Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-963/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Marijana Miletića, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ane Grbavac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MB OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Biljani Grozdanić Pilat, odvjetnici u Puli, protiv tuženika Svea Ekonomi d.o.o., Zagreb, Ulica Damira Toljanovića Gavrana 11, OIB: 17863542417, zastupanog po punomoćnicima u Odvjetničkom društvu Nadramija i partneri d.o.o., u Zagrebu, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude i rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, pod poslovnim brojem 40 P-615/2021-19 od 22. studenog 2023., u sjednici vijeća, održanoj 27. studenog 2024.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika Svea Ekonomi d.o.o. kao neosnovana i u pobijanom dijelu kojim je izrekom presude usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice, kao i u dijelu kojim je točkama II. i III. izreke rješenja odlučeno o troškovima postupka, potvrđuje se presuda i rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, pod poslovnim brojem 40 P- 615/2021-19 od 22. studenog 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, utvrđeno je da su nedopušteni pljenidba i prijenos povodom Zahtjeva za izravnu naplatu tuženika podnesenog Financijskoj agenciji dana 24. svibnja 2021., a na temelju Izjave o zapljeni računa – obična zadužnica, na kojoj je ovjeren potpis od strane javnog bilježnika Divne Perković, broj: OV-6024/10 dana 7. prosinca 2010.

2. Prvostupanjskim rješenjem je, točkom I. izreke odbijen tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti, točkom II. izreke, naloženo je tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.335,03 EUR-a / 10.058,78 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 23. studenog 2023. pa do isplate, a točkom III. izreke, odbijen je u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

3. Žali se tuženik, pobijajući prvostupanjsku presudu i rješenje, u dijelu kojim je izrekom presude usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice, kao i u dijelu kojim je točkama II. i III. izreke rješenja odlučeno o troškovima postupka, zbog svih žalbenih razloga, u smislu članka 353. stavka 1. i u svezi članka 381. sve Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda i rješenje u tom dijelu ukine i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za proglašenje nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate tražbine tuženika pred Financijskom agencijom.

7. Iz obrazloženja prvostupanjske presude i rješenja proizlazi, da je po provedenom dokaznom postupku sud prvog stupnja utvrdio slijedeće činjenice:

- ovdje tuženik da je, kao ovrhovoditelj, 24. svibnja 2021. podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu protiv ovdje tužiteljice, kao ovršenice, na temelju Izjave o zapljeni računa – obične zadužnice od 6. prosinca 2010., radi naplate novčane tražbine i to glavnice u iznosu od 4.501,72 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom od 20. svibnja 2021. do isplate, te kamate na glavnicu koja na dan 19. svibnja 2021. da iznosi 1.021,04 EUR-a, sve plativo u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a;

- u predmetnoj Izjavi o zapljeni računa – običnoj zadužnici od 6. prosinca 2010., ovdje tužiteljica da je izjavila, da je suglasna da se radi naplate vjerovnikovih tražbina temeljem Ugovora o kreditu broj: 109066 u iznosu od 8.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju vjerovnika na dan plaćanja, uvećano za ugovorene redovne kamate, zakonske zatezne kamate, naknade, te troškove sudskih i vansudskih postupaka, zaplijene svi njeni računi otvoreni kod bilo koje banke, te da se zaplijenjeni novčani iznos prenese na poslovni račun vjerovnika;

- u predmetnoj Izjavi o zapljeni računa – običnoj zadužnici, kao vjerovnik, da je naznačeno društvo Societe Generale –Splitska banka d.d.;

- ovdje tuženik svoju aktivnu legitimaciju za podnošenje prijedloga za izravnu naplatu da temelji na Ugovoru o cesiji od 12. ožujka 2014., kojeg da je kao cesionar sklopio sa Societe Generale – Splitskom bankom, kao cedentom, a kojim Ugovorom da je stekao i novčanu tražbinu prema tužiteljici;

- potpis tužiteljice na predmetnoj Izjavi javnobilježnički da je ovjeren, sukladno tada važećem članku 183. stavku 1. Ovršnog zakona (“Narodne novine” broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 dalje: dalje: OZ/96);

- ovdje tužiteljica, kao ovršenica, da je podnijela prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, sukladno članku 210. stavku 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 dalje: OZ), te, povodom tog prijedloga, ovršni sud da je primjenom članka 52. stavaka 1. i 3. OZ-a ovršenicu, ovdje tužiteljicu, uputio u parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.

8. Na osnovu ovako valjano utvrđenog činjeničnog stanja, kada je ispravno utvrdio, da je predmetna zadužnica izdana 6. prosinca 2010., na način da je na zadužnici javni bilježnik samo ovjerio potpis tužiteljice, a koja zadužnica da je sastavljena prije 1. siječnja 2011. i koja da nije potvrđena od strane javnog bilježnika, pravilno je sud prvog stupnja zaključio, da zastarni rok za tražbinu iz te zadužnice, temeljem članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO/05), iznosi pet godina, od kada zadužnica da je mogla biti predana na naplatu, a kako konkretnom slučaju da nije poznato kada je tražbina, radi koje da je pokrenut postupak prisilne naplate, dospjela, to - obzirom da iz Ugovora o cesiji, koji da je ovdje tuženik kao cesionar sklopio sa Societe Generale – Splitskom bankom d.d. kao cedentom proizlazi da su na tuženika prenesene sve dospjele, a nenaplaćene tražbine, pri čemu da je lista dospjelih potraživanja formirana po cesionaru na dan 3. veljače 2014. - predmetna tražbina da je dospjela najkasnije dana 3. veljače 2014., pa da je do podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu, (24. svibnja 2021., protekao zastarni rok (najkasnije 4. veljače 2019.), odnosno da je nastupila zastara predmetne tražbine, slijedom čega da je prestalo pravo tuženika, koji da nije dokazao da je zastara prekinuta, prisilnim putem zahtijevati njeno ispunjenje, pa je ispravno sud prvog stupnja postupio, kada je usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice, presuđujući sve na način, kako je to pobliže opisano izrekom prvostupanjske presude

9. Pri tome je sud prvog stupnja, a nakon što je valjano utvrdio, da zadužnica, koja je od strane prethodnog vjerovnika Societe Generale – Splitske banke d.d., 15. travnja 2013. dostavljena Financijskoj agenciji na naplatu, nije dostavljena radi naplate tražbine koja da je predmet spora, već radi naplate tražbine dospjele na dan 10. travnja 2013. i to glavnice u iznosu od 291,50 eura, te obračunatih zateznih kamata u iznosu od 105,91 eura, a koja tražbina da je u postupku izravne naplate naplaćena u cijelosti zaključno s 27. svibnja 2016., dok iz očitovanja Financijske agencije da ne proizlazi da bi tuženik prije 24. svibnja 2021. Financijskoj agenciji podnio zahtjev za izravnu naplatu tražbine po predmetnoj zadužnici, a koja tuženikova radnja da bi dovela do prekida zastare, ispravno je zaključio, da pokretanjem tog postupka izravne naplate od strane pravnog prednika tuženika nije prekinuta zastara za tražbinu koja da je predmet ovoga postupka, a radnjama prednika tuženika zastarni rok da je bio prekinut samo u odnosu na tražbinu radi naplate, koje da je izravna naplata pokrenuta, ali ne i u odnosu na preostalu nenaplaćenu tražbinu, koja da je nastavno prenesena na tuženika i radi naplate koje tražbine tuženik da je 24. svibnja 2021., dakle protekom zastarnog roka, pokrenuo postupak izravne naplate, koja da je predmet ovog postupka.

10. Pravilno je sud prvog stupnja postupio, kada je temeljem valjano utvrđenog činjeničnog stanja, izrekom prvostupanjske presude usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice, prethodno ispravno zaključujući da je nastupila zastara predmetne tražbine tuženika.

11. To stoga, što je na sedmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (7/18) održane 19. studenog 2018. pod poslovnim brojem Su-IV- 4/18-17 od 19. studenog 2018. zauzeto pravno shvaćanje, da se na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011. OZ „NN“ 139/10) i koja nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana) primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina iz članka 371. ZOO/91 (sada članak 225. ZOO/05), dok se na tražbine iz zadužnice koje su potvrđene kod javnog bilježnika (solemnizirane) primjenjuje zastarni rok od 10 godina iz članka 379. ZOO/91 (sada članak 233.ZOO/05), a na koje pravno shvaćanje se pozvao i sud prvog stupnja obrazloženjem svoje odluke, a koje pravno shvaćanje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud

12. Obzirom, da iz obrazloženja prvostupanjske odluke i stanja spisa predmeta (stranice 15 i 16 spisa) proizlazi, da predmetna zadužnica na temelju koje je tuženik, kao ovrhovoditelj, 24. svibnja 2021. podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu, protiv ovdje tužiteljice, kao ovršenice, predstavlja privatnu ispravu, te da je ista zadužnica, na kojoj je potpis dužnika (ovdje tužene) samo ovjeren kod Divne Perković, Javne bilježnice u Puli i koja nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana), sastavljena 6. prosinca 2010., dakle prije 1. siječnja 2011., to se, u navedenim okolnostima, na predmetnu zadužnicu primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina iz članka 371. ZOO/91 (sada članak 225. ZOO/05).

13. Naime, odredbom članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO/05) propisano je, tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

14. Prema tome, kako je u konkretnom slučaju nastupila zastara tražbine po predmetnoj zadužnici, a temeljem koje je tuženik, kao ovrhovoditelj, protiv ovdje tužiteljice, kao ovršenice, 24. svibnja 2021. podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu, to je sud prvog stupnja ispravno postupio, kada je, radi nastupa zastare tražbine po predmetnoj zadužnici, izrekom prvostupanjske presude usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice.

15. Stoga, žalbenim navodima tuženika – kojima isti u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka, smatrajući da je podnošenjem zahtjeva od 15. travnja 2013. za izravnu naplatu Financijskoj agenciji od strane Societe Generale – Splitske banke d.d. prekinuta zastara u odnosu na predmetnu zadužnici, te da je zastara ponovno počela teći 28. svibnja 2016., nakon što da je provedena zadnja zapljena, te da se u konkretnom slučaju radi o istoj tražbini, slijedom čega da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je izrekom prvostupanjske presude usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice - ničim se ne dovodi u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka po prvostupanjskom sudu i na toj osnovi pravilnost primjene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja izrekom svoje presude usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice, pa se tuženik, a kako bi se izbjeglo suvišno i nepotrebno ponavljanje, upućuje na obrazloženje prvostupanjske odluke, kojim obrazloženjem je sud prvog stupnja dao jasne i valjane razloge o tome, zašto zaključuje da je nastupila zastara predmetne tražbine, pa da je predmetna pljenidba nedopuštena, a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

16. Žalitelju je, a u odnosu na njegove daljnje žalbene navode, za odgovoriti, da iz stanja spisa predmeta proizlazi, da je sud prvog stupnja prvostupanjsku odluku objavio na ročištu, održanom dana 22. studenog 2023. (stranice 184 i 185 spisa), te da je ista prvostupanjska odluka i izrađena dana 22. studenog 2023. (stranice od 174 do 182 spisa), kojeg dana je i otpremljena strankama (potvrde o otpravku – poleđina stranice 183 spisa), te je žalitelju suviše i za navesti, da činjenica što je sud prvog stupnja prvostupanjsku odluku donio i objavio protekom roka iz članka 335. stavka 4. ZPP-a, da ta činjenica nije u bitnom utjecala na zakonitost i pravilnost prvostupanjske odluke u pobijanom dijelu.

17. Prema tome, žalba tuženika, izjavljena zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, nije mogla biti uvažena.

18. Zakonita je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovu (članak 154. stavak 1. ZPP-a), tako i visini odmjerenih troškova (članak 155. stavak 1. ZPP-a), pa se žalba tuženika i u ovom dijelu, kojim se na odluku o troškovima postupka u biti samo paušalno žali, ukazuje neosnovana.

19. Budući, da na izloženi način, nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, a na ispravno utvrđeno činjenično stanje, materijalno pravo je pravilno primijenjeno, dok prvostupanjskom presudom i rješenjem u ovom pobijanom dijelu, kao niti postupkom koji joj je prethodio, nije počinjena niti bilo koja od ostalih bitnih postupovnih povreda, na koje ovaj drugostupanjski sud, temeljem članka 365. stavka 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i u pobijanom dijelu, kojim je izrekom presude usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice i točkama II. i III. izreke rješenja odlučeno o troškovima postupka, potvrditi prvostupanjsku presudu i rješenje, slijedom čega je presuđeno i riješeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. i članak 380. točka 2. sve ZPP-a).

20. Nepobijani dio (točku I. izreke prvostupanjskog rješenja), valjalo je ostaviti neizmijenjenom.

Split, 27. studenog 2024.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Tihana Pivac