Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-399/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Krunoslave Dropulić predsjednice vijeća, sutkinje Štefice Bukvić izvjestiteljice i članice vijeća i suca Tomislava Šimića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Jurica Borojević i Domagoj Jugović, iz Nove Gradiške, Alojzija Stepinca 16-A, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Leko & Partneri iz Zagreba, Domagojeva br. 18, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-164/2022-30 od 4. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 27. studenoga 2024.

p r e s u d i o j e  i  r i j e š i o  j e :

I. Žalba tužitelja uvažava se kao osnovana, dok se žalba tuženika uvažava kao djelomično osnovana i odbija kao djelomično neosnovana te se presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-164/2022-30 od 4. siječnja 2024.

- potvrđuje u pobijanim točkama I., II. i III. izreke,

- ukida u pobijanim točkama IV. i V. izreke, te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O zahtjevu tužitelja i tuženika za naknadu troška žalbenog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Utvrđuje se ništetnom odredba članka 4. Ugovora o kreditu broj 9012216900, sklopljenog dana 10.01.2007. godine između tužitelja ĐT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, i tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, 10000 Zagreb, OIB: 02535697732, kao kreditora, u dijelu u kojem je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti Banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila.

II Utvrđuje se ništetnom odredba članka 6. Ugovora o kreditu broj 9012216900, sklopljenog dana 10.01.2007. godine između tužitelja ĐT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, i tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, 10000 Zagreb, OIB: 02535697732, kao kreditora, u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula na način da se kredit i kamata otplaćuju u jednakim mjesečnim anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja.

III Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, 10000 Zagreb, OIB: 02535697732, da tužitelju ĐT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 3.308,63 Eura/24.928,60 kuna1 sa zakonskom zateznom kamatom od 01.01.2008. godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena te od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena tekućom, a od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, tekućom

-na iznos od 7,04 Eura/53,04 kuna od 01.04.2009. godine pa do isplate

-na iznos od 17,15 Eura/129,23 kuna od 01.05.2009. godine pa do isplate

-na iznos od 13,32 Eura/100,37 kuna od 01.06.2009. godine pa do isplate

-na iznos od 10,05 Eura/75,74 kuna od 01.07.2009. godine pa do isplate

-na iznos od 10,79 Eura/81,26 kuna od 01.08.2009. godine pa do isplate

-na iznos od 12,67 Eura/95,45 kuna od 01.09.2009. godine pa do isplate

-na iznos od 12,46 Eura/93,86 kuna od 01.10.2009. godine pa do isplate

-na iznos od 10,66 Eura/80,32 kuna od 01.11.2009. godine pa do isplate

-na iznos od 14,02 Eura/105,65 kuna od 01.12.2009. godine pa do isplate

-na iznos od 16,48 Eura/124,14 kuna od 01.01.2010. godine pa do isplate

-na iznos od 20,42 Eura/153,87 kuna od 01.02.2010. godine pa do isplate

-na iznos od 19,39 Eura/146,12 kuna od 01.03.2010. godine pa do isplate -na iznos od 24,49 Eura/184,51 kuna od 01.04.2010. godine pa do isplate

-na iznos od 23,37 Eura/176,11 kuna od 01.05.2010. godine pa do isplate

-na iznos od 25,70 Eura/193,63 kuna od 01.06.2010. godine pa do isplate

-na iznos od 41,12 Eura/309,84 kuna od 01.07.2010. godine pa do isplate

-na iznos od 37,83 Eura/285,01 kuna od 01.08.2010. godine pa do isplate

-na iznos od 46,72 Eura/351,99 kuna od 01.09.2010. godine pa do isplate

-na iznos od 43,86 Eura/330,46 kuna od 01.10.2010. godine pa do isplate

-na iznos od 37,81 Eura/284,85 kuna od 01.11.2010. godine pa do isplate

-na iznos od 49,51 Eura/373,04 kuna od 01.12.2010. godine pa do isplate

-na iznos od 64,09 Eura/482,86 kuna od 01.01.2011. godine pa do isplate

-na iznos od 54,04 Eura/407,17 kuna od 01.02.2011. godine pa do isplate

-na iznos od 57,69 Eura/434,64 kuna od 01.03.2011. godine pa do isplate

-na iznos od 52,79 Eura/397,73 kuna od 01.04.2011. godine pa do isplate

-na iznos od 53,52 Eura/403,28 kuna od 01.05.2011. godine pa do isplate

-na iznos od 73,00 Eura/550,04 kuna od 01.06.2011. godine pa do isplate

-na iznos od 74,31 Eura/559,91 kuna od 01.07.2011. godine pa do isplate

-na iznos od 91,12 Eura/686,57 kuna od 01.08.2011. godine pa do isplate

-na iznos od 82,97 Eura/625,16 kuna od 01.09.2011. godine pa do isplate

-na iznos od 73,99 Eura/557,46 kuna od 01.10.2011. godine pa do isplate

-na iznos od 72,87 Eura/549,02 kuna od 01.11.2011. godine pa do isplate

-na iznos od 72,07 Eura/543,00 kuna od 01.12.2011. godine pa do isplate

-na iznos od 76,02 Eura/572,75 kuna od 01.01.2012. godine pa do isplate

-na iznos od 80,17 Eura/604,05 kuna od 01.02.2012. godine pa do isplate

-na iznos od 80,48 Eura/606,40 kuna od 01.03.2012. godine pa do isplate

-na iznos od 77,70 Eura/585,42 kuna od 01.04.2012. godine pa do isplate

-na iznos od 79,08 Eura/595,81 kuna od 01.05.2012. godine pa do isplate

-na iznos od 80,38 Eura/605,61 kuna od 01.06.2012. godine pa do isplate

-na iznos od 78,31 Eura/590,05 kuna od 01.07.2012. godine pa do isplate

-na iznos od 79,01 Eura/595,28 kuna od 01.08.2012. godine pa do isplate

-na iznos od 77,84 Eura/586,51 kuna od 01.09.2012. godine pa do isplate

-na iznos od 74,89 Eura/564,23 kuna od 01.10.2012. godine pa do isplate

-na iznos od 78,01 Eura/587,76 kuna od 01.11.2012. godine pa do isplate

-na iznos od 79,73 Eura/600,74 kuna od 01.12.2012. godine pa do isplate

-na iznos od 79,13 Eura/596,21 kuna od 01.01.2013. godine pa do isplate

-na iznos od 72,44 Eura/545,81 kuna od 01.02.2013. godine pa do isplate

-na iznos od 78,14 Eura/588,74 kuna od 01.03.2013. godine pa do isplate

-na iznos od 78,42 Eura/590,82 kuna od 01.04.2013. godine pa do isplate

-na iznos od 76,02 Eura/572,76 kuna od 01.05.2013. godine pa do isplate

-na iznos od 69,64 Eura/524,70 kuna od 01.06.2013. godine pa do isplate

-na iznos od 69,47 Eura/523,41 kuna od 01.07.2013. godine pa do isplate

-na iznos od 70,85 Eura/533,79 kuna od 01.08.2013. godine pa do isplate

-na iznos od 73,42 Eura/553,22 kuna od 01.09.2013. godine pa do isplate

-na iznos od 77,37 Eura/582,94 kuna od 01.10.2013. godine pa do isplate

-na iznos od 75,34 Eura/567,63 kuna od 01.11.2013. godine pa do isplate

-na iznos od 76,51 Eura/576,43 kuna od 01.12.2013. godine pa do isplate

-na iznos od 77,84 Eura/586,49 kuna od 01.01.2014. godine pa do isplate

-na iznos od 75,10 Eura/565,84 kuna od 23.01.2014. godine pa do isplate, na ruke ili na račun IBAN: [broj bankovnog računa], otvoren kod Zagrebačke banke d.d., sve to u roku od 15 dana.

IV Odbija se tužitelj sa zahtjevom na ime više plaćene kamate uslijed jednostrane promjene kamatne stope u iznosu od 1.374,53 eura/10.356,47 kuna.

V Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta br. 50, OIB 02535697732 da tužitelju ĐT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.381,79 eura zajedno sa zakonskom zateznom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, koje teku od 4. siječnja 2024. pa do isplate, na ruke ili na račun IBAN: [broj bankovnog računa], otvoren kod Zagrebačke banke d.d., sve u roku od 15 dana."

2. Navedenu presudu u dijelu pod točkom IV. i u odluci o trošku postupka pod točkom V. izreke pravovremenom žalbom pobija tužitelj zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se žalba uvaži, presuda u pobijanom dijelu preinači na način da odluka iz točke IV. izreke ne bude sastavni dio presude, i da se u cijelosti udovolji zahtjevu tužitelja za naknadu troškova prema priloženom troškovniku u spisu, podredno da se ukine i u tom dijelu predmet vrati sudu prvog stupnja radi donošenja nove odluke. Traži trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Navedenu presudu u dijelu pod točkama I., II., III. i u odluci o trošku postupka pod točkom V. izreke, pravovremenom žalbom, pobija tuženik zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. ZPP-a, s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjevi odbiju u cijelosti te odredi da je tužitelj dužan tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka uvećan za zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude suda prvog stupnja do isplate, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja radi ponovne glavne rasprave. Traži trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tužitelja je osnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

6. Ispitujući presudu u pobijanom dijelu, postupak koji je prethodio njezinom donošenju, kao i žalbene navode tužitelja i tuženika, ovaj sud ne nalazi da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Osnovano tužitelj u žalbi navodi da nikada nije potraživao iznos od 1.374,53 EUR-a/10.356,47 kn s osnova ništetne odredbe čl. 4. Ugovora o kreditu broj 9012216900, sklopljenog 10. siječnja 2007. između tužitelja i tuženika (u daljnjem tekstu: Ugovor o kreditu) i to u dijelu kojim je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti Banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila (u daljnjem tekstu: ništetna odredba o promjenjivoj stopi kamate). Tužitelj je u tužbi zahtijevao isplatu iznosa od 19.975,00 kn (što prema fiksnom tečaju 1 EUR = 7,53450 kn iznosi 2.651,14 EUR-a), s osnova ništetne odredbe o promjenjivoj stopi kamate i ništetne odredbe čl. 6. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula na način da se kredit i kamata otplaćuju u jednakim mjesečnim anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja (u daljnjem tekstu: ništetna odredba o valutnoj klauzuli), a što jasno proizlazi iz točke IV. tužbe. Kasnije u tijeku postupka, nakon provedenog vještačenja, a sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH broj Su IV-162/2021 od 26. studenoga 2021., tužitelj je uredio tužbeni zahtjev za isplatu na iznos od 3.308,63 EUR-a koji se odnosi samo na ništetnu odredbu o valutnoj klauzuli. Kako tužitelj u tužbi nije odredio koji iznos zahtijeva s osnova ništetne odredbe o promjenjivoj stopi kamate, a koji s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli nejasno je i ne može se ispitati na koji način je sud prvog stupnja odredio iznos od 1.374,53 EUR-a/10.356,47 kn za koji je odbio zahtjev s osnova ništetne odredbe o promjenjivoj stopi kamate. Stoga je počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju osnovano u žalbi ukazuje tužitelj pa je valjalo ukinuti presudu u pobijanoj točki IV. izreke i u tom dijelu vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, u kojem će sud prvog stupnja otkloniti bitnu povredu na koju mu je ukazano te će nakon što utvrdi u kojem iznosu se tužbeni zahtjev odnosi na isplatu s osnova ništetne odredbe o promjenjivoj stopi kamate, donijeti pravilnu i zakonitu odluku.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja

- za utvrđenjem ništetnom odredbe čl. 4. Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti Banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila,

- za utvrđenjem ništetnom odredbe čl. 6. Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula na način da se kredit i kamata otplaćuju u jednakim mjesečnim anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja,

- za isplatu preplaćenog iznosa s osnova ništetne odredbe o promjenjivoj stopi kamate koji je sadržan u tužbi ukupno zatraženom iznosu od 19.975,00 kn,

- za isplatu preplaćenog iznosa s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli od 3.308,63 EUR-a/24.928,60 kn.

9. Iz utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da su stranke 10. siječnja 2007. sklopile Ugovor o kreditu kojim je tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita iznos od 24.814,40 CHF-a u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita, a korisnik kredita se obvezao platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila i koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 5,10 % godišnje te iznos kredita platiti u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja, prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora.

10. Sud prvog stupnja usvaja tužbene zahtjeve za utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj stopi kamate i odredbe o valutnoj klauzuli uz zaključak da pravomoćne odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. (odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019.) donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača obvezuju sud u ovom postupku, temeljem Zakona o zaštiti potrošaka ("Narodne novine" broj 96/03; u daljnjem tekstu: ZZP/03), u vezi s čl. 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.; u daljnjem tekstu: ZOO) te čl. 502. a. i c. ZPP-a.

11. Odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., donesenom povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, koja je odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., a na koju se tužitelj pozvao u ovom predmetu, potvrđena u dijelu kojim je utvrđeno da je, između ostalih banaka, i u ovom predmetu tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i dalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima, koristio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik i korisnik kredita nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrditi egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 u razdoblju 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13; u daljnjem tekstu: ZZP/07) i to čl. 96. i 97. te suprotno odredbama ZOO-a.

11.1. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018., na koju se tužitelj također pozvao u ovom predmetu, potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je utvrđeno da je, između ostalih banaka, i u ovom predmetu tuženik od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg ZZP/07 i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

11.2. U navedenim presudama donesenim u sporovima radi kolektivne zaštite potrošača, sudovi su proveli test neravnoteže (analizom činidbe i protučinidbe), kao i test nesavjesnosti te su svoju ocjenu o nesavjesnosti banaka, između ostaloga i tuženika, utemeljili u bitnom na činjenicama da trgovac nije potrošaču dao dovoljno informacija u fazi pregovaranja i sklapanja ugovora o kreditu, a koje su bile važne za donošenje informirane odluke, da potrošača nisu upoznali s rizicima koji za njega proizlaze iz ugovora o kreditu, da je bila riječ o ugovorima u kojima je obveza potrošača ovisila o promjenjivim elementima (valutna klauzula, stopa kamate), da su sporne odredbe u standardni ugovor ušle na inicijativu trgovaca (banaka), da su banke u vrijeme sklapanja ugovora trebale voditi računa i o interesima druge strane i odrediti neku referentnu vrijednost, da je nepošteno koristiti se odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, da su potrošači bili u ovisnom položaju, jer nisu imali drugu mogućnost doći do novčanih sredstava izvan kredita, a koji test nesavjesnosti su sudovi proveli s obzirom na okolnosti prije sklapanja ugovora o kreditu, odnosno prilikom pregovaranja o uvjetima kredita i trenutku sklapanja kredita.

11.3. Presude donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača temelje se na primjeni testa poštenosti odredaba potrošačkih ugovora. Odlukama U- III-2521/2015 i dr. od 13. prosinca 2016. i U-III-4150/2019 i dr. od 3. veljače 2021. Ustavni sud Republike Hrvatske odbio je ustavne tužbe tuženih banaka protiv navedenih presuda.

12. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odlukama poslovni broj Rev- 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. izrazio pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, s obzirom na to da postoji na temelju čl. 502.c ZPP-a, kao i na temelju odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14 i 110/15) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor.

12.1. Imajući u vidu smisao sudske zaštite kolektivnih interesa potrošača, pravilna je ocjena suda prvog stupnja da pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava.

13. Polazeći od navedenog, tužiteljevo pravo na pozivanje na pravna utvrđenja i stavove izražene u pravomoćnim odlukama donesenim u sporu za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača nikako ne znači apriori automatsku primjenu tih stavova u predmetnoj parnici, već da je u njoj na tuženiku kao trgovcu u odnosu na kojeg je kao tuženika vođen navedeni kolektivni spor i u odnosu na kojeg je donesena pravomoćna presuda u tom sporu, bio teret dokazivanja da se odluke donesene u tom sporu ne mogu primijeniti i na konkretni ugovor. U skladu s time na tuženiku je bio teret dokazivanja činjenica iz kojih bi proizlazilo da se predmetni Ugovor ne može podvesti pod činjenični supstrat na kojem se temelje pravna utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu – da ugovorne odredbe o načinu promjene ugovorne kamatne stope odlukom kreditora i o valutnoj klauzuli uz koju je vezana glavnica CHF, nisu identične onima koje je imao u vidu sud u kolektivnom sporu, tj. da su odredbe predmetnog ugovora razumljive za potrošača, i da se je o spornim ugovornim odredbama prilikom sklapanja ugovora pregovaralo, slijedom čega se iste ne bi mogle smatrati nepoštenim. Međutim, tuženik to u provedenom postupku nije dokazao niti je u tom pravcu sudu prvog stupnja ponudio odgovarajuće dokaze kojima bi bilo moguće utvrditi da su tužitelju pri sklapanju Ugovora kreditorovi zaposlenici protumačili i objasnili značaj i posljedice spornih ugovornih odredbi, odnosno da su mu te odredbe učinili razumljivim, i to ne samo formalno i gramatički već razumljivima i suštinski kako ih poima i sud u sporu za zaštitu kolektivnih interesa, ali i Sud Europske unije u predmetu C-186/16, prema kojem razumljivost odredbe podrazumijeva da su korisniku kredita od strane kreditora pružene potpune informacije kako bi mogao donositi razborite i informirane odluke te da na temelju njih može procijeniti ekonomske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze. Na navedenu okolnost tuženik nije predložio izvođenje nekog adekvatnog dokaza kojim bi se te okolnosti utvrdile.

14. Polazeći od izloženog i iskaza tužitelja pravilno je sud prvog stupnja zaključio da su navedene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva stopa kamate sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika, a prema kojoj visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci tuženika i koja ne sadrži kriterije koje će tuženik pri donošenju takve odluke primjenjivati, kao i odredba kojima je ugovorena valutna klauzula na način da se kredit i kamata otplaćuju u jednakim mjesečnim anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, nerazumljive i nepoštene i kao takve ništetne sukladno navedenim odredbama ZZP/03.

15. Stoga je sud prvog stupnja osnovano na temelju odredbi čl. 323. st. 1. i čl. 1111. st. 1. ZOO-a naložio tuženiku da tužitelju isplati iznos od 3.308,63 EUR- a/24.928,60 kn na ime razlike preplaćenih iznosa s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, koji iznos je utvrđen provedenim financijskim vještačenjem.

16. Pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi, sukladno odredbi čl. 328. ZOO-a, a okolnost da je ugovor prestao ispunjenjem u konkretnom slučaju nije od utjecaja, jer se i nakon ispunjenja stranka može pozivati na ništetnost, upravo prema citiranoj zakonskoj odredbi. Takvo je stajalište izraženo je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020.

17. Nadalje, suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupanja pravilno je ocijenio prigovor zastare neosnovanim jer prema Objedinjenom pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Su- IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022., pokretanje parničnog postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

17.1. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da se u konkretnom slučaju ima primijeniti opći zastarni rok od 5 godina, te da je do prekida zastare došlo podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu 4. travnja 2012. Glede valutne klauzule zastara je počela teći ispočetka donošenje presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., a glede promjenjive stope kamate zastara je počela teći ispočetka donošenje presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., pa kako je tužitelj tužbu podnio 16. srpnja 2021. pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da restitucijski zahtjeva za isplatu s osnove ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli nije zastario, dok je s osnove ništetne odredbe o promjenjivoj stopi kamate zastario.

18. Odluku o trošku postupka iz točke V. izreke presude suda prvog stupnja pobijaju obje stranke. Budući je ukinuta odluka o glavnoj stvari (odluka iz točke IV. izreke), ukinuta je i odluka o trošku postupka jer ista ovisi o odluci o glavnoj stvari.

18.1. Osnovano tužitelj u žalbi navodi da prilikom donošenja odluke o trošku postupka sud prvog stupnja nije pravilno odredio vrijednost predmeta spora od 4.683,16 EUR-a pa će sud prvog stupnja nakon što pravilno utvrdi vrijednost predmeta spora i omjer uspjeha stranaka u sporu, imajući u vidu žalbene navode tužitelja, donijeti pravilnu i zakonitu odluku o trošku postupka. Pravilno tužitelj u žalbi ukazuje da sud prvog stupnja nije donio odluku o zahtjevu tužitelja za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi.

19. Slijedom navedenoga, na temelju odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 369. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I. izreke ove odluke.

20. Na temelju odredbe čl. 166. st. 4. ZPP-a, odlučeno je kao u točki II. izreke ove odluke.

Osijek, 27. studenoga 2024.

Predsjednica vijeća

Krunoslava Dropulić