REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-878/2023

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak-Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marcele Soljačić-Prester u svojstvu više sudske savjetnice, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika NN, zbog prekršaja iz članka 47. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17 i 70/19 i 42/20), uz primjenu članka 293. stavka 2. cit. Zakona, zbog prekršaja iz članka 175. stavka 3. istog Zakona i zbog prekršaja iz članka 238. stavka 7. cit. Zakona, rješavajući o žalbi okrivljenika NN podnesenoj po branitelju Antoniu Volareviću, odvjetniku iz Zagreba protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, poslovni broj: 40. Pp-579/2022 od 21. studenog 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 27. studenog 2024.

p r e s u d i o j e:

I. U povodu žalbe okrivljenika NN po službenoj dužnosti preinačava se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci i odluci o ukupnoj novčanoj kazni, tako da se okrivljeniku NN za prekršaj iz članka 47. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20, 85/22, 114/22), uz primjenu članka 293. stavka 2. cit. Zakona („Narodne novine“, broj: 114/2022), činjenično opisanog pod točkom 1. izreke pobijane presude utvrđuje novčana kazna u iznosu od 290,00 (dvjestodevedeset eura), dok mu se za prekršaj iz članka 238. stavka 7. cit. Zakona, činjenično opisanog pod točkom 3. izreke utvrđuje novčana kazna u iznosu od 260,00 (dvjestošezdeset eura), te se okrivljeniku NN primjenom članka 39. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), za prekršaje pod točkama 1. i 3. izreke pobijane presude izriče novčana kazna u ukupnom iznosu od 550,00 (petstopedeset eura).

II. Temeljem članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13,157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), određuje se okrivljeniku NN da izrečenu novčanu kaznu, plati u roku od 3 (tri) mjeseca po primitku ove presude, a ukoliko okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena.

III. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika NN, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje.

IV. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik NN je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50 (pedeset eura) u roku od 3 (tri) mjeseca od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okrivljenik je proglašen krivim da je na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz članka 47. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama uz primjenu članka 293. stavka 2. cit. Zakona, iz članka 175. stavka 3. istog Zakona i iz članka 238. stavka 7. cit. Zakona, te mu je za prekršaje iz članka 47. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama uz primjenu članka 293. stavka 2. cit. Zakona i iz članka 238. stavka 7. cit. Zakona primjenom članka 39. stavka 1. Prekršajnog zakona, izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu od 4.300,00 kuna, dok mu je za prekršaj iz članka 175. stavka 3. cit. Zakona izrečena kazna zatvora u trajanju od 30 dana, s time da je temeljem članka 44. Prekršajnog zakona, okrivljeniku primijenjena mjera upozorenja uvjetna osuda te se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik za vrijeme od 1 godine ne počini jedan ili više prekršaja za koji mu je izrečena kazna zatvora.

2. Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 6 mjeseci.

3. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 415,00 kuna, a odnosi se na trošak u ukupnom iznosu od 620,32 kune.

4. Protiv pobijane presude okrivljenik je pravodobno putem branitelja podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava.

5. U žalbi okrivljenik se poziva na odredbu članka 185. stavka 7. Prekršajnog zakona, odredbu članka 195. stavka 1. točke 11. cit. Zakona. Iskaze MN i DN smatra nejasnim i nedovoljno preciznim. U postupku da nije niti dokazano da okrivljenik nije držao vozilo na dovoljnoj udaljenosti od desnog ruba kolnika. Iz iskaza svjedoka AN (prijatelja oštećenog) proizlazi da se oštećenik ĆN u trenutku udarca nalazio uz sam rub kolnika na šljunčanoj bankini što da u postupku nije dovoljno razjašnjeno niti je učinjeno prometno vještačenje, kako bi se utvrdilo gdje se oštećenik točno nalazio i je li vlastitom neopreznošću doprinjeo nastanku štetnog događaja. Također smatra da je izrečena zaštitna mjera od 6 mjeseci u potpunosti neosnovana jer mu upravljanje vozilom predstavlja nužnu pretpostavku za obavljanje poslova koji su mu kao zaposlenom građaninu, ali i kao članu obitelji koji se brine o trudnoj supruzi i djetetu povjereni. Sud da sukladno članku 88. Prekršajnog zakona nije s jednakom pažnjom utvrdio činjenice koje terete okrivljenika i koje mu idu u korist.

6. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

7. Žalba nije osnovana.

8. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Međutim, ovaj sud je našao da je u vrijeme počinjenja prekršaja za djelo okrivljenika pod točkom 1. izreke bila propisana novčana kazna u iznosu od 300,00 kuna (članak 47. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17 i 70/19 i 42/20), i u iznosu od 2.000,00 kuna za članak 293. stavak 2. cit. Zakona, a da je nakon donošenja pobijane presude, a prije pravomoćnosti iste na dan uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, odnosno 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 114/2022), koji je blaži za okrivljenika, jer za članak 47. stavak 3. propisuje blažu kaznu za navedeni prekršaj, u iznosu od 30 eura, dok je člankom 293. stavak 2. cit. Zakona sada propisan iznos od 260,00 eura, te je člankom 238. stavak 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17 i 70/19 i 42/20), bila propisana novčana kazna u iznosu od 2.000,00 kuna, dok je sada Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 114/2022),) propisan iznos od 260,00 eura, pa je ovaj sud u izreci ove presude, po službenoj dužnosti, temeljem članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona djelo okrivljenika pravno označio po blažem propisu, te mu izrekao kaznu u visini posebnog zakonskog minimuma u iznosu od 290 eura za djelo pod točkom 1. izreke i u iznosu od 260,00 eura za djelo pod točkom 3. izreke, smatrajući izrečenu kaznu u ukupnom iznosu primjenom članka 39. Prekršajnog zakona, primjerenom težini prekršaja i okolnostima koje je prvostupanjski sud imao u vidu prilikom njihovog odmjeravanja.

10. Suprotno navodima žalbe, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, nakon detaljno provedenog dokaznog postupka, ispitivanjem 8 svjedoka, HN vođe očevidne ekipe u predmetnom slučaju, ĐN, koji je izvršio očevid na vozilu kojim je prouzročena prometna nesreća, GN, oštećenika, TN, ZN, AN, ŽN i MN, te uvida u materijalnu dokumentaciju, te osnovano zaključio da se u ponašanju okrivljenika stječu sva bitna obilježja bića djela prekršaja za koja je proglašen krivim.

11. Stoga nije osnovan žalbeni navod o počinjenoj bitnoj povredi iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, jer suprotno žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud nakon detaljno provedenog dokaznog postupka, nije propustio ni o jednoj odlučnoj činjenici u obrazloženju presude iznijeti razloge, jer je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, dajući za to razloge koje je u cijelosti prihvaća i ovaj sud, čime je postupio i sukladno odredbi članka 185. stavak 7. Prekršajnog zakona.

12. Naime, iskazi ispitanih svjedoka, osim iskaza oštećenika GN, koji je iskazao da se zbog zadobivenih ozljeda ničega ne sjeća, su u skladu sa zapisnikom o očevidu iz kojeg proizlazi da su oštećenja na vozilu u skladu sa nađenom plastikom na kolniku. Također kretanje ozlijeđenog nije od utjecaja na postojanje prekršajne odgovornosti okrivljenika, pri čemu valja napomenuti da se je oštećenik, prilikom nastanka nesreće, kretao izvan kolnika, kako je to utvrđeno provedenim dokazima, da je osvijetljenost bila dobra, a sam okrivljenik je u svojoj obrani naveo da mu je poznato da se tu unazad 10 godina dva puta dogodila prometna nesreća te su i ispitane svjedokinje, DN i MN iskazale da se radi o uskom kolniku te potrebi povećanog opreza kod kretanja zbog uskog kolnika, kako je to iskazala DN, koje iskaze je prvostupanjski sud ocijenio vjerodostojnim dajući za to razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

13. S obzirom na ovako detaljno proveden dokazni postupak nije bilo potrebe za prometnim vještačenjem kako to navodi žalitelj.

14. Nadalje, u vezi žalbenih navoda okrivljenika da je posjetio kuću oštećenika, raspitivao se o njegovom zdravstvenom stanju te ponudio pomoć i na taj način se izmirio sa oštećenikom, što govori da nije bio svjestan počinjenja predmetnog prekršaja niti da je imao namjeru počiniti isto, valja navesti da je za postojanje prekršajne odgovornosti okrivljenika dovoljan i nehaj kao oblik krivnje (članak 25. stavak 1. Prekršajnog zakona).

15. Navodi žalbe da je okrivljenik uzeo u obzir da je na predmetnom području cesta prilično uska zbog čega se zasigurno nije kretao većom brzinom od dopuštene niti je kočio, ne predstavlja valjani argument već samo presumpciju da se „zasigurno“ nije kretao brzinom većom od dopuštene.

16. Nadalje, potpuno su neosnovani navodi žalbe da okrivljenik zbog mraka i zbog plastičnih kanti koje su stvarale buku nije mogao primijetiti pješaka, jer iz zapisnika o očevidu u koji je prvostupanjski sud izvršio uvid proizlazi da je javna rasvjeta bila u funkciji, a vrijeme vedro.

17. Isto tako buka ne može i ne smije utjecati na percepciju vozača na cesti niti ga ekskulpira, u protivnom je trebao usporiti vozilo do te mjere da buka i vidljivost na koju se poziva ne utječu na njegovu vožnju koja očito nije bila prilagođena uvjetima na cesti s obzirom na nastale posljedice, tako da su ovakve izjave usmjerene na izbjegavanje prekršajne odgovornosti, pri čemu je potpuno neuvjerljiv navod žalbe da okrivljenik nije mogao primijetiti oštećeno desno bočno ogledalo koje mu je nužno za pravilno upravljanje vozilom.

18. Prvostupanjski sud je shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona) svoje saznanje o djelima zasnovao na ocjeni u postupku provedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi i valjano obrazložio, te se provođenje daljnjih dokaza ukazuje nepotrebnim.

19. Ispitujući potom dalje odluku o kazni, sukladno članku 202. stavku 5. Prekršajnog zakona, vijeće ovog suda je utvrdilo da izrečena kazna za djelo pod točkom 2. izreke nije prestroga, pri čemu valja istaći da je za djelo prekršaja iz članka 175. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana novčana kazna u rasponu od 1320,00 do 2650,00 eura ili kazna zatvora do 60 dana, a prvostupanjski sud je okrivljeniku za navedeni prekršaj izrekao kaznu zatvora u trajanju od 30 dana uz rok kušnje od 12 mjeseci, odnosno primjenu uvjetne osude sukladno članku 44. Prekršajnog zakona, ostavljajući mu vrijeme da svojim budućim ponašanjem opravda izricanje uvjetne osude, jer će se u slučaju ponavljanja prekršaja za koji mu je izrečena ista ili teža kazna uvjetna osuda opozvati.

20. Razmotrivši odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je pobijanom presudom osnovano i zakonito okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 6 mjeseci, čija primjena je nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

21. Naime, okrivljenik je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 175. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa, s obzirom da je za navedeni prekršaj alternativno propisana kazna zatvora u trajanju do 60 dana, a koja se u navedenom trajanju propisuje za najteže oblike prekršaja, sukladno članku 35. stavku 1. Prekršajnog zakona kojom odredbom je propisano da se kazna zatvora može propisati i izreći u trajanju od najmanje tri dana do najdulje trideset dana a za najteže oblike prekršaja i do šezdeset dana i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa, pa je imajući u vidu sve navedeno izrečena zaštitna mjera u razmjeru sa težinom počinjenog prekršaja, a koja je člankom 58. stavak 1. Prekršajnog zakona propisana u trajanju od jednog mjeseca do dvije godine.

  22. Stoga je pobijanom presudom osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

23. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 50,00 eura, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka.

24. Slijedom navedenog, odlučeno je temeljem članka 205. i 207. Prekršajnog zakona kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 27. studenog 2024.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Marcela Soljačić-Prester v.r.

Nediljko Boban, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zlataru u 5 otpravaka: za spis, branitelja, okrivljenika i tužitelja.