Poslovni broj: Usž-2612/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice STH iz [adresa], zastupane po opunomoćeniku Jakovu Alaču, odvjetniku u Rijeci, Erazma Barčića 13, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, radi starosne mirovine, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-433/2024-6 od 3. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 27. studenog 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-433/2024-6 od 3. svibnja 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-140-02/23-03/01173538629, URBROJ: 341-99-06/2-23-5396 od 21. veljače 2024.i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: UP/I- 140-02/23-03/01173538629, URBROJ: 341-14-06/2-23-16170 od 2. kolovoza 2023. kojim je tužiteljici priznato pravo na starosnu mirovinu u svoti od 552,97 eura mjesečno, uz ostale prateće odluke.

3. Tužiteljica pobija zakonitost prvostupanjske presude zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev pozivajući se na Ugovor o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine od 4. listopada 2000. Navodi da predmetni međunarodni ugovori o socijalnom osiguranju ne regulira pitanje stečenih prava dok te države nisu postojale jer to pitanje rješava ono što se naziva sukcesija država. Smatra da se isti primjenjuje na državu Bosnu i Hercegovinu i državu Republiku Hrvatsku, a ne odnosi se na teritorijalne jedinice nekadašnjih država. Ističe da nikada nije radila u Bosni i Hercegovini niti je bila osiguranik nositelja mirovinskog osiguranja Bosne i Hercegovine. Smatra da se konkretnom slučaju radi o stečenim pravima među kojima je i očekivano pravo na mirovinu, koje pravo je stekla u odnosu na Republiku Hrvatsku, a kako je to objasnila u tužbi. Predlaže usvojiti žalbu i poništiti prvostupanjsku presudu.

4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba tužiteljice nije osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), Sud nije utvrdio osnovanim razloge zbog kojih tužiteljica pobija presudu, a ne postoje niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Upravni postupak pokrenut je zahtjevom tužiteljice od 6. rujna 2022. za priznavanjem prava na starosnu mirovinu.

7.1. U upravom postupku je utvrđeno da je tužiteljica, rođena **.**.1958., da je do 4. listopada 2022. navršila 63 godine i 11 mjeseci života te da ukupan mirovinski staž u Republici Hrvatskoj iznosi 34 godine, 0 mjeseci i 3 dana.

7.2. Pribavljena je i potvrda nositelja mirovinskog osiguranja u Bosni i Hercegovini, tiskanici BiH/HR 205 od 22. veljače 2011. kojim je potvrđen staž osiguranja u Bosni i Hercegovini u trajanju od 6 godina, 8 mjeseci i 10 dana.

7.3. Također je pribavljeno i rješenje Federalnog zavoda za mirovinsko i invalidsko osiguranje, Kantonalne administrativne službe, Sarajevo, broj: 1810-1417/22-1 od 16. prosinca 2022. kojim je tužiteljici priznato pravo na mirovinu počevši od 4. listopada 2022.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju isprava iz spisa upravnog postupka i prvostupanjskog spora te je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, članke 17. i 19. Ugovora o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, 3/01., dalje; Ugovor) i članak 180. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne Novine“, 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21.; dalje: Zakon) i odbio tužbeni zahtjev. 9. Sukladno članku 180. stavku 1. Zakona, iznimno od članka 33. ovog Zakona, pravo na starosnu mirovinu stječe osiguranik - žena kada navrši 15 godina mirovinskog staža i u 2022. godini - 63 godine života.

10. Člankom 17. stavkom 1. Ugovora propisano je da ako je, prema pravnim propisima jedne države ugovornice stjecanje, očuvanje ili ponovno priznanje prava na davanje u novcu, uvjetovano navršenjem određenog razdoblja osiguranja, nositelj te države ugovornice uzima u obzir, ako je to potrebno i razdoblje osiguranja, navršeno prema pravnim propisima druge države ugovornice, kao da je navršeno prema pravnim propisima koje on primjenjuje, pod uvjetom da se to razdoblje ne poklapa s razdobljem osiguranja prve države ugovornice.

11. Člankom 19. stavkom 1. Ugovora propisano je da ako prema pravnim propisima jedne države ugovornice, postoji pravo na davanje u novcu i bez primjene članka 17. tog Ugovora nadležni nositelj te države ugovornice utvrđuje davanje u novcu isključivo na osnovi razdoblja osiguranja koje se uzima u obzir prema tim pravnim propisima.

12. Polazeći od citiranih odredaba Ugovora ovaj Sud ističe da se odluka o priznavanju prava na mirovinu donosi isključivo na temelju trajanja mirovinskog staža ostvarenog u Republici Hrvatskoj. Mirovinski staž iz druge države ugovornice uzet će se u obzir samo kada je to potrebno radi ispunjena uvjeta navršenog mirovinskog staža.

13. Budući da je nesporno da ukupan mirovinski staž tužiteljice u Republici Hrvatskoj iznosi 34 godine, 0 mjeseci i 3 dana i da je tužiteljica ispunila uvjete za priznanje prava na starosnu mirovinu prema članku 180. Zakona isključivo na temelju staža ostvarenog u Republici Hrvatskoj, nema osnove da se uzme u obzir i mirovinski staž navršen u Bosni i Hercegovini.

14. Prigovor pogrešne primjene Ugovora tužiteljica je isticala i u upravnom postupku i u prvostupanjskom upravnom sporu te su iste otklonili tuženik i prvostupanjski sud iznoseći razloge koje su detaljno obrazložili i koje ovaj Sud u cijelosti prihvaća.

15. Sud stoga žalbene navode tužiteljice smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

16. Iz pobijane presude vidljive su sve relevantne činjenice i utvrđenja na kojima je upravni sud utemeljio svoje pravno stajalište o neosnovanosti tužbenog zahtjeva te ovaj Sud smatra da u konkretnom slučaju nije počinjena bitna povreda pravila sudskog postupka jer je prvostupanjski sud predmetni upravni spor vodio i pobijanu presudu donio na temelju pravilne primjene odredbi ZUS-a, a nije došlo niti do pogrešne i arbitrarne primjene materijalnog prava s obzirom da je upravni sud mjerodavne pravne odredbe pravilno protumačio, a njihovu primjenu dostatno, razumno i argumentirano obrazložio.

17. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda.

U Zagrebu 27. studenog 2024.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić