Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1707/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Krunoslave Dropulić predsjednice vijeća, sutkinje Štefice Bukvić izvjestiteljice i članice vijeća i suca Tomislava Šimića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Krunoslav Vuljak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vuljak & Vuljak d.o.o. iz Koprivnice, Zrinski trg 11, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Leko i partneri, iz Zagreba, Domagojeva 18, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P- 43/2023-23 od 27. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 27. studenoga 2024.

p r e s u d i o  j e :

I. Žalba tuženika odbija kao neosnovana, dok se žalba tužitelja prihvaća kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-43/2023-23 od 27. rujna 2024.:

- potvrđuje u pobijanoj točki I. izreke u kojoj je prihvaćen tužbeni zahtjev,

- preinačuje u pobijanoj odluci o trošku postupka iz točke II. izreke iznad dosuđenog iznosa od 1.438,78 EUR-a do zatraženog iznosa od 1.813,78 EUR-a, tako da se rješava:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju uz dosuđeni trošak od 1.438,78 EUR-a sa pripadajućim zateznim kamatama, daljnji trošak postupka u iznosu od 375,00 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 27. rujna 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. a) Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 62,50 EUR-a u roku od 15 dana.

b) Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 da tužitelju DZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 2.112,07 eura (dvije tisuće sto dvanaest eura i sedam centi) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa i to:

na iznos od 7,09 EUR od 1.6.2009. do isplate

na iznos od 6,50 EUR od 1.7.2009. do isplate

na iznos od 6,99 EUR od 1.8.2009. do isplate

na iznos od 8,25 EUR od 1.9.2009. do isplate

na iznos od 8,11 EUR od 1.10.2009. do isplate

na iznos od 6,90 EUR od 1.11.2009. do isplate

na iznos od 9,16 EUR od 1.12.2009. do isplate

na iznos od 10,81 EUR od 1.1.2010. do isplate

na iznos od 13,46 EUR od 1.2.2010. do isplate

na iznos od 12,77 EUR od 1.3.2010. do isplate

na iznos od 16,19 EUR od 1.4.2010. do isplate

na iznos od 15,45 EUR od 1.5.2010. do isplate

na iznos od 17,01 EUR od 1.6.2010. do isplate

na iznos od 14,11 EUR od 1.7.2010. do isplate

na iznos od 25,16 EUR od 1.8.2010. do isplate

na iznos od 17,86 EUR od 1.9.2010. do isplate

na iznos od 29,21 EUR od 1.10.2010. do isplate

na iznos od 25,14 EUR od 1.11.2010. do isplate

na iznos od 33,01 EUR od 1.12.2010. do isplate

na iznos od 42,80 EUR od 1.1.2011. do isplate

na iznos od 36,05 EUR od 1.2.2011. do isplate

na iznos od 38,50 EUR od 1.3.2011. do isplate

na iznos od 35,21 EUR od 1.4.2011. do isplate

na iznos od 35,70 EUR od 1.5.2011. do isplate

na iznos od 48,79 EUR od 1.6.2011. do isplate

na iznos od 49,67 EUR od 1.7.2011. do isplate

na iznos od 60,97 EUR od 1.8.2011. do isplate

na iznos od 55,49 EUR od 1.9.2011. do isplate

na iznos od 49,45 EUR od 1.10.2011. do isplate

na iznos od 48,70 EUR od 1.11.2011. do isplate

na iznos od 48,16 EUR od 1.12.2011. do isplate

na iznos od 1.279,40 EUR od 10.12.2011. do isplate

do 31. srpnja 2015. po stopi zatezne kamate u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, zatim od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, zatim od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate određenoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koju stopu je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime troškova ovog postupka isplati iznos od 1.438,78 eur (tisuću četiristo trideset osam eura i sedamdeset osam centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 27. rujna 2024. do isplate prema stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope - kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za drugo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja u roku od 15 dana."

2. Navedenu presudu, pravovremenom žalbom, pobija tuženik zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te naloži tužitelju da tuženiku nadoknadi parnični trošak postupka, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak. Traži trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu po određenju suda.

3. Navedenu presudu u odluci o trošku postupka pod točkom II. izreke, pravovremenom žalbom pobija tužitelj zbog žalbenih razloga iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. i 2., čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, s prijedlogom da se žalba uvaži, odluka o trošku preinači na način da se tuženiku naloži da tužitelju naknadi i daljnji trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 300,00 EUR-a uvećano za PDV od 75,00 EUR-a (100 bodova podnesak od 10. siječnja 2024., narednih 50 bodova za ročište 10. siječnja 2024., ukupno 150 bodova, odnosno 300,00 EUR-a). Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 125,00 EUR, pripadajući PDV u iznosu od 31,25 EUR, odnosno sveukupno 156,25 EUR uvećano za eventualni trošak sudske pristojbe na žalbu.

4. Odgovor na žalbu tuženika nije podnesen.

5. Žalba tužitelja je osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.

6. Ispitujući presudu u pobijanom dijelu, postupak koji je prethodio njezinom donošenju, kao i žalbene navode tužitelja i tuženika, ovaj sud ne nalazi da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6.1. Suprotno žalbenim navodima tuženika, presuda suda prvog stupnja je jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća, pa se može ispitati, tako da donošenjem pobijane presude sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u žalbi neosnovano ukazuju tužitelj i tuženik.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenih iznosa na temelju ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 9012213048 od 8. siječnja 2007. o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF.

8. Nije sporno između stranaka da su 8. siječnja 2007. sklopile Ugovor o kreditu broj 9012213048, koji je solemniziran kod javnog bilježnika Melanije Duić iz Varaždina, pod brojem OU-29/07-1, (u daljnjem tekstu: Ugovor o kreditu) kojim je tuženik tužitelju stavio na raspolaganje iznos od 15.561,89 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita, a korisnik kredita se obvezao platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila i koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 5,10 % godišnje te iznos kredita platiti u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja, prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora.

9. Sud prvog stupnja prihvatio je tužbeni zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa s osnova ništetne odredbe Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli uz zaključak da pravomoćne odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 2221/18 od 3. rujna 2019. donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača obvezuju sud u ovom postupku, temeljem Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03; u daljnjem tekstu: ZZP/03), u vezi s čl. 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; u daljnjem tekstu: ZOO) te čl. 502. a. i c. ZPP-a.

10. Neutemeljeno tuženik u žalbi ponavlja prigovore koje je isticao tijekom prvostupanjskog postupka glede usklađenosti postupanja tuženika sa pozitivnim pravnim propisima, jer da je ugovaranje valutne klauzule dopušteno odredbom čl. 22. ZOO-a, koje sud prvog stupnja prilikom donošenja pobijane presude s pravom nije prihvatio budući je svoja utvrđenja o nepoštenosti navedenih ugovornih odredbi, a što za posljedicu ima njihovu ništetnost, temeljio na odlukama sudova donesenih u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača.

11. Odredbom čl. 81. st. 2. i 3. ZZP/03 koji je važio u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a odredbom čl. 87. st. 1. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

12. Odredbom čl. 126. Zakonom o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 19/22; u daljnjem tekstu: ZZP/22) koji se primjenjivao u vrijeme podnošenja tužbe u ovom predmetu spora, propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača iz čl. 114. st. 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 114. st. 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač ili osoba koja ima pravni interes pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika ili radi isplate.

13. Odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

14. Polazeći od izloženog, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da su odredbe kojima je ugovorena valutna klauzula vezana za švicarski franak o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo nerazumljive i nepoštene i kao takve ništetne sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP/03.

15. Suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja pravilno se pozvao na utvrđenja iz prethodno navedenih presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača. Naime i Vrhovni sud Republike Hrvatske (Rev- 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.) izrazio je jasno pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori, postoji na temelju odredbe čl. 502.c ZPP-a, a isto tako i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14 i 110/15; u daljnjem tekstu: ZZP/14) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu u pojedinačnim postupcima koje pokrenu potrošači.

16. Osim toga, kako je pravilno sud prvog stupnja naveo, i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. obrazložio je razloge obvezujuće primjene tj. direktni učinak presuda donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava (potrošača) propisan u čl. 502.c ZPP-a, a odluke Ustavnog suda obvezatne su za sve (čl. 31. st. 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, "Narodne novine" broj 99/99, 29/02 i 49/02).

17. U postupku provedenom pred Trgovačkim sudom u Zagrebu utvrđeno je da tuženici u tom sporu, između kojih je i tuženik u ovom predmetu, prije sklapanja ugovora o kreditu nisu pojedinačno pregovarali o valutnoj klauzuli vezano za švicarski franak, da klijentima nisu na valjan način objašnjene posljedice takvih ugovornih odredbi i da su banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima.

18. Prema tome, potpuno su neosnovani žalbeni navodi tuženika suprotni stavu suda prvog stupnja, koji stav je u skladu sa recentnim pravnim stajalištem Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Ustavnog suda Republike Hrvatske.

19. S pravom je stoga sud prvog stupnja naložio tuženiku da isplati tužitelju ukupan iznos od 2.112,07 EUR-a zajedno sa zateznom kamatom koja teče na svakomjesečno preplaćeni iznos od dana plaćanja do isplate (čl. 323. st. 1., čl. 1111. st. 1. i čl. 1115. ZOO-a).

19.1. Naime, provedenim vještačenjem utvrđeno je da zbog promjene tečaja CHF u odnosu na onaj koji je važio na dan isplate kredita postoji razlika u ukupnom iznosu od 2.112,07 EUR-a, a koju je vještak iskazao u pojedinačnim mjesečnim iznosima.

20. Odluka o zateznoj kamati u skladu je s odredbom čl. 1115. ZOO-a, s obzirom da se tuženik koji je prilikom sklapanja Ugovora o kreditu koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, ne može smatrati poštenim stjecateljem.

21. S pravom je sud prvog stupnja odbio i istaknuti prigovor zastare potraživanja.

21.1. Naime, prema objedinjenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF od 1. ožujka 2022., ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok sukladno tekstu oba pravna shvaćanja (Rev 2245/17 i pravno shvaćanje Građanskog odjela VSRH od 30. siječnja 2020.) počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

21.2. Od pravomoćnosti odluke pak koja je donijeta u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (14. lipnja 2018.) pa do podnošenja tužbe u ovom predmetu 27. siječnja 2023. nije protekao opći zastarni rok od 5 godina koji se primjenjuje u konkretnom slučaju (čl. 255. ZOO-a).

22. Žalbenim navodima tuženika nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude pa je valjalo žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu u točki I. izreke.

23. Pravilno je sud prvog stupnja na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a odlučio o trošku postupka u točki II. izreke pobijane presude koju žalbenim navodima pobijaju obje stranke.

23.1. Tuženiku na pripada trošak postupka jer nije uspio u sporu.

23.2. Osnovano tužitelj u žalbi navodi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbu čl. 155. st. 1. ZPP-a kada mu nije odmjerio trošak za sastav obrazloženog podneska od 10. siječnja 2024. koji je dostavio nakon održanog ročišta 10. siječnja 2024., u roku koji mu je sud odredio na ročištu. Naime tim podneskom tužitelj se očitovao na navode odgovora na tužbu koju je zaprimio na navedenom ročištu. Prema Tbr. 8. toč. 1. u svezi Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; u daljnjem tekstu: Tarifa) trošak tog podneska iznosi 200,00 EUR-a (100 bodova x 2,00 EUR-a).

23.3. Osnovano tužitelj u žalbi navodi da mu za pripremno ročište od 10. siječnja 2024. pripada trošak prema Tbr. 9. st. 1., a ne Tbr. 9. st. 2. Tarife jer se je na tom ročištu raspravljalo obzirom da je tužitelj naveo da u cijelosti ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva te kod svih dokaznih prijedloga i dosadašnjih navoda, a tuženik da ostaje u cijelosti kod odgovora na tužbu, svih navoda i prigovora time da odustaje od predloženih personalnih dokaza. Stoga tužitelju uz odmjereni trošak za to ročište pripada još 100,00 EUR-a, (50 bodova x 2,00 EUR-a).

23.4. Sveukupno tužitelju pripada uz dosuđeni trošak od 1.438,78 EUR-a daljnji trošak od ukupno 300,00 EUR-a i PDV od 25% u iznosu od 75,00 EUR-a pa je valjalo odluku o trošku postupka iz točke II. izreke pobijane presude preinačiti kao u točki II. izreke ove presude.

24. Slijedom iznijetog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i 373. toč. 3. odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

25. Tužitelju koji je uspio sa žalbom, na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a, Tbr. 10. toč. 4. u svezi Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 54. Tarife odmjeren je trošak za sastav žalbe na odluku o trošku prema vrijednosti pobijanog dijela od 375,00 EUR-a, u iznosu od 62,50 EUR-a kako je navedeno u točki II. a) izreke ove presude. Iz spisa proizlazi da tužitelj nije platio sudsku pristojbu na žalbu niti mu je sud prvog stupnja naložio platiti pristojbu za žalbu pa mu trošak pristojbe za žalbu nije priznat.

25.1. Tuženiku nije priznat trošak za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu, jer sa žalbom nije uspio (čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP- a), a kako je navedeno u točki II. b) izreke ove presude.

Osijek, 27. studenoga 2024.

Predsjednica vijeća

Krunoslava Dropulić