Poslovni broj: Usž-8/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja OA, [adresa] kojeg zastupa opunomoćenica Angelika Rajačić Bonifačić, odvjetnica u Rijeci, Ivana Zajca 24, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, radi utvrđenja statusa osigurane osobe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 3 UsI-1221/2023-6 od 27. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj 27. studenoga 2024.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 3 UsI- 1221/2023-6 od 27. listopada 2023.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-503-01/23-01/07, URBROJ: 338-01-06-05-23-02 od 3. svibnja 2023. i rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-503-01/19-01/682, URBROJ: 338-08-02-03-22-30 od 14. prosinca 2022. te vraćanje predmeta prvostupanjskom javnopravnom tijelu na ponovni postupak. Točkom II. izreke presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 14. prosinca 2022., kojim je tužitelju, u točki 1. izreke, utvrđen prestanak statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju po osnovi iz članka 7. stavka 1. točke 6. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine", 80/13., 137/13., 98/19. i 33/23. - dalje: ZOZO), kao osobi koja na području Republike Hrvatske obavlja gospodarsku djelatnost obrta, šifra osiguranja: 00133, s danom 12. rujna 2016., dok je u točki 2. izreke odbačen zahtjev tužitelja za obnovu postupka utvrđivanja statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju po osnovi iz članka 7. stavka 1. točke 6. ZOZO- a, kao osobi koja na području Republike Hrvatske obavlja gospodarsku djelatnost obrta, u razdobljima od 1. lipnja 2016. do 12. rujna 2016., od 1. lipnja 2015. do 30. rujna 2015., od 1. lipnja 2014. do 30. rujna 2014., od 1. lipnja 2013. do 30. rujna 2013., od 1. lipnja 2012. do 30. rujna 2012., od 1. lipnja 2011. do 30. rujna 2011., od 1. lipnja 2010. do 30. rujna 2010. i od 6. lipnja 2009. do 30. rujna 2009.

3. Tužitelj žalbom pobija presudu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS). Navodi da su javnopravna tijela u obrazloženjima osporenih rješenja izričito navela da ne prihvaćaju shvaćanja i upute Upravnog suda u Rijeci iznesena u presudi, poslovni broj: UsI-384/2021 od 13. listopada 2021., čime su postupila protivno članku 10. ZUS-a. Smatra da je i u ponovljenom postupku činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno jer nisu utvrđivane nikakve nove činjenice niti su provedeni novi dokazi. Stav prvostupanjskog suda da je o njegovom zahtjevu odlučeno na temelju dostupne dokumentacije u spisu predmeta jer je izostao odgovor njemačkog osiguravatelja, a niti je on uspio sam ishoditi potrebne potvrde, smatra protivnim ranijoj presudi prvostupanjskog suda, člancima 26. do 28. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP), članku 76. Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti (dalje: Osnovna uredba) i člancima 2. do 5. Uredbe (EZ) br. 987/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o utvrđivanju postupka provedbe Uredbe (EZ) br. 883/2004 o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti (dalje: Provedbena uredba). Navodi da je dostavio sve potvrde koje je mogao pribaviti i da mu nositelj njemačkog osiguranja na zahtjev nije izdao tražene potvrde A1 i D/HR101 iz čega proizlazi da je kao stranka u postupku poduzeo sve potrebne radnje radi pribavljanja traženih isprava, a tuženik je isto propustio učiniti. Ističe da je odbijanje tuženika da se očituje o mjerodavnom zakonodavstvu koje se u konkretnom slučaju treba primijeniti diskriminirajuće i protivno načelu jednakosti oružja jer se radi o javnopravnom tijelu koje je dužno poznavati i primjenjivati propise. Ističe da se u konkretnom slučaju ne može primijeniti članak 11. stavak 3. Osnovne uredbe jer nije bio isključivo samozaposlen u Republici Hrvatskoj i bez osiguranja u drugoj državi članici, već je dokazao da je bio osiguran i u Saveznoj Republici Njemačkoj. Smatra da je trebalo uzeti u obzir i rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 22. travnja 2020. kojim je poništeno prethodno rješenje o utvrđenju svojstva osiguranika u mirovinskom osiguranju u razdoblju od 1. lipnja 2015. do 30. rujna 2015. i 1. lipnja 2016. do 30. rujna 2016., jer je u navedenom razdoblju bio zaposlen i osiguran u Saveznoj Republici Njemačkoj. S obzirom na to da je prijava na zdravstveno osiguranje za navedeno razdoblje izvršena na temelju elektroničke razmjene podataka s Hrvatskim zavodom za mirovinsko osiguranje, smatra da je trebalo nakon donošenja rješenja od 22. travnja 2020. dopustiti obnovu postupka u skladu s člankom 123. stavkom 2. točkom 3. ZUP-a. Osporava i zakonitost odluke o odbacivanju njegovog zahtjeva za obnovu postupka, pri čemu se poziva na tumačenje članka 123. stavka 1. ZUP-a. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev. 4. Tuženik u odgovoru na žalbu smatra žalbu neosnovanom jer se samo ponavljaju navodi iz tužbe, zbog čega upućuje na navode iznesene u odgovoru na tužbu i obrazloženjima osporenih rješenja. Navodi da je prvostupanjski sud pravilno proveo postupak, u pobijanoj presudi je dao valjano obrazloženje na sve okolnosti relevantne za rješavanje predmetne upravne stvari te je pravilno primijenio materijalno pravo. Predlaže odbiti žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 73. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.

7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te, imajući na umu relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pri tome na sve tužbene navode (članak 60. stavak 4. ZUS-a).

8. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj 20. rujna 2019. podnio prijedlog za obnovu postupka utvrđivanja statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju za razdoblje od 4. lipnja 2009. do 12. rujna 2016. jer je u navedenom razdoblju samo faktično bio upisan kao vlasnik ugostiteljskog obrta „[obrt]“, iako je obrt poslovao samo od 6. lipnja 2009. do 30. rujna 2009., a od 2007. godine je bio u Saveznoj Republici Njemačkoj prijavljen na mirovinsko i zdravstveno osiguranje.

9. U upravnom postupku je tužitelju po službenoj dužnosti u obnovi utvrđen, s danom 12. rujna 2016., prestanak statusa osigurane osobe Zavoda po osnovi članka 7. stavka 1. točke 6. ZOZO-a, jer je prvostupanjsko javnopravno tijelo, nakon zaprimanja izvatka iz obrtnog registra, naknadno saznalo da je ugostiteljski obrt tužitelja „[obrt]“ odjavljen s danom 12. rujna 2016. te da tužitelj od 12. rujna 2016. nema status osiguranika u obveznom zdravstvenom osiguranju, dok je njegov zahtjev za obnovu postupka odbačen na temelju članka 126. stavka 1. ZUP-a.

10. Imajući na umu članak 122. stavak 1. ZOZO-a i članak 6. stavak 1. Pravilnika o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, 49/14., 51/14., 11/15., 17/15., 123/16., 129/17. i 09/21.), u vezi s činjenicom da je ugostiteljski obrt tužitelja odjavljen s danom 12. rujna 2016., prema ocjeni ovog Suda pravilno je u provedenom postupku utvrđen tužitelju prestanak statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju po osnovi članka 7. stavka 1. točke 6. ZOZO-a s danom prestanka okolnosti na osnovi koje je status bio utvrđen, odnosno s danom odjave obrta 12. rujna 2016.

11. Iz spisa predmeta razvidno je da je prvostupanjski sud razmotrio činjenična i pravna pitanja koja su, prema člancima 123., 124. i 126. ZUP-a, odlučna za rješavanje o prijedlogu tužitelja za obnovu postupka podnesenog 20. rujna 2019., povodom kojeg je vođen predmetni upravni postupak.

12. U obrazloženju presude sud je iznio sve relevantne činjenice te je dao valjane i dostatne razloge za odbijanje tužbenog zahtjeva, ocjenjujući pri tome u bitnom i navode tužbe, koje tužitelj ponovno iznosi u ovoj žalbi. Kako prema podacima spisa proizlazi da je tužitelj 20. rujna 2019. podnio prijedlog za obnovu postupka izmjene svake pojedine prijave na obvezno zdravstveno osiguranje nakon proteka tri godine od prihvaćanja svake pojedine prijave (posljednja prijava je izvršena 1. lipnja 2016.), pravilno je utvrđeno da prijedlog za obnovu nije podnesen u roku iz članka 123. stavka 1. ZUP-a, prema kojoj odredbi se obnova postupka zbog razloga iz tog stavka može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci.

13. S obzirom na navedeno, prema ocjeni ovoga Suda prijedlog tužitelja zakonito je odbačen na temelju članka 126. stavka 1. ZUP-a zbog neispunjavanja procesnih pretpostavki za pokretanje obnove postupka.

14. Suprotno tvrdnjama tužitelja, prvostupanjski sud se očitovao na sve tužbene navode i iznio je razloge na temelju kojih smatra da isti nisu osnovani i od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari, a s kojim obrazloženjem je suglasan i ovaj Sud.

15. Slijedom navedenog, Sud žalbene navode smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje, dok povrede ustavnih ili konvencijskih prava ovaj Sud nije našao.

16. Imajući na umu da zbog neispunjavanja procesnih pretpostavki za pokretanje obnove postupka nije bilo potrebno niti razmatrati meritum predmetne upravne stvari, ostali žalbeni navodi nisu od odlučnog značenja, zbog toga Sud iste nije ni uzeo u obzir pri donošenju presude (članak 75. stavak 4. ZUS-a).

17. S obzirom na to da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom, to je u skladu s člankom 79. stavkom 4. ZUS-a, prvostupanjski sud pravilno odbio njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

18. Trebalo je stoga, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 27. studenoga 2024.

Predsjednica vijeća:

dr. sc. Sanja Otočan