s tim što imovinskopravni zahtjev prema 1. odnosno 2. optuženiku nije postavio (str. 331 spisa).

3. Pozvani na očitovanje o optužbi, 1. optuženik FH i 2. optuženik ĆH su iskazali kako se ne smatraju krivima za kazneno djelo stavljeno im na teret optužnicom (str. 332 spisa).

4. Tijekom dokaznog postupka uz suglasnost stranaka pročitan je iskaz oštećenika ČH, ispitanog u svojstvu svjedoka na raspravi 14.6.2024. (str. 282-286 spisa), reproducirana je snimka nadzorne kamere izuzete iz Memorijalnog centra Nikola Tesla u Smiljanu (str. 7 spisa), izvršen je uvid u bolničku prijavu i prijavu ozljede od Opće bolnice Gospić od 1.12.2017., za oštećenika ČH (str. 8-9 spisa), u potvrdu Policijske postaje Gospić od 31.1.2017., o privremenom oduzimanju predmeta od 2. opt. ĐH (str. 10 spisa), u potvrdu Policijske postaje Gospić 31.1.2017. o privremenom oduzimanju predmeta od oštećenika (str. 11 spisa), u zapisnik Policijske postaje Gospić od 31.1.2017. o privremenom oduzimanju predmeta od 2. opt. (str. 74 spisa), u zapisnik Policijske postaje Gospić od 31.1.2017. o privremenom oduzimanju predmeta od oštećenika (str. 75 spisa), u medicinsku dokumentaciju za 2. opt. od 31.1.2017. (str. 270-273 spisa), u izvornik ugovora o pozajmici sa sporazumom o prijenosu prava vlasništva nekretnine (str. 312-316 spisa), u izvornik rješenja Županijskog suda u Karlovcu, posl.br. Kir-576/17 od 22.7.2019. (str. 318-321 spisa), u poziv javnog bilježnika dužniku zajedno sa svim prilozima kao i potvrdu javnog bilježnika, te povijesni izvadak za predmetni stan (str. 340-369 spisa), te u povijesne izvatke iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

Sud je na raspravi 22. studenog 2024. usvojio prijedlog obrane (str. 333 spisa) te iz spisa predmeta kao nezakonit dokaz izdvojio snimku video zapisa sa memorijske kartice mobitela ošt. ČH, koji dokaz se nalazio na str. 7 spisa, a koja memorijska kartica je od istog oduzeta potvrdom PP Gospić od 31.01.2017. (str. 11 spisa).

Naime, optuženici po braniteljima, još u odgovorima na optužnicu, o čemu nije odlučeno po optužnom vijeću, tražili su da se navedeni dokaz izdvoji iz spisa kao nezakonit, navodeći da se radi o dokazu kojim se krši pravo na privatnost optuženika, slijedom čega je isti nezakonit odnosno protivan članku 10. stavku 2. točki 2. ZKP. Kako je obrazloženo, predmetni video zapis je pribavljen odnosno sniman ne nezakonit način, kršenjem prava privatnosti snimanih osoba, bez njihovog znanja odnosno bez potrebnog naloga tijela nadležnog za provođenje dokazne radnje slikovnog snimanja.

Sud je u tom dijelu cijenio kako je kod donošenja odluke o mogućnosti uporabe privatne snimke kao dokaza, u ovom predmetu snimke koju je sačinio oštećenik ČH na svome mobilnom telefonu, odlučno da li su snimane osobe odnosno 1. opt. FH i 2. opt. ĆH kritične prilike pristale na snimanje, što u ovom slučaju ne proizlazi, budući optuženici to negiraju, tražeći da se taj dokaz izdvoji kao nastao bez njihovog pristanka, a ni iz iskaza oštećenika ne proizlazi da je takav pristanak dobio. Ocjena je suda nadalje, kako bi se navedeni dokaz mogao osnažiti i koristiti u postupku, ukoliko bi bile ispunjene tri pretpostavke sukladno članku 10. stavku 3. ZKP/08, na način da se radi o teškim oblicima kaznenih djela, da se radi o djelima iz nadležnosti županijskog suda te da interes kaznenog progona i kažnjavanja počinitelja prevladava nad povredom prava navedenih u članku 10. stavku 2. točki 2. ZKP/08, a za koje tri pretpostavke sud cijeni da nisu kumulativno ispunjene, polazeći već od toga da se ne radi o kaznenom djelu iz nadležnosti županijskog suda.

Sukladno članku 431. stavku 3. ZKP/08, posebna žalba protiv ovog rješenja nije dopuštena, već u okviru odluke o glavnoj stvari, budući je sud odučio nastaviti sa raspravom, a izdvojeni dokaz je zatvoren u poseban omot koji je priložen spisu (str. 370 spisa) i može ga razgledati samo viši sud, ako bude potrebno radi odluke o žalbi protiv presude.

Kao nevažni, u postupku su odbijeni dokazni prijedlozi braniteljice 1. optuženika za pribavljanje medicinske dokumentacije od Opće bolnice Gospić za oštećenika ČH te provođenja sudskomedicinskog vještačenja na okolnost mehanizma nastanka ozljeda 2. optuženika i njihove kvalifikacije, a koji dokazi su predloženi na okolnost istinitosti iskaza oštećenika u dijelu u kojem je opisao inkriminirani događaj, uz ocjenu suda da se radi o pribavljanju dokaza na okolnosti koje nisu odlučne u postupku odnosno ne čine bitna obilježja inkriminiranog kaznenog djela. U postupku je odbijen kao nevažan i usmjeren odugovlačenju kaznenog postupka dokazni prijedlog braniteljice 2. optuženika za pozivanjem i ispitivanjem u svojstvu svjedoka FHU i DH, na okolnost utvrđivanja šireg konteksta događaja, kako je navedeno, uz ocjenu suda da činjenica koju bi izvođenjem tih dokaza trebalo utvrditi nije važna za odlučivanje, kao i da će o navedenom širem kontekstu događaja moći iskazivati i sami optuženici, kao što je pri ispitivanju o tome iskazivao oštećenik, dok je provođenje tih dokaza na okolnost što su isti svjedoci navodno razgovarali sa oštećenikom u odnosu na inkriminirani događaj, cijeni neprikladnim i također usmjerenim odugovlačenju postupka, obzirom da navedene osobe nisu bili očevici događaja.

U odnosu na dokazne prijedloge braniteljice 2. optuženika, predložene također na istinitost iskaza oštećenika, uz obrazloženje da obrana ima podatak kako oštećenik ima u vlasništvu puno više od dvije nekretnine, kako je iskazao, u vidu pribavljanja podataka od porezne uprave o visini prihoda za oštećenika ČH u 2014. i 2015. godini, podataka o oporezivanju prijenosa nekretnina, vezano za prijenos vlasništva s 1. opt. na oštećenika, pribavljanja od FINA-e i poslovnih banaka podataka stanja računa oštećenika, pribavljanja od zk odjela i Državne geodetske uprave podataka o nekretninama u vlasništvu oštećenika, sud je također cijenio da se u odnosu na bitna obilježja inkriminiranog kaznenog djela radi o nevažnim dokaznim prijedlozima i time usmjerenim odugovlačenju postupka.

Isto je cijenjeno i u odnosu na dokazni prijedlog braniteljice 2. optuženika da se od ODO u Gospiću zatraži podatak da li je pokrenut kazneni postupak zbog teške tjelesne ozljede koju je u inkriminirano vrijeme zadobio 2. optuženik, a na okolnost da li ODO pokreće samo postupke samo protiv optuženika, dok oštećenik ima neki drugi status.

Daljnjih dokaznih prijedloga po strankama i opunomoćeniku oštećenika nije bilo. Na kraju dokaznog postupka, prije ispitivanja 1. i 2. optuženika, izvršen je uvid u izvode iz kaznene evidencije za iste (str. 227-230 spisa).

5. Pozvan radi ispitivanja, 1. optuženik FH je iskazao kako će iznijeti svoju obranu, ali da će odgovarati samo na pitanja svoje braniteljice i braniteljice 2. optuženika.

Kako je iskazao (str. 335-336 spisa), žao mu je zbog onoga što se dogodilo, ali se ne smatra krivim za kazneno djelo, onako kako se tereti. Od ČH, zbog financijskih problema u kojima se tada nalazio, posudio je iznos od 11.000,00 kuna, a na koji iznos mu je ČH potom obračunavao kamatu od 10% mjesečno. Iako mu je vraćao dug, u ratama, ČH mu je cijelo vrijeme prijetio, te mu osnovom kamate povećavao dug. ČH ga je potom pod prijetnjom oružja prisilio da potpiše fiducijalni ugovor, zbog čega je izgubio stan, čija je vrijednost iznosila 70.000,00 eura. Natjerao ga je da odu kod javnog bilježnika u Otočcu, gdje ga je na stolu dočekao pripremljen ugovor, pri čemu je isti odmah potpisao jer je javni bilježnik rekao da nekud žuri. U ugovoru je stajalo da dug iznosi 65.000,00 kn, a ČH mu je rekao da je to zbog kamata. Nakon što su potpisali ugovor, ČH mu je prijetio da o tome ne smije nikome pričati, jer da mu je inače ugrožen život, kao i život članova obitelji. Kad mu je javni bilježnik poslao poziv da se očituje o prodaji stana, ČH sa svojim prijateljem SH mu je prijetio da o tome nikome ne smije ništa pričati i da se ne smije odazivati na nikakve pozive javnog bilježnika, niti smije prodati stan, već da stan treba postati njegov. Kako je optuženik nadalje iskazao, otac mu je za taj ugovor saznao u svibnju 2016., kad su svi rokovi za otplatu protekli i nakon što je ČH postao bezuvjetni vlasnik stana. Osobno je tad pobjegao iz [adresa] jer se bojao ČH, a ključ od stana je ostavio ocu. Sestra FHU je također saznala za cijelu situaciju, a i ona sama je imala problema sa ČH. Odlučili su podnijeti kaznenu prijavu, ali se po njihovim prijavama nije ništa poduzimalo. Otac i on su tijekom 2016. podnijeli više kaznenih prijava, a sve te prijave je ODO u Gospiću odbacilo. Tako je bilo i sa kaznenim prijavama koje je podnio protiv LH, zbog prijetnji i lažnog prijavljivanja te sa prijavom protiv OH, zbog kaznenog djela prijetnje. Zbog navedenog nisu imali povjerenje u ODO u Gospiću, smatrajući da isti ne postupaju po zakonu, tako da su po punomoćniku tražili da se predmet dodijeli drugom državnom odvjetništvu. Međutim, početkom 2017. godine su saznali da njihove pritužbe nisu usvojene i da njihov predmet ostaje u radu kod ODO u Gospiću. Osim toga, ČH se žalio na rješenje o provođenju istrage, zbog čega je njihov predmet stajao. Kad su to saznali, otac i on su postali očajni, te su uzeli prvo što im se našlo pri ruci i uputili se prema Memorijalnom centru Nikola Tesla. Znali su da ČH tamo radi i otišli su s namjerom da ga istuku. Čim su došli prišli su do ČH, ali je on ispao fizički snažniji te je oca teško tjelesno ozlijedio, a njega istukao. Odmah nakon toga otišli su sa mjesta događaja. Otac i on nikada od ČH nisu tražili nikakav novac. Osim sa ČH, u to vrijeme je imao probleme i sa AH, koji se zbog duga upisao na njegov dio kuće u [adresa]. Zbog ČH je ostao bez stana u kojem je živio te je bio prisiljen vratiti se roditeljima. Iako je podnosio kaznene prijave, do danas stan nije vraćen, niti im je ČH dao priliku da ga otplate. Zbog svega toga, njegova obitelj i on bili su očajni. Zaključno, optuženik je iskazao kako do sada nije osuđivan i da se protiv njega ne vodi drugi kazneni postupak te da mu je žao zbog ovog događaja, ali da je i on u svemu tom žrtva, jer je i sam bio izložen počinjenju kaznenog djela, od kog vremena, pa do danas, njegova obitelj i on se nisu financijski oporavili, uništeni su.

5.1. 2. optuženik ĆH, pozvan radi ispitivanja (str. 336-337 spisa), je iskazao kako će iznijeti svoju obranu, ali da će odgovarati samo na pitanja svoje braniteljice i braniteljice 1. optuženika.

Kako je iskazao, njemu i njegovoj obitelji je nanesena velika nepravda, jer su zbog sinovog duga od 11.000,0 kuna ostali bez stana kojeg su teško stekli. Kćerka FHU i on su za sve saznali prekasno, kad je stan već postao vlasništvo ČH. Nakon toga su podnijeli kaznenu prijavu, ali se po istoj ništa nije poduzimalo odnosno rješavalo u njihovu korist. Kad mu je sin rekao da od toga neće biti ništa, odlučili su otići do Memorijalnog centra Nikola Tesla u Smiljanu i istući ČH. Htjeli su mu se osvetiti zbog svega što je napravio. Bio je ljut i psovao je ČH. Čim su ga počeli napadati, ČH je uzvratio i pretukao ga. ČH je u sebe imao bokser i suzavac. Kako je optuženik nadalje iskazao, u tom događaju je teško ozlijeđen, zadobio je ozljede glave i ramena, a ČH mu je izbio i nekoliko zuba. Nakon događaja leđa su ga jako boljela. Kako je optuženik iskazao, zdravstveno stanje mu je jako loše odnosno teško. Prije inkriminiranog događaja prebolio je dva infarkta, a u međuvremenu je imao i treći. Cijela ova situacija ga je jako iznenadila i pogodila. Nikada nije osuđivan i protiv njega se ne vode drugi postupci. Branitelj je, cijeli život je uredno živio i radio, nastojeći osigurati egzistenciju svojoj obitelji, a na kraju je ostao bez svega. Žao mu je zbog svega što se dogodilo, osjećao se bespomoćno i pogriješio je.

Na upit braniteljice, optuženik je odgovorio kako nije tražio nikakav novac od ČH. Bio je sudionik Domovinskog rata od njegovog početka, kroz razdoblje od dvije i pol godine.

6. Analizom iskaza 1. optuženika FH i 2. optuženika ĐH, te usporedbom istih međusobno i sa provedenim dokazima, koji su cijenjeni pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, ocjena je suda kako je u postupku utvrđeno da su isti počinili na teret im stavljeno kazneno djelo, pa su oglašeni krivima.

7. U postupku je bilo nesporno, već osnovom iskaza samih optuženika, u tom dijelu sukladnih provedenim dokazima, kako su isti dana 31. siječnja 2017. godine oko 11,25 sati bili u Smiljanu, u Memorijalnom centru Nikole Tesle, gdje se u to vrijeme nalazio i oštećenik ČH.

Također, osnovom iskaza samih optuženika, u postupku nije bilo sporno da su isti te prilike napali oštećenika ČH, budući je 1. opt. FH iskazao kako su "uzeli prvo što im se našlo pri ruci i uputili se prema Memorijalnom centru Nikola Tesla", a 2. opt. ĆH je iskazao da su "odlučili otići do Memorijalnog centra Nikola Tesla u Smiljanu i istući ČH. Htjeli su mu se osvetiti zbog svega što je napravio.".

8. U postupku je bilo sporno, budući su optuženici to negirali, da li su te prilike 1. opt. FH uporabom suzavca i čekića, a 2. opt. ĆH uporabom drvenog štapa, postupali s namjerom da oštećenika ČH prisile da im isplati novac koji im ne pripada, udarivši ga više puta po glavi i tijelu, ali koji novac im oštećenik unatoč tome nije isplatio, dakle, kao supočinitelji, zajedno i dogovorno, s ciljem da sebi pribave protupravnu imovinsku korist, pokušali oštećenika ČH prisiliti da što učini na štetu svoje imovine, pri čemu su u počinjenju djela uporabili silu i upotrijebili opasno oruđe.

9. Obranu optuženika kako od oštećenika te prilike nisu tražili nikakav novac već da su reagirali impulzivno i uzeli prvo što im je "došlo pod ruku" te otišli u Memorijalni centar Nikole Tesle, znajući da oštećenik tamo radi, s ciljem da ga istuku, očajni jer nisu vidjeli rezultata od kaznene prijave koju su podnijeli protiv oštećenika, koji je uz prisilu prema 1. optuženiku s istim sklopio lihvarski ugovor, sud je cijenio suprotnom provedenim dokazima i time očito usmjerenom izbjegavanju kaznene odgovornosti.

10. Naime, suprotno iskazima optuženika, oštećenik ČH ispitan na raspravi u svojstvu svjedoka (str. 282-286 spisa), u bitnom je iskazao kako je 1. optuženiku ZH, s kojim je bio u dugogodišnjem prijateljskom odnosu, za razne potrebe, u više navrata posuđivao određene novčane iznose, a kad su došli do duga u iznosu od 30.000,00 kn, da je 1. optuženik preslikao svoju osobnu iskaznicu i na isti list papira napisao da mu duguje taj iznos. Nakon toga isti ga je zatražio daljnju posudbu iznosa od 35.000,00 kn, za automobil, na što nije pristao, rekavši mu da je nemoguće da mu posuđuje tolike iznose bez nekog osiguranja, na što mu je 1. opt. pokazao vlasnički list za stan, za koji nije niti znao da ga 1. opt. ima u vlasništvu, pa mu je uz to osiguranje, nakon što su potpisali ugovor, posudio daljnji iznos od 35.000,00 kn. Nakon što mu je stan prešao u vlasništvo, našao se sa optuženicima i rekao ukoliko mu vrate dug u iznosu od 65.000,00 kn i nadoknade troškove javnog bilježnika, da će im vratiti stan u vlasništvo.

Svjedok je iskazao i kako su 1. i 2. opt. inkriminiranog dana došli na zadnje parkiralište Memorijalnog centra, koje je samo za zaposlenike, što je 1. opt. znao jer je kod njega često dolazio, a u koje vrijeme je on bio van zgrade, razgovarajući na mobitel. Kad je uočio da su to oni, prekinuo je razgovor i upalio kameru na mobitelu, zato što je već tada čuo psovke i vidio da 2. opt. u ruci nosi drveni kolac. Mobitel je podigao da se jasno vidi, a 1. opt. je pored toga i znao da je to područje prekriveno kamerama, jer je dolazio kod njega. 2. optuženik ĆH je krenuo prema njemu, psujući i govoreći "kad misliš novce vratit", nosio je štap, a vidio je i kako 1. optuženik nešto nosi u džepu hlača. Najprije ga je 2. opt. udario kolcem, a zatim ga je 1. optuženik poprskao suzavcem, te su ga nastavili obojica tući, 1. optuženik čekićem, a 2. optuženik drvenim kolcem. Pokušavao se obraniti, misleći samo o tome kako pobjeći unutar objekta, što je u konačnici i uspio, iznutra pridržavajući vrata rukom. Tad su prišle njegove radne kolege, pa su se optuženici povukli i otišli. Svjedok je na upit odgovorio kako je prodao motor, pa je raspolagao određenim novčanim iznosom iz kojeg je posuđivao novac 1. optuženiku, kao što je znao priskočiti u pomoć i drugim prijateljima.

Zašto 1. opt. FH nije sam prodao stan, pa njemu vratio dug, nije mu jasno, kako je odgovorio.

Oštećenik ČH u bitnom je istovjetno iskazao i provođenju dokazne radnje ispitivanja u svojstvu svjedoka u ODO u Gospiću, dana 11. travnja 2017.g. (str. 80-82 spisa), iskazavši kako mu je 2. optuženik ĆH, dok mu se približavao, noseći drveni kolac, zajedno sa 1. opt. FH, koji je iz džepa hlača izvukao čekić, odmah rekao "kad ćeš novce vratit?", nakon čega ga je počeo udarati drvenim kolcem, dok je 1. optuženik FH upotrijebio suzavac, nakon čega su ga obojica nastavili udarati, štapom i čekićem.

Kako je iskazao, kad je vidio da optuženici prilaze, uključio je kameru na mobitelu te sve snimao, držeći mobitel u lijevoj ruci, a desnom se braneći, na način da je zaklanjao glavu.

Kako je tad iskazao, nakon što je od njega u više navrata posudio ukupno 30.000,00 kuna, 1. opt. FH je od njega zatražio dodatni iznos od 33.000,00 kune, koji novac mu nije htio posuditi, iako je to od njega višekratno tražio, nakon čega mu je isti pokazao vlasnički list stana u [adresa] te predložio da potpišu ugovor, na što je onda pristao na dodatnu posudbu i posudio mu iznos od 35.000,00 kn. Kako je iskazao, 1. opt. mu je rekao da je njegova obitelj naslijedila neki novac koji je oročen do 28.11.2015., tako da su osnovom toga u ugovoru kao rok za povrat naveli 01. siječnja 2016., kako bi mu 1. opt. do tog roka mogao vratiti novac. Nikakvu kamatu u ugovoru nije tražio, samo povrat novca koji je posudio, u iznosu od 65.000,00 kn. Kako je naknadno čuo, 1. opt. priča da mu je posudio samo iznos od 11.000,00 kn, a da ga je za ostatak "kamatario", što nije istina. Ugovor je u gruntovnicu predan 12. siječnja 2016., 12 dana nakon isteka roka, i to zato što je čuo da 1. opt. isti vlasnički list pokazuje i drugim osobama s područja [adresa] i od njih traži posudbu novca, nudeći kao osiguranje taj stan.

Svjedok je tad iskazao, isto kao i na raspravi, da je javnim pogovorom čuo kako 2. opt. ĆH govori da im je dužan iznos od 2.500.000,00 kn, na način da stan kojega je on postao vlasnikom procjenjuje na iznos od 500.000,00 kuna, od čega odbija iznos od 65.000,00 kn, pa na ostatak od 435.000,00 kn obračunava veliku kamatu.

Zaključno, svjedok je iskazao kako je motiv dolaska optuženih inkriminirane prilike bila naplata tog navodnog duga, koji u stvarnosti ne postoji.

11. Iskaz oštećenika ČH kako mu je 2. optuženik ĆH inkriminirane prilike odmah rekao "kad misliš novce vratit?", sud nije mogao potvrditi reprodukcijom snimke izuzete s mobitela oštećenika, obzirom da je taj dokaz izdvojen kao nezakonit, no usporedbom iskaza oštećenika sa iskazima optuženika i drugim u postupku provedenim dokazima, sud je cijenio kako iskaz oštećenika i u tom dijelu treba prihvatiti, na način da mu je 2. optuženik ĆH prilazeći uputio te riječi, tražeći ga novac, nakon čega su ga obojica optuženika tukla, sve dok nije uspio pobjeći u unutrašnjost objekta.

12. Naime, iskaz oštećenika, ne samo da je bio u bitnom istovjetan i pri provođenju dokazne radnje i pri ispitivanju na raspravi, već je u dijelu sukladan i iskazima samih optuženika, koji su negirali da su tražili novac, ali nisu negirali da su fizički napali optuženika, s tim što pri tome nisu iskazali kako i čime, dok je oštećenik opisao kako su ga napali i čime, pri čemu je takav njegov iskaz sukladan snimkama nadzornih kamera izuzetih iz MC Nikola Tesla u Smiljanu (str. 7 spisa), i to snimke kamere broj 4, počevši od 11:29:15 sati, te kamere broj 12, počevši od 11:30:07 sati, iz kojih je razvidno kako je 1. optuženik FH te prilike imao čekić, a 2. optuženik ĆH drveni štap te da su napali i tim predmetima tukli oštećenika ČH, dok nije pobjegao u objekt, pri čemu su optuženici jedno vrijeme pokušavali otvoriti vrata i ući u objekt, da bi se onda udaljili, što odgovara iskazu ošećenika da je nakon bijega u objekt držao vrata rukom kako optuženici ne bi ušli, te da su tad došle njegove radne kolege, što su optuženici vidjeli, pa su se udaljili.

Oštećenik je u tom dijelu na upit odgovorio kako se 2. opt.ĆH te prilike mogao ozlijediti samo kad je pao na tlo odnosno popločanu stazu koja se nalazi oko memorijalnog centra, ali da ne zna kako je pao, da pretpostavlja da se okliznuo, ali da ga je možda i on gurnuo. Iskaz oštećenika i u tom dijelu se nalazi životnim i sukladnim ostalim dokazima. Naime, optuženici su napali oštećenika, u kakvoj situaciji bi se svaki prosječan čovjek pokušao obraniti, pa čak i zadati neki protuudarac, a pored toga, iskaz 2. optuženika ĐH, koji se žali kako ga je oštećenik te prilike ozlijedio te da je imao bokser i suzavac, suprotan je ne samo iskazu oštećenika koji je negirao da bi imao te predmete, već nije potvrđen niti iskazom 1. optuženika, koji to nije iskazao, pa je očito da se iskaz oštećenika i u tom dijelu nalazi istinitim, a budući je i iz snimki kamera razvidno da je oštećenik pobjegao od optuženih u unutrašnjost objekta, nakon čega su isti nasrnuli na vrata, želeći do njega.

Također, oštećenik je iskazao kako su optuženici normalno otišli sa lica mjesta, da tako ne bi otišli da su bili povrijeđeni, u kom dijelu se iskaz oštećenika također cijeni sukladnim snimci videokamere, iz koje jasno proizlazi da se optuženici sa lica mjesta udaljuju žustrim i brzim koracima, a kako je razvidno iz medicinske dokumentacije (str. 270-273 spisa), 2. opt. po događaju nije odmah sam otišao u bolnicu i zatražio liječničku pomoć, već je tamo doveden po policiji, više od sat vremena od trenutka kada je tamo došao oštećenik, pri čemu je dao podatak da je napadnut palicom (a ne bokserom), a što sve, premda nije odlučno za postupak, također govori o mogućnosti da se 2. optuženik te prilike i sam ozlijedio, padom na betonsku površinu odnosno o vjerodostojnosti iskaza oštećenika i u tom dijelu.

Iskaz oštećenika sukladan je i podacima sadržanima u bolničkoj prijavi Opće bolnice Gospić od 01. veljače 2017. (str. 8-9 spisa), iz kojih proizlazi da je oštećenik u tu ustanovu pristupio 31. siječnja 2017. u 12:23 sati, te da je i tad predočio da je napadnut od dvije osobe, drvenom palicom i čekićem, pri čemu mu je nakon pregleda postavljena dijagnoza tjelesne ozljede u vidu površinske ozljede glave.

13. Slijedom svega izloženog, ocjena je suda kako iskazu oštećenika ČH u cijelosti treba pokloniti vjeru, dakle, i u dijelu da su optuženici te prilike od njega tražili isplatu novca koji im ne pripada.

14. Ocjena je suda nadalje, kako drveni štap, dužine oko 70 cm, promjera 3,5 cm, kako to proizlazi iz zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta (str. 74 spisa), svakako predstavlja opasno oruđe, jer je isti, kao i uporabljeni željezni čekić, svakako pogodan da se njime zadaju i teške i po život opasne ozljede, ovisno o jačini sile odnosno jačini udaraca koji se zadaju i dijelovima tijela po kojima se udara (npr. po glavi, na kojem dijelu tijela je oštećenik zadobio ozljedu, kako proizlazi iz prijave Opće bolnice Gospić).

U odnosu na uporabljeni drveni štap, sud je u činjeničnom opisu i naznačio da se radilo o drvenom štapu, kako to i proizlazi iz potvrde i zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta, a ne drvenom kolcu, kako je to očito kolokvijalno iskazao oštećenik i kako je to onda navedeno u činjeničnom opisu, obzirom da kolac pretpostavlja komad drveta koji je s jedne strane zašiljen, što ovdje nije slučaj, a kakvom izmjenom se nije utjecalo na identitet optužbe i djela.

Nadalje, sud je cijenio kako se sprej suzavac ne može smatrati opasnim oruđem, budući uporaba tog spreja u pravilu ne ostavlja posljedice jer se pojavljuju samo smetnje na očima koje nestaju kroz neko vrijeme, uobičajeno kroz 30-ak minuta, i za zdravlje nije štetan. Sprej suzavac je zadržan u činjeničnom opisu, iz razloga što je prihvaćen iskaz oštećenika da ga je 1. optuženik kritične prilike upotrijebio, premda dakle isti ne predstavlja opasno oruđe, za razliku od drvenog štapa i željeznog čekića, a iz razloga što uporaba istog, kako bi se izazvale smetnje u vidnom polju odnosno očima oštećenika, govori o namjeri optuženika da se oštećenik i na taj način onesposobi, a sve u cilju da se potom uporabom opasnog oruđa prisili na isplatu novca.

15. Zaključno, ocjena je suda kako su 1. optuženik FH i 2. optuženik ĆH inkriminirane prilike nesumnjivo bili svjesni da im oštećenik ČH ne duguje novac odnosno da od istog traže da im isplati novac koji im ne pripada, a budući isti u vrijeme događaja, kao ni danas, nisu raspolagali nikakvom ispravom iz koje bi proizlazilo da im je oštećenik dužan novac po bilo kojoj osnovi. Štoviše, kako proizlazi iz provedenih dokaza (str. 294-305 spisa), 1. optuženik je sam, 15.lipnja 2016., a potom 10. listopada 2016. zajedno sa 2. optuženikom, podnio kaznenu prijavu protiv oštećenika, zbog kaznenog djela lihvarskog ugovora i iznude, o osnovanosti koje prijave još nije bilo odlučeno u vrijeme događaja, i povodom kojih prijava je u konačnici istraga obustavljena, najprije rješenjem ODO u Gospiću, a potom i rješenjem Županijskog suda u Karlovcu (str. 320-322 spisa), kojim je prijedlog FH i ĐH, za provođenje istrage – dokaznih radnji u odnosu na osumnjičenog ČH odbijen kao neosnovan.

U odnosu na obrane optuženika, koji su ustvrdili da od oštećenika nisu tražili novac, već da su reagirali instinktivno, jer nisu vidjeli rezultata od podnesene kaznene prijave, sud je prvenstvo cijenio kako je prihvatio iskaz oštećenika da su optuženici od njega tražili novac, kako je prethodno izloženo, a pored toga da je logično i životno kako optuženici nisu podnijeli kaznenu prijavu protiv oštećenika radi same prijave, odnosno pokretanja i provođenja kaznenog postupka te osude oštećenika zbog kaznenih djela lihvarskog ugovora i iznude, već u cilju da onda kroz te postupke dođu do novca, a što jasno i proizlazi iz njihovih iskaza, u dijelu u kojem iskazuju da su ostali bez svega i da se do danas nisu financijski oporavili, pa se cijeni nespornim da su optuženici te prilike došli iznuditi novac od oštećenika.

16. Slijedom svega izloženog, ocjena je suda kako je u postupku utvrđeno da su 1. opt. FH i 2. opt. ĆH, kao supočinitelji, zajedno i dogovorno, pri čemu je svaki sudjelovao u radnji izvršenja kaznenog djela, nesumnjivo svjesni da nemaju pravni osnov iz kojeg bi proizlazilo da im oštećenik duguje bilo kakav novac, dakle, s ciljem da sebi pribave protupravnu imovinsku korist, uporabom sile i opasnog oruđa, pokušali oštećenika ČH prisiliti da što učini na štetu svoje imovine, odnosno isplati im novac koji im ne pripada, čime su u postupanju 1. opt. FH i 2. opt. ĐH s izravnom namjerom ostvarena sva bitna obilježja na teret im stavljenog kaznenog djela protiv imovine – iznudom u pokušaju, opisanog u članku 243. stavku 1., 3. i 4. u vezi sa člankom 34. KZ/11, a kažnjivog po članku 243. stavku 4. KZ/11.

17. Prilikom odluke o vrsti i visini kazne, sud je kod obojice optuženika olakotnim cijenio da isti do sada nisu osuđivani, kao i da je djelo ostalo u pokušaju, dok je 2. opt. ĐH olakotnim cijenjeno i da se radi o ocu dvoje (punoljetne) djece, sudioniku Domovinskog rata, a olakotnim mu je cijenjena i njegova životna dob i bitno narušeno zdravstveno stanje te okolnost da je i sam u događaju teško tjelesno ozlijeđen. Obojici optuženika je cijenjeno olakotnim, u odnosu na protupravne radnje koje su poduzeli, kako vrijednost stana kojeg je oštećenik stekao i potom prodao, višestruko prelazi vrijednost duga kojeg je 1. opt. prema njemu imao, čega je i oštećenik nesumnjivo svjestan, premda niti u jednom postupku nije utvrđeno da bi se radilo o lihvarskom ugovoru ili ugovoru sklopljenom uz prisilu. Posebne otegotne okolnosti na strani optuženika nisu utvrđene.

17.1. Obzirom na vrstu i mjeru kazne propisane zakonom te utvrđene okolnosti koje utječu da kazne po optuženike budu blaže, bez posebnih otegotnih okolnosti, ocjena je suda kako je osnovano optuženike blaže kazniti, budući je djelo ostalo u pokušaju, sukladno članku 34. stavak 2. KZ/11 te pored toga kako su olakotne okolnosti brojne i izražene, sukladno članku 48. stavak 2. KZ/11, pa je primjenom članka 49. stavka 1. točke 3. KZ/11, zakonom propisana kazna ublažena, na način da je 1. optuženik FH osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1(jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, a 2. opuženik ĆH na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, koje kazne se cijene primjerenima težini djela i utvrđenim okolnostima na strani optuženika.

Nadalje, ocjena je vijeća, obzirom da optuženici do sada nisu osuđivani, kako je osnovano očekivati da će se u odnosu na 2. opt. ĐH, a imajući u vidu i druge utvrđene olakotne okolnosti, i samom prijetnjom izvršenja kazne zatvora ostvari ciljevi specijalne i generalne prevencije, a u odnosu na 1. optuženika FH da postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne neće ubuduće činiti kaznena djela.

Slijedom navedenog, temeljem članka 57. stavka 1., 2. i 5. KZ/11, 1. opt. ZH je izrečena djelomična uvjetna osuda, na način da se od kazne zatvora u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci izvršava 8 (osam) mjeseci, dok se dio kazne u trajanju od 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ukoliko isti kroz vrijeme provjeravanja od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude, ne počini novo kazneno djelo, s tim što vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne, dok je 2. optuženiku ĐH temeljem članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda, na način da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko isti, također kroz vrijeme provjeravanja od 3(tri) godine od pravomoćnosti presude, ne počini novo kazneno djelo.

Ocjena je suda kao je osnovano očekivati da će se takvim vrstama i mjerama kazni, kod do sada neosuđivanih optuženika, ostvariti ciljevi specijalne prevencije odnosno izraziti primjerena društvena osuda zbog počinjenog djela te u potrebnoj i primjerenoj mjeri utjecati na iste da shvate kažnjivost svog postupanja i više se ne jave kao počinitelji kaznenog djela, uz istodobno postizanje i primjerenog generalnopreventivnog učinka, utjecajem na svijest ostalih građana.

18. Na temelju članka 54. KZ/11, u izrečenu kaznu zatvora, u dio koji se izvršava, 1. optuženiku ZH se uračunava vrijeme uhićenja i pritvora od 01. veljače 2017. do 02. veljače 2017., dok će se 2. optuženiku ĐH u slučaju opoziva uvjetne osude uračunati isto vrijeme uhićenja i pritvora od 01. do 02. veljače 2017.

19. Imovinskopravni zahtjev u kaznenom postupku nije postavljen, pa o istome nije niti odlučivano.

20. Budući su oglašeni krivima, na temelju članka 148. stavka 1. i 3. KP/08 u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. i 8. ZKP/08, optuženici su osuđeni na naknadu troškova kaznenog postupka, u vidu paušalne svote, na način da je 1. opt. FH, obzirom na složenost i trajanje postupka te svoje imovinske prilike, kao mlade i radno sposobne osobe, koja unatoč trenutnoj nezaposlenosti može pronaći posao i privrijediti za njihovo podmirenje, osuđen na naknadu paušalne svote u iznosu od 300,00 eura, dok je 2. opt. ĆH, koji ima redovne prihode i imovinu, osuđen na naknadu paušalne svote u iznosu od 500,00 eura, koje troškove su optuženici dužni platiti u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude. Optuženici će biti dužni solidarno nadoknaditi i nužne izdatke oštećenika te nagradu i nužne izdatke njegova opunomoćenika, o čemu će se odlučiti posebnim rješenjem, ukoliko se u zakonskom roku zatraži njihova naknada.

U Gospiću 27. studenog 2024.

Predsjednica vijeća

Karmela Miškulin Banić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda pismeno u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Oštećenik može pobijati presudu zbog odluke suda o imovinskopravnom zahtjevu i njegovim troškovima kaznenog postupka (čl. 464. st. 4. ZKP/08).

DNA:

1.ODO u Gospiću, na broj K-DO-29/2017

2. 1. opt. FH, [adresa]

3. Branitelj 1. opt., odvjetnik Filip Glumac, Zagreb

4. 2. opt. ĆH, [adresa]

5. Braniteljica 2. opt., odvjetnica Jadranka Sloković, Zagreb

6. Opunomoćenik ošt., odvj. Hrvoje Bićanić, Ogulin