Poslovni broj Gž R-391/2022-4
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R I J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Marku Cvrkoviću, odvjetniku iz Vukovara, Dr. Franje Tuđmana 21, protiv tuženika KOM-ILOK d.o.o. za komunalne djelatnosti, OIB: 31574808968, Ilok, Julija Benešića 49, zastupanog po punomoćniku Petru Vukasoviću, odvjetniku iz Osijeka, Županijska 3, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj Pr-541/2021-14 od 28. siječnja 2022., 27. studenog 2024.
p r e s u d i o j e
1. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj Pr-541/2021-14 od 28. siječnja 2022. u dijelu točke I izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev za vraćanjem tužitelja na poslove i radne zadatke koje je obavljao prije donošenja te odluke.
2. Preinačuje se citirana presuda u dijelu točke I izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev radi utvrđenja da nije dopušten otkaz ugovora o radu i za priznanjem svih prava iz rada i po osnovu rada te u točki III i IV izreke te sudi:
Utvrđenja da nije dopušten otkaz ugovora o radu, temeljem Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 16. srpnja 2021., Klasa: 363-01/1801/21, Urbroj:2196/02-01-21-58 i da radni odnos tužitelja nije prestao i nalaže se tuženiku da tužitelju prizna sva prava iz radnog odnosa po osnovi rada.
Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove prvostupanjskog postupka u iznosu od 331,81 eur-a u roku od 15 dana dok se odbija zahtjev tuženika za isplatom iznosa od 331,81 eur.
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj Pr-541/2021-14 od 28. siječnja 2022. u dijelu točke I izreke kojim je odbijen eventualno kumulirani tužbeni zahtjev na utvrđenje da je otkaz ugovora o radu, temeljem Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 16. srpnja 2021., Klasa: 363-01/1801/21, Urbroj:2196/02-01-21-58 ništetan.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja, točkom I izreke, odbijen je osnovni tužbeni zahtjev radi utvrđenja da nije dopušten otkaz ugovora o radu, temeljem Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 16. srpnja 2021., Klasa: 363- 01/1801/21, Urbroj:2196/02-01-21-58 i da radni odnos tužitelja nije prestao kao i zahtjev za vraćanjem tužitelja na poslove i radne zadatke koje je obavljao prije donošenja te odluke i za priznanjem svih prava iz rada i po osnovu rada, sve u roku od 8 dana. Točkom II izreke odbijen je i eventualno kumulirajući tužbeni zahtjev na utvrđenje da je ništetan otkaz ugovora o radu, temeljem Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 16. srpnja 2021., Klasa: 363-01/1801/21, Urbroj:2196/02-01-21-58.Točkom III izreke odbijen je zahtjev tužitelja za nadoknadom parničnog troška u iznosu od 2.500,00 kn dok je točkom IV izreke naloženo tužitelju da nadoknadi tuženiku parnične troškove u iznosu od 2.500,00 kn. Protiv te presude žali se tužitelj zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08,57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje-ZPP).
U podnesenoj žalbi tvrdi da odluka o otkazu nije zakonito donesena, da tužitelj nije pozvan na iznošenje obrane i da nije tražena suglasnost radničkog vijeća i tužitelju da nije ponuđeno drugo radno mjesto. Tvrdi da je ugovorom o radu kojim je tužitelj raspoređen na radno mjesto direktora propisano da se na otkaz tog ugovora primjenjuje važeće odredbe Zakona o radu i da se Odluka o otkazu ne može temeljiti isključivo na odluci Skupštine društva već da se poslovno uvjetovani otkaz mora provesti po važećim odredbama Zakona o radu, a ne po odredbama ZOO-a na koje se poziva sud u pobijanoj presudi.
Predlaže uvaženje žalbe.
Odgovor na žalbu osporavaju se žalbene tvrdnje.
Žalba je djelomično osnovana.
Prvostupanjski sud je utvrdio nespornim:
- da je između tužitelja kao člana uprave-direktora i tuženika zastupanog po predsjednici Skupštine ŽZ kao poslodavaca sklopljen ugovor o pravima i obvezama člana uprave-direktora, 4. srpnja 2019. kojim su sporazumno utvrđena prava, obveze i ovlasti člana uprave-direktora i da je tim ugovorom zasnovan radni odnos na neodređeno vrijeme s početkom mandata direktora 8. srpnja 2019.,
- da je taj Ugovor tuženik otkazao odlukom o otkazu ugovora od 16. srpnja 2021., protiv koje je tužitelj pravovremeno 26. srpnja 2021. podnio zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava, u smislu odredbe članka 133. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14., 27/17 i 98/19:dalje-ZR) i da je taj zahtjev za zaštitu prava odbijen odlukom tuženika od 12. kolovoza 2021. te da je pravovremeno podnesena tužbe u ovom predmetu, 24. kolovoza 2021., u smislu odredbe članka 133. stavak 2. ZR-a.
Nastavno je utvrdio:
- da je člankom 2. stavak 2. Ugovora o pravima i obvezama člana uprave- direktora ugovoreno da član uprave-direktor ima ista prava i obveze iz radnog odnosa kao i drugi zaposlenici poslodavca dok je člankom 16. stavak 1. ugovoreno da taj ugovor prestaje na jedan od načina utvrđenih Zakonom o radu, a člankom 18. je ugovoreno da se na sve odnose ugovornih strana koje nisu određene tim ugovorom primjenjuju opća načela obveznog prava,
- da je Odlukom o opozivu člana uprave od 14. srpnja 2021., koju je donijela ŽZ, gradonačelnica [adresa] kao jedina članica trgovačkog društva KomIlok d.o.o. za komunalne djelatnosti, temeljem odredbe članka 424. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj-111/93.,34/99.,121/99., 52/00., 118/03.,107/07.,146/08., 37/09.,125/11.,152/11.,111/12.,68/13.,110/15.,40/19. dalje- ZTD) i koja je stupila na snagu danom donošenja, opozvan ovdje tužitelj, dosadašnji član uprave društva- direktor,
- da je jedini član društva, kao Skupština društva, ovlašten sklapati ugovore kojima su uređena prava i obveze člana uprave direktora (u ovom slučaju tužitelja) u obavljanju predmetne dužnosti, pa tako i donositi odluke o opozivu člana uprave- direktora u smislu odredbe članka 424. stavak 1. i članka 441. stavak 1. točka 3. ZTD-a,
- da je Skupština društva bila ovlaštena donijeti i odluku o otkazu ugovora o pravima i obvezama člana uprave-direktora, primjenom odredbe članka 212. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15 i 29/18:dalje-ZOO) jer u konkretnoj situaciji kada trajanje obveznog odnosa nije određeno, svaka ga strana može okončati otkazom što je tuženik i učinio,
- da je zbog opozivu člana uprave-direktora društva otkazan Ugovor o radu sklopljen s tužiteljem,
- da predmetni Ugovor o pravima i obvezama člana uprave-direktora od 4. srpnja 2019., sklopljen između stranaka ovog postupka, ima značaj ugovora o radu na koji se primjenjuju odredbe ZR-a, ali i tzv. menadžerskog ugovora iz članka 432. u vezi s člankom 247. ZTD-a, na koji se primjenjuju odredbe ZOO-a,
- da se u smislu odredbe članka 4. stavak 4. ZR-a na ovdje tužitelja kao fizičku osobu, ne primjenjuju odredbe toga Zakona o ugovoru o radu na određeno vrijeme, prestanak ugovora o radu, otkaznom roku i otpremnini, pa da su bespredmetne sve tvrdnje tužitelja o nedopuštenosti otkaza temeljene na odredbi Zakona o radu, poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, davanju suglasnosti radničkog vijeća ili sindikalnog povjerenika na namjeravani otkaz i otkazu ugovora o radu sa ponudom izmijenjenog ugovora.
Prvostupanjski sud kod donošenja pobijane odluke nije počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i na koje se poziva tužitelj. Pobijana presuda je valjano obrazložena i sadrži razloge o odlučnim činjenicama.
U ovoj žalbenoj fazi postupka sporno je da li se na donošenje Odluke o otkazu ugovora o radu primjenjuju odredbe Zakona o radu ili Zakona o obveznim odnosima te da li je sud temeljem same činjenice da je tužitelj smijenjen s mjesta člana uprave- direktora tuženik mogao otkazati Ugovor o radu temeljem odredbe članka 212. ZOO- a.
Pogrešno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odbio osnovni i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev.
Protivno utvrđenju suda prvog stupnja, Ugovor o pravima i obvezama člana uprave-direktora od 4. srpnja 2019., sklopljen između stranaka ovog postupka, temeljem kojega je ovdje tužitelj zasnovao radni odnos kod tuženika ima značaj radnopravnog karaktera na koji se primjenjuju odredbe ZR-a, a ne obveznopravnog karaktera tzv. menadžerskog ugovora iz članka 432. u vezi s člankom 247. ZTD-a, na koji se primjenjuju odredbe ZOO-a jer predmetni ugovor sadrži sve bitne sastojke ugovora o radu propisane odredbom članka 15. ZR-a.
Sadržajem tog ugovora, koji je sklopljen na neodređeno vrijeme s početkom od 08. srpnja 2019. propisano je radno vrijeme, odmori, dopusti, prava radnika iz radnog odnosa na plaću i otpremninu te iznos primanja koji mu po toj osnovi pripada tako da određeno navodi prava koja mu pripadaju po toj osnovi ili upućuje na odredbe Pravilnika o radu ili Zakona, kako je propisano odredbom članka 15. stavak 2. ZR-a.
Iz predmetnog proizlazi da je između stranaka postupka sklopljen Ugovor o radu pod nazivom „Ugovor o pravima i obvezama člana uprave –direktora“ , u smislu odredbe članka 15. stavak 1. ZR-a, za obavljanje rada koji ima obilježje posla za koji se zasniva radni odnos, u konkretnom slučaju to je radno mjesto direktora tuženika. U situaciji kada direktor ima sklopljen ugovor o radu, kao što je to slučaj u ovom predmetu, u odnosu na njega primjenjuju se i sve ostale odredbe Zakona o radu, što znači da će poslodavac koji otkazuje ugovor o radu direktoru moći koristiti one osnove i načine koje Zakon o radu propisuje. Može mu dati otkaz ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora ili otkazati taj ugovor redovnim ili izvanrednim otkazom ugovora o radu uz pretpostavke propisane odredbama Zakona o radu.
Budući da je tuženik, protivno odredbama Ugovora o radu koji nosi naziv Ugovora o pravima i obvezama člana uprave-direktora, otkazao radni odnos tužitelju pobijanom odlukom o otkazu ugovora o radu temeljem same činjenice da je odlukom Skupštine tužitelj opozvan s mjesta direktora, ne primjenjujući kod donošenja te Odluke odredbe Zakona o radu o redovnom ili izvanrednom otkazu ugovora o radu nezakonita je predmetna Odluka o otkazu te je valjalo djelomično preinačiti pobijanu presudu i udovoljiti tužbenom zahtjevu na utvrđenje da nije dopušten otkaz ugovora o radu i da radni odnos tužitelja na temelju predmetne Odluke nije prestao.
Kako tužitelju nije otkazan ugovor o radu temeljem valjane odluke ostvaruje sva prava iz radnog odnosa, pa je valjalo preinačiti i odluku suda u tom dijelu.
Međutim, pravilno je sud prvog stupnja odbio dio tužbenog zahtjev za vraćanjem tužitelja na poslove i radne zadatke koje je obavljao jer je tužitelj valjanom Odlukom Skupštine trgovačkog društva tuženika od 14. srpnja 2021. opozvan s dužnosti predsjednika uprave-direktora i ne može se naložiti njegovo vraćanje na te poslove.
Budući da je usvojen glavni zahtjev u dijelu utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu o eventualno kumulirajućem tužbenom zahtjevu za utvrđenje ništetnosti te odluke ne treba donositi odluku pa je ovaj žalbeni sud iz tog razloga ukinuo i odluku suda prvog stupnja u tom dijelu bez vraćanja na ponovno suđenje jer kod eventualne kumulacije, postoji prvi ("glavni") zahtjev i drugi, podredni, (eventualno kumulirani) za kojeg tužitelj traži da ga sud prihvati tek ako ustanovi da onaj koji je prije njega istaknut nije osnovan.
Tužitelj koji je kroz žalbenu fazu postupka u pretežnom dijelu uspio u sporu ostvaruje pravo na naknadu troškova prvostupanjskog postupka, u smislu odredbe članak 154. stavak 3. ZPP-a u potraživanom iznosu od (2.500,00 kn) primjenom tbr. 7. točka 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22.i 126/22:dalje Tarife ).
Sukladno tome preinačena je pobijan presuda u dijelu točke III i IV izreke te je naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove postupka u iznosu od 2.500,00 kn dok je odbijen zahtjev tuženika koji nije uspio u sporu za naknadom troškova prvostupanjskog postupka u tom iznosu.
Iz navedenih razloga, primjenom odredbe članka 368. stavak 1 i članak 373. stavak 1. točka 3. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci
U Rijeci, 27. studenog 2024.
Predsjednica vijeća
Tajana Polić
