REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Usž-2779/2024-2

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŽE iz [adresa] zastupanog po opunomoćeniku Cvjetku Rihteru, odvjetniku u Dubrovniku, M. Marojice 17, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, radi ponovnog određivanja razmjernog dijela starosne mirovine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 10 UsI-2751/2023-12 od 18. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 27. studenog 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 10 UsI-2751/2023-12 od 18. ožujka 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II 140-02/23-03/03387554242, URBROJ: 341-99-06/2-23-3690 od 10. listopada 2023. i odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

2. Rješenjem tuženika od 10. listopada 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, KLASA:140-02/23-03/03387554242, URBROJ: 341-18-06/2-23-48506 od 7. srpnja 2023. kojim je odbijen zahtjev tužitelja da mu se ponovno odredbi razmjerni dio starosne mirovine.

3. Tužitelj pobija zakonitost prvostupanjske presude zbog svih zakonom propisanih razloga u bitnome ponavljajući navode iz tužbe.

3.1. Ističe da je rješenjem tuženika od 13. lipnja 2023. usvojena njegova žalba protiv prvostupanjskog rješenja od 7. srpnja 2023. i naloženo je prvostupanjskom tijelu da u roku od 30 dana donese rješenje povodom zahtjeva tužitelja od 4. travnja 2023. Međutim, umjesto da se usvoji zahtjev tužitelja donosi se novo, ovdje osporeno rješenje tuženika, kojim se odbija njegova žalba. Dakle, postoje dva suprotna drugostupanjska rješenja, a što stvara pravnu nesigurnost.

3.2. Dalje navodi da mu je utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata te stoga ostvaruje pravo da mu prema ostvarenom statusu pripadne i razlika mirovine za cijeli period od 3. lipnja 1997. do 1. siječnja 2021. Smatra da je iz istog razloga tuženik rješenjem 13. lipnja 2023. i usvojilo žalbu tužitelja te naložilo Područnoj službi u Splitu da donese novo rješenje, koje nije doneseno.

3.3. Ističe da mu 3. lipnja 1997. nije valjano obračunata i isplaćivana mirovina jer mu nije priznat staž sudjelovanja u Domovinskom ratu za cijeli period u kojem je bio pripadnik hrvatske vojske, već mu je samo priznato razdoblje od 1. listopada 1991. do 30. lipnja 1992. Navodi da je bio u hrvatskoj vojsci sve do razvojačenja 1995.

3.4. Smatra da prvostupanjski sud nije obrazložio razloge zbog kojih smatra da je rješenje tuženika zakonito te je stoga pobijana presuda nezakonita i ne može se ispitati.

3.5. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i riješiti upravnu stvar. Traži i naknadu troška za sastav žalbe.

4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.

7. Iz spisa predmeta proizlazi da je rješenjem Područne službe u Dubrovniku, broj MS 25707 od 9. lipnja 1993. tužitelju priznato pravo na prijevremenu starosnu mirovinu počevši od 1. travnja 1993.

7.1. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Dubrovniku od 1. travnja 2014. tužitelju je po službenoj dužnosti određena starosna mirovina počevši od 3. lipnja 1997.

7.2. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Dubrovniku od 10. svibnja 2018., tužitelju je određen razmjerni dio starosne mirovine prema članku 43. Ugovora o socijalnom osiguranju s Bosnom i Hercegovinom („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, 3/01.).

7.3. Rješenjem Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split od 3. studenog 2020. (dalje: rješenje o statusu HB od 3. studenog 2020.) tužitelju je utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti pričuvnom sastavu Vojne pošte 6064 Pelješac (dalje: VP 6064 Pelješac) u razdoblju od 1. listopada 1991. do 30. lipnja 1992.

7.4. Rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 23. svibnja 2022. tužitelju je priznato pravo razmjernu starosnu mirovina od 1. siječnja 2021. u skladu s člankom 27. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, 121/17., 98/19.; dalje: ZHBDR121/17.) te mu je umjesto te mirovine kao povoljnija određena najniža mirovina hrvatskog branitelja prema članku 39. ZHBDR121/17.

8. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut je zahtjevom tužitelja od 4. travnja 2023. za ponovno određivanje starosne mirovine prema odredbama Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, 121/17., 98/19., 84/21.), odnosno zatražio je novi izračun braniteljske mirovine za razdoblje od dana priznanja prava na starosnu mirovinu, 3. lipnja 1997. pa do dana 1. siječnja 2021.

9. Prvostupanjski sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju isprava iz spisa upravnog postupka i prvostupanjskog spora te je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, članak 134. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne Novine“, 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21.; dalje: Zakon) i odbio tužbeni zahtjev. 10. Člankom 134. stavkom 1. Zakona propisano je da ako se nakon donošenja rješenja protiv kojeg nema redovitog pravnog lijeka u upravnom postupku sazna za nove činjenice ili se nađe, odnosno stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi sami ili u vezi s već izvedenim ili upotrijebljenim dokazima mogli dovesti do drugačijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u prijašnjem postupku, može se iznimno od uvjeta i rokova iz Zakona o općem upravnom postupku obnoviti postupak iz mirovinskog osiguranja. Postupak će se obnoviti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da prava utvrđena rješenjem donesenim u obnovljenom postupku, prema stavku 1. ovoga članka, pripadaju od prvog dana idućeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva za obnovu postupka, odnosno od prvog dana idućeg mjeseca nakon donošenja rješenja u obnovljenom postupku pokrenutom po službenoj dužnosti.

11. Budući da iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj zbog novoutvrđenog statusa hrvatskog branitelja podnio zahtjev od 23. prosinca 2020. za određivanje razmjernog dijela starosne mirovine koja mu priznata rješenjem od 10. svibnja 2018., pravilno je tužitelju rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 23. svibnja 2022. određen razmjerni dio starosne mirovine počevši od 1. siječnja 2021., odnosno od prvog dana idućeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva za obnovu postupka.

12. Slijedom navedenog, pravilno je stajalište prvostupanjskog suda i tuženika da da sukladno članku 134. stavku 2. Zakona nije bilo moguće odrediti novu svotu mirovine od dana priznanja prava na mirovinu, kao što to tužitelj traži, već od prvog dana slijedećeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva od 23. prosinca 2020.

13. Nadalje, navodi tužitelja o postojanju dvaju suprotnih rješenja tuženika koje dovode do pravne nesigurnosti su neosnovani. Iz spisa predmeta proizlazi da je rješenjem tuženika od 13. lipnja 2023., kojim je usvojena žalba tužitelja, doneseno u postupku radi šutnje uprave prvostupanjskog javnopravnog tijela, odnosno zbog nedonošenja odluke po zahtjevu tužitelja od 4. travnja 2023. U tom postupku tuženik nije meritorno odlučivao o zahtjevu tužitelja od 4. travnja 2023., već je samo utvrđivao je li prvostupanjsko javnopravno tijelo postupilo u roku iz članka 101. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09., 110/21.).

14. Prilikom obračuna visine mirovine u obzir je uzeto vrijeme sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu koje je utvrđeno pravomoćnim rješenjem o statusu HB od 3. studenog 2020., razdoblje od 1. listopada 1991. do 30. lipnja 1992. Stoga se navodi tužitelja da je bio u hrvatskoj vojsci sve do razvojačenja 1995. ne mogu uzeti u obzir jer se istima osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja iz pravomoćno okončanog upravnog postupka utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja.

15. Sud stoga žalbene navode tužitelja smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

16. Iz pobijane presude vidljive su sve relevantne činjenice i utvrđenja na kojima je upravni sud utemeljio svoje pravno stajalište o neosnovanosti tužbenog zahtjeva te ovaj Sud smatra da u konkretnom slučaju nije počinjena bitna povreda pravila sudskog postupka jer je prvostupanjski sud predmetni upravni spor vodio i pobijanu presudu donio na temelju pravilne primjene odredbi ZUS-a, a nije došlo niti do pogrešne i arbitrarne primjene materijalnog prava s obzirom da je upravni sud mjerodavne pravne odredbe pravilno protumačio, a njihovu primjenu dostatno, razumno i argumentirano obrazložio.

17. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda (točka I. izreke).

18. Sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a, s obzirom na to da je žalba tužitelja odbijena, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe (točka II. izreke).

U Zagrebu 27. studenog 2024.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić