REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207
Poslovni broj: K-130/2021-40
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Božici Barlović kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Matee Uzelac, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog OU i 2. optužene NU, zbog kaznenih djela iz članka 279. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15., 61/15, 101/17 - u daljnjem tekstu KZ/11) i dr., povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu poslovni broj KO-DO-168/21 od 28. siječnja 2021., uz izmjene od 9. srpnja 2024., nakon održane javne rasprave, u nazočnosti 1. i 2. optuženika osobno, zamjenika Općinskog kaznenog državnog odvjetnika u Zagrebu (u daljnjem tekstu OKDO Zagreb), Mirka Rimca, branitelja 1. optuženika EU, odvjetnika, branitelja 2. optužene, TU, odvjetnika te opunomoćenika oštećenika, odvjetnika ZU, dana **.**.2024. objavio je, a dana 27. studenog 2024.,
p r e s u d i o j e
I/ Na temelju članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09. – izmjene i dopune, 80/11. - izmjene i dopune, 91/12. - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12. - izmjene i dopune, 56/2013 – izmjene i dopune, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24 - u nastavku: ZKP/08.), stavlja se izvan snage kazneni nalog izdan kod ovog suda poslovni broj 24. K-130/21-2 od 11. veljače 2021.
II/ 1. optuženi OU, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin ZU i O rođene N, rođen **.**.1956. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], a boravištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, liječnik stomatolog, zaposlen u TD "Trendi Arh" d.o.o. s mjesečnom plaćom od oko 800,00 eura, oženjen, otac dvoje punoljetne djece, suvlasnik kuće na adresi prebivališta, bez čina, nije odlikovan, ne vodi se drugi kazneni postupak
i
2. optužena NU, rođena PU, OIB [osobni identifikacijski broj], kći E i PU, rođene T, rođena **.**.1972., u [adresa], sa prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, dizajnerica interijera i profesorica, zaposlena u TD "Orico" d.o.o. s mjesečnom plaćom od oko 800,00 eura, udana, majke dvoje punoljetne djece, bez imovine, ne vodi se drugi kazneni postupak
k r i v i s u
što su
1. optuženi OU:
1.) 1. veljače 2013. u Zagrebu, po odvjetničkom društvu Petričević i partneri javnom bilježniku Branku Jakiću iz Zagreba, Zelinska 3, podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave te u prilogu istog dostavio račun trgovačkog društva Trendi Arh d.o.o. broj 023-2012 od 1. listopada 2012. koji je prethodno potpisao i ovjerio službenim pečatom kao direktor istog društva, a u kojem je navedeno da je imenovano društvo CU isporučilo sedam komada vrata raznih dimenzija, od čega četvero vrata tip " Z", iako svjestan da imenovanom nije isporučena roba sukladno ponudi od 4. lipnja 2012., već su gotovo u cijelosti isporučena vrata drugog proizvođača, tipa i dimenzija,
- dakle, neistinitu poslovnu ispravu uporabio u poslovanju kao da je istinita,
1. optuženi OU i 2. optužena NU:
2.) tijekom veljače i ožujka 2017., u Zagrebu i Ičićima, nakon što su prethodno na neutvrđeni način pribavili poslovnu dokumentaciju o uvozu robe od dvaju talijanskih društava PCM DESIGN i CAPORAL 1920, i to ponudu broj 33 trgovačkog društva CAPORAL 1920, od 26. lipnja 2012. i predračun broj 21 trgovačkog društva PCM DESIGN, od 28. lipnja 2012., iako svjesni da se radi o neistinitoj dokumentaciji, jer se razlikuje od originalnih računa navedenih talijanskih društava za robu koju je uvezlo trgovačko društvo Trendi Arh d.o.o., u nakani njene daljnje uporabe, 2. optužena NU **.**.2017. u [adresa], sačinila fiktivne prijevode pribavljenih dokumenata te ih ovjerila pečatom sudskog tumača, nakon čega je 1. optuženi OU izradio neoriginalne dispozicije za uvoz broj 19/12 i 20/2017 i ovjerio ih službenim pečatom trgovačkog društva Trendi Arh d.o.o. te potom putem podnesaka odvjetničkog društva Petričević i partneri iz Zagreba, od 23. veljače i 22. ožujka 2017., navedenu neoriginalnu dokumentaciju dostavio u spis predmeta Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini, broj Povrv-13/2017,
- dakle, izradili lažne isprave s ciljem da iste uporabe kao prave
- čime je 1. optuženi OU počinio dva kaznena djela krivotvorenja i to djelom opisanim pod točkom jedan izreke presude – krivotvorenjem službene ili poslovne isprave – opisanim u članku 279. stavku 2. Kaznenog zakona/11, a kažnjivim po članku 279. stavku 1. Kaznenog zakona/11 te djelom opisanim pod točkom dva izreke presude – krivotvorenjem isprave – opisanim i kažnjivim po članku 278. stavku 1. Kaznenog zakona/11, sve u svezi članka 51. Kaznenog zakona/11, a 2. optužena NU djelom opisanim pod točkom dva izreke presude počinila kazneno djelo krivotvorenja – krivotvorenjem isprave – opisanim i kažnjivim po članku 278. stavku 1. Kaznenog zakona/11.
III/ Na temelju članka 279. stavak 1. KZ/11, 1. optuženiku OU se
u t v r đ u j e
KAZNA ZATVORA U TRAJANJU
OD 6 (ŠEST) MJESECI
IV/ Na temelju članka 278. stavak 1. KZ/11, 1. optuženiku OU se
u t v r đ u j e
KAZNA ZATVORA U TRAJANJU
OD 6 (ŠEST) MJESECI
V/ Na temelju članka 51. KZ/11, 1. optuženi OU se
o s u đ u j e
NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA
U TRAJANJU OD 10 (DESET) MJESECI
VI/ Na temelju članka 56. KZ/11, 1. optuženiku VU se
i z r i č e
UVJETNA OSUDA
kojom se određuje da izrečena jedinstvena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko 1. optuženi u roku od 3 (tri) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
VII/ Na temelju članka 278. stavak 1. KZ/11, 2. optužena NU se
o s u đ u j e
NA KAZNU ZATVORA U
TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI
VIII/ Na temelju članka 56. KZ/11, 2. optuženoj NU se
i z r i č e
UVJETNA OSUDA
kojom se određuje da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko 2. optužena u roku od 2 (dvije) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
IX/ Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09. – izmjene i dopune, 80/11. - izmjene i dopune, 91/12. - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12. - izmjene i dopune, 56/2013 – izmjene i dopune, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24 - u nastavku: ZKP/08.), oštećeni SU se s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućuje isti ostvariti u parnici.
X/ Na temelju članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08, 1. optuženi OU i 2. optužena NU su dužni naknaditi sudu troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 250,00 eura (slovima: dvjestopedeset eura), svaki, a koji trošak su dužni platiti u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. OKDO Zagreb, podiglo je uvodom citiranu optužnicu protiv 1. optuženog OU, stavljajući mu na teret da je počinio kazneno djelo iz članka 279 stavak 1. i 2. KZ/11, pobliže opisano pod točkom jedan optužnice te da je zajedno s 2. optuženom NU, počinio kazneno djelo iz članka 278. stavak 1. KZ/11, pobliže opisano pod točkom dva optužnice. Ovlašteni tužitelj je predložio da sud izda kazneni nalog, koji je izdan pod brojem K-130/2021 od 11. veljače 2021. Povodom prigovora optuženika na kazneni nalog, sud je proveo raspravu te je po donošenju presude kazneni nalog stavljen van snage. Na raspravi održanoj 9. srpnja 2024., ovlašteni tužitelj je predao u spis podnesak kojim je djelomično izmijenio činjenični opis optužnice, usklađujući ga s dokazima provedenim u postupku.
2. Pozvani na raspravi pred sudom da se očituju o osnovanosti optužnog akta, 1. i 2. optuženici su izjavili kako se ne smatraju krivim za kaznena djela stavljena im na teret izmijenjenom optužnicom.
3. U svojoj obrani koju je iznio na kraju dokaznog postupka, na raspravi održanoj 27. studenog 2024., 1. optuženi OU je izjavio da je točno, kako se navodi u optužnici, da je u vrijeme događaja bio direktor trgovačkog društva „Trendi Arh“ d.o.o. i da je oštećeni SU od trgovačkog društva dobio robu koju nije platio, a niti vratio. Iako navodi kako mu se stavlja na teret da je izrađivao račun pod točkom 1. optužnice i da ga je izdavao, ističe kako to nije točno, već je taj račun sačinila zaposlenica trgovačkog društva „Trendi Arh“ d.o.o., IU. Vezano uz isporuku ovih vrata, dodaje da je rađeno šest verzija ponude, a budući su se stalno mijenjale stavke same ponude po zahtjevu oštećenika, smatra da je onda došlo do omaške, jer prilikom pisanja otpremnice nisu usklađene stavke iz ponude i to samo u odnosu na tri stavke. Nakon što je oštećeni prigovorio po isporuci robe, isti je naveo da ono što je dogovoreno i njemu isporučeno će se navesti u jednom računu, a što je bilo nesporno, odnosno toj isporučenoj robi nije prigovarao. Dogovoreno je onda da će vrata za koja je imao prigovor, biti stavljena na drugi račun i da će on ta vrata vratiti u firmi, a taj drugi račun će se onda stornirati. Međutim oštećeni SU prema dogovoru nije vratio ova vrata čiju isporuku je reklamirao, a također ih nije niti platio i to niti nakon što je donesena drugostupanjska sudska odluka, odnosno nije platio niti prvi račun, a tek kada mu je odvjetnik AU zaprijetio ovrhom je onda platio prvi račun, koji nije bio niti sporan, pri čemu je za taj prvi račun dao avans. Međutim, drugi račun nisu mogli stornirati, budući oštećeni nije vratio robu. Zaposlenica IU je u firmi pisala račune i otpremnice i on je tek nakon tri godine vidio da postoje razlike između računa izdanog oštećeniku i otpremnice, kada je već počeo sudski postupak. Navodi da je to njegov potpis na računu, ovjeren od strane zaposlenice IU. Naime, nije mogao kontrolirati sve račune koji su se u firmi izdavali, jer je imao povjerenja u zaposlenicu i bez provjere je potpisivao račune. Navodi da roba koja je bila isporučena oštećeniku je bila jednake kvalitete i cijene, kao i ona roba koja je bila navedena u računu. Kada je oštećeni rekao da mu ne odgovaraju isporučena vrata prema boji, kvaliteti i veličini, njegov odvjetnik i on su mu predložili, osim vraćanja i građevinsko vještačenje tih vrata, međutim oštećeni je rekao da ne zna gdje se ta vrata nalaze. Nakon toga je optuženom njegov odvjetnik, AU, predložio da zatraži procjenu komercijalne vrijednosti vrata od proizvođača iz Italije, kako bi dokazali koja je bila komercijalna vrijednost vrata. Stoga je od proizvođača tražio u Italiji dokumentaciju za ta vrata i talijanska tvornica je izdala dokument sa procjenom komercijalne vrijednosti vrata. Tu je bila istaknuta cijena u eurima, a budući je 2013. Republika Hrvatska ušla u Europsku uniju te je tada uveden euro broj, a koji se onda po automatizmu pojavio u dokumentaciji. 2. optužena je onda svu dokumentaciju prevela, pri čemu je ona upravo prevela ono što je u njoj pisalo. Također dodaje još da nije niti izrađivao račune u firmi, niti iz izdavao, a niti ih kontrolirao te je imao namjeru rekonstruirati dokumentaciju vezanu uz predmetna vrata, u namjeri da ih oštećeni na kraju i plati, međutim oštećeni je rekao da je on dao napraviti druga vrata i to otprilike za istu cijenu. Tijekom postupka, odvjetnik AU je rekao da odustane od svih potraživanja prema oštećeniku, jer ću u suprotnom dobiti kaznenu prijavu, a smatra zapravo da ga je oštetio oštećeni, jer je neosnovano optužen. U nastavku iznošenja obrane, 1. optuženi je naveo da će odgovarati samo na pitanja svog branitelja i branitelja 2. optužene. Na poseban upit branitelja kada je prvi put saznao da postoji neki nesklad između predmetnog računa i otpremnice, navodi da je to saznao 2020., kada je započeo kazneni postupak protiv njega, međutim, prije toga je 10-ak godina vođen građanski postupak i nitko to tijekom tog postupka nije primijetio. Na poseban upit branitelja je li on ikada dao nalog 2. optuženoj da sačini neku ispravu sa neistinitim podatkom, navodi da to nije napravio, niti ne zna zašto bi to radio i na taj način sebe teretio.
4. U svojoj obrani koju je dala na kraju dokaznog postupka na raspravi održanoj 27. studenog 2024., 2. optužena NU je izjavila da je bila zaposlena u trgovačkom društvu Trendi Arh d.o.o., kao administrator i da je netočno ono što se navodi u predmetnoj izmijenjenoj optužnici, da bi se u konkretnom slučaju radilo o nekoj neistinitoj dokumentaciji, a da bi ona onda na temelju te dokumentacije sačinila nekakav fiktivni prijevod, koji bi onda ovjerila svojim pečatom sudskog tumača, kako je se to tereti. Naime, kao sudski tumač prevodi ono što dobije, odnosno, dokumentaciju koju dobije i nije dužna provjeravati njezin sadržaj, niti istraživati istinitost te dokumentacije, a niti je to činila. Naime, jedina je u trgovačkom društvu „Trendi Arh“ d.o.o. govorila talijanski jezik i bila je zamoljena da kontaktira sa talijanskim poslovnim partnerom firme, a kako bi im oni dostavili dokumentaciju koja je firmi bila potrebna te je po dostavi te dokumentacije od talijanskog partnera istu i prevela na hrvatski jezik. Nije imala nikakvih saznanja o bilo kakvim postupcima sa oštećenikom CU, odnosno, saznala je samo kada se počeo voditi sudski postupak, odnosno, znala je da je on samo u tijeku, a nije znala nikakve druge detalje. Također ističe kako nije ništa krivo prevela, a niti imala nikakvih saznanja da bi bila dostavljena neispravna dokumentacija. Navela je da će odgovarati samo na pitanja svog branitelja i branitelja 1. optuženika.
5. Tijekom dokaznog postupka sud je uz suglasnost stranaka izvršio uvid u preslike računa trg. društva Trendi Arh d.o.o. br. 023-2012. od 01. listopada 2012. (na listu 7 spisa), ponude – predračuni trg. društva Trendi Arh d.o.o. br. 12-022 od 04. lipnja i 09. listopada 2012. (na listovima 8-17 spisa), preslike prijedloga za ovrhu ovrhovoditelja Trendi Arh d.o.o. od 31. siječnja 2013. (na listu 18 spisa), preslike otpremnice trg. društva Trendi Arh d.o.o. br. 044-12 od 21. rujna 2012. (na listu 19 spisa). Pročitan je dopis SU od 15. listopada i 23. studenog 2012. (na listovima 20-21 spisa), zapisnik o održanoj raspravi kod Općinskog suda u Virovitici br. Povrv-13/2017 od 05. travnja 2017. (na listovima 22-27 spisa), podnesak tužitelja trg. društva Trendi Arh d.o.o. od 23. veljače 2017. (na listu 28 spisa). Izvršen je uvid u preslike ponude br. 33 tvrtke Caporal 1920 od 26. lipnja 2012. (na listu 34 spisa). Pročitan je ovjereni prijevod s talijanskog jezika stalnog sudskog tumača za talijanski jezik NU od 16. veljače 2017. (na listovima 35-36 te na listovima 39-40 spisa). Izvršen je uvid u preslike predračuna br. 21 tvrtke PCM Design s.r.l. od 28. lipnja 2012. (na listu 38 spisa). Pročitan je podnesak tužitelja trg. društva Trendi Arh d.o.o. od 22. ožujka 2017. (na listovima 42-43 spisa). Izvršen je uvid u dispozicije za uvoz broj 19/12 i 20/2017 (na listovima 44-45 spisa), e-mail korespondenciju trg. društva Trendi Arh d.o.o. (na listovima 46-50 spisa). Pročitan je dopis Porezne uprave od 21. svibnja 2013. (na listovima 51-53 spisa). Izvršen je uvid u preslike dopisa SU od 19. studenog 2012. (na listu 112 spisa), jedinstvene carinske deklaracije br. 26 od 06. kolovoza 2012., s prilozima (na listovima 155-163 spisa), račun br. 23 tvrtke PCM DESIGN s.r.l. od 06. kolovoza 2012. (na listu 159 spisa), jedinstvene carinske deklaracije br. 27 od 06. rujna 2012., s prilozima (na listovima 164-174 spisa), račun br. 492 tvrtke CAPORAL 1920 od 06. rujna 2012. (na listu 169 spisa). Pročitane su presuda i rješenje Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1550/2017-2 od 10. listopada 2019. (na listovima 394-401 spisa), presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini poslovni broj Povrv- 13/2017-38 od 30. lipnja 2017. (na listovima 402-410 spisa) te rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-3948/2020-2 od 19. svibnja 2021. (na listovima 411-413 spisa).
6. Na temelju članka 421. stavak 1. točka 3. ZKP/08, kao neprikladan je odbijen dokazni prijedlog branitelja 2. optužene da se u postupku ne čitaju ovjereni prijevodi sa talijanskog i engleskog jezika, a koji su navedeni pod točkama 1.5, 16. i 22. optužnice, budući je sud smatrao da se ne radi o dokazima koji bi bili pribavljeni na nedopušteni način i koji bi zbog toga predstavljali dokaze koje sud ne bi trebao usvojiti, slijedom čega je sud po službenoj dužnosti pročitao ovjereni prijevod s talijanskog jezika stalnog sudskog tumača za talijanski jezik Eilane Uzelac Modrić od 28. ožujka 2017. (na listovima 54-61 spisa), ovjereni prijevod s engleskog jezika stalnog sudskog tumača za engleski jezik Ive Špoljar Šarić od 29. ožujka 2017. (na listovima 62-67 spisa), ovjereni prijevod s engleskog jezika stalnog sudskog tumača za engleski Vesne Cigan od 31. ožujka 2017. (na listovima 177-180 spisa). Uz suglasnost stranaka pročitani su zapisnici o ispitivanju oštećenika SU od 2. prosinca 2020. (na listovima 292-295 spisa) i od 17. listopada 2022. (na listu 365 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka ŽU od 7. siječnja 2021. (na listovima 299-301 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedokinje IU od 17. listopada 2022. (na listu 366 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka AU od 12. veljače 2024. (na listu 379 spisa) te zapisnik o ispitivanju svjedoka FU od 09. srpnja 2024. (na listovima 417-418 spisa). Pročitan je izvadak iz kaznene evidencije za 1. optuženika OU (na listovima 374- 375 spisa) i za 2. optuženu NU (na listovima 376-377 spisa).
7. Ocjenjujući sve provedene dokaze, kako svakog pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti te ih dovodeći u vezu s obranama 1. i 2. optuženika, sud je nedvojbeno utvrdio da su 1. i 2. optuženici počinili kaznena djela za koja ih se tereti izmijenjenom optužnicom.
U odnosu na točku jedan izreke presude:
8. U ovom postupku nije bilo sporno da je u inkriminirano vrijeme 1. optuženi OU obnašao dužnost direktora trgovačkog društva Trendi Arh d.o.o., koje je oštećenom CU ispostavilo račun broj 023-2012 od 1. listopada 2012., potpisan po 1. optuženiku, a u kojem je navedeno da je imenovano društvo CU isporučilo sedam komada vrata raznih dimenzija, iako to nije odgovaralo ponudi od 4. lipnja 2012. već su isporučena vrata drugog proizvođača, tipa i dimenzija. Navedene okolnosti proizlaze kako iz iskaza oštećenika tako i obrane 1. optuženika. U svojoj obrani 1. optuženi međutim osporava da bi on ovjerio službenim pečatom sporni račun, ističući da ga je ovjerila zaposlenica društva GU, koja je račun i sačinila, pri čemu je došlo do omaške, jer prilikom pisanja otpremnice nisu usklađene stavke iz ponude i to samo u odnosu na tri stavke a tek nakon tri godine je on vidio da postoje razlike između računa izdanog oštećeniku i otpremnice.
9. Oštećeni SU, ispitan pred policijskim istražiteljem 2. prosinca 2020., izjavio je da se s OU dogovarao o robi koju su trebali uzeti te im je on u konačnici predao ponudu – predračun broj 12-022 od 4. lipnja 2012., a prema kojoj ponudi je između ostalog naručeno ukupno 7 vrata proizvođača "Pietrelli", tip vrata Demetra. Negdje u mjesecu rujnu 2012. OU ga je osobno obavijestio da je roba dostavljena u skladište u [adresa], slijedom čega je nakon nekoliko dana organizirao prijevoz iste te robu prevezao na otok Brač bez da ju je pregledao, a što je i naznačeno na otpremnici broj 044-12 od 21. rujna 2012. Međutim, početkom listopada 2012. kada su htjeli montirati preuzeta vrata, otvaranjem paketa su utvrdili da se ne radi o vratima koja su naručili, već se radi o vratima drugog proizvođača, dimenzija i boja. O tome je obavijestio OU putem telefona te su dogovorili sastanak u Zagrebu, a na kojem je isti rekao da je svjestan pogreške te je pristao iz ponude izbaciti sporna vrata, slijedom čega mu je poslao novu ponudu od 9. listopada 2012., koja ne sadrži sporna vrata. Nakon tog sastanka OU je poslao dopis od 15. listopada 2012., u kojem je konstatirao što su prethodno dogovorili, kao i na e- mail „ [adresa elektroničke pošte]“, preko kojeg su cijelo vrijeme komunicirali. Međutim, u daljnjem periodu OU mu se nije javljao, iako mu je poslao još jedan dopis i e-mail u kojima ga je pozvao na preuzimanje vrata, da bi 11. ožujka 2013. zaprimio prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja TD "Trendi Arh", a u prilogu kojeg se nalazio sporni račun broj 023-2012 od 1. listopada 2012., vezano za kupnju vrata koja su bila naručena ali koja mu nikada nisu bila isporučena, a koji račun mu nikada nije bio uručen.
10. Ispitan na raspravi održanoj 17. listopada 2022., oštećeni SU ja naveo da su on i njegova supruga 2012. godine krenuli renovirati kuću na otoku Braču i osim drugog građevinskog materijala od TD "Trendi Arh" d.o.o., su naručili i vrata koja su im isporučena na otok Brač, međutim, kada su ih raspakirali, uočili su da to nisu vrata koja su naručili. O tome je odmah obavijestio 1. optuženika i s njim se sastao u Zagrebu, u „Galerija Importane centru“ i on je ta vrata maknuo iz ponude. Ta vrata mu nije vratio i ne zna gdje su ona završila. Naime, pismena nova ponuda je bila umanjena za ta vrata, a 6 mjeseci kasnije je 1. optuženi protiv njega pokrenuo ovršni postupak gdje se u tom postupku pojavio račun za ta vrata, koji račun je tada prvi puta vidio i koji se odnosio na vrata koja mu nikada nisu isporučena. Stoga je pokrenuo parnični postupak u kojem je osporavao taj račun, međutim taj postupak nije riješen u njegovu korist a pred kraj samog parničnog postupka je 1. optuženi uložio u spis račun od svog dobavljača i prijevod na talijanski jezik, kao i neke carinske dokumente, za koje smatra da su bili neistiniti i krivotvoreni, a što je prijavio na Državno odvjetništvo. Utvrdio je da se radi o krivotvorenoj dokumentaciji i računu, obzirom da je vršio usporedbe sa originalnom dokumentacijom i uočio da je dio teksta bio na talijanskom a dio na hrvatskom jeziku, a također mu je bio sumnjiv i logo te tvrtke. Također je zatražio od svog prijatelja da od te firme koja isporučuje vrata, zatraži ponudu, što je onda i dobio i vidio da je cijena tih vrata bila upola manja od one koju mu je pokazao 1. optuženi. Njemu je 1. optuženi ponudio 6-7 vrata, a postojala su 2 računa i to na jednom računu su bila jedna vrata, a na drugom računu su bila sva ostala vrata. Navodi da su obadva računa bila sporna i da je te račune 1. optuženi uložio u ovaj parnični spis kao račune koje je dobio od dobavljača ovih vrata. Na poseban upit branitelja 1. optuženika je li mu osim vrata isporučen i drugi građevinski materijali od strane TD "Trendi Arh", oštećenik navodi da su mu isporučene pločice i kamin te je ovaj sporni račun sadržavao i cijenu keramičkih pločica, koje nije platio. Vezano uz isporučenih sedam vrata, navodi da je to platio i to na kraju sudskog postupka na račun odvjetničkog društva po nalogu suda, odnosno također je i pločice tako platio. Što se tiče isporučenih vrata, ona su ostala na otoku Braču i to u skladištu jednog lokalnog građevinara te ne zna što je s njima bilo jer je rekao 1. optuženom da radi s njima što hoće i točno je da ta vrata nije vratio TD "Trendi Arh" d.o.o. Vrata koja su im isporučena nisu odgovarala niti po dimenzijama, boji, tipu vrata i okovima, u odnosu na ona vrata koja su naručili, pri čemu je on davao TD "Trendi Arh" d.o.o. podatke o dimenziji vrata, dodajući da su naručili bijelu boju, a došla su vrata žućkaste boje. Ne može se sjetiti od kojeg proizvođača su došla ova vrata, odnosno zna da je proizvođač trebao biti iz Italije što ima zapisano u dokumentaciji. Na poseban upit branitelja 1. optuženika je li u ovršnom postupku pokušao komunicirati sa 1. optuženikom, osobno ili putem svog opunomoćenika, navodi da misli da nije te na upit je li putem opunomoćenika predložio 1. optuženiku da, ako odustane od svog novčanog zahtjeva prema njemu, neće podnijeti kaznenu prijavu, navodi da se ne može o tome očitovati, a da to može reći njegov opunomoćenik. Navodi da je prošlo možda par dana, dakle, vrlo kratko razdoblje od kada ga je 1. optuženi obavijestio da su pristigla vrata, do kada ih je preuzeo. Što se tiče sastanka s 1. optuženikom u Importane Galeriji, navodi da zna da su bili njih dvojica, a ne zna je li bila prisutna i 2. optužena. 1. optuženi je bio svjestan da nisu isporučena vrata koja je naručio pa ih je zbog toga izostavio iz ponude, a nije mu rekao će mu naknadno isporučiti račun za ta vrata. Dobio je posebno račun za isporučena vrata, a posebno račun za isporučene pločice. U vezi predmetnog je komunicirao samo sa 1. optuženikom, pri čemu mu je slao preporučena pisma sa povratnicom na adresu [adresa] u [adresa], međutim ista su mu se vratila, a također je slao dopise i putem e-maila, na koji način je inače komunicirao sa 1. optuženikom, međutim također mu se ništa povratno nije vratilo. Na poseban upit ZODO Zagreb je li bio dogovor da sa otoka Brača vrati ova vrata, navodi da nije već je on rekao 1. optuženiku gdje se ona nalaze i da ih od tamo preuzme jer mu nisu trebala. Na poseban upit branitelja 1. optuženika, kakav je on imao dogovor sa 1. optuženikom iz Importane Galerije, navodi da se s njim dogovorio da on preuzme ova vrata koja mu nisu odgovarala i da ih izostavi iz ponude predračuna. Na poseban upit branitelja 1. optuženika gdje su točno bila ta vrata, navodi da ih je spremio u skladište tog građevinara kojeg je spomenuo, a što je udaljeno oko 600 metara od kuće te je onda 1. optuženi trebao javiti da će doći po njih. Navodi da se ne sjeća je li kaznenu prijavu protiv 1. optuženika podnio prije ili nakon što je izgubio ovaj parnični spor. Prijevod dokumentacije koja je bila na talijanskom jeziku, a vezano za ta vrata osobno je zatražio od prevoditelja po svom trošku, pri čemu je već u dokumentaciji vidio razliku njihovih dimenzija na originalnom računu i na ovom za kojeg je sumnjao da je krivotvoren, a budući se radilo o arapskim brojevima koji su bili navedeni.
11. Iz iskaza svjedoka AU, danog pred sudom, 12. veljače 2024., proizlazi da isti navodi da je točno da je njegovo odvjetničko društvo zastupalo trgovačko društvo „Trendi ARH“ d.o.o. i radili su kao ovrhovoditelji u desetak predmeta za to trgovačko društvo. Oštećenom CU su bila isporučena od strane „Trendi ARH“ d.o.o., naručena vrata, međutim navodi da je došlo do problema budući je to društvo naručilo vrata prije izvođenja građevinskih radova, pa su ista bila dulje dimenzije, međutim vrata koja su isporučena, CU nije vratio „Trendi Arh“ d.o.o. Navodi da je pokušao sa ĐU u vezi toga postići neku nagodbu a što se tiče dokumentacije dvaju talijanskih društava, to je radio netko od odvjetnika međutim ne zna tko, osim što je odvjetničko društvo primilo tu dokumentaciju i na temelju te primljene dokumentacije je onda ona dostavljena sudu. Predmetna vrata su bila uvezena i djelomično plaćena, a kako nisu bila plaćena u cijelosti, slali su opomenu, a nakon toga su krenuli i u ovrhu. Na poseban upit je li SU osporavao isporuku predmetnih vrata koja su mu isporučena, navodi da nije, već je on priznao da su mu vrata isporučena. Na upit zašto je potrebno dostavljati sudu dokumentaciju talijanskih društava, navodi da se ne sjeća i to dostavljanje dokumentacije nije imalo nikakve veze sa donošenjem konačne odluke na sudu, na kojem je donesena odluka da je SU dužan platiti „Trendi ARH-u“ d.o.o., a u tom sudskom postupku je u ime odvjetničkog društva dolazio odvjetnički vježbenik FU. On je komunicirao sa osobama iz Trendi ARH d.o.o., a pisao je netko iz ureda. Na upit je li bilo što sumnjivo uočio kada je dostavljena dokumentacija talijanskih društava, navodi da nije, jer je roba bila uvezena i isporučena. Na poseban upit branitelja je li komunicirao sa 2. optuženom NU, navodi da je i to rijetko, potvrđujući da mu je SU u više navrata prijetio da će podnijeti kaznenu prijavu. Na poseban upit ZOKDO Zagreb s kime je ostvarivao komunikaciju u ime Trendi ARH d.o.o., navodi da je komunicirao sa 1. optuženikom.
12. Svjedokinja GU, ispitana 17. listopada 2022., izjavila je da je bila zaposlena u TDF "Trendi Arh", do početka 12. -og mjeseca 2012., u svojstvu stručne suradnice. Oštećeni SU je dolazio u njihov ured u Zagrebu u više navrata, na adresu u [adresa] i sjeća se da su se više puta mijenjale ponude, kao i dimenzije vezane uz narudžbu vrata koja je isti naručivao. Bila je obaviještena od skladištara iz skladišta u [adresa] da je oštećeni SU osobno došao u skladište i da je imao namjeru odvesti i materijal, kao i vrata, iako je platio avans a ne cjelokupnu cijenu za taj materijal. O tome je obavijestila 1. optuženika, koji je odobrio da ona odobri skladištarima preuzimanje tog materijala,
1 0
kao i vrata od strane oštećenika. Nakon toga joj je poznato da je trebalo vratiti ta vrata koja su isporučena oštećeniku i u odnosu na njih stornirati račune, a budući da je račun bio ispostavljen u odnosu na cjelokupni materijal i predmetna vrata, a radilo se o više komada vrata. Dio računa u odnosu na ta neodgovarajuća vrata je storniran a poznato joj je iz razgovora sa 1. optuženikom da oštećeni nije platio ta vrata, a ne zna što je bilo sa plaćanjem drugog materijala, a obzirom da je otišla iz te tvrtke krajem 2012. godine. Poznato joj je da su vrata bila naručena iz Italije, a ne zna od kojeg trgovačkog društva, pri čemu su ista bila plaćena od strane TD "Trendi Arh" po ispostavljenom predračunu, a budući se materijal nije mogao uvesti ukoliko prethodno nije bio plaćen. Dok je bila zaposlena, poznato joj je da oštećeni nije platio ta vrata koja su mu isporučena. Što se tiče računa, ona je sastavljala račun za materijal i vrata a 1. optuženi ga je samo potpisivao. Na poseban upit branitelja 1. optuženika navodi da se ne sjeća da bi se na tom računu bilo što ispravljalo naknadno, a također joj nije poznato ništa o sudskom postupku koji se u vezi toga vodio. Dokumentacija koja prati isporuku robe od prodavatelja do kupca je ponuda, otpremnica i račun. Izjavila je da je i nakon odlaska iz firme ostala u dobrim odnosima sa 1. optuženikom, sa kojim se i vidjela 2020. godine i koji joj je rekao da se razbolio i da je protiv njega pokrenut sudski postupak. Poznato joj je da se ponuda za materijal oštećeniku mijenjala 6 puta, kao i da su se razlikovali ponuda i ispostavljeni račun. Naime ona je pregledala dokumentaciju naknadno i uočila da su se razlikovali račun i otpremnica. Ona je sastavljala račun na način da je podatke o tim vratima prepisala iz ponude pa stoga račun nije sadržavao podatke iz otpremnice a što je vidjela kada joj je 1. optuženi pokazao tu dokumentaciju 2020. godine. Na poseban upit suca zbog čega su onda u otpremnici navedeni drugi podaci, a ne oni iz računa i ponude, navodi da ne zna zašto je to tako. Na poseban upit branitelja 2. optužene izjavila je da je u otpremnici bilo navedeno koja je stvarno roba isporučena kupcu, a to nije bilo navedeno u računu, iako je ono što je navedeno u otpremnici trebalo biti navedeno u računu. Iskazala je da je sačinjavala račune na tjednoj bazi, koje je potpisivao 1. optuženi, a na upit koliko je bilo dokumenata koje je sastavljala i koje je 1. optuženi trebao potpisati, navodi da je to ovisilo o pojedinom tjednu i poslu u tjednu, a bilo ih je desetak tjedno. Nije bila praksa da bi 1. optuženi bilo što mijenjao što bi ona sačinila, osim što je znao jedino ispravljati ponudu, a ne račune. Upitana što je radila 2. optužena, navodi da je obično prevodila nešto sa talijanskog jezika, a nije radila ništa vezano uz kupce. Kada se oštećeni našao sa 1. optuženikom, isti su se dogovorili da će oštećeni platiti materijal, a za vrata da će se napraviti drugi račun. Ona je sačinila po nalogu 1. optuženika drugi račun za predmetna vrata, koja je trebalo vratiti i na pitanje je li tada imala u vidu otpremnicu, navodi da je vjerojatno imala, ali je nije prepisala u žurbi. Naknadno joj je 1. optuženi pokazao da postoji razlika između računa i otpremnice. Ne zna da li je bio dogovor sa oštećenikom da napravi poseban račun za ova vrata koja nisu odgovarala i nije u vezi toga razgovarala sa oštećenikom. Što se tiče tog drugog računa, navodi da misli da je on oštećeniku poslan putem e-maila te ne zna da li je on to zaprimio.
13. Svjedok FU, u vrijeme događaja navodi da je bio zaposlen u odvjetničkom društvu Petričević, kao odvjetnički vježbenik te se sjeća da je odvjetničko društvo radilo pravne usluge za trgovačko društvo Trendi Arh d.o.o. Što se tiče odnosa sa oštećenim ĐU, sjeća se da tom trgovačkom društvu nije bila plaćena neka isporučena roba te je stoga odvjetničko društvo koje je zastupalo Trendi Arh d.o.o. pokrenulo ovrhu nad oštećenikom. On je na tom predmetu radio neko kraće vrijeme i išao je na sudska ročišta u vezi tog predmeta i
1 1
pisao podneske. Na poseban upit branitelja 1. optuženika je li mu poznato da je SU tada tuženik u tom sporu na Općinskom sudu u Virovitici, Stalna služba Slatina, osporavao primitak robe od trgovačkog društva Trendi Arh d.o,o, navodi da misli da je, međutim ne sjeća se detalja. Upitan je li zna kako je završio postupak na tom sudu, navodi da se samo sjeća da se pisala žalba na sudsku odluku, a drugo ne zna, odnosno, to može znati odvjetnik AU, jer on dalje nije preuzeo spis. Na poseban upit branitelja 2. optužene da je li sa nekim iz trgovačkog društva Trendi Arh d.o.o. komunicirao, navodi da je komunicirao sa direktorom OU, međutim pretežito je komunicirao odvjetnik AU. Na upit branitelja 1. optuženika je li komunicirao možda sa oštećenikom ĐU i je li mu on govorio da će podnijeti kaznenu prijavu, navodi da uopće sa njim nije komunicirao. Može samo reći da mu je kolega AU rekao da ga je netko kontaktirao spominjući kaznenu prijavu.
14. Svjedok ŽU ispitan 7. siječnja 2021., iskazivao je da je bio zaposlenik TD „FER“ d.o.o. koje je pružalo usluge carinskog posredovanja, prikupljanja i sačinjavanje dokumentacije za carinjenje uvozne i izvozne robe. Naveo je da se ne sjeća uvoza robe od strane TD „Trendi Arh“ d.o.o. iz Italije, od društava PCM DESIGN“ i „CAPORAL 1920“, kao niti oštećenika te 1. i 2. optuženika. Nakon što su mu predočenje dispozicije za uvoz robe brojeva 20/2017 i 19/12, svjedok je naveo da ih sigurno nije izdalo TD “FER“ d.o.o. i da mu nije poznato tko ih je izdao. Naveo je da su njihove dispozicije za uvoz pisane u drugačijem obliku dokumenta i da nikada nisu carinili robu u Zagrebu kako je navedeno u tim dispozicijama.
15. Sud nalazi da osim što u ovom postupku nije bilo sporno da je 1. optuženi OU obnašao dužnost direktora TD „Trendi Arh“ d.o.o. u inkriminirano vrijeme, da je i po odvjetničkom društvu „Petričević i partneri“, javnom bilježniku Branku Jakiću 1. veljače 2013., podnesen prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja TD „Trendi Arh“ d.o.o., protiv ovršenika SU, na temelju vjerodostojne isprave, a u prilogu kojeg je dostavljen račun trgovačkog društva „Trendi Arh“ d.o.o., broj 023-2012 od 1. listopada 2012., na iznos od 47.795,63 kune. Uvidom u presliku računa proizlazi da se u istom navodi kako je TD „Trendi Arh“ d.o.o. CU isporučilo sedam komada vrata raznih dimenzija, od čega četvero vrata tip "Demetra". Navedene okolnosti proizlaze kako iz dokumentacije u spisu tako i iskaza oštećenika SU te obrane 1. optuženog OU. Iz preslike ponude – predračuna broj 12-022, od 4. lipnja 2012. (prileži na listovima 8 do 12 spisa), vidljivo je da je između ostalog naručeno ukupno sedam vrata proizvođača " P", od kojih četiri tip vrata „Demetra“ u vrijednosti od 47.795,63 kune.
16. Iz iskaza oštećenika SU proizlazi da se predmetni račun broj 023-2012 od 1. listopada 2012., odnosio na vrata koje je naručio ali koja mu nikada nisu isporučena od trgovačkog društva „Trendi Arh“ d.o.o. Uvidom u presliku računa na listu sedam spisa, proizlazi da se radi o računu broj 023-2012 od 1. listopada 2012., za ukupno sedam vrata proizvođača "Pietrelli", od kojih su četiri tip vrata „Demetra“, sveukupne cijene od 47.795,63 kune, a što odgovara podacima iz ponude-predračuna broj 12-022 od 4. lipnja 2012. (na listovima 8 do 12 spisa). Oštećeni je naime iskazivao kako je naručio vrata proizvođača „Pietrelli“ te je iz skladišta preuzeo neraspakiranu robu da bi zatim po dolasku do kuće uočio da se ne radi o vratima koje je naručio već o vratima drugog proizvođača, dimenzija i boja. Spisu prileži otpremnica broj 044-12 od 21. rujna 2012. (list 19 spisa), iz koje je
1 2
vidljivo da je kupac preuzeo robu sa skladišta u [adresa] bez da je istu pregledao jer je bila zapakirana, a nesporno proizlazi da se na predmetnoj otpremnici navode vrata sasvim drugog proizvođača, tipa, modela i dimenzija. Da je nakon reklamacije vrata od strane oštećenika i obavještavanja 1. optuženika o navedenom, isti iz ponude izbacio sporna vrata, kako je to u svom iskazu naveo oštećeni, proizlazi iz činjenice da je 1. optuženi poslao oštećeniku novu ponudu od 9. listopada 2012., koja ne sadrži naznaku spornih vrata (prileži na listovima 13 do 17 spisa). Uvidom u presliku dopisa od 15. listopada 2012. (na listu 20 spisa), vidljivo je da se oštećeni poziva na prethodni dogovor s 1. optuženikom i istog obavještava gdje može preuzeti neodgovarajuća vrata koja je preuzeo oštećeni, kao i dopisom od 23. studenog 2012. (list 21 spisa), iz kojeg proizlazi da je postojao dogovor od 10. listopada 2012., da 1. optuženi preuzme pogrešno isporučena vrata.
17. Slijedom navedenog i povezujući iskaz oštećenika s materijalnom dokumentacijom u spisu, po ovom sudu proizlazi nedvojbeno utvrđenim da oštećeniku CU od strane trgovačkog društva „Trendi Arh“ d.o.o., nije isporučena roba sukladno ponudi od 4. lipnja 2012., već da su mu prema otpremnici broj 044-12 od 21. rujna 2012., isporučena vrata drugog proizvođača, tipa i dimenzija nakon čega je oštećeniku izdana izmijenjena ponuda-predračun od 9. listopada 2012., iz koje su izbačena sporna vrata. Također iz dopisa koje je oštećenik dostavljao trgovačkom društvu „Trendi Arh“ d.o.o., proizlazi da je oštećenik pozivao na preuzimanje pogrešno isporučenih vrata, pozivajući se na dogovor s 1. optuženikom.
18. Proizlazi stoga nesporno utvrđenim da je 1. optuženi OU kao direktor trgovačkog društva Trendi Arh d.o.o., putem odvjetničkog društva Petričević i partneri podnio javnom bilježniku Branku Jakiću prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave te u prilogu istog dostavio račun trgovačkog društva Trendi Arh d.o.o. broj 023-2012 od 1. listopada 2012., znajući da je u računu neistinito bilo navedeno da je imenovano društvo CU isporučilo sedam komada vrata raznih dimenzija sukladno ponudi od 4. lipnja 2012., iako su mu isporučena vrata drugog proizvođača, tipa i dimenzija. Obranu 1. optuženika koji osporava da bi vidio tek nakon tri godine da postoje razlike između računa izdanog oštećeniku i otpremnice te da nije gledao račun koji je potpisivao a koji je sačinila njegova zaposlenica, sud nije prihvatio vjerodostojnom niti uvjerljivom. Naime 1. optuženi je u svojoj obrani potvrdio da je oštećeni prigovorio po isporuci robe da mu nisu isporučena vrata koja je naručio, pa se s oštećenikom i našao nakon što je on isporuku reklamirao, kada se s njim i dogovorio da se stornira račun za isporučena neodgovarajuća vrata. Stoga proizlazi da je 1. optuženi bio svjestan da je dogovorio povrat neodgovarajućih vrata i da oštećeniku ne može za njih izdati račun, kao i da je oštećeniku izdana izmijenjena ponuda-predračun od 9. listopada 2012., iz koje su izbačena sporna vrata. Okolnost da oštećeni nije vratio isporučena neodgovarajuća vrata ne može se pripisati u njegovu krivnju, budući da iz dopisa koje je oštećeni upućivao 1. optuženiku, proizlazi da ga je pozivao na preuzimanje pogrešno isporučenih vrata, a sukladno dogovoru s 1. optuženikom prilikom susreta u Importane Galeriji. Stoga okolnost da je 1. optuženi unatoč tome podnio javnom bilježniku u ime trgovačkog društva Trendi Arh d.o.o., prijedlog za ovrhu, prilažući račun za robu koja oštećeniku uopće nije isporučena, upućuje na zaključak da je isti bio svjestan da se radi o računu s neistinitim podacima a za koji ne osporava da ga je osobno potpisao. Sud pri tome nije prihvatio obranu 1. optuženika koji je tvrdio da je
1 3
bez provjere potpisivao račune pa tako i ovaj sporni, za koji navodi da ga je sačinila svjedokinja IU, kojoj se desila omaška. Naime 1. optuženi je znao da su oštećeniku isporučena neodgovarajuća vrata kao i da mu je izdana izmijenjena ponuda-predračun te dogovoreno storniranje računa, no unatoč tome je pokrenuo sudski postupak protiv oštećenika. Stoga sud zaključuje u ovom postupku da je 1. optuženi svjesno potpisao i ovjerio službenim pečatom društva kojeg je bio ovlaštena osoba sporni račun, koji je sadržavao neistinite podatke, a kako bi se isti uporabio kao istinita i vjerodostojna isprava.
19. Sud je prihvatio iskaze ispitanih svjedoka AU i GU u dijelu u kojem su isti iskazivali o načinu svog postupanja vezano uz počinjenje kaznenog djela optuženika, pri čemu je nesporno da je odvjetničko društvo primilo sporni račun i dokumentaciju od „Trendi Arh“ d.o.o. i na temelju te primljene dokumentacije je onda ona dostavljena sudu u postupku ovrhe. Nije međutim prihvaćen vjerodostojnim navod svjedoka AU da bi oštećeni priznao da su mu vrata za koja je dobio račun isporučena jer to ne samo da je suprotno onome što je oštećeni iskazivao već je to suprotno i sadržaju poruka koje oštećeni dostavljao Trendi Arh“ d.o.o. Nastavno i navod imenovanog svjedoka kako dostavljanje dokumentacije nije imalo nikakve veze sa donošenjem konačne odluke na sudu nije moguće prihvatiti, budući je nesporno da je upravo tom dokumentacijom 1. optuženi dokazivao da je ispostavljeni račun oštećeniku vjerodostojan. Prihvaćen je dio iskaza svjedokinje GU u dijelu u kojem navodi da joj je poznato da je trebalo vratiti ta vrata koja su isporučena oštećeniku i da su u odnosu na njih stornirali račun, dok nije prihvaćen njezin navod da oštećeni nije platio ta vrata isporučena iz Italije koja su mu isporučena jer nije utvrđeno u postupku da bi ista bila isporučena. Osim toga svjedokinja je izjavila da je ona sastavljala sporni račun, na način da je podatke o tim vratima prepisala iz ponude, pa stoga račun nije sadržavao podatke iz otpremnice pri čemu ne zna zašto je to tako. Slijedom navedenog proizlazi da svjedokinja nije mogla objasniti ove nelogičnosti, pa je jasno stoga da se radilo o izradi računa koji nije imao podlogu u stvarnim činjenicama. Iskaze svjedoka FU i ŽU, sud je prihvatio budući su isti iskazivali o svojim saznanjima i svojem načinu rada te nisu imali bitnih neposrednih saznanja o postupanju 1. optuženika.
20. Na temelju ovako provedenih dokaza, sud je utvrdio da je na opisani način 1. optuženi ostvario sva objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 279 stavak 1. i 2. KZ/11, postupajući kao odgovorna osoba TD „Trendi Arh“ d.o.o. i uporabivši neistinitu poslovnu ispravu kao pravu pri čemu je postupao s izravnom namjerom na počinjenje djela, jer je bio svjestan protupravnosti i zabranjenosti svog postupanja.
U odnosu na točku dva izreke presude:
21. U postupku nije bilo sporno da je 2. optužena NU u vrijeme kako se to navodi u optužnici, kao sudski tumač za talijanski jezik, sačinila prijevode dokumentacije o uvozu robe od dvaju talijanskih društava, „PCM DESIGN2 i „CAPORAL 1920“ i to ponudu broj 33 trgovačkog društva „CAPORAL 1920“ od 26. lipnja 2012. i predračun broj 21 trgovačkog društva „PCM DESIGN“ od 28. lipnja 2012., te ih ovjerila pečatom sudskog tumača. Navedene okolnosti naime ne osporava sama 2. optužena.
1 4
22. Nastavno iz iskaza oštećenika SU proizlazi da je povodom žalbe na rješenje o ovrsi, donijeto po prijedlogu „Trendi Arh“ d.o.o., kao ovrhovoditelja, pokrenut sudski postupak kod Općinskog suda u Virovitici, Stalnoj službi Slatina, u predmetu broj Povrv-13/2017, u kojem postupku je po odvjetničkom uredu Petričević i partneri, u ime trgovačkog društva „Trendi Arh“ d.o.o., predana poslovna dokumentacija o uvozu robe od dvaju talijanskih društava „PCM DESIGN“ i „CAPORAL 1920“ i to ponuda broj 33 trgovačkog društva „CAPORAL 1920“, od 26. lipnja 2012. i predračun broj 21, trgovačkog društva „PCM DESIGN“, od 28. lipnja 2012., koji su navodno upućeni trgovačkom društvu Trendi Arh d.o.o., kao i prijevodi navedene dokumentacije, koju je sačinila u svojstvu tumača 2. optužena NU.
23. Uvidom u navedenu dokumentaciju, proizlazi da izvorni predračun društva "PCM Design" broj 21, od 28. lipnja 2012. (u preslici na listu 38 spisa), sadrži dio teksta na hrvatskom jeziku, kao i da iznosi koji se navode pod uvjetima plaćanja ne odgovaraju ukupnoj cijeni, jer imaju stavku 30% avansno plaćanje u iznosu od 171,62 eura i cijeni od 1.346,00 eura, što ne odgovara ukupnoj neto cijeni od 1.326,00 eura. Nadalje iako navedeni predračun društva "PCM Design" broj 21, datira od 28. lipnja 2012., sadrži EU porezni broj koji nije bilo moguće dobiti prije 2013. kada je RH ušla u Europsku uniju. Što se tiče sporne ponude društva "Caporal 1920" od 26. lipnja 2012. (u preslici na listu 34 spisa), vidljivo je da se na istoj ne nalaze nikakvi podaci od tvrtke osim imena te je dio teksta napisan na engleskom, a dio na talijanskom jeziku, dok su u prijevodu ponude dodane neke riječi koje se ne nalaze na izvorniku, a ponuda sadrži i EU porezni broj koji tada još nije mogla imati sukladno dopisu Ministarstva financija, Porezne uprave od 21. svibnja 2013. koji prileži spisu. Vezano uz uvozne carinske dispozicije brojeva 20/2017 (list 45 spisa) i 19/12 (list 44 spisa), proizlazi da se na jednoj dispoziciji navodila 2017. godina, što nije bilo moguće obzirom se pozivalo na predračun iz 2012., pri čemu je na istoj naznačeno da se odnosi na troja vrata, iako navodni predračun sadrži samo jedna vrata. Predmetne dispozicije nisu sadržavale osnovne podatke o tvrtkama, niti su sadržavale datume uvoza. Iz dokumentacije Carinske uprave RH vezano uz uvoznu dokumentaciju trgovačkog društva Trendi Arh d.o.o. iz 2012. godine, utvrđeno je da se sporne uvozne dispozicije razlikuju od originalnih carinskih deklaracija, kao i da se sporni predračun i ponuda razlikuju od originalnih računa talijanskih trgovačkih društava, dok iz iskaza svjedoka ŽU, proizlazi da dispozicije za uvoz robe, brojeva 20/2017 i 19/12, sigurno nije izdalo TD “FER“ d.o.o. i da mu nije poznato tko ih je izdao.
24. Na temelju prethodno analizirane dokumentacije i obrazloženih činjenica, sud je utvrdio nedvojbenim da se nije radilo o originalnim dokumentima i da predračun i ponuda prethodno imenovanih dvaju talijanskih društava nisu nikada s navedenim sadržajem bili upućeni trgovačkom društvu Trendi Arh d.o.o. Nedvojbeno je i da je 2. optužena sačinila navodni prijevod ovih dokumenata kako bi se isti uporabili u sudskom postupku koji je pokrenuo oštećeni SU, nakon što je u ovršnom postupku od trgovačkog društva „Trendi Arh“ d.o.o., kao ovrhovoditelja, zatražena ovrha prema oštećeniku radi plaćanja računa za vrata, koja oštećeniku nisu nikada isporučena od trgovačkog društva „Trendi Arh“ d.o.o. Jasan je stoga zaključak da su 1. i 2. optuženi imali interes prikazati u sudskom postupku da je sporni račun za vrata originalan i da su sporna vrata pobliže navedena u računu stvarno i isporučena oštećeniku, a što je bilo razlogom pribavljanja neistinite
1 5
poslovne dokumentacije o uvozu robe od dvaju talijanskih društava. Također iz neoriginalnih dispozicija za uvoz broj 19/12 i 20/2017, proizlazi da su iste ovjerene službenim pečatom trgovačkog društva Trendi Arh d.o.o. te potom putem podnesaka odvjetničkog društva Petričević i partneri, od 23. veljače i 22. ožujka 2017. je ova neoriginalna dokumentacija dostavljena u spis predmeta Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini, broj Povrv-13/2017.
25. Sud je u ovom postupku prihvatio istinitim iskaz oštećenika SU koji je iskazivao o svojim saznanjima vezanim uz dokumentaciju koja je od strane odvjetničkog društva Petričević i partneri, koja je zastupala društvo čiji je 1. optuženi bio direktor, predana uz sudski spis, budući je njegov iskaz suglasan i s naprijed navedenom i analiziranom materijalnom dokumentacijom. Nasuprot tome, obrane 1. i 2. optuženika, u kojim isti poriču da bi postupali na način kako ih se to tereti, sud nije prihvatio vjerodostojnim niti istinitim. Po ocjeni ovog suda nedvojben je bio interes 1. optuženika da takvom neistinitom dokumentacijom, u sudskom postupku dokaže da su oštećeniku isporučena upravo ona vrata za koja je izdan račun trgovačkog društva Trendi Arh d.o.o. broj 023-2012 od 1. listopada 2012., a pri čemu je bio svjestan da se radi o neistinitoj dokumentaciji kao i izdanom računu koji ne sadrži istinite podatke. Kako je u postupku nesporno i proizlazi iz obrane same 2. optužene, da je ona u vrijeme i na mjestu kako je se to tereti optužnicom, sačinila prijevode pribavljenih dokumenata te ih ovjerila pečatom sudskog tumača, iako je iz analize predmetne dokumentacije razvidno da je ista sadržavala niz netočnih i nelogičnih podataka koji nisu mogli ostati nevidljivi 2. optuženoj, a imajući u vidu i povezanost 2. optužene s 1. optuženikom koji je njezin suprug, jasan je zaključak da je 2. optužena također bila involvirana u predmetno postupanje 1. optuženika više od onog što je u svojoj obrani navela. Naime 2. optužena se branila na način da je negirala bilo kakvu svijest ili saznanje da se radi o krivotvorenoj poslovnoj dokumentaciji o uvozu robe, iako je i sama bila zaposlena u trgovačkom društvu Trendi Arh d.o.o., a na osnovu takve krivotvorene dokumentacije je 1. optuženi izradio neoriginalne dispozicije za uvoz broj 19/12 i 20/2017 i ovjerio ih službenim pečatom trgovačkog društva Trendi Arh d.o.o. koja je putem odvjetničkog društva dostavljena u sudski spis. Jasno je stoga da je i 2. optuženoj bilo u interesu da u sudskom postupku bude dokazano da je sporni račun izdan od trgovačkog društva Trendi Arh d.o.o. vjerodostojan, a što je bio motiv da zajedno s 1. optuženikom pribavi poslovnu dokumentaciju o uvozu robe, ponudu i predračun, od dvaju talijanskih društava koji nisu bili originalni, nakon čega je sačinila fiktivne prijevode navedenih dokumenata te ih ovjerila pečatom sudskog tumača. Pri tome su 1. i 2. optuženi bili svjesni da se radi o neistinitoj dokumentaciji koju imaju namjeru uporabiti, što su i učinili na način da je ista dostavljena u sudski spis po odvjetničkom društvu Petričević i partneri. Na opisani način 1. i 2. optuženici su izradili isprave s neistinitim sadržajem, s ciljem da se uporabe kao prave, ostvarivši tako sva obilježja kaznenog djela iz članka 278. stavak 1. KZ/11, pri čemu su bili svjesni svog djela i htjeli su njegovo počinjenje, postupajući s izravnom namjerom.
26. Odlučujući o kaznenopravnoj sankciji koju će izreći 1. i 2. optuženicima za počinjena kaznena djela, sud je cijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža pa je uzeo u obzir vrstu i visinu kazni predviđenih za kaznena djela koja su im stavljena na teret (kazna zatvora u trajanju do tri godine za kazneno djelo iz članka 278. stavak 1. KZ/11 i kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina za kazneno djelo iz članka 279. stavak 1. KZ/11). Kao
1 6
olakotnim sud je cijenio na strani 1. optuženika da je isti osoba starije dobi, da je zaposlen, kao i činjenicu koja proizlazi iz Izvatka iz kaznene evidencije za 1. optuženika, da isti do sada nije osuđivan pa se predmetni događaj može cijeniti kao jedan izdvojeni događaj u njegovom dosadašnjem neporočnom životu gdje nije dolazio u sukob sa zakonom. Otegotnih okolnosti sud nije našao. U odnosu na 2. optuženu, sud je kao olakotno također cijenio okolnost da je 2. optužena zaposlena te da do sada nije osuđivana, dok otegotnih okolnosti sud nije našao. Osim što je sud imao u vidu prethodno izložene okolnosti koje se tiču osobe počinitelja, sud je imao u vidu i težinu počinjenih kaznenih djela, stupanj krivnje s kojim su ista počinjena, kao i težinu povrjeđivanja zaštićenog dobra. Stupanj krivnje kod 1. i 2. optuženika je najviše razine, budući su kaznena djela počinili s izravnom namjerom, a pobuda iz koje su kaznena djela počinjena ne odudaraju od prosjeka kod ovakvih kaznenih djela.
27. Cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenih djela i okolnosti pod kojima su djela ostvarena, sud je 1. optuženiku za kazneno djelo iz članka 278. stavak 1. KZ/11 i članka 279. stavak 1. KZ/11, utvrdio kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci za svako kazneno djelo, osudivši ga na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, smatrajući da je takva kazna primjerena svim navedenim okolnostima, ali je potom 1. optuženiku izrekao uvjetnu osudu ocjenjujući da će i sama prijetnja kaznom bez njezina izvršenja u dovoljnoj mjeri utjecati na 1. optuženika da ubuduće ne počini kazneno djelo, a rok provjeravanja od tri godine sud smatra primjerenim i dostatnim da se u njemu provjeri tako postavljena pozitivna prognoza u odnosu na buduće postupanje 1. optuženika. 2. optuženu je sud osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci smatrajući da je i upozorenjem kroz prijetnju kaznom, odnosno uvjetnom osudom moguće na 2. optuženu djelovati u smislu postizanja svrhe kažnjavanja kroz vrijeme provjeravanja od dvije godine. Kroz ovo vrijeme provjeravanja ukoliko 2. optužena ne počini novo kazneno djelo izrečena kazna zatvora neće biti izvršena.
28. Kazne na koje su optuženici osuđeni, ovaj sud smatra primjerenim i prikladnim za ostvarivanje svih zakonom propisanih svrha kažnjavanja, kao i da će se istima izraziti potrebna društvena osuda prema počiniteljima zbog počinjenih kaznenih djela te ih cijeni adekvatnom da, osim specijalne prevencije poluče i rezultate generalne prevencije, odnosno utječu pored 1. i 2. optuženika i na ostale građane da ne vrše kaznena djela, a istima se jača povjerenje građana u pravni poredak i svijest ljudi o pogibeljnosti i društvenoj neprihvatljivosti vršenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.
29. Odlučujući o postavljenom imovinskopravnom zahtjevu oštećenika SU, sud je istog s istim uputio u parnicu, imajući u vidu da visina štete nije obilježje kaznenih djela za koja su optuženici osuđeni te bi i njezino utvrđivanje dovelo do znatnog odugovlačenja predmetnog postupka.
30. Odlučujući o troškovima kaznenog postupka sud je imao u vidu s jedne strane imovinske prilike 1. i 2. optuženika o kojima su se isti izjasnili pred sudom te duljinu trajanja i složenost ovog postupka pa je na temelju u izreci ove presude citiranih zakonskih odredbi, obvezao 1. i 2. optuženike na plaćanje troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 250,00 eura svakog, koje troškove su
1 7
dužni platiti u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.
U Zagrebu, 27. studenog 2024.
Sudac:
Božica Barlović
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od petnaest /15/ dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi pismeno u četiri (4) istovjetnih primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud kao sud II stupnja.
DNA:
1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu na broj KO-DO-168/21 – Web Servis
2. 1. optuženi OU, [adresa] - eHP
3. Branitelj 1. optuženika, odvj. EU – eKomunikacija
4. 2. optužena NU, [adresa] – eHP
5. Branitelj 2. optužene, odvj. Saša Jelušić - eKomunikacija
5. Oštećeni SU – eHP
6. Opunomoćenik oštećenika, odvj. ZU – eKomunikacija
7. U spis
