REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-1293/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Iris Juzbašić Gabron, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Jasne Bašić kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženog SE, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 1. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 114/23 – dalje u tekstu: KZ), povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu (dalje u tekstu: OKDO Zagreb) broj KO-DO-547/2024 od 8. travnja 2024., nakon održane javne rasprave 3. listopada 2024. i 27. studenog 2024., u prisutnosti zamjenika OKDO Zagreb ĐE, optuženog i braniteljice optuženog, odvjetnice Renate Plešnar, dana 27. studenog 2024., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi SE, bez nadimka, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin S i Đ rođene D, rođen **.**.1964. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenom osnovnom školom, i prvim razredom srednje škole, soboslikar, nezaposlen, prima socijalnu pomoć u iznosu od 80,00 eura, bez imovine, živi u izvanbračnoj zajednici, otac dvoje punoljetne djece, bez čina i odlikovanja, ne vodi se drugi kazneni postupak, neosuđivan,

k r i v  j e

što je:

- 23. studenog 2023. oko 11.00 sati, u Zagrebu, Dubrava 49, u Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Područni ured Dubrava, u nakani da zastraši stručnu radnicu Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Dubrava, DE, nakon prethodnog verbalnog sukoba, imenovanoj rekao: "jebo tebi pas mrtvu majku, ako ti ne zapamtiš tko je SE“, a koje njegove riječi su kod DE izazvale osjećaj straha za njen život i sigurnost,

- dakle, drugome ozbiljno prijetio kakvim zlom da bi ga ustrašio i uznemirio, a djelo je počinjeno prema službenoj osobi,

- čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano po članku 139. stavak 1. i 3. KZ-a, a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ-a.

II. Temeljem članka 139. stavak 3. KZ-a optuženi SE se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 10 (DESET) MJESECI.

III. Temeljem članka 56. KZ-a optuženom se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

te se određuje da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko optuženi u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

IV. Temeljem članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje u tekstu: ZKP) optuženi se u cijelosti oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP-a.

Obrazloženje

1. OKDO Zagreb podiglo je uvodno citiranu optužnicu protiv optuženog, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 1. i 3. KZ-a.

2. Optuženi pozvan da se očituje o optužbi izjavio je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret.

3. U svojoj obrani SE, koju je iznio na kraju dokaznog postupka, naveo je da se ispričava što je tog inkriminiranog dana došao, no bio je ljut jer mu je bila uskraćena socijalna pomoć. Rekao je da se želi ispričati oštećenoj ako ga je shvatila ozbiljno, no nije mislio ništa loše niti bi išta loše napravio, već je samo došao pitati zbog čega mu je uskraćena pomoć, jer je bio nervozan. Optuženi nije želio odgovarati na pitanja zastupnika optužbe i suda.

4. Tijekom dokaznog postupka ispitana je oštećena DE i svjedokinja SEČ, te je pročitano i razgledano: e-mail poruka žrtve DE upućene Ministarstvu unutarnjih poslova, III policijskoj postaji zagrebačkoj od 24. studenoga 2023. (list 11 spisa), te nalaz i mišljenje vještaka prim. dr. sci. Željka Marinića od 25. ožujka 2024. (list 60-78 spisa), a na kraju dokaznog postupka, prije iznesene obrane, pročitan je izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženog (list 106 i 108 spisa).

5. U predmetnom postupku nije sporno da je optuženi 23. studenog 2023. oko 11:00 sati došao u Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Dubrava i da je tamo razgovarao s oštećenom o socijalnoj pomoći, budući da isto proizlazi kako iz iskaza oštećene, svjedokinje, tako i obrane optuženog. Nasuprot tome sporno je da li je optuženi tijekom tog razgovora oštećenoj uputio i riječi prijetećeg sadržaja, to jest da li je kod iste izazvao osjećaj straha za život, odnosno da li je ozbiljno prijetio kakvim zlom da bi ju ustrašio i uznemirio te time počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 1. i 3. KZ-a.

6. Proanaliziravši i ocijenivši sve izvedene dokaze, kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti te dovodeći iste u međusobnu svezu te u svezu s iskazom optuženog, ovaj sud je utvrdilo da je optuženi počinio kazneno djelo protiv osobne slobode, prijetnju iz članka 139. stavka 1. i 3. KZ-a i to upravo na način kako mu je stavljeno na teret citiranom optužnicom OKDO Zagreb.

7. Oštećena DE rekla je da je predmetnog dana gospodin SE nenajavljeno došao kod nje te ga je primila u uredu, a isti je bio vidno uzrujan, te je govorio da zašto ne može primati socijalnu naknadu i to je verbalizirao jako glasno i ljutito. Objašnjavala mu je zašto nema pravo na naknadu, na što joj je govorio da ga je ona skinula s te pomoći, da je pričao s nekim ljudima, koji su mu rekli da je ona kriva, a pokušavala mu je objasniti da se može žaliti na odluku te da ne može svoj problem riješiti ovdje s njom, na što je isti ustao, mahao, vikao, te počeo prijetiti, a kako je brzo govorio uopće neke riječi ne može niti ponoviti. Međutim, govorio je kako ima određenih psihičkih problema i da se upravo zbog tih dijagnoza i ranije izvukao, kao i da je nešto slično napravio i svojoj liječnici te da je istoj bacio kompjuter sa stola, a da se ništa potom nije dogodilo jer se pred policijom izvukao zbog psihičkih problema. Optuženi je rekao, odnosno prijetio nožem u prsa, no ne zna da li je to trebalo ići direktno nju, odnosno da li je to bilo usmjereno na nju, no isto je ružno zvučalo. Vrata od ureda su bila otvorena, tako da su sve navedeno mogli čuti i drugi ljudi. Sjeća se još da je rekao da će zapamtiti tko je SE, a sve navedeno je bila jedna agresivna scena.

7.1. Na poseban upit braniteljice rekla je da je cijeli događaj od kada je optuženi ušao u ured trajao nekih deset do petnaest minuta, s time da je gospodin SE prvo sjedio, a kada se uzrujao je ustao i stajao je pored njenog stola, no nije se naginjao prema njoj niti joj se unosio u lice. Imaju zaštitarsku službu u Centru, no nije istu zvala, a zna da su na kraju došli, no to je već bilo kada je optuženi počeo vikati po hodniku. Prije inkriminiranog dana ona se s optuženim srela i razgovarala u više navrata, obzirom je isti bio stranka u postupku, a ovo nije prvi put da je s istim imala problema, obzirom ju je negdje mjesec ili dva prije predmetnog događaja telefonski nazvao te ju je vrijeđao, to jest govorio joj je ružne riječi, uslijed čega mu je poklopila slušalicu, jer ju je psovao, te mu je rekla da na ovakav način ne mogu komunicirati. Prilikom terenske provjere, koju je obavljala na adresi gospodina SE, isti je bio ljubazan, a to je ujedno i bio njezin prvi kontakt s optuženim. Imala je njegov dosje obzirom je bio stranka u postupku za koji je bila zadužena. Na poseban upit optužbe pojasnila je da kada je u uredu optuženi ustao te počeo vikati i prijetiti joj da je bio udaljen od nje manje od pola metra. U telefonskom razgovoru koji je ranije spomenula rekao joj je da je drolja i kurva, a misli da je bio fokusiran baš na nju, odnosno da je ona problem jer ga je skinula sa socijalne pomoći, dok joj je govorio da su se u Centru podružnica Maksimir svi čudili jer mu nitko prije nje nije uskratio primanje socijalne naknade. Prilikom inkriminiranog događaja osjećala se uznemireno kao i sada, s time da se tada i uplašila i to iz razloga jer se bavi strukom koja je visoko osjetljiva, a poglavito je nezgodno kada još netko onda kaže da ima psihičkih problema. U trenutku kada je optuženi bio već na izlasku, odnosno već na pola na hodniku, ono što je govorio mogle su čuti i njene kolegice AE i BE, obzirom su iste izletjele iz svojih ureda, a predmetnog dana u uredu, osim gospodina SE i nje, bila je prisutna i njena kolegica SEČ.

8. Svjedokinja SEČ, izjavila je kako je gospodin SE bio stranka njene bivše radne cimerice, ŽE, te se tako sjeća da je gospodin SE jedan dan došao i to nenajavljen i bio je dosta neugodan te je govorio oštećenoj da zašto mu je prekinula prava, s time da je radila svoj posao pa se nije previše obazirala na ono što je govorio. Međutim, sjeća se da je rekao kako je on osoba koja ima dijagnoze, da je već tako nešto radio i svojoj doktorici, te da mu upravo zbog tih dijagnoza nitko ništa ne može. Nakon nekog vremena gospodin SE se ustao te je rekao oštećenoj da će zapamtiti tko je SE, a uslijed čega su dotrčale i druge kolege do njihovih vrata, a potom je došao i zaštitar, koji je odveo gospodina SE, odnosno tada je gospodin SE otišao. Optuženi je bio neugodan, vikao je na oštećenu.

8.1. Na poseban upit braniteljice odgovorila je da ne zna da li je optuženi prije ili poslije još kontaktirao oštećenu, no zna da ju je jednom putem telefona tražio te je spominjao neke vulgarne riječi. Na poseban upit zastupnika optužbe rekla je da je oštećena tada kada je gospodin SE došao nenajavljen u ured bila uzrujana, obzirom ga nije očekivala te obzirom je isti samo ušao u ured i krenuo s time da su mu ukinuta prava, a zabrinula se upravo iz razloga jer je spomenuo da ima te dijagnoze, a kako oni rade na novčanom odjelu, odnosno koji daje financijsku pomoć te kako je ranije bilo prijetnji smrću drugim kolegama te stradanja, to su oni i upozoreni da moraju reagirati na takve stvari.

9. Tijekom dokaznog postupka pročitan je e-mail DE upućene Ministarstvu unutarnjih poslova, III policijskoj postaji, u kojem je navela kako je inkriminiranog dana optuženi došao i prijetio joj, te ju vrijeđao na način da je izgovarao psovke sa spominjanjem „mrtve majke“, „nož u prsa“, „zapamtit ćeš ti tko je SE“, kao i da ga je uzrujala, a nek zna da kad ga je uzrujala njegova doktorica, on je njen kompjuter uzeo i razbio ga, na što je doktorica pozvala policiju, ali je on dobro prošao i pušten je iz razloga što ima potvrđene dijagnoze. Na kraju je navela kako je ovaj događaj, koji nažalost nije prvi od strane optuženog prema njoj, misleći na već ranije prijavljeno vrijeđanje, u njoj izazvao osjećaj straha i uznemirenosti.

10. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz oštećene kao vjerodostojan, istinit, dosljedan i uvjerljiv obzirom je na životan i logičan način opisala kako svoj službeni odnos s optuženim vezan za utvrđivanje njegovih prava tako i dinamiku cijelog događaja čija je podloga upravo vezana uz njezin posao odlučivanja o socijalnoj pomoći optuženom. Naime, oštećena kao žrtva detaljno je odmah po događaju opisala cijeli događaj i obavijestila o istome policiju, te je objasnila kako i zašto se je prestrašila optuženog, a što je potvrdila i ispitana svjedokinja ZE, koja je bila tada u sobi s oštećenom. Oštećena je opisala kako je optuženi bio uzrujan, glasan, ljutit, kako je mahao i vikao, dok mu je ona pokušala objasniti zašto nema pravo na naknadu, kao i da se može žaliti na takvu odluku. Jednako tako objasnila je da se uplašila zbog spominjanja psihičkih problema i da se optuženi upravo zbog dijagnoza koje ima i ranije izvukao.

11. Sud je isto tako u potpunosti prihvatio iskaz svjedokinje ZE kao istinit, dosljedan i pouzdan. Naime, svjedokinja je potvrdila kako je optuženi bio dosta neugodan, da je naveo kako ima dijagnoze, te da mu zato nitko ništa ne može, kako i da će zapamtiti tko je SE, a zbog čega su i drugi dotrčali u pomoć, što ne bi učinili da situacija nije bila ozbiljna, odnosno da nije bilo potrebno urgirati. Svjedokinja je tako u cijelosti potvrdila navode oštećene, kao i da je oštećena bila uzrujana.

12. U potpunosti je prihvaćena i materijalna dokumentacija pročitana tijekom dokaznog postupka, obzirom ista nije ničim dovedena u pitanje.

13. Nasuprot tome, sud je prihvatio obranu optuženog samo u dijelu da je predmetnog dana bio ljut i nervozan jer mu je uskraćena socijalna pomoć, obzirom su navedeno potvrdile i oštećena i svjedokinja. Iako optuženi poriče izgovaranje inkriminiranih riječi s namjerom zastrašivanja oštećene, sud taj dio obrane nije prihvatio, to jest taj dio iskaza sud ne prihvaća, te ga smatra isključivo usmjerenim k otklanjanju kaznene odgovornosti iz razloga što je u suprotnosti s iskazom oštećene i SEČ, koje iskaze je sud u cijelosti prihvatio kao istinite i vjerodostojne. Optuženi negira samo počinjenje djela, no njegova isprika oštećenoj prilikom iznošenja obrane govori u prilog tome da je ipak svjestan da je učinio nešto nedopustivo i da je isto uvidio.

14. Sud je tako zaključio da se u konkretnom slučaju radi o ozbiljnoj prijetnji, to jest isto proizlazi iz riječi koje je uputio optuženi oštećenoj, i to da da će zapamtiti tko je SE. Ozbiljnost prijetnje se ocjenjuje ne samo na temelju izgovorenih riječi, već iz okolnosti i konteksta cijelog događaja. Tako izgovorene riječi uz spominjanje psihičkih problema i dijagnoza i to osobi koja odlučuje o financijskoj pomoći u svakom slučaju predstavljaju ozbiljnu prijetnju oštećenoj. Radi se o ozbiljnoj prijetnji koja je po svom karakteru i s obzirom na okolnosti objektivno prikladna da kod osobe kojoj je upućena izazove osjećaj straha, uznemirenosti i zabrinutosti, što se u konkretnom slučaju i dogodilo kod oštećene koja je u svom iskazu navela kako se osjećala uznemireno i uplašeno. Da je oštećena uslijed izgovorenih prijetnji i ponašanja optuženog osjetila strah potvrđuje i činjenica da je odmah po događaju obavijestila policiju, odnosno da je protiv optuženog podnijela kaznenu prijavu.

15. Ovaj sud je tako našao nesporno utvrđenim da su se u radnjama optuženog koji oštećenoj upućuje inkriminirane riječi stekla sva objektivna obilježja kaznenog djela prijetnje, upravo na način kako mu je to činjeničnim opisom i stavljeno na teret, zbog čega ga je ovaj sud i oglasio krivim, a optuženi je postupao s oblikom krivnje koji se naziva izravna namjera, što znači da je bio svjestan svoga djela, te da je htio radnju počinjenja istog, vršeći i želeći predmetno djelo kao takvo i kao svoje. Naime, sam optuženi je, s obzirom na svoju životnu dob i životno iskustvo, bio svjestan da riječi koje izgovara kod oštećene moraju izazvati strah, uznemirenost i zabrinutost za život i sigurnost, a radi se o riječima koje su i objektivno podobne izazvati osjećaj straha, uznemirenosti i zabrinutosti, te je upravo optuženi i postupao s namjerom da ustraši oštećenu te je isto želio učiniti. Radi se o ciljanom i namjernom ponašanju usmjerenom na zastrašivanje i uznemiravanje adresata.

16. Tijekom postupka provedeno je psihijatrijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku psihijatru prim. dr. sc. Željku Mariniću iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da je optuženi osoba čije se intelektualno funkcioniranje odvija na slabijem ispodprosječnom nivou, emocionalno je sniženog kapaciteta, pasivno-zavisnih, ali i anksioznih odlika osobnosti, a što odgovara jednostavnijoj ličnosti s dosta elemenata neurotskog. Optuženikova mogućnost shvaćanja svojih postupka, kao i vladanja svojom voljom tempore criminis, bila je smanjena, ali ne i bitno. Tijekom provođenja psihijatrijskog vještačenja kod ispitanika nije nađeno elemenata za izricanje neke od sigurnosnih mjera psihijatrijskog liječenja, dok zbog kontrole ljutnje i ponašanja ima mjesta uključivanju u psihosocijalni tretman kod Centra za socijalnu skrb, no sud se na kraju nije odlučio za uključivanje optuženog u takav tretman, imajući na umu da se radi o prvom protupravnom ponašanju optuženog te da bi na taj način ponovno morao često surađivati s državnim službama.

16.1. Ovakav nalaz i mišljenje sudskog vještaka sud u cijelosti prihvaća jer je dan jasno i koncizno, u skladu s pravilima struke i iskustva te od strane osobe nezainteresirane za ishod kaznenog postupka. Svijest o protupravnosti u vrijeme počinjenja djela nije dovedena u pitanje, a na temelju spomenutog nalaza i mišljenja sud je utvrdio da je optuženi, iako smanjeno ubrojiv, upravo svojim ponašanjem ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 1. i 3. KZ-a za koje je oglašen krivim jer se radi o prijetnji upućenoj službenoj osobi u vezi njezinog rada, kako to definira članak 87. stavak 3. KZ-a.

17. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je u odnosu na optuženog ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.

18. Posebne otegotne okolnosti sud nije pronašao, dok je olakotnim cijenio korektno držanje pred sudom, te kaznenu i prekršajnu neosuđivanost.

19. Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je uzeo u obzir i zapriječenu kaznu za kazneno djelo iz članka 139. stavak 1. i 3. KZ-a, pri čemu je posebno cijenjeno postupanje optuženog, odnosno da je isti kazneno djelo počinio s najtežim stupnjem krivnje – izravnom namjerom, koja iako je sastavni element kaznenog djela ima biti uzeta u obzir prilikom odluke suda o kazni. Isto tako uzete su u obzir i pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, odnosno odluka o gubitku socijalne naknade, što sud može razumjeti, međutim isto ga nikako ne opravdava u počinjenju djela, no ima biti cijenjeno prilikom odluke o kazni.

19.1. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, optuženog osudio na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, ali je potom optuženom izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od tri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Sud je pri tome vodio računa da je optuženi kazneno i prekršajno neosuđivana osoba u dobi od šezdeset godina, što ukazuje kako je njegov dosadašnji život bio usklađen s pozitivnopravnim propisima i općeprihvaćenim normama ponašanja, tako da se ovo djelo može smatrati incidentom u njegovom životu, slijedom čega je ocjena suda da kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, koja je dovoljna i primjerena svim okolnostima počinjenja djela nije potrebno neposredno i izvršiti, jer će već i uvjetna osuda postići svrhu kažnjavanja, zbog čega ju je i izrekao optuženom. Također će optuženom ovakvom kaznom biti omogućeno da pokaže da je shvatio ozbiljnost i nedopuštenost opisanog načina postupanja te da svoje nezadovoljstvo nepovoljnim životnim situacijama u kojima se nađe, koliko god ga iste teško pogađale, ne može rješavati ispoljavanjem nasilja. Naime, sud smatra da se i uvjetnom osudom može ostvariti svrha specijalne prevencije te utjecati i u smislu generalne prevencije na ostale, potencijalne počinitelje kaznenih djela, te da će ovakvom kaznom biti izražena društvena osuda za počinjeno djelo i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest optuženika, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja. Odlučujući o duljini roka kušnje, sud je imao na umu sve već ranije navedene okolnosti na strani optuženog, ali i okolnosti vezane uz samo djelo i njegovo počinjenje, odnosno svijest i volju optuženog da postupa protivno zakonu, neovisno o pobudama koje su na njega u tom trenutku utjecale. Stoga sud smatra da je spomenuti rok kušnje, što u konkretnom slučaju znači da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko u tom roku optuženi ne počini novo kazneno djelo, upravo primjeren i dostatan za ispunjenje svoje svrhe, a u tom roku provjeravanja pod prijetnjom izvršenja kazne istom će ostati mogućnost da pokaže da je izrečena uvjetna osuda na njega doista i utjecala u smislu specijalne prevencije te će imati priliku pokazati da nasilno postupanje nije usvojio kao uobičajeni obrazac ponašanja, već da se radilo o izoliranom nasilnom ekscesu, te će ujedno imati mogućnost opravdati ocjenu suda da i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela jer će mu se u protivnom uvjetna osuda opozvati i kazna zatvora na koju je osuđen izvršiti.

20. Iako je optuženi proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela, sud ga je temeljem zakonske odredbe članka 148. stavak 6. ZKP-a u cijelosti oslobodio dužnosti naknade troškova ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP-a, obzirom je predmetni nezaposlen bez imovine, odnosno korisnik socijalne pomoći, te je stoga ocjena suda da nije u mogućnosti podmiriti trošak postupka bez opasnosti po svoje uzdržavanje.

U Zagrebu 27. studenog 2024.

Sutkinja:

Iris Juzbašić Gabron

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. OKDO Zagreb na broj KO-DO-547/24

2. optuženom CE, [adresa]

3. braniteljici optuženog, odvjetnici Renati Plešnar

4. oštećenoj DE, [adresa] – nakon pravomoćnosti