Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž R-92/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Sisku po sucu pojedincu Zlatani Bihar, u pravnoj stvari tužitelja AS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Sanji Radolović Kuprešak, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, OIB 52634238587, zastupanog po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja izjavljenim protiv rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-7429/2020-81 od 15. svibnja 2024. i rješenja istoga suda poslovni broj: Pr-7429/2020-84 od 20. svibnja 2024., 27. studenoga 2024.,
r i j e š i o j e
Ukidaju se rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 7429/2020-81 od 15. svibnja 2024. i poslovni broj Pr-7429/2020-84 od 20. svibnja 2024. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj Pr-7429/2020-81 od 15. svibnja 2024. utvrđeno je da je tužba povučena, dok je rješenjem istog suda poslovni broj Pr- 7429/2020-84 od 20. svibnja 2024. naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 2.200,00 eur.
2. Predmetna rješenja pobija tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07- odluka USRH, 84/08, 96/08- odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13,43/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP) s prijedlogom da ovaj sud oba pobijana rješenja ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
3. Na žalbe nije odgovoreno.
4. Žalbe su osnovane.
5. Polazeći od toga da je tužitelj neopravdano izostao s ročišta za glavnu raspravu 12. travnja 2023., a da se tuženik udaljio s ročišta bez da se upustio u raspravljanje, prvostupanjski je sud pozivom na odredbu članka 295. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07- odluka USRH, 84/08, 96/08 - odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 43/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP/19) utvrdio presumirano povlačenje tužbe u ovoj pravnoj stvari, nakon čega je, primjenom odredbe članka 158. stavak 1. ZPP/19, obvezao tužitelja naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 2.200,00 eur.
6. U obrazloženju rješenja o presumiranom povlačenju tužbe prvostupanjski sud ističe kako je (ne)opravdanost izostanka tužitelja s ročišta za glavnu raspravu od 12. travnja 2023. posebno cijenjena u pravomoćnom rješenju tog suda kojim je odbijen njegov prijedlog za povrat u prijašnje stanje radi propuštanja tog ročišta.
7. Tužitelj u žalbi smatra da mu je pobijanim rješenjem povrijeđeno pravo na pristup sudu zajamčeno odredbom članka 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske, ali i člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. To stoga što nije neopravdano izostao s ročišta za glavnu raspravu koje je prvostupanjski sud odredio radi njegova saslušanja za dan 12. travnja 2023., već je na isto ročište zakasnio zajedno sa svojim punomoćnikom zbog propusta suda da ga na vrijeme i adekvatno obavijesti o promjeni mjesta održavanja ročišta (sudnice) uslijed obavljanja građevinskih radova na prvostupanjskom sudu.
8. Bez obzira na činjenicu postojanja pravomoćnog rješenja o odbijanju prijedloga za povrat u prijašnje stanje, imajući na umu da nije riječ o rješenju kojim se postupak (pravomoćno) završava te da je isto tijekom trajanja ovog postupka preispitivano isključivo u duhu nacionalnog zakonodavstva bez da se ispitivala povreda ustavnog i konvencijskog prava tužitelja na pristup sudu, shvaćanje je ovog suda da je tužitelju dopušteno žalbom protiv rješenja o presumiranom povlačenju tužbe pobijati ispunjenje pretpostavki iz članka 295. stavak 2. ZPP za donošenje takvog rješenja. To stoga što primjena ustavnog i konvencijskog načela o pravu na pristup sudu svakako natkriljuje formalističku interpretaciju odredbi Zakona o parničnom postupku kojima je reguliran institut povrata u prijašnje stanje. S tim u vezi ovaj sud smatra da se prvostupanjski sud, kada je (ne)opravdanost tužiteljeva izostanka s ročišta za glavnu raspravu cijenio isključivo kao posljedicu propusta njega i njegovog punomoćnika da odmah po dolasku na sud, bez obzira na sadržaj poziva u kojem je jasno naznačeno mjesto održavanja ročišta, dođe do vrata sudnice i pročita obavijest o zamjenskoj sudnici, poslužio formalističkim tumačenjem opravdanosti razloga za propuštanje ročišta, pa posljedično tome i pogrešnim tumačenjem ispunjenja pretpostavki za presumirano povlačenje tužbe iz članka 295. stavak 2. ZPP/19, čime je tužitelju onemogućen pristup sudu.
9. Prije svega valja imati na umu da je tuženik, kao tužiteljev poslodavac protiv kojeg je usmjerena tužba u ovoj pravnoj stvari (radi isplate razlike plaće), ista osoba koja je nositelj projekta obnove zgrade Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pa je time upravo na tuženiku bilo, unatoč obavljanju radova na obnovi zgrade prvostupanjskog suda, osigurati siguran, učinkovit i neometan rad sudaca. To podrazumijeva ne samo obavijest na vratima sudnice, već i prethodnu obavijest svih sudionika u postupku putem sustava komunikacije (e-komunikacija, mail, telefon i sl.) ili barem obavijest prilikom ulaska u zgradu suda. Očekivanjem da će stranka doći na sud dovoljno prije vremena održavanja ročišta i da će nužno doći pred vrata sudnice u kojoj je ročište trebalo biti održano i na taj se način upoznati sa sadržajem obavijesti, a posebno sankcioniranjem propusta takvog (očekivanog) ponašanja stranke, istoj je nametnut teret nerazmjeran obvezi tuženika da osigura zakonit i pravilan rad suda pravovremenom i odgovarajućom obavijesti o mjestu održavanja rasprave.
10. Nadalje, ne manje važno, odredba članka 295. stavak 2. ZPP/19 predviđena je kao alat u sankcioniranju zlouporaba prava stranaka u postupku, prije svega odugovlačenja postupka neopravdanim izostancima stranaka s ročišta za glavnu raspravu. Imajući na umu da je pobijano rješenje doneseno na samom kraju dokaznog postupka, nakon što su, izuzev dokaza saslušanjem tužitelja, provedeni svi predloženi dokazi, ali i činjenicu da je tužitelj spornog dana došao na sud sa svojim punomoćnikom očito u namjeri davanja svog iskaza kako bi sud preotvorenu glavnu raspravu mogao zaključiti i objaviti presudu, onda je očito da namjera tužitelja nije bila zloupotrijebiti procesna prava u ovom postupku niti s tog ročišta izostati.
11. Iako se na ovaj postupak, prema odredbi članka 107. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 80/22
– dalje: ZIDZPP/22), ne primjenjuje odredba članka 43. tog Zakona, valja naglasiti da je istom izmijenjen stavak 2. članka 295. ZPP/19 koji sada glasi: „Ako s ročišta za glavnu raspravu neopravdano izostanu obje stranke ili ako s ročišta izostane tužitelj, a tuženik se ne upusti u raspravljanje, smatrat će se da je tužitelj povukao tužbu.“, ali i dodan stavak 3. koji glasi: “Iznimno od odredbe stavka 2. ovoga članka, sud može, ocjenjujući sve okolnosti: zaključiti glavnu raspravu i odlučiti o tužbi odnosno tužbenom zahtjevu na temelju već izvedenih dokaza te stanja spisa ako smatra da je predmet dovoljno raspravljen ili zbog važnih razloga odgoditi ročište za glavnu raspravu, no najviše jednom tijekom cjelokupne rasprave.“ Dakle, očito je da je zakonodavac u primjeni odredbe članka 295. stavak 2. ZPP/19 uočio određene nedostatke, odnosno ocijenio da je odredba o presumiranom povlačenju tužbe u okolnostima konkretnog slučaja (kada je predmet dovoljno raspravljen da o tužbenom zahtjevu može odlučiti na temelju već izvedenih dokaza u spisu) samo zbog izostanka tužitelja s jednog ročišta pretjerano stroga, zbog čega je ista i izmijenjena na prethodno opisani način.
12. Slijedom navedenoga, kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je tužitelj neopravdano izostao s ročišta za glavnu raspravu 12. travnja 2023., pogrešno je na štetu tužitelja primijenjeno i pravo iz članka 295. stavak 2. ZPP. Valjalo je stoga, na temelju odredbe članka 380. točka 3. ZPP, žalbu tužitelja uvažiti i pobijano rješenje suda prvog stupnja o presumiranom povlačenju tužbe ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.
13. S obzirom na to da je ukinuta odluka o povlačenju tužbe, valjalo je, na temelju odredbe članka 380. točka 3. ZPP, ukinuti i odluku o troškovima postupka donesenu u primjeni odredbe članka 158. stavak 1. ZPP, kojom je propisana obveza tužitelja da u slučaju povlačenja tužbe protivnoj strani nadoknadi troškove parničnog postupka.
14. U ponovljenom postupku sud će zakazati novo ročište za glavnu raspravu i provesti postupak u skladu s već iznesenim dokaznim prijedlozima stranaka.
U Sisku 27. studenoga 2024.
Sutkinja
Zlatana Bihar
