REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

Poslovni broj: 75 K-385/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Ivani Parać Krišto sucu pojedincu, uz sudjelovanje Jelene Kolanović kao zapisničara, u kaznenom predmetu privatne tužiteljice ŠŽ, protiv okrivljenika HŽ, zbog kaznenog djela iz čl. 117. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne Novine", broj 125/11, 144/12., 56/15.. 61/15., 101/17, 118/18. - dalje: KZ/11) povodom privatne tužbe zaprimljene kod ovog suda 30. listopada 2019, nakon održane javne rasprave u nazočnosti privatne tužiteljice i zamjenice njezina punomoćnika, okrivljenika i njegova branitelja, te objave 27. studenog 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljenika ĐŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sina Š, rođenog 1978., s prebivalištem u [adresa], državljanina RH, po zanimanju dipl.ing. građevinarstva, zaposlenog u vlastitom uredu samostalne djelatnosti "Ured ovlaštenog inženjera građevinarstva OŽ", s mjesečnim primanjima oko 5.000,00 eura, oženjenog, oca dvoje djece, srednjeg imovnog stanja, vlasnika građevinskog terena i stana, vlasnika osobnog automobila, neosuđivanog, vodi se drugi kazneni postupak,

o s l o b a đ a  s e  o p t u ž b e

da bi 10. kolovoza 2019, oko 21,00 sat na otoku Vrgadi, nakon što je pas pasmine patuljasti šnaucer koji je u vlasništvu okrivljenikove supruge RŽ, napao psa pasmine američki stafordski terijer koji je ŠŽ i njezinom suprugu FŽ povjeren na čuvanje i nakon što je ŠŽ vukla prema sebi američkog stafordskog terijera da bi razdvojila pse, s ciljem da ŠŽ tjelesno ozlijedi, istu udario štapom po glavi i po lijevom stopalu, a zatim i čekićem po ruci, od čega je ŠŽ zadobila ozlijede u vidu hematoma i otoka na licu zigomatično desno, otoka u projekciji 2. MK kosti desne šake i otoka dorzuma lijevog stopala,

dakle, da bi drugoga tjelesno ozlijedio,

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv života i tijela - tjelesna ozljeda, opisano i kažnjivo po čl. 117. st. 1. KZ/11.

II. Na temelju čl. 149. st. 3. u vezi čl. 145. st. 2. toč 1. -6. ZKP/08 privatna tužiteljica ŠŽ je dužna snositi trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 (stopedeset) eura, nužne izdatke okrivljenika, te nužne izdatke i nagradu branitelja okrivljenika, o čemu će sud naknadno donijeti posebno rješenje.

Obrazloženje

1. Privatna tužiteljica ŠŽ je 30. listopada 2019. kod ovog suda podigla privatnu tužbu protiv okrivljenika HŽ zbog kaznenog djela protiv života i tijela - tjelesna ozljeda, opisanog i kažnjivog po čl. 117. st. 1. KZ/11.

1.2. Po provedenom postupku ovaj sud je donio presudu 7. ožujka 2024. pod posl.br. K-654/2019 kojom je oslobodio optužbe okrivljenika. No, po žalbi privatne tužiteljice Županijsku sud u Osijeku je rješenjem od 21. lipnja 2024. pod posl. br. Kž-283/2024 prihvatio žalbu iste, ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet uputio ovom sudu na ponovno suđenje i odluku.

2. Na raspravi u ponovljenom postupku zauzimajući stav glede osnovanosti privatne tužbe okrivljenik je naveo da se ne smatra krivim za učin kaznenog djela koje mu je privatnom tužbom stavljeno na teret i iznio je obranu na kraju dokaznog postupka.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao i pregledao: dopis PU zadarske, PP Biograd od 22. listopada 2019. (I.s. 3), zapisnik Državnog inspektorata veterinarske inspekcije od 22. kolovoza 2019. (I.s. 4), crno-bijele fotografije privatne tužiteljice na l.s. 13-14, nalaz OB Zadar, Centar za hitni prijem od 11. kolovoza 2019. na ime privatne tužiteljice (I.s. 17) i crno-bijele fotografije privatne tužiteljice (l.s. 18-20), Odluku Općine [adresa] o uvjetima i načinu držanja kućnih ljubimaca i načinu postupanja s napuštenim i izgubljenim životinjama te divljim životinjama na području Općine Pakoštane od 29. siječnja 2019. (l.s. 23-25), Pravilnik o opasnim psima od 13. 10. 2008. (I.s. 26-27), zapisnik ovog suda od 8. rujna 2021. na kojem su ispitani svjedoci MŽ i RŽ (I.s. 28-30), zapisnik ovog suda od 18. listopada 2021. na kojem su ispitani svjedoci PŽ i FŽ (I.s. 32-34), vještačenje dr. Davora Mayera od 26. studenog 2021. (l.s. 43-44), zapisnik ovog suda od 12. listopada 2022. na kojem je ispitan vještak dr. Davor Mayer (I.s. 55-59), zapisnik ovog suda od 21. ožujka 2023. na kojem je saslušana privatna tužiteljica (l.s. 66-71), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu okrivljenika od 10. kolovoza 2019. ser. br. [serijski broj] (l.s. 72), fotografije u boji pasmine šnaucer vl. okrivljenika (l.s. 73-74) te ilustracija pasmine američki stafordski terijer kakvog je imala privatna tužiteljica (l.s. 75-77), medicinsku dokumentacija za privatnu tužiteljicu dostavljena od Opće bolnice Zadar 6.4.2023. (1.s. 80-82), prijepis medicinskog kartona privatne tužiteljice dostavljen od ordinacije opće medicine dr. BŽ iz [adresa] (I.s. 86-90), dopunu vještačenja dr. Davora Mayera od 3. 11. 2023. (I.s. 95-96), izvadak iz prekršajne i kaznene evidencije okrivljenika (l.s. 173-176), te je na raspravi saslušan ponovo svjedok MŽ 23. rujna i 22. studenog 2024. (l.s. 181-184, 206-208), te i okrivljenik (l.s. 209-210, 107-108).

4. Nesporno je tijekom ovog postupka bilo da je 10. kolovoza 2019. oko 21,00 sat na otoku Vrgadi došlo do sukoba između psa pasmine patuljasti šnaucer (koji je u vlasništvu okrivljenikove supruge RŽ) i psa pasmine američki stafordski terijer (koji je privatnoj tužiteljici ŠŽ i njezinom suprugu FŽ povjeren na čuvanje), budući su o tome ujednačeno kazivali privatna tužiteljica, okrivljenik i svjedoci.

4.1. Između stranaka je bilo sporno je li pas pasmine patuljasti šnaucer imena H napao psa pasmine američki stafordski terijer imena Đ ili je bilo obrnuto, budući su tvrdili suprotno, no ovaj sud drži da je sasvim nevažno za razrješenje ovog kaznenog postupka koji pas je započeo sukob, kako i iz kojih razloga, jer je bez obzira na to predmet ovog kaznenog postupka kazneno djelo nanošenja tjelesne ozljede privatnoj tužiteljici, pa se sud u obrazlaganju ove presude bavio isključivo time i dokazima koji se odnose na to, tako da nisu obrazlagani niti cijenjeni dokazi koji se nisu odnosili na predmet postupka i to: zapisnik Državnog inspektorata veterinarske inspekcije od 22. kolovoza 2019. (I.s. 4), Odluka Općine Pakoštane o uvjetima i načinu držanja kućnih ljubimaca i načinu postupanja s napuštenim i izgubljenim životinjama te divljim životinjama na području Općine Pakoštane od 29. siječnja 2019. (I.s. 23-25), Pravilnik o opasnim psima od 13. 10. 2008. (l.s. 26-27), fotografije u boji pasmine šnaucer vlasništvo okrivljenika (l.s. 73-74) te ilustracija pasmine američki stafordski terijer kakvog je imala privatna tužiteljica (1.s. 75-77).

4.2. Nadalje, nije bilo sporno da je privatna tužiteljica prilikom sukoba ovih pasa vukla prema sebi američkog stafordskog terijera kojeg je prethodno šetala na dužem povodcu, iako bez brnjice, a kako bi razdvojila pse, budući je tako kazivala ona, okrivljenik i svjedoci. Također, nije bilo sporno niti da je privatna tužiteljica te prigode zadobila ozlijede u vidu hematoma i otoka na licu zigomatično desno, otoka u projekciji 2. MK kosti desne šake i otoka dorzuma lijevog stopala, budući je to vidljivo na crno- bijelim fotografijama privatne tužiteljice priloženih spisu na l.s. 13-14 i l.s. 18-20, te proizlazi iz medicinske dokumentacije u koju je sud izvršio uvid: nalaz OB Zadar, Centar za hitni prijem od 11. kolovoza 2019. na ime privatne tužiteljice (I.s. 17), medicinske dokumentacije za privatnu tužiteljicu dostavljene od Opće bolnice Zadar 6.4.2023. (1.s. 80-82), prijepis medicinskog kartona privatne tužiteljice dostavljen od ordinacije opće medicine dr. BŽ iz [adresa] (I.s. 86-90).

5. K tome, nije bila sporna kvalifikacija predmetnih ozljeda privatne tužiteljice koje je vještačio stalni sudski vještak dr. Davor Mayer u pisanom nalazu i mišljenju od 26. studenog 2021. (I.s. 43-44) i dopuni vještačenja od 3. studenog 2023. (I.s. 95-96), te i u iskazu kojeg je dao na zapisnik ovog suda od 12. listopada 2022. (l.s. 55-59).

5.1. U pisanom nalazu i dopuni istog dr. Mayer je naveo u bitnom da su medicinskom obradom privatne tužiteljice utvrđene sljedeće ozljede: krvni podljev s oguljotinom na desnom jagodičnom dijelu lica, praćen otokom; oguljotina na hrptu desne šake, praćena otokom; otok hrpta lijevog stopala. Svaka pojedina od navedenih ozljeda predstavlja tjelesnu ozljedu. Ozljede lica i šake su nastale udarcima tupotvrdog sredstva, silom slabog intenziteta. Moglo se raditi o dva zasebna udarca, ali je moguć i nastanak obje ozljede jednim te istim udarcem, ovo uz uvjet da je desna ruka privatne tužiteljice u tom trenutku bila podignuta ispred desne strane lica. Drvena letva predstavlja podesno sredstvo za zadavanje ovakvih ozljeda. Ozljeda stopala je mogla nastati udarcem istim sredstvom kao i ozljede lica i šake, pri čemu bi se radilo o jednom udarcu slabog intenziteta, ali se - s obzirom na lokalizaciju ozljede i dinamiku događaja koja izvire iz stanja spisa - moglo raditi i o udarcu nogom/stopalom druge osobe ili pak o ozljeđivanju mehanizmom pritiska, na način da druga osoba nagazi privatnoj tužiteljici na stopalo. Zaključno, ozljede privatne tužiteljice u ukupnosti predstavljaju tjelesnu ozljedu.

5.2. Posljednji zapis od prije predmetnog događaja datiran je s 16.5.2019. (tri mjeseca ranije) i odnosi se na propisivanje kronične terapije (recepti za lijekove). Prvi zapis nakon predmetnog događaja datiran je s 12.8.2019. (dan nakon događaja) i u njemu se bilježe zbivanja nakon događaja (pacijentica informira liječnika da je imala sukob s drugom osobom nakon kojeg ju je HMP odvezla u bolnicu). Zaključno, u naknadno pribavljenoj dokumentaciji nema nikakvih novih elemenata koji bi utjecali na tvrdnje i zaključke iz pisanog nalaza i mišljenja, kao i očitovanja na raspravi kod kojih u cijelosti ustraje. Ukratko, ozljede koje su kod oštećenice konstatirane medicinskom obradom 11.8.2019. su uzročno povezive upravo s predmetnim događajem.

5.3. Saslušan pred ovim sudom dr. Mayer je naveo da ostaje kod svog nalaza i mišljenja u cijelosti, te je odgovarajući na pitanja potvrdio da je moguće neku od ozljeda privatne tužiteljice povezati s gaženjem ili na neki drugi način ili drugom radnjom od strane psa ukoliko bi promatrali ozljede izolirano od inkriminirane dinamike tada bi to mogao dopustiti za oguljotinu na hrptu šake. Na upit suda je li u predmetnom događaju mogla nastati teška tjelesna ozljeda, a ukoliko bi se isti odvijao na inkriminirani način da je udarcem sredstvom poput drvene letve moguće nanijeti i opsežnije ozljede od stvarno nastalih, uz uvjet jačih intenziteta sile i ovisno o zahvaćenoj regiji tijela. Glede ozljeda koje je konstatirao u pisanom nalazu i mišljenju je naveo da jesu ozljede u sudskomedicinskom smislu, a što se tiče starosti odnosno vremena nastanka zadobivenih ozljeda naveo je da su one od strane liječnika koji je pregledao privatnu tužiteljicu nakon događaja shvaćene kao svježe, pa se onda vremenom nastanka mogu uklopiti u vrijeme odvijanja događaja, a to da je indirektni zaključak, jer je uobičajeno da liječnici navedu u medicinskoj dokumentaciji kada uoče ozljedu starijeg datuma, dok u slučaju da takve naznake u dokumentaciji nema to pretpostavlja da je ozljeda svježa. Navedeno objašnjenje i njegovo empirijsko znanje temeljeno na poznavanju prakse rada liječnika, a glede toga postoji li mogućnost da bi liječnik pred sobom imao pacijenta sa starijom ozljedom i to ne navede u medicinskoj dokumentaciji da ne može isključiti i takvu mogućnost.

5.4. Glede činjenice što u medicinskoj dokumentaciji ne stoji klasifikacija ozljede naveo je da posao liječnika kliničara prvenstveno obuhvaća zbrinjavanje ozljeda dok mjerodavnu kvalifikaciju odnosno utvrđivanje težine istih u smislu odredbi kaznenog zakona daje specijalist sudske medicine uvidom u medicinsku dokumentaciju, te da je on prilikom izrade nalaza i mišljenja koristio medicinsku dokumentaciju sadržanu u spisu, dok pristup informacijskom sustavu Zadarske bolnice nema, kao niti onim primarne zdravstvene zaštite, odnosno obiteljskog liječnika privatne tužiteljice. Pojašnjavajući svoju ocjenu intenziteta sile je naveo da se u sudskomedicinskim vještačenjima u svrhu zaključivanja na tu okolnost promatra zadobivena ozljeda i onda se procjenjuje kategorija sile dostatna da takva ozljeda nastane. Radi se o aproksimaciji dok finije odnosno preciznije iskazivanje intenziteta sile primjerice u nekim mjernim jedinicama nije moguće niti bi bilo primjenjivo u praksi, te da sukladno odredbama ZKP/08 koje se odnose na vještačenje ozljede kvalificira pojedinačno, a potom u zaključku i u ukupnosti. Glede toga je li do ozljeda privatne tužiteljice moglo doći i na način da se ona kretala prema sredstvu ozljeđivanja kazao je da dopušta tu mogućnost, ali da ne može sa sigurnošću tvrditi, a u svakom slučaju postojalo je kretanje sredstva ozljeđivanja prema tijelu tužiteljice, a u fizičkim sukobima prilikom zadavanja udaraca dijelom tijela ili sredstvom prosječna osoba može otprilike, dakle ugrubo dozirati silu kojom zadaje takav udarac.

5.5. Nalaz i mišljenje, te iskaz vještaka dr. Mayera sud smatra u cijelosti objektivnim, potpunim i nedvojbenim, te načinjenim i danim sukladno pravilima znanosti i struke.

5.6. U ponovljenom postupku sud nije prihvatio dokazni prijedlog punomoćnika privatne tužiteljice da se ponovo sasluša dr. Mayer smatrajući da bi to bilo suvišno i nepotrebno uvažavajući argumentaciju obrane iznesenu na raspravi 26. srpnja 2024. kada se navodi da je taj vještak dva puta ispitivan u ovom postupku, pa slijedom toga nema razloga da se isti ponovno poziva, a k tome Županijski sud u Osijeku je predmetnu odluku ukinuo iz točno određenih razloga i to isključivo obzirom na okolnost da je oslobađajuća presuda donesena zbog toga što prvostupanjski sud smatra da djelo za koje se okrivljeni tereti po zakonu nije kazneno djelo, jer je izostao subjektivni element bića kaznenog djela ili pak nije dokazano da je ovaj okrivljenik počinio djelo za koje je optužen, te je u odluci Županijskog suda u Osijeku na stranici broj 3. toč. 6.1. danog obrazloženja jasno navedeno da u odnosu na istaknute žalbene navode privine tužiteljice da se ne može zaključiti da je ista osporila zaključke prvostupanjskog suda glede utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na provedene dokaze, pa tako niti iskaz svjedoka MŽ, pa i same privatne tužiteljice, te vještaka dr. Davora Mayera; a ovo sve pored činjenice da nije bila sporna kvalifikacija predmetnih ozljeda privatne tužiteljice koje je vještačio stalni sudski vještak dr. Davor Mayer u pisanom nalazu i mišljenju od 26. studenog 2021. (I.s. 43-44) i dopuni vještačenja od 3. studenog 2023. (I.s. 95-96), te i u iskazu kojeg je dao na zapisnik ovog suda od 12. listopada 2022. (l.s. 55-59).

6. Najvažnije u ovom postupku bilo je utvrditi je li, kako se navodi u privatnoj tužbi, okrivljenik s ciljem da privatnu tužiteljicu tjelesno ozlijedi, istu udario štapom po glavi i po lijevom stopalu, a zatim i čekićem po ruci, budući ovo tvrdi privatna tužiteljica, a negira okrivljenik. Dakle, bilo je sporno je li okrivljenik privatnu tužiteljicu tjelesno ozlijedio, odnosno time počinio kazneno djelo protiv života i tijela tjelesna ozljeda, opisano i kažnjivo po čl. 117. st. 1. KZ/11.

6.1. Dio članka 117. Kaznenog zakona koji se odnosi na biće kaznenog djela glasi: „(1) Tko drugoga tjelesno ozlijedi ili mu naruši zdravlje...", dakle tjelesna ozljeda se ne definira preciznije, što znači da svaka tjelesna ozljeda koja nema karakteristike teške ili osobito teške tjelesne ozljede može biti obična tjelesna ozljeda. Kod obične tjelesne ozljede nema opasnosti za život ili oštećenja nekog važnijeg organa ili dijela tijela te je narušenost zdravlja kratkotrajna, a za ovaj tip tjelesne ozljede progoni se po privatnoj tužbi.

6.2. Tjelesna ozljeda je kazneno djelo protiv života i tijela narušavanjem tjelesne cjelovitosti ili zdravlja druge osobe. U hrvatskom kaznenom pravu tjelesne su ozljede razvrstane u više kaznenih djela prema težini. Najlakši je oblik tjelesna ozljeda (prije se nazivala lakom ozljedom), koja obuhvaća krvne podljeve, površinske ozljede, lake rane i sl. Obična teška tjelesna ozljeda obuhvaća prijelome kostiju, potres mozga i sl. Osobito teška tjelesna ozljeda kvalificirana je posebnim posljedicama (opasnost za život, uništenje ili trajno oslabljenje važnoga dijela tijela ili organa, trajna nesposobnost za rad, trajno i teško narušenje zdravlja i trajna iznakaženost), a najteži je oblik teška tjelesna ozljeda kvalificirana smrću. Ono što je najvažnije jeste da se u svim navedenim slučajevima u zadavanju tjelesne ozljede traži namjera, dok je teška tjelesna ozljeda kažnjiva i kada je zadana iz nehaja.

6.3. Dakle, uzimajući u obzir naprijed navedeno, za postojanje ovog kaznenog djela nužno je da je počinitelj postupao s namjerom. Dakle, bilo je u ovom konkretnom slučaju potrebno nedvojbeno utvrditi da je okrivljenik s izravnom namjerom i ciljem inkriminirane prigode privatnoj tužiteljici zadao predmetne tjelesne ozljede, te sud nikako ne može uzeti u obzir navod zamjenice punomoćnika privatne tužiteljice iz završnog govora kada ista navodi da je iz dokaza koji su izvedeni u ovoj pravnoj stvari potpuno jasno da je obzirom na sredstvo i na način na koji je okrivljenik udarao psa privatne tužiteljice, isti u najmanju ruku postupao s neizravnom namjerom kada je te prigode oštećenici zadao opisane tjelesne ozljede, jer je bio svjestan da udaranjem psa može udariti oštećenicu, te je na to i pristao, budući to tako nije naznačeno u činjeničnom i zakonskom opisu predmetnog kaznenog djela.

6.4. Naime, neizravna namjera se, prema Kaznenom zakonu Republike Hrvatske, definira u članku 28. kao stanje u kojem počinitelj kaznenog djela nije izravno usmjeren na ostvarenje njegovih obilježja, ali je svjestan mogućnosti da do njih dođe i na to pristaje. Ova vrsta namjere razlikuje se od izravne namjere, gdje je počinitelj svjestan obilježja kaznenog djela i želi ih ostvariti, a u činjeničnom opisu privatne tužbe upravo tako stoji: stoji da bi okrivljenik postupao s ciljem da nanese privatnoj tužiteljici tjelesne ozljede, dakle da bi postupao isključivo s izravnom namjerom.

6.5. Sud je cijenio sve provedene dokaze i to kako svaki dokaz zasebno, tako je iste doveo u međusobnu vezu jedne sa drugima, te sa obranom okrivljenika, pa nalazi nedokazanim da bi okrivljenik svojim postupanjem navedene prigode ostvario subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela kako mu je to privatnom tužbom stavljeno na teret.

7. Okrivljenik je u ponovljenom postupku ostao kod ranije obrane dane na raspravi 4. ožujka 2024., a kada je u bitnom glede inkriminiranog događaja potvrdio da je istina da je on udarao štapom i palicom staforda, da ga je udarao po glavi uglavnom, ali i po tijelu, te da je to radio jer je pokušao razdvojiti pse, tako da nije istina da bi udario privatnu tužiteljicu. Od predmeta kojima je udarao staforda naveo je da je imao drveni dio drške metle dužine između 50 i 60 cm (kojeg je inače koristio kao nastavak za pituranje), te da je koristio metalnu stegu koju koriste stolari (mendule). Istakao je da voli životinje i da nije htio ubiti staforda, dapače ističe da ono kako privatna tužiteljica tvrdi da bi on ubio njezina psa to se nije dogodilo, a te prigode da je ubijen samo njegov patuljasti šnaucer. Ističe da je i privatna tužiteljica pokušala razdvojiti pse, vukla je povodac staforda i pomogao je susjed MŽ. Ovo je sve trajalo 20-30 sekundi, a on nije mogao učiniti ništa drugo nego udarati staforda kako bi spasio svoga psa, no njegov ugriz je bio toliko jak da je on pustio njegova psa tek onoga trenutka kada je on to odlučio sam.

7.2. Okrivljenik je dodao da je potpuna neistina da bi udario privatnu tužiteljicu, a ozljede koje je ona zadobila po njemu su mogle nastati mimo njegovih udaraca koje je dao psu. Privatna tužiteljica je staforda vodila na dužem povodcu i ona nije bila u neposrednoj blizini kao što je on bio, psi su bili njemu doslovno pod nogama dok je zamahivao i udarao staforda tako da mu privatna tužiteljica uopće nije bila u vidokrugu i smatra da ju nije udario, u ni jednom momentu tijekom ovih događanja nije bio okrenut prema njoj, te da je moguće da je ona ozljede pretrpjela na drugi način, npr. povlačenjem staforda odnosno povodca, a kako je to uska uličica možda se udarila o nešto.

7.3. Dodao je da je privatna tužiteljica bila iza njega i svjedoka MŽ dok se ovo događalo, a MŽ im je prišao dok se ovo događalo u onom trenutku kada je čuo lavež, bio je udaljen 20-ak metara od ovog, a kada je pratio svoje goste do brodskog pristaništa vidio je MŽ pored dućana i on je bio prisutan upravo pored njega dok se ovo događalo, nije došao naknadno kako to navodi privatna tužiteljica. Zaključno je naveo da se ni u kom smislu ne smatra krivim u ovom predmetu, a prije inkriminiranog događaja sa privatnom tužiteljicom bio je u korektnim odnosima, rekao sabi jednako kao i sa svim drugim sumještanima, a na Vrgadu je počeo dolaziti 2002.

8. Kada se detaljno sagledaju iskazi privatne tužiteljice i obrane okrivljenika, kazati je da je obrani okrivljenika sud u cijelosti povjerovao, jer se doima logičnom i potvrđena je iskazima svjedoka RŽ, te i svjedoka MŽ, a navodi privatne tužiteljice nisu potkrijepljeni adekvatnim, dapače nikakvim, dokazima u ovom postupku, a prije svega tvrdnje da bi okrivljenik postupao s namjerom, s ciljem da njoj prouzrokuje tjelesnu ozljedu.

8.1. Naime, ovo je jasno polazeći od iskaza privatne tužiteljice u dijelu gdje opisuje dinamiku događanja koji iskaz sud smatra konfuznim i kontradiktornim budući je najprije u činjeničnom opisu privatne tužbe navela da ju je okrivljenik udario štapom po glavi i po lijevom stopalu, a zatim i čekićem po ruci; potom je na raspravi glede ozljeda koje je zadobila inkriminirane prigode navela da je na licu u predjelu jagodične kosti dobila udarac čekićem od strane okrivljenika, da to nije bio jak udarac i nanesen joj je onom tupom stranom čekića, tako da ozljeda nije bila velika, malo je krvarila i to su joj u Bolnici oprali, te je ostao ožiljak od kraste, a nisu morali šivati tu ozljedu.

8.2. Pojasnila je da je Đ H primio zubima te ga tresao i da ne osporava da je Đ zapravo ubio H, da je ona pokušala u toj njihovoj borbi odvojiti ih pa je povlačila povodac od Đ. Povodac kojim ga šeta je dužine 3m. Ovo kada je Đ uhvatio zubima H, Đ da nju nije potezao jer je držala čvrsto povodac, a to da je debeli konop, dok je oko vrata psa bio željezni lanac. U nekom momentu se pojavio okrivljenik trčeći iz svoje kuće i nosio u ruci dasku kojom je tukao po glavi njezina psa O. Kako je on tukao psa ovaj je jače stiskao H sve dok se nije onesvijestio i kada se ona nadvila nad O nju također da je okrivljenik tukao daskom, te da je vikala okrivljeniku da prestane tući psa i nju, a on je otišao u svoju kuću te je odbacio dasku i uzeo čekić i to onaj koji ima oštri dio predviđen za vađenje čavla, te je isti udarao po glavi njenog psa O i nju jer je sjela na pod pored O koji je pao u nesvijest, nije mogao stajati na nogama, a okrivljenik je nastavljao.

8.3. U trenutku kada su se psi uhvatili, kada je njezin pas uhvatio H okrivljenik nije pokušao razdvojiti ih, već je on došao iz kuće s daskom i tukao njezina psa, a u tom momentu u odnosu na nju okrivljenik je stajao ispred nje. Spominjani udarac čekićem u lice bio je zadnji udarac kojeg joj je okrivljenik uputio, nakon kojeg je pala na tlo. Spominjana daska nije pukla. To je bila daska od kakvih je okrivljenik radio nekakve stalaže, a to je on njima pokazivao, vidjela je što je on radio. lako je policija napisala u izvješću da bi se radilo o udarcu kolcem po njezinom licu, istakla je da to nije bio kolac, već daska. Navela je da je tada ovom događaju bio prisutan još samo njezin suprug koji je iz brodice vidio što se događalo, bili su prisutni samo njih 3, a ne svjedok koji je saslušan u ovom postupku MŽ koji nije kazivao istinu.

8.4. Potom je privatna tužiteljica konkretno kazala i: "Ja znam da okrivljenik mene nije namjerno udario čekićem, već je to bilo u onom zamahivanju dok je udarao psa. Tada sam zadobila i ozljedu ruke koja je bila na desnoj ruci u predjelu između kažiprsta i palca, ta ozljeda također nije šivana, ali sam nosila zavoj, obzirom je krvarila pa sam i tu imala krastu, ta ozljeda mi je nastala od udarca okrivljenika daskom, kao i ozljeda na lijevoj nozi na ristu stopala koja ozljeda je malo krvarila i bila mi je modrica, te nisam mogla odmah hodati normalno, a i ta mi je ozljeda nastala od udarca okrivljenika daskom. Također sam tada zadobila udarce u predjelu prsa, posljedice kojeg su bile crvenilo koje je s vremenom relativno brzo prošlo. Koja ozljeda je nastala od udarca okrivljenika daskom. Ovi udarci koje sam opisala koje mi je nanio daskom smatram da su učinjeni namjerno, za razliku od udarca čekićem za koje smatram da nije namjerno. Ja smatram da su ovi udarci daskom od okrivljenika meni naneseni namjerno, jer sam ja vikala njemu dok je zamahivao da prestane, da udara mene, a on nije prestao već je nastavio mene udarati".

8.5. Dakle, ovaj citirani iskaz privatne tužiteljice je kontradiktoran činjeničnom opisu privatne tužbe gdje se jasno i decidirano navodi da bi ju okrivljenik: s ciljem da ju tjelesno ozlijedi udario štapom po glavi i po lijevom stopalu, a zatim i čekićem po ruci, dok o udarcima daskom i posljedičnim (drugim ili dodatnim) ozljedama nema govora. K tome, privatna tužiteljica je navela i da inače okrivljenik nije imao razloga ju namjerno udarati, da nisu bili u nikakvoj zavadi, da su bili smo u dobrosusjedskim odnosima, da se poznaju kao sumještani.

8.6. Sud u konačnici temeljem provedenih dokaza prihvaća primjedbu branitelja okrivljenika na iskaz privatne tužiteljice da bi bio neistinit, neosnovan, paušalan i kontradiktoran, jer ista iznosi neživotna zapažanja da je mogla vidjeti navodno gdje joj se suprug nalazi prilikom napada psa O na psa H.

9. Konfuznim navodima privatne tužiteljice pridružio se i njezin suprug svjedok FŽ koji je navodio na raspravi da je bio inkriminirane prigode udaljen oko 20-ak metara, u brodu na pučini, da je bio sumrak, no da je dobro i jasno vidio što se događalo, no ipak je naveo, između ostalog, u bitnom: "Čuo sam da moja supruga govori: " R, prestani me tuči, ubiti ćeš me." To je ona više puta rekla. HŽ je imao u ruci željezni predmet, a ne drvenu letvu i s tim predmetom je tukao po mojem psu i po mojoj ženi. Tako je psu napravio rupu na glavi. Kada me pitate jesam li ja vidio kako on s tim željeznim predmetom udara moju suprugu odgovaram da ja nisam vidio udarce po supruzi, već da sam vidio njega kako maše prema supruzi, ali se ti udarci mogu utvrditi po ozljedama moje supruge. Ona je imala ozljedu na obrazu i ozljedu na ruci i nozi. Kada me pitate je li moguće da ju je okrivljenik udario slučajno odgovaram da ju je zasigurno udario namjerno i da je samo prvi udarac bio slučajan, a da drugi udarci nisu bili slučajni nego namjerni. Ja nisam vidio udarce, ali znam da ju je udario tri puta. Nije bilo drugih svjedoka.

9.1. Dakle, ovaj svjedok uopće nije potvrdio navode privatne tužiteljice, kako one navedene u privatnoj tužbi tako, niti one navedene u njezinom iskazu, već je on dapače proširio dimenziju napada glede dinamike i načina događaja te i alata/oruđa kojeg je okrivljenik koristio inkriminirane prigode. U svakom slučaju on je zainteresiran za ishod ovog postupka u korist njegove supruge - privatne tužiteljice, pa sud drži da bi navodio subjektivno i u njezinu korist, pa da je nadodao određene elemente kako bi naglasio dramatičnost cijelog događaja, no otišao je toliko daleko da je navodio stvari koje privatna tužiteljica, niti tko drugi, nisu navodili, npr. da bi okrivljenik imao u ruci željezni predmet, a ne drvenu letvu, iako je oštećenica govorila o dasci i čekiću, pa utoliko njegov iskaz sud ne cijeni istinitim i vjerodostojnim.

10. Nadalje, navodi privatne tužiteljice nisu pokrijepljeni ni iskazom saslušanog svjedoka MŽ, koji je u bitnom naveo da je vidio predmetni događaj, da je toga dana bio pokraj dućana, pa da su OŽ i ŠŽ bili udaljeni nekih 25 metara od njega kada je čuo klanje i urlike. Došao je i vidio da pas od ŠŽ kolje psa od OŽ koji je bio mali pas. Pokušao je pomoći i razdvojiti pse. Sve se jako brzo događalo i bila je velika panika. U tom trenutku dok su se psi sukobljavali ŠŽ je držala psa na uzici i ta je uzica bila otpuštena na oko metar i pol, pa ona nije mogla obuzdati svog psa. Okrivljenik je bio uplašen i uspaničen. Uzeo je letvu i udarao po stafordu kako bi razdvojio pse i spasio svog psa.

10.1. Odgovarajući na pitanja naveo je glede toga je li okrivljenik tom letvom udario privatnu tužiteljicu da možda jeste u panici, a namjerno nikako. Možda je bilo slučajno, u nepažnji, u tom stresu. On (svjedok) nije vidio taj udarac ili udarce letvom po privatnoj tužiteljici, nego je vidio da je ona nakon događaja sjela sa strane. Pitao ju je li dobro, a ona je pokazala ranu na ruci i rekla: "Vidi, imam ranu". Ona nije bila ljuta na okrivljenika u tom trenu, već se vidjelo da je u stresu. Oboje su njegovi susjedi i on nije na ničijoj strani. Nakon toga je došao Mladenkin muž FŽ s kaićem i došao do njih. FŽ je krenuo vikati na okrivljenika da mu je ubio psa i udario ženu, to je ponavljao. Kada je izašao iz kaića FŽ je bio na 15-20 metara, bio je mrak i ne zna je li FŽ vidio događaj ili dio događaja. Moguće je da je on to sve gledao iz daljine. Onda je OŽ rekao FŽ: "Čovječe, tvoj pas je ubio mog psa, a ne ja tvog psa.". Za ženu nije ništa govorio i pretpostavlja da OŽ u tom trenutku nije znao da ŠŽ ima ozljedu. Onda su se OŽ i FŽ počeli svađati, krenuli su jedan prema drugome, pa su ih prevencije radi okrivljenikova supruga RŽ i on išli razdvajati. ŠŽ je za to vrijeme sjedila na klupi.

10.2. Nadalje je na pitanja odgovorio da ne može znati koliko dugo je FŽ bio na udaljenosti od 15-20 metara, odnosno koliko dugo je bio na mulu pored kaića. Cijeli sukob je otkada je on uletio trajao 4-5 minuta, no nije siguran jer da vrijeme u takvim situacijama drugačije teče. U tom trenu kada je on počeo gledati događaj vidio je da se manji pas bacio na leda kao da se predaje, a staford ga je potom zgrabio za vrat ili pluća. Staford je bio na povodcu i vukao povodcem ŠŽ, a radi se o psu kojeg nije mogla obuzdati. On ima pse pa zna da u takvim situacijama kada se psa vuče takav pas bude još agresivniji. On je pokušao razdvojiti pse nogom. ŠŽ je stajala sa strane od svog psa, svjedoku s desna, a OŽ je bio ispred njega, između njih su bili psi. OŽ se u niti jednom trenutku nije okrenuo direktno prema ŠŽ da bi ju udario letvom, te procjenjuje da je OŽ bio uspaničen i u strahu za svog psa, pa da ju je slučajno udario.

10.3. Čini mu se da je ŠŽ za cijelo vrijeme događaja držala psa na uzici, zapravo pokušavala, ne može garantirati da se pas nije u kojem trenutku otrgnuo s uzice. Mladenka je bila blizu njega, negdje pola metra. OŽ je bio udaljen od njih negdje metar i pol. Letva je bila dužine oko metar. Kada ga se pita kako to da letvom nije udario njega ako je on bio tako blizu ŠŽ, a ŠŽ je na metar i pol držala svog psa, odgovara da je bila strka, da je možda ŠŽ u kojem trenutku prišla bliže svom psu. Možda je i on mogao dobiti koji udarac, ali se to nije desilo. Kada ga se pita je li se OŽ možda približio tužiteljici u kojem trenutku odgovara da ne može to reći, već samo zna da nije primijetio da bi udarac premda ŠŽ bio namjeran, a on nije taj udarac ni vidio. On je događaj vidio tek kada je došao do mjesta događaja, nije iz daljine ništa vidio već samo čuo, osim toga nije mogao vidjeti događaj radi kantuna zgrade. Samo 5 do 10 sekundi je prošlo od kada je čuo do kada je dotrčao do mjesta događaja. U tom trenutku su tamo bili OŽ, ŠŽ, žena od OŽ, a potom je došao FŽ. Žena od OŽ se nije uključivala u događaj, već je stajala sa strane. Mladenka se nije žalila na druge ozljede osim na ozljedu ruke, a glavu joj nije vidio niti se ona žalila na ozljede glave. U trenutku kada je došao kod mjesta događaja da OŽ nije imao letvu u ruci. Ne sjeća se je li letva pukla.

11. U ponovljenom postupku, ponovo je ispitan svjedok MŽ sukladno prijedlogu punomoćnika privatne tužiteljice koji je smatrao da bi to bilo potrebno radi dodatnog razjašnjenja stvari, pa je svjedok MŽ saslušan 23. rujna i 22. studenog 2024.

11.1. Svjedok MŽ je u ponovljenom postupku u bitnom naveo da je manje-više rekao sve što je imao reći o inkriminiranom događaju prvi puta kada je davao iskaz pred sudom, da on nije na ničijoj strani i da ga vrijeđa to što se spominje da bi on što lagao u vezi ovog događaja. Konkretno da može kazati da je inkriminiranog dana sjedio ispred dućana koji je od njegove kuće udaljen oko 30 metara. Rekao bi da je udaljenost od tog dućana gdje je sjedio do mjesta događaja oko 25 metara, a da nije mogao vidjeti od mjesta gdje se nalazio direktno, odnosno pravocrtno gledajući što se događa, jer je trebalo proći ulicom koja je na "L" iza kantuna (ugla). Tada je njegova kćerka bila u šetnji sa njihovim psom i on čuo zvukove za koje je bilo jasno da su psi u svađi, pobojao se da je njegova kćerka u problemu, pa je potrčao u pravcu zvuka i tamo zatekao kako jedan pas kolje drugog, manjeg psića. Dakle, ovog većeg psa Đ koji je američki staford je vodila privatna tužiteljica ŠŽ i poznato mu je da on nije nikada napadao ljude, ali je imao problema sa drugim psima. Dakle, vidio je da taj pas kolje malog psića koji je vlasništvo okrivljenog OŽ i on je praktički njega zaklao u roku od nekoliko sekundi.

11.2. Htio je pomoći kada je došao na način da je udario nogom tog staforda i to nije imalo nikakvog utjecaja, on jednostavno nije puštao tog malog psića, sve se brzo odvilo. Tada su bili prisutni ŠŽ, OŽ, njegova supruga i on (svjedok). Ističe da je ŠŽ pokušavala učiniti što je mogla, ona je povlačila povodac svoga psa, međutim ona nije mogla učiniti ništa. Poslije su došli drugi ljudi i suprug od ŠŽ. Istakao je da se malo začudio što je okrivljenik na neki način sporo reagirao, te zna da je on otišao po nekakvu letvu i njome je udarao po stafordu. Nije vidio da bi on u ruci imao čekić i da bi njime udarao psa. Nije vidio da bi okrivljenik u tom svom udaranju psa, udario i ŠŽ. On (svjedok) da ne bi dozvolio da nju netko udara ili tuče, tako da sada zato kategorički tvrdi da udaranja ŠŽ nije bilo.

11.3. Glede toga tko je bio ispred dućana prethodno inkriminiranom događaju dok je tamo sjedio, naveo je da su bili prisutni lokalni ljudi sa kojima se družio, bilo je više njih, a tko poimence da ne želi kazati njihova imena, jer da ne želi uplitati druge, jer da ne želi biti cinkaroš, da ne želi njima dodatno stvarati probleme u životu, zašto su ti ljudi krivi što su tada bilo tamo, oni ništa ne znaju, ne želi da se i njih tretira kao i njega u ovom postupku, kao da je negativac ili krivac.

11.4. Ovakvo lamentiranje svjedoka u konačnici je rezultiralo novčanim kažnjavanjem, te je bilo potrebno saslušati ga dodatno na slijedećem ročištu, a isti je tada upitan da razjasni razliku u njegovom iskazu kojeg je dao na prošlom ročištu gdje je u zapisniku uneseno da kategorički tvrdi da udaranja ŠŽ nije bilo, dok je na ročištu 8. rujna 2021. rekao da je možda do udaranja došlo u onoj panici, stresu, kazao da sada ne može ništa posebno kazati osim da se sve jako brzo dogodilo, da on nije na ničijoj strani, da ne može reći da je vidio da okrivljenik udara oštećenicu namjerno, da to ne može zaista reći, to ne bi bilo fer kazati. Mladenka mu je poslije pokazala ranu na ruci, ali on ne zna kako ju je dobila. Ne sjeća se da mu je oštećena pokazala ranu na ruci u blizini ručnog zgloba, ne sjeća se je li ona njemu izričito kazala otkud joj to rana, no pretpostavlja da mu je kazala da joj je to napravio OŽ. Poslije nije vidio nikakve ozljede na ŠŽ. Ponovno upitan tko je sjedio ispred lokalnog dućana za vrijeme inkriminiranog događaja naveo je da tada nitko nije sjedio ispred dućana, a prije toga bilo je stotine ljudi, kako lokalnih tako i turista. Upitan sjeća li se poimence nekoga od ovih ljudi koji su bili ispred dućana, kazao je da se sada po proteku vremena zaista ne sjeća, te da u potpunosti ostaje kod iskaza danog na raspravi 2021. jer je tada manje- više rekao isto kao i sada.

11.5. Ocjenjujući ovaj i ovakav iskaz/iskaze svjedoka MŽ, ovaj sud smatra da se unatoč poteškoćama koje su iskrsle prilikom njegova ispitivanja na raspravi 23. rujna 2024. ipak ne može reći da ovaj svjedok nije ujednačeno, istinito i vjerodostojno iskazivao glede detalja koji su važni za presuđenje u ovoj pravnoj stvari. Dakle, sud ne prihvaća stajalište braniteljice privatne tužiteljice kada navodi da je iskaz svjedoka MŽ u dijelu suprotan navodima privatne tužiteljice, da je ovaj svjedok iskazivao kontradiktorno o odlučnim činjenicama, a obzirom na način njegova iskazivanja da se upušta u procjenu je li nešto učinjeno namjerno ili nije, te obzirom da i dalje uskraćuje odgovore na pojedina pitanja, pa da je potpuno jasno da zna više od noga što iskazuje i da se na temelju iskaza ovog svjedoka nipošto ne može temeljiti obrana okrivljenika; jer ovaj sud smatra notornim da je sjećanje kategorija na koju se ne može utjecati, koliko god to u ovom konkretnom slučaju ne odgovara privatnoj tužiteljici. To je nešto što se ne može forsirati, te kako je ranije ovaj sud cijenio da svjedok MŽ nije u srodstvu niti u zavadi sa strankama, te da je jasno da nema osnove ili razloga lažno teretiti okrivljenika ili mu pogodovati svojim iskazom, budući su svi ujednačeno navodili da se znaju kao sumještani, iz viđenja, da nisu bili u nikakvim sukobima ranije, on je po viđenju ovog suda svakako svojim iskazom u bitnom potvrdio navode okrivljenika o okolnostima i dinamici događaja, te sud nije našao razloga sumnjati u istinitost iskaza istog u tom dijelu, jer je iznio dosljedne informacije po pitanju toga je li vidio da bi okrivljenik udario ili udarao privatnu tužiteljicu mimo udaranja njezina psa, te o ozljedama koje je uočio kod privatne tužiteljice netom nakon samog događaja, a koji detalji su važni za presuđenje, te sud smatra da je kazivao sukladno svojim saznanjima.

11.6. Nasuprot tome, ono što se dogodilo u ponovnom ispitivanju na raspravi ovog svjedoka nije utjecalo na ovaj sud da smatra da mu više ne bi mogao vjerovati, jer se u biti ispostavilo da on nije htio imenovati druge sumještane koji bi bili potencijalni svjedoci, smatrajući to kao "cinkanjem" ili "uvaljivanjem" nekoga u probleme sa sudom ili sa strankama. No, to je svakako kategorija koja potpada pod obveze svjedoka i pokoravanje sudu, a što je u konačnici rezultiralo novčanim kažnjavanjem istog.

12. Svjedokinja RŽ - supruga okrivljenika je navela da je vidjela kompletan događaj sa svoje terase na prvom katu. Sam događaj je bio odmah ispred ulaznih vrata njihove kuće, radi se o neograđenoj kući u nizu. Krajičkom oka je uočila kako ŠŽ dolazi sa svojim psom, odnosno uočila je samo psa, a ne ŠŽ i to u trenutku kada se on već prišuljao do njihova psa i njemu s leđa, s tim da je cijelo to vrijeme staford bio na povodcu. Nakon što se staford prišuljao s leđa njihovom psu koji je ležao ispred vrata skočio je i zgrabio ga za trbuh. Njihov pas je njega predosjetio kratko prije i odmah se pas bacio pred stafordom na leda kao na predaju. Potom je njezin suprug (okrivljenik) otišao u kuću po štap, doletio je i F (svjedok MŽ) i udarali su psa obojica, suprug štapom, a F nogama. Toliko su oni njega jako i dugo udarali, ali pas nije puštao, pa se ona pitala: "Bože dragi, hoće li staford pustiti našeg psa?". U jednom trenu ga je ipak pustio i tada se ona sjurila odozgora i uzela njihova psa, a on nije odmah uginuo. Suprug je uzeo štap koji izgleda kao štap od metle, ali misli da je zapravo to bio štap za valjak za piturivanje. Upitana koliko su svi bili međusobno udaljeni i kako su stajali navela je da joj se čini da su OŽ i ŠŽ bili jedan do drugoga, a F nekako više preko puta, dok su psi bili između, a glede međusobne udaljenosti između ljudi je navela da se ne može sjetiti. Svi su oni bili na koji metar razmaka i okolo pasa. OŽ i F su bili potpuno usmjereni na razdvajanje pasa, OŽ je udarao štapom samo po stafordu, a nikako po ŠŽ. Nije uočila da bi OŽ udario štapom bilo koga osim staforda. Nikako nije bilo da je OŽ tukao staforda štapom, pa da bi se u jednom trenu okrenuo i počeo udarati po ŠŽ. Sigurna je da nije ŠŽ udario štapom, a nije vidjela niti da je slučajno udario po ruci dok je držala psa. Dodala je da je sigurno staford potezao ŠŽ dok je bio na povodcu, on je nju natezao i povlačio. Kada je se pita gdje je bio FŽ odgovara da je on došao brodom do mola, ne zna u kojem trenutku je pristao na mol. Zna sigurno da u trenutku kada su uspjeli razdvojiti pse FŽ nije bio na mjestu događaja, a da li je već bio uparkiran na mol to ne zna.

12.1. lako je ova svjedokinja supruga okrivljenika i u jednakoj mjeri je zainteresirana za ishod ovog postupka kao i svjedok FŽ koji je suprug privatne tužiteljice, razlika između njih, odnosno njihovih iskaza, je u tome što je svjedokinja RŽ iskazivala sukladno drugim provedenim dokazima, posebice svjedoka MŽ, kao i obrani okrivljenika, a koje je sud smatrao logičnima, vjerodostojnima i istinitima, za razliku od supružnika FŽ koji su međusobno različito navodili, a sama privatna tužiteljica je različito navodila u svojim iskazima, te i činjeničnim navodima privatne tužbe.

13. Svjedokinja PŽ je na raspravi navela da nije sudjelovala u inkriminiranom događaju, tako da nije očevidac, nego je sastavljala zapisnik inspekcijskog nadzora nakon događaja. Zna da je došlo do sukoba pasa i to američkog stafordskog terijera i patuljastog šnaucera te je u tom sukobu patuljasti šnaucer uginuo. Radi toga su i došli u nadzor kako bi utvrdili da li se radi o psu koji je već zbog svoje pasmine proglašen opasnim psom, da bi provjerili identitet psa i da bi odredili i proveli daljnje mjere koje se provode u slučaju kada se utvrdi da se radi o opasnom psu, a taj američki stafordski terijer je imao ozljede na predjelu glave i tijela, pa je prema izjavama vlasnika zaključila kako su nastale te ozljede.

13.1. Ova svjedokinja nije imala neposrednih saznanja o inkriminiranom događaju, pa sud nije vrednovao njezin iskaz, budući se referirala na ono što je sud u odlomku 4.1. naveo da nije smatrao bitnim za ovaj postupak.

14. Ovaj sud se priklanja i u potpunosti prihvaća tezu obrane da okrivljenik nije kriv za djelo koje mu se stavlja na teret, jer nije moguće da postoji ovo kazneno djelo bez namjere na strani okrivljenika, odnosno ovdje se radi o postupku zbog kaznenog djela nanošenja tjelesne ozljede privatnoj tužiteljici i nedvojbeno je utvrđeno da su one nastale inkriminirane prigode, međutim iz dokaza prezentiranih ovom sudu nije bilo moguće utvrditi točno i nedvojbeno kako su one nastale, odnosno nije se moglo nedvojbeno utvrditi da ih je oštećenici okrivljenik nanio posebice da bi joj ih nanio namjerno, jer sud smatra najrealnijim i najvjerojatnijim, a imajući u vidu cijelu situaciju i događanja između njihovih pasa koji su se sukobili, gdje je američki stafordski terijer zagrizao patuljastog šnaucera, da bi u cijelom tom kaosu bilo više mogućih scenarija kako je privatna tužiteljica zadobila predmetne ozljede, na primjer: da ju je okrivljenik slučajno udario budući je stajala pokraj njega ili iza njega, da ju je okrivljenik u nekom momentu gurnuo, pa da bi se tako na neki način udarila; da bi ju potegao pas kojeg je povlačila za povodac i tada da je se udarila ili da bi ju okrivljenik slučajno udario. No, u svakom slučaju sud smatra da nema govora o nedvojbenom postojanju namjere okrivljenika da ozlijedi privatnu tužiteljicu.

14.1. Ovo svakako u svjetlu utvrđenja dr. Mayera u odnosu na ozljede koje je privatna tužiteljica dobila inkriminirane prigode da se zapravo ne može utvrditi točan mehanizam nastanka ni predmet kojim su nanesene, da u konkretnom slučaju i nakon pregleda dokumentacije u spisu postoji mogućnost da su one nanesena daskom, štapom, metalnim predmetom, čekićem, te gaženjem, a isto tako pri padu na tvrdu površinu, te svakako ili namjerno ili slučajno. Stoga, zaključak je suda da je inkriminiranog dana došlo do sukoba pasa stranaka, te da je došlo do fizičkog napada okrivljenika na psa privatne tužiteljice, ali iz svega gore navedenog sud nije utvrdio postojanje namjere okrivljenika za tjelesnim ozljeđivanjem iste, a niti da se navedeni sukob dogodio na način kako se to okrivljeniku stavlja na teret. Dakle, sud sa sigurnošću i na nedvojben način nije mogao utvrditi počinjenje ovog kaznenog djela na način kako se to stavlja na teret okrivljeniku.

14.2 Prihvatljivo je sudu i viđenje obrane radnji koje je okrivljenik poduzeo i to da u uvjetima neživotne situacije iznenadnog napada psa osobito snažne vrste kao što je staford nadilazi životna iskustva svakog pojedinca, pa tako i okrivljenika čiji obiteljski pas šnaucer, slabije građe je napadnut, pri čemu ga snažniji pas staford nije htio nikako pustiti, a posljedica čega je bila da je isti ubrzo uginuo nakon napada. U takvim uvjetima koji traju kratko zasigurno nema govora o tome da je bilo tko, pa tako niti okrivljenik navodno ima vremena razmišljati na način da bi navodno postupao sa bilo kakvom namjerom ili kakvim drugim postupanjem, uostalom i sam okrivljenik je rekao da je događaj trajao jako kratko. S druge strane, privatna tužiteljica osim što iskazuje neživotno i neistinito jednako tako sa odmakom od preko 3 i pol godine iznosi po prvi put navode o navodno zadobivenim ozljedama koje nije navodila niti kod liječnika niti u svojoj privatnoj tužbi, pa tako ista u svom iskazu od 21. 3. 2023. spominje između ostalog i udarce u prsa, očito kako bi neosnovano svoju poziciju pospješila i tako neistinito i u tom pogledu otežala poziciju okrivljenika. Konačno i sama privatna tužiteljica navodi kako okrivljenik nije imao razloga istu navodno namjerno udarati, štoviše isti su bili u dobrosusjedskim odnosima. Također po navodima svjedoka MŽ privatna tužiteljica nije niti bila ljuta na okrivljenika, a što također dokazuje da ju okrivljenik nije udarao, da je očito staford bio bez brnjice na povodcu kako to po vlastitom priznanju privatna tužiteljica navodi od 3 metra čime je kontrola istog psa otežana. I svjedok MŽ navodi da je privatnu tužiteljicu pas vukao naprijed - nazad.

15. Dodati je da nije bez važnosti i činjenica da iz kaznene evidencije za okrivljenika proizlazi da nije kazneno ni prekršajno osuđivan, dakle da nikada ranije nije bio u sukobu sa Zakonom.

16. Člankom 455. st. 1. ZKP/08 propisano da će presudu kojom se optuženik proglašava krivim sud izreći ako se nedvojbeno utvrdi da je optuženik počinio kazneno djelo za koje je optužen. Dakle, da bi sud okrivljenika mogao proglasiti krivim za učin ovog kaznenog djela, činjenično stanje iz kojeg proizlaze bitna obilježja inkriminiranog kaznenog djela mora biti točno utvrđeno do te mjere da se eliminira svaka sumnja da li je djelo počinjeno. Što u konkretnom predmetu nije bio slučaj.

16.1. Dakle, nakon svestrane, pažljive i kritičke analize i ocjene svih dokaza zajedno i u njihovoj povezanosti i ukupnosti, uključivši i analizu obrane okrivljenika, ovaj sud je došao do zaključka da u konkretnom slučaju zaista nema dokaza da bi ovaj okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret. Ovo stoga, što se činjenice na štetu okrivljenika mogu uzeti samo onda kada su utvrđene izvjesno, ako je njihovo postojanje izvan svake razumne sumnje, a činjenice u korist okrivljenika se uzimaju da postoje već onda ako su samo vjerojatne, ako postoji sumnja o njihovom postojanju, koja drugim izvedenim dokazima nije sa sigurnošću otklonjena, pa je sukladno čl. 459. st. 9. ZKP/08 i slijedom naprijed navedenog sud za predmetna kaznena djela oslobodio optužbe okrivljenika temeljem čl. 453. toč. 3. ZKP/08.

17. Na temelju čl. 149. st. 3. u vezi čl. 145. st. 2. toč 1. -6. ZKP/08 privatna tužiteljica ŠŽ je dužna snositi trošak kaznenog postupka, jer je okrivljenik oslobođen optužbe, i to paušalni iznos 150,00 eura, nužne izdatke okrivljenika, te nužne izdatke i nagradu branitelja okrivljenika, o čemu će sud naknadno donijeti posebno rješenje.

Zadar, 27. studenog 2024.

Sutkinja:

Ivana Parać Krišto

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pismeno putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.

DNA:

1. Privatna tužiteljica ŠŽ

2. Opunomoćenik privatne tužiteljice SŽ, odvjetnik u zadru

3. Okrivljeni OŽ

4. Branitelj okrivljenika Amel Kapić, odvjetnik u Zadru