REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

SLAVONSKI BROD

Poslovni broj Kž-280/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Madunić, kao predsjednika vijeća, Mile Soldo kao suca izvjestitelja i Damira Ronka kao člana vijeća, uz sudjelovanje Zrinke Žalac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I. okrivljenika NV i dr., zbog kaznenog djela iz članka 229. stavak 1. u vezi članka 34. Kaznenog zakona (NN 125/11,144/11,56/15 i 61/15 - dalje KZ/11.), odlučujući o žalbama I. okrivljenika NV podnesenoj po branitelju odvjetniku PV i II. okrivljenika DV podnesenoj po branitelju odvjetniku Željku Štapeku protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-1686/2018-75 od 13.studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 27.studenog 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaćaju žalbe I. okrivljenika NV i II. okrivljenika DV, preinačava se prvostupanjska presuda u odluci kazni, te se I. okrivljeni NV i II. okrivljeni VV osuđuju na kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca svaki.

II. Odbijaju se žalbe I. okrivljenika NV i II. okrivljenika DV u preostalom dijelu kao neosnovane, te se u nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu je proglasio krivim I. okrivljenika NV i II. okrivljenika DV za počinjenje kaznenog djela protiv imovine, teške krađe u pokušaju opisano i kažnjivo po članku 229. stavak 1. u vezi članka 34.KZ/97.

2. Za počinjeno kazneno djelo I. okrivljeni NV i II. okrivljeni VV osuđeni su na kaznu zatvora u trajanju od tri godine svaki.

3. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku (NN br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 70/17, 126/19,80/22i 36724 - dalje u tekstu: ZKP/08) upućuje se oštećenik Kordun - Lav d.o.o. iz Ozlja, Slapno 10 da svoj imovinsko pravni zahtjev može ostvarivati u parnici. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08 obojica okrivljenih se oslobađaju dužnosti snošenja troškova kaznenog postupka.

4. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio I. okrivljenik NV po branitelju odvjetniku PV zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni s prijedlogom da županijski sud prihvati njegovu žalbu, te ga oslobodi kaznene odgovornosti.

5. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio i II. okrivljeni VV po branitelju Željku Štapeku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja,povrede kaznenog zakona i odluke o kazni s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i oslobodi ga optužbe a podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovni postupak.

6. Odgovor na žalbe nije podnesen.

7. Žalbe I. okrivljenika NV i II. okrivljenika DV djelomično su osnovane i to samo iz žalbenog razloga zbog odluke o kazni,a nisu osnovane u preostalom dijelu.

O žalbi I. okrivljenoga NV

8. Nije u pravu I. okrivljenik kada u žalbi po branitelju tvrdi da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468.stavak 1.točka 11.ZKP/08.jer da je u obrazloženju pobijane presude netočno prenio sadržaj izvedenih dokaza. Suprotno ovim žalbenim navodima I. okrivljenika ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud u bitnome i u suštini u obrazloženju pobijane presude vjerno prenio sadržaj izvedenih dokaza na raspravi a na temelju kojih je utvrdio važne činjenice. Tako ne stoji žalbeni navod ovoga okrivljenika da je na str.4 obrazloženja pobijane presude prvostupanjski sud naveo „ako se dakle dovedu u vezu činjenice da su kritične zgode policijski službenici na mjestu događaja zatekli svježe tragove ljudske obuće u snijegu i to ispred mjesta počinjenja djela tj. trafostanice,a koji tragovi u snijegu su se pružali među ostalim i prema kontejneru gdje je policija zatekla okrivljene…“ jer takvog navoda na strani 4 pismenog otpravka prvostupanjske presude nema a nema ga u takvom obliku niti u ostatku obrazloženja pobijane presude. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka niti kada je utvrdio da su okrivljenici u krug trgovačkog društva Kordun-Lav ušli preko bodljikave žice a što je u suprotnosti s iskazom svjedoka ĆV koji je iskazao da je kasnije saznao na temelju tragova da su okrivljenici došli s četvrte strane tj. s one gdje nema ograde ali se nalazi potok i gdje su bili tragovi u snijegu. Radilo bi se o bitnoj povredi kada bi prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude napisao da o načinu ulaska okrivljenika u krug trgovačkog društva vjeruje iskazu svjedoka ĆV,no to prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude nije učinio već je tu činjenicu utvrdio na temelju iskaza II. okrivljenika kojega je dao prilikom prvog ispitivanja i kada je rekao da su on i I. okrivljenik u krug ušli preko bodljikave žice. Tom prilikom je rekao i da su prešli i preko potoka pa otuda mišljenje svjedoka ĆV da su ušli sa strane gdje je potok. Svjedok JV je rekao da su tragovi provaljivanja na vratima zgrade u kojoj se nalazi trafostanica svježi i na to je mislio prvostupanjski sud u svom obrazloženju pa ni to nije suprotno nalazu vještaka Miše Augustinovića da su oštećenja na samoj oplati trafostanice stara i da ne potječu od ovoga događaja,a kako to tvrdi I. okrivljenik u žalbi. Zbog toga se pobijana presuda može ispitati i prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468.stavak 1.točka 11.ZKP/08 na koju upire ovaj okrivljenik.

9. Nije osnovana žalba I. okrivljenika niti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Po ocjeni drugostupanjskog suda,prvostupanjski sud je pravilno utvrdio relevantne činjenice pa i one koje u svojoj žalbi osporava I. okrivljenik. Naime,iz iskaza svjedoka JV kojega u svojim iskazima potvrđuju i ostali ispitani svjedoci ĆV,AV i SV, te materijalna dokumentacija iz spisa ,proizlazi zaključak da je netko podesnim alatom nasilno otvorio jednokrilna vrata na zgradi trafostanice,da se radi o svježoj provali,da su ispred vrata bili vidljivi tragovi obuće u svježe napadanom snijegu,da su ti tragovi dalje vodili do hale u kojoj su se i u unutrašnjosti vidjeli tragovi hodanja od iste obuće te da su u neposrednoj blizini pronađeni I. okrivljenik i II. okrivljenik sakriveni u plastičnom kontejneru. Sam II. okrivljenik je priznao da je zajedno s I. okrivljenikom u vrijeme navedeno u izreci prvostupanjske presude bio u krugu trgovačkog društva a da su tamo ušli preko bodljikave žice no njegovo obrazloženje zbog čega su to učinili i što su tamo radili nije ni životno ni logično pa je bio u pravu prvostupanjski sud kada mu u tom dijelu nije povjerovao. Traseološko vještačenje nije u suprotnosti s utvrđenjem prvostupanjskog suda da su okrivljenici hodali po krugu trgovačko društva i da su bili i pred vratima koja su obijena već ga u dobroj mjeri i potvrđuju. Zbog svega naprijed navedenog nije osnovana žalba I. okrivljenika niti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

10. Nije osnovana žalba I. okrivljenika niti zbog pogrešne primjene kaznenog zakona. Žalbu zbog povrede kaznenog zakona I. okrivljenik zasniva na pretpostavci da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje,no kako ta pretpostavka nije točna,odnosno kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje,neosnovani su i žalbeni navodi koji ukazuju na pogrešnu primjenu kaznenog zakona.

11.Osnovana je žalba I. okrivljenika zbog odluke o kazni. Po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda,prvostupanjski sud je prilikom odmjeravanja kazne zatvora za I. okrivljenika precijenio otegotne okolnosti na njegovoj strani u vidu dosadašnje osuđivanosti,a nije u dovoljnoj mjeri cijenio one olakotne okolnosti kojih na strani I. okrivljenika ima. U prvom redu valja istaknuti da je kazneno djelo ostalo u pokušaju pa je po odredbi članka 34.stavak 2.KZ/11 okrivljenika bilo moguće i blaže kazniti odnosno osuditi ga na kaznu zatvora i manju od zakonom propisan kazne od šest mjesec zatvora,no to i po mišljenju ovoga drugostupanjskog suda ne bi postiglo specijalno prevenciju kao svrhu kažnjavanja. Unatoč višestrukoj osuđivanosti I. okrivljenika,činjenica da je otac petero djece koje uzdržava te da je djelo ostalo u pokušaju pa nije nastupila nikakva šteta niti su okrivljenici pribavili bilo kakvu korist te da su pokušali ukrasti stvar koja je već petnaest godina izvan uporabe i zapuštena ukazuje da je kazna zatvora u trajanju od tri godine zatvora prestrogo odmjerena te da se ista svrha koja se postiže tom kaznom može u cijelosti postići i kaznom zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca.

O žalbi II. okrivljenika DV.

12. Nije u pravu II. okrivljenik kada u žalbi po branitelju tvrdi da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468.stavak 1.točka 11.ZKP/08.Suprotno žalbenim navodima II. okrivljenika koji u žalbi tvrdi da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenica,da su razlozi koje je iznio prvostupanjski sud nejasni i proturječni,da je izreka presude nerazumljiva i proturječna razlozima presude te da se zbog toga pobijana presuda ne može ispitati, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud za svako bitno utvrđenje činjenica koje tvore bitna obilježja kaznenog djela teške krađe u pokušaju iznio svoje razloge. Razlozi koje je prvostupanjski sud iznio temelje se na provedenim dokazima i u skladu su s njima. Izneseni razlozi su jasni i nedvosmisleni i nisu međusobno proturječni tako da se pobijana presuda može ispitati,a žalba II. okrivljenika iz ovoga žalbenog razloga nije osnovana.

13. Nije osnovana žalba II. okrivljenika niti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda pravilno je zaključio prvostupanjski sud da je i II. okrivljenik zajedno s I. okrivljenikom na način kako je to opisano u činjeničnom opisu djela iz izreke pobijane presude u vrijeme i na mjestu navedeno u izreci presude pokušao otuđiti vrednije predmete te u tom cilju podesnim alatom provalio i nasilno otvorio vrata na zgradi na trafostanici. .Za svoje utvrđenje prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude da jasne razloge koje valjanim i ispravnim u cijelosti ocjenjuje i ovaj drugostupanjski sud te ih kao takve u cijelosti prihvaća. Neosnovani su žalbeni navodi II. okrivljenika kojima on pobija valjanost takvoga utvrđenja prvostupanjskog suda. Naime iz iskaza svjedoka JV kojega u svojim iskazima potvrđuju i ostali ispitani svjedoci ĆV,AV i SV, te materijalna dokumentacija iz spisa ,proizlazi zaključak da je netko podesnim alatom nasilno otvorio jednokrilna vrata na zgradi trafostanice,da se radi o svježoj provali,da su ispred vrata bili vidljivi tragovi obuće u svježe napadanom snijegu,da su ti tragovi dalje vodili do hale u kojoj su se i u unutrašnjosti vidjeli tragovi hodanja od iste obuće te da su u neposrednoj blizini pronađeni I. okrivljenik i II. okrivljenik sakriveni u plastičnom kontejneru. Kako je II. okrivljenik priznao da je zajedno s I. okrivljenikom u vrijeme navedeno u izreci prvostupanjske presude bio u krugu trgovačkog društva a da su tamo ušli preko bodljikave žice no njegovo obrazloženje zbog čega su to učinili i što su tamo radili nije ni životno ni logično pa je bio u pravu prvostupanjski sud kada mu u tom dijelu nije povjerovao. Traseološko vještačenje nije u suprotnosti s utvrđenjem prvostupanjskog suda da su okrivljenici hodali po krugu trgovačko društva i da su bili i pred vratima koja su obijena već ga u dobroj mjeri i potvrđuju. Tako je neosnovan žalbeni navod ovoga okrivljenika da je prvostupanjski sud u obrazloženju naveo da su tragovi obuće bili vidljivi od trafostanice do kontejnera jer takvog navoda u obrazloženju pobijane presude nema. Da li su okrivljenici ušli ili nisu ušli u zgradu trafostanice nije odlučna činjenica,odlučna činjenica koju je i utvrdio prvostupanjski sud je da su podesnim alatom obili vrata na zgradi trafostanice s namjerom da iz toga prostora uzmu i zadrže vrednije stvari. Stoga su okrivljenici nakon obijanja i otvaranja vrata vizualnim pregledom mogli uočiti što se tamo nalazi odnosno vidjeti da tamo nema stvari koje bi mogli otuđiti. Da su vrata trafostanice bila svježe obijena potvrdio je svjedok JV ali su to potvrdili i drugi već navedeni svjedoci tako da je ta činjenica po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda pravilno utvrđena. Istina je da se u prostoriji u koju su okrivljenici provalili nalazio transformator koji ima svoju vrijednost no drugo je pitanje zašto ga okrivljenici kritične zgode nisu otuđili. Najvjerojatnije ga zbog težine nisu mogli samo tako odnijeti a nisu imali potreban alat da ga rastavljaju u dijelove,a moguće je da su i ostali u plastičnom kontejneru preko noći da bi sutradan nastavili s djelom. U svakom slučaju se ne radi o nepodobnom pokušaju kako to tvrdi II. okrivljenik u žalbi. Zbog svega naprijed navedenog nije osnovana žalba II. okrivljenika niti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

14. Nije osnovana žalba II. okrivljenika niti zbog pogrešne primjene kaznenog zakona. II. okrivljenik je samo najavio žalbu iz ovoga žalbenog razloga no u sadržaju žalbe ne pojašnjava u čemu se sastoji ta povreda. Ispitujući pobijanu presudu iz ovoga žalbenog razloga po službenoj dužnosti ovaj drugostupanjski sud nije našao takvu povredu kaznenog zakona na štetu okrivljenika.

15. Kao i kod I. okrivljenika osnovana je i žalba II. okrivljenika DV zbog odluke o kazni. Po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda,prvostupanjski sud je prilikom odmjeravanja kazne zatvora za II. okrivljenika precijenio otegotne okolnosti na njegovoj strani u vidu dosadašnje osuđivanosti,a nije u dovoljnoj mjeri cijenio one olakotne okolnosti kojih na strani II. okrivljenika ima. U prvom redu valja istaknuti da je kazneno djelo ostalo u pokušaju pa je po odredbi članka 34.stavak 2.KZ/11 okrivljenika bilo moguće i blaže kazniti odnosno osuditi ga na kaznu zatvora i manju od zakonom propisan kazne od šest mjesec zatvora,no to i po mišljenju ovoga drugostupanjskog suda ne bi postiglo specijalno prevenciju kao svrhu kažnjavanja. Unatoč višestrukoj osuđivanosti II. okrivljenika,činjenica da je otac dvoje koje uzdržava te da je djelo ostalo u pokušaju pa nije nastupila nikakva šteta niti su okrivljenici pribavili bilo kakvu korist te da su pokušali ukrasti stvar koja je već petnaest godina izvan uporabe i zapuštena ukazuje da je kazna zatvora u trajanju od tri godine zatvora prestrogo odmjerena te da se ista svrha koja se postiže tom kaznom može u cijelosti postići i kaznom zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca.

16. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 476. stavak 1. točke 1. i 2. ZKP/08. ovaj drugostupanjski sud u pobijanoj presudi nije našao povreda odredaba kaznenog postupka na koje u povodu žalbe pazi po službenoj dužnosti niti povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika na koje pazi po službenoj dužnosti.

17. Budući da je osnovana žalba I. okrivljenika i II. okrivljenika zbog odluke o kazni ovaj drugostupanjski sud je prihvatio njihovu žalbu u dijelu koji se odnosi na odluku prvostupanjskog suda o kazni te je na temelju članka 486.stavak 1.ZKP/08 ovom presudom preinačio prvostupanjsku presudu u odluci o kazni te I. okrivljenika NV i II. okrivljenika DV osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca.

17.1. Drugostupanjski sud je našao da nisu osnovane žalbe I. okrivljenika NV i II. okrivljenika DV u preostalom dijelu pa ih je u tom dijelu na temelju članka 482.ZKP/08 odbio kao neosnovane, te u nepreinačenom dijelu potvrdio prvostupanjsku presudu.

Slavonski Brod, 27.studeni 2024.

Predsjednik vijeća

Mirjana Madunić