1

                   Poslovni broj: 4 Gž-1379/2021-5                                                             

 

 

                                                

 

 

             REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

         Tome Skalice 2, Slavonski Brod             

 

                                                                                                                                             Poslovni broj: 4 Gž-1379/2021-5

 

 

 

U  I M E R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

             

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. P. iz D. V. OIB: … zastupanog po punomoćnici M. M., odvjetnici u Z. protiv tuženika A. o. d.d. Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. S., odvjetniku u Odvjetničkom društvu G.& P. d.o.o. Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 28. listopada 2021., poslovni broj: 21 Pn-2952/17-49, u sjednici vijeća održanoj 19. prosinca 2023.,

 

 

p r e s u d i o  j e   i   r i j e š i o j e

             

 

Žalba tuženika A. o. d.d. Z. djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća, dok se žalba tužitelja M. P. prihvaća u cijelosti te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 21 Pn-2952/17-49, od 28. listopada 2021.

 

a) potvrđuje u dijelu točke I izreke u kojem je tužitelju M. P. dosuđen iznos od 9.320,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. listopada 2017. do isplate po stopi određenoj u članku 29. Zakona o obveznim odnosima,

 

b) ukida pod točkom II, III i dijelu točke I izreke u kojem je tužitelju dosuđen parnični trošak u iznosu od 8.853,83 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 28. listopada 2021. do isplate  po stopi određenoj u članku 29. Zakona o obveznim odnosima te se u tom dijelu predmet vraća na ponovno suđenje. 

 

 

 

Obrazloženje

 

             

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

 

"I Nalaže se tuženiku A. o. d.d. isplatiti tužitelju M. P. iznos od 9.320,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. listopada 2017.godine do isplate kao i naknaditi mu prouzročen parnični trošak u iznosu od 8.853,83 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. listopada 2021.godine do isplate sve po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 15 dana.

 

II Odbija se tužitelj sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 19.404,00 kn kao previsoko postavljenim.

 

III Nalaže se tužitelju M. P. naknaditi tuženiku A. o. d.d. prouzročen parnični trošak u iznosu od 8.656,12 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. listopada 2021.godine do isplate sve po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a u roku od 15 dana."

 

2. Protiv prvostupanjske presude pravodobne i dopuštene žalbe podnijeli su tužitelj i tuženik.

 

3. Tužitelj prvostupanjsku presudu pobija u dijelu točke I izreke koji se odnosi na parnični trošak i u točki II i III izreke zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14;  dalje ZPP, koji se primjenjuje s obzirom na početak sudskog procesa 18. listopada 2017.), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje. Traži troškove žalbenog postupka.

 

3.1. U žalbi navodi da se ocjena postojanja doprinosa tužitelja šteti od 50% temelji na nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, bitnim povredama parničnog postupka i pogrešnoj primjeni materijalnog prava jer je prvostupanjski sud suprotno nalazu i mišljenju prometnog vještaka izveo pogrešan zaključak da je tužitelj djelomično prešao na kolnički trak osiguranika tuženika, a osiguranik tuženika na kolnički trak tužitelja, a da bi sudar bio izbjegnut da su se oba vozila kretala sredinom svoje prometne trake, dok iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da nije moguće utvrditi kretanje tužitelja prije sudara, da se u trenutku sudara tužitelj nalazio na svojoj prometnoj traci, da je do sudara došlo u prometnoj traci tužitelja, da se prije sudara i u trenutku sudara osiguranik tuženika nalazio dijelom u prometnoj traci tužitelja i da bi s obzirom na prelazak osiguranika tuženika na prometnu traku tužitelja sudar bio izbjegnut samo da se tužitelj kretao uz rub svoje prometne trake. Ističe da prometno vještačenje ne dopušta zaključak da bi eventualni propust tužitelja da kreće sredinom svoje trake bio u pravno relevantnoj uzročnoj vezi s nastankom štetnog događaja, već upućuje na prelazak osiguranika tuženika na tužiteljevu stranu kolnika, na kojoj je došlo do sudara, kao jedini pravno relevantni uzrok prometne nesreće, koju tužitelj ne bi izbjegao ni u slučaju propisnog kretanja sredinom prometne trake. Dalje navodi da je prvostupanjski sud pogrešno kao doprinos tužitelja uzeo u obzir nedopuštenost brzine kretanja te se bez stručnih znanja upustio u ocjenu adekvatnosti brzine i reakcije tužitelja, iako prilagođenost i utjecaj brzine na upravljivost vozilom nisu analizirani u prometnom vještačenju, uz činjenicu da se i osiguranik tuženika u kritično vrijeme kretao neopuštenom brzinom, ali da prvostupanjski sud o tome ne navodi ništa  te isto tako propušta navesti da je tužitelj nakon dopunskog vještačenja osporio bilo kakav svoj doprinos prometnoj nesreći. Stoga dalje tužitelj ističe da je u pogledu ocjene krivnje, presuda opterećena brojnim nejasnoćama, pogrešno i nepotpuno utvrđenim činjeničnim stanjem, nepravilnom ocjenom dokaza i razlozima koji su proturječni međusobno, kao i provedenim dokazima te bez valjanih razloga o odlučnim činjenica, zbog čega se presuda ne može ispitati pa su ostvarene povrede iz članka 354. stavka 1. ZPP-a i članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, što je uzrok i pogrešne primjene materijalnog prava.

 

3.2. Tužitelj je dalje mišljenja da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo pri odmjeravanju naknade zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 17.000,00 kn jer je tužitelj zadobio višestruke ozljede više tjelesnih područja (glave, ruke, vrata i leđa) koje su mu u dobi od 29 godina trajno oštetile funkciju kralješnice i smanjile životnu aktivnost u omjeru od 3%, a koje posljedice će isti trpjeti tijekom cijelog životnog  i radnog vijeka te da prvostupanjski sud nije pravilno vrednovao okolnosti koje opravdavaju dosudu štete i to višestruke RTG i EMNG snimke, imobilizaciju, mirovanje, uzimanje analgetika i sedativa, psihijatrijsko liječenje i fizioterapiju pa je tužitelju uskraćena adekvatna zadovoljština koja je ekvivalentna povredi prava osobnosti.

 

3.3. Osporava i odluku o parničnom trošku zbog pogrešno utvrđenog uspjeha stranaka u postupku te pogrešne primjene materijalnog prava pri odmjeravanju troškova tužitelja samo za četiri podneska  jer je tužitelj tijekom postupka imao veći broj podnesaka za koje smatra da su nedvojbeno  bili opravdani i da ih je prvostupanjski sud trebao priznati, ako ne po Tbr. 8/1 Tarife, onda po Tbr. 8/3 Tarife, a u tom dijelu odluka nema razloga, nerazumljiva je i ne može se ispitati pa je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a. Smatra da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno i priznavanjem parničnih troškova tuženiku jer pravičnost nalaže odmjeravanje parničnih troškova tužitelju sukladno uspjehu u sporu, uz troškove vještačenja koji se priznaju neovisno uspjehu u sporu.

 

4. Tuženik prvostupanjsku presudu pobija u točki I izreke preko dosuđenog iznosa od 8.320,00 kn, zbog pogrešne primjene materijalnog prava te pobija odluku o parničnom trošku, predlaže žalbu uvažiti i pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda te traži trošak žalbenog postupka.

 

4.1. U žalbi u bitnom  navodi, a uvažavajući utvrđene kriterije kao osnov za primjenu odredbi članka 1100. stavka 1. i stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, uz primjenu Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda RH iz 2020., da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava tužitelju kao pravičnu novčanu naknadu trebao dosuditi iznos od 15.000,00 kn pa bi s obzirom na doprinos tužitelja od 50% tužitelju pripadala novčana naknada u iznosu od 7.500,00 kn te tuđa pomoć i njega u iznosu od 420,00 kn i troškovi liječenja u iznosu od 400,00 kn, što predstavlja štetu u ukupnoj visini od 8.320,00 kn pa predlaže da se tužbeni zahtjev odbije preko iznosa priznatog žalbom. Smatra da je zbog opravdanih žalbenih razloga i odluka o parničnom trošku nezakonita.

 

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

6. Žalba tužitelja je osnovana, a žalba tuženika je djelomično osnovana. 

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti, zatim za tuđu pomoć i njegu te troškove liječenja, a ukupna šteta koju je tužitelj postavio konačnim tužbenim zahtjevom u iznosi 28.724,00 kn.

 

8. Iz prvostupanjskog postupka proizlazi:

 

- da se prometna nezgoda dogodila 1. siječnja 2017. u Imotskom i da su u prometnoj nezgodi sudjelovali tužitelj kao vozač policijskog službenog teretnog vozila reg. oznake … i osiguranik tuženika M. B. kao vozač osobnog automobila reg. oznake …,

 

- da je prema navodima tužbe od 18. listopada 2017., osiguranik tuženika osobnim automobilom prešao na suprotni kolnički trak pri čemu je došlo do sudara vozila kojim je upravljao tužitelj i vozila osiguranika tuženika,

 

- da zbog pretrpljenih ozljeda, tuđe pomoći njege i troškova liječenja tužitelj tužbom traži iznos od 15.300,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 17. listopada 2017. do isplate,

 

- da je tužitelj tijekom parničnog postupka priznao 20% doprinosa prometnoj nesreći, zatim je isti korigirao na 10% doprinosa te je nakon završenog prometnog vještačenja priznati doprinos povukao u cijelosti,

 

- da je tužitelj nakon provedenog medicinskog vještačenja podneskom od 25. rujna 2018., preinačio tužbeni zahtjev na ukupni iznos od 19.640,00 kn,

 

- da je tužitelj podneskom od 9. srpnja 2020. u skladu s izmijenjenim Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske preinačio tužbeni zahtjev na ukupan iznos od 28.724,00 kn

 

- da se tuženik protivio preinakama tužbenog zahtjeva te da je podnio prigovor zastare na preinačeni tužbeni zahtjev od 9. srpnja 2020.,

 

- da je u prekršajnom postupku Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, pravomoćnom presudom poslovni broj: Pp P-10/2019, osiguranik tuženika oslobođen od optužbe da bi dana 1. siječnja 2017. izazvao prometnu nesreću na način da se nije kretao sredinom obilježene prometne trake, već da je lijevim dijelom automobila prešao na sjevernu kolničku traku pa je došlo do kontakta između prednjeg lijevog dijela vozila kojim je iz suprotnog smjera, sjevernom kolničkom trakom upravljao tužitelj te da iz obrazloženja prekršajne presude proizlazi da je vještačenjem utvrđeno da se M. P., ovdje tužitelj, policijskim teretnim vozilom kretao brzinom od 108 km na sat i da se gotovo polovicom vozila, u momentu reagiranja oba vozača, nalazio na prometnom traku kojim se kretao osiguranik tuženika M. B., koji se u trenutku reagiranja kočenjem nalazio na svom prometnom traku,

 

- da je prometnim vještačenjem u ovom parničnom predmetu utvrđeno da je prema početku traga struganja metanih dijelova vozila osiguranika tuženika do sudara došlo u sjevernoj prometnoj traci po kojoj se kretalo vozilo tužitelja oko razdjelne crte te da je vještak položaj vozila osiguranika tuženika u trenutku sudara odredio prema tragovima kočenja njegovih prednjih kotača iz čega je utvrdio da je vozilo osiguranika tuženika za oko 0,35 m cijelom dužinom lijeve bočne strane prelazilo preko razdjelne linije u lijevu (sjevernu) traku po kojoj se kretalo vozilo tužitelja, da je osiguranik tuženika poduzeo radnju intenzivnog kočenja iz brzine od oko 63,1 km/h kada je bio udaljen oko 15,3 m od mjesta sudara, pri čemu je s oko 0,35 m širine svog vozila već bio u sebi suprotnoj lijevoj (sjevernoj) traci i da tehnički nije moguće isključiti da je u tom trenutku vozilo tužitelja djelomično prelazilo u sebi suprotnu (južnu) prometnu traku po kojoj se kretalo vozilo osiguranika tuženika, da je osiguranik tuženika uspio smanjiti brzinu na oko 58,8 km/h pa je tom brzinom udario u vozilo tužitelja koje se kretalo brzinom od oko 87,7 km/h, zatim da su se oba vozila neposredno prije i u trenutku štetnog događaja kretala po sredini svojih prometnih traka do prometne nezgode ne bi došlo, da bi s obzirom na prelazak osiguranika tuženika za oko 0,35 m u lijevu prometnu traku štetni događaj bio izbjegnut da se tužitelj vozilom kretao uz svoj desni sjeverni rub kolnika te da je na mjestu štetnog događaja brzina ograničena prometnim znakom na 50 km/h,

 

- da je nakon prigovora tuženika i pribavljenog prekršajnog spisa Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, poslovni broj: Pp P-10/2019, vještak dopunio nalaz i mišljenje na način da je utvrdio da gledano u smjeru kretanja vozila osiguranika tuženika, mjestu događaja prethodi lijevi zavoj i da je tužitelj neposredno prije sudara vozilom prošao lijevi zavoj te da zbog višestrukih zavoja nije moguće utvrditi kad su se vozači vozila prvi puta ugledali i kolika je bila međusobna udaljenost te gdje su se u tom trenutku nalazila vozila u odnosu na širinu kolnika, zatim da su pri očevidu pronađeni tragovi kočenja prednjih kotača vozila osiguranika tuženika, koji je reagirao radnjom intenzivnog kočenja prostorno za 15,3 m, a vremenski za 0,9 s prije mjesta sudara pa vračajući vozilo unatrag po tragovima kočenja, vozilo osiguranika tuženika se u trenutku poduzimanja radnje intenzivnog kočenja nalazilo s oko polovinom svoje širine u lijevoj prometnoj traci, namijenjenoj kretanju vozila iz suprotnog smjera, a kojom se kretao tužitelj, zatim da na kolniku nisu pronađeni tragovi kotača vozila tužitelja pa tehnički nije moguće isključiti mogućnost da u trenutku kada je osiguranik tuženika poduzeo radnju intenzivnog kočenja da je vozilo tužitelja djelomično prelazilo u sebi suprotnu prometnu traku po kojoj se kretalo vozilo osiguranika tuženika,

 

- da je nakon daljnjih prigovora tuženika i pozivanja na vještačenje prometnog vještaka V. U. iz prekršajnog spisa, vještak iskazao da je nerealno utvrđenje vještaka koji je vještačio u prekršajnom spisu da se tužitelj kretao brzinom od 108,2 km/h na ovakvom dijelu ceste, a na što ne upućuju niti nastala oštećenja u prometnoj štetnom događaju te da mu je nepoznat uzrok zbog kojeg je navedeno da je tužitelj u trenutku reagiranja kočnicom bio polovinom svog vozila na prometnom traku osiguranika tuženika kada na kolniku nisu pronađeni tragovi kočenja vozila tužitelja te je nepoznat njegov način kretanja prije štetnog događaja, međutim trag vozila osiguranika tuženika upućuje da se vozilo osiguranika tuženika u trenutku poduzimanja radnje kočenja nalazilo djelomično na sebi suprotnoj polovini kolnika,

 

- da je medicinskim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj u prometnoj nesreći zadobio natučenje čeonog dijela glave, natučenje lijeve polovine lica, trzajnu ozljedu vrata, oguljotine lijeve natkoljenice te oguljotine lijeve podlaktice te da je vještak utvrdio jačinu i trajanje tjelesnih boli i straha, duševne boli zbog umanjenja općih životnih aktivnosti od 3% i potrebnu tuđu pomoć i njegu,

 

-  da je prvostupanjski sud utvrdio doprinos tužitelja prometnoj nezgodi od 50% i da je tužitelju dosudio naknadu štete zbog povrede prava osobnosti i naknadu materijalne štete u iznosu od 9.320,00 kn, dok je s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 19.404,00 kn tužitelj odbijen.

 

9. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo u odnosu na dosuđeni iznos naknade štete od 9.320,00 kn, a što proizlazi iz utvrđenog intenziteta i trajanja tjelesnih bolova, intenziteta i jačine straha, duševnih boli zbog smanjenja općih životnih aktivnosti i potrebne tuđe pomoći i njege te Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., broj Su-IV-47/2020-5 pa je žalba tuženika zbog pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na dosuđujući dio naknade štete neosnovana te u tom dijelu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a.

 

10. U odnosu na žalbu tužitelja, ovaj sud ispitujući pobijanu odluku u granicama žalbe te ujedno pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. 11 i 14. ZPP-a, u svezi članka 365. stavka 2. ZPP-a, nalazi ostvarenom bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a u odnosu na točku II i III izreke prvostupanjske presude te u odnosu na dio točke I u kojoj je dosuđen parnični trošak, a na koju se povredu ujedno poziva i tužitelj jer u odnosu na odlučne činjenice prostoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika s iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika pa prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. 

 

11. U razlozima presude prvostupanjski sud navodi da je tužitelj prilikom izlaska iz zavoja očito prešao središnju razdjelnu traku kolnika zbog neprilagođene brzine vožnje i dijelom vozila prešao na suprotni kolnički trak u kojem trenutku je naišlo vozilo osiguranika tuženika pa ocjenjuje odgovornost za prometnu nesreću oba sudionika u istom omjeru od 50%.

 

12. Ovakvi navodi prvostupanjskog suda suprotni su nalazu i mišljenju prometnog vještaka, što je utjecalo na zaključak prvostupanjskog suda u svezi doprinosa tužitelja štetnom događaju, a time i na visinu štete. Naime, prema nalazu i mišljenju prometnog vještaka, adekvatna uzročna veza s prometnom nezgodom postoji u činjenici da se vozilo osiguranika tuženika u trenutku udara nalazilo na lijevoj strani kolnika namijenjenoj za promet iz suprotnog smjera za 0,35 m cijelom dužinom lijeve bočne strane i da se u trenutku poduzimanja radnje intenzivnog kočenja nalazilo s oko polovinom svoje širine u lijevoj prometnoj traci namijenjenoj za kretanje vozila iz suprotnog smjera, što je utvrđeno vraćanjem vozila osiguranika tuženika unatrag po njegovim tragovima kočenja te da je tužitelj mogao izbjeći prometnu nezgodu samo da se vozilom kretao uz svoj desni rub kolnika. S duge strane vještak ne može odrediti kretanje tužitelja prije prometne nesreće jer nema materijalnih tragova pa stoga ne može isključiti da je u trenutku kada je osiguranik tuženika poduzeo radnju intenzivnog kočenja (za 15,3 m), vozilo tužitelja djelomično prelazilo u sebi suprotnu traku. Dakle, vještak nije ostavio niti hipotetsku mogućnost da je u trenutku samog udara, vozilo tužitelja prelazilo na suprotnu prometnu traku, a kako obrazlaže prvostupanjski sud, a konstrukcija prvostupanjskog suda prema kojoj su oba vozila prelazila u suprotnu prometnu traku u trenutku sudara, ne odgovara materijalnim tragovima na kolniku koji su utvrđeni očevidom, kao niti oštećenjima na vozilima. Prometna nezgoda dogodila se na prometnoj traci u kojoj se kretao tužitelj za 0,35 m od razdjelne crte i prema nalazu vještaka u izravnoj je uzročnoj vezi s prometnom nesrećom. Osim toga, vještak nije doveo niti brzinu kretanja tužitelja pa tako niti tuženika, u adekvatnu uzročnu vezu s prometnom nezgodom niti je na ove okolnosti ispitan. Stoga osnovano tužitelj žalbom ukazuje da je odluka prvostupanjskog suda proturječna nalazu i mišljenju prometnog vještaka i provedenim dokazima u postupku i da je prvostupanjski sud utvrđujući jednaki doprinos prometnoj nezgodi oba vozača, počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, zbog čega se prvostupanjska presuda u odnosu na točku II izreke ne može ispitati.

 

13. Osim navedene bitne povrede odredbi parničnog postupka prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo u odnosu na istaknuti materijalno pravni prigovor zastare na preinačeni dio tuženog zahtjeva od 9. srpnja 2020., o kojoj primjeni materijalnog prava drugostupanjski sud vodi računa po službenoj dužnosti na temelju članka 365. st. 2. ZPP-a. Najprije je za reći da je iz obrazloženja prvostupanjske presude vidljivo da je prvostupanjski sud pravilno dopustio preinaku tužbe, iako o tome nije donio rješenje kako to propisuje odredba članka 190. stavka 8. ZPP-a, međutim to u ovom dijelu nije utjecalo na zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude. Člankom 39. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, objavljenom u „Narodnim novinama“, broj 70/19 (dalje: ZIDZPP), koji je stupio na snagu 1. rujna 2019. je propisano da se u članku 190. iza stavka 1. dodaje novi stavak 2. koji glasi: ''Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka'' te se sukladno odredbi članka 117. stavka 2. ZIDZPP odredba članka 39. ZIDZPP primjenjuje se na sve postupke u tijeku. Međutim, suprotno pogrešnom stavu prvostupanjskog suda da preinačena tužba nema karakter novog zahtjeva glede početka i tijeka roka zastare u odnosu na početno postavljeni tužbeni zahtjev jer da je riječ o istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi od početka samog postupka zbog čega se ne može reći da je riječ o drugom obliku štete pa da je stoga prigovor zastare koji istakao tuženik neosnovan, ovaj sud ističe da se u slučaju preinake tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva pitanje zastare se ocjenjuje samostalno, tako da je za dio tražbine na koji se odnosi preinačenje tužbe za ocjenu pitanja zastare bitan dan preinake tužbe, jer po preinačenoj tužbi, od trenutka kada je preinaka izvršena, teče nova parnica sa svim procesno pravnim i građansko pravnim posljedicama. Prema odredbi članka 230 stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje ZOO) tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala. Štetni događaj bio je 1. siječnja 2017., preinaka tužbe u odnosu na koju je tuženik istakao prigovor zastare učinjena je 9. srpnja 2020. Tužitelj je za štetu saznao završetkom liječenja, a činjenicu kada je završeno liječenje prvostupanjski sud nije utvrdio i na  te okolnosti nije ispitao liječnika vještaka pa je zbog pogrešnog pravnog stava prvostupanjski sud propustio utvrditi bitne činjenice na temelju kojih se odlučuje o istaknutom prigovoru zastare, slijedom čega o materijalno pravnom prigovoru zastare ne može odlučiti niti drugostupanjski sud.

 

14. Stoga je iz svih navedenih razloga djelomično odbijena je žalba tuženika na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a i potvrđena prvostupanjska odluka u točki I izreke u odnosu na dosuđujući dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 9.320,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom jer u tom dijelu ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, dok je u prihvaćena žalba tužitelja na temelju članka 369. stavka 1. ZPP-a u odnosu na točku II izreke presude kojom je odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 19.404,00 kn zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

15. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka, uvažavajući utvrđenja iz ovog drugostupanjskog rješenja te će provesti novu glavnu raspravu (članak 377. stavak 1. ZPP-a) i saslušati prometnog vještaka na okolnosti postoji li uzročno posljedična veze između brzine kretanja tužitelja i osiguranika tuženika i prometne nesreće te će ponovno odlučiti je li tužitelj doprinio prometnoj nesreći i eventualno u kojem postotku, vodeći pri tome računa o pravnim stavovima ovog suda, zatim će pozvati medicinskog vještaka na dopunu nalaza i mišljenja ili će istog saslušati na glavnoj raspravi na okolnosti trajanja liječenja tužitelja i završetka liječenja te će osim toga detaljno ispitati vještaka u svezi pojačanih napora tužitelja u svakodnevnom životu zbog smanjenja životne aktivnosti od 3% i ograničenja u životnim aktivnostima, nakon čega će analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu i zakonitu odluku, koju će valjano obrazložiti sukladno članku 338. stavku 4. ZPP-a, a uvažavajući sve posljedice koje je tužitelj imao zbog prometne nesreće, težinu i intenzitet tjelesnih boli i straha, neugodnosti pri liječenju, dužinu i trajanje liječenja te Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020 i 15. lipnja 2020. te će donijeti odluku o prigovoru zastare na preinačeni dio tužbenog zahtjeva, uvažavajući dan konačnog završetka liječenja tužitelja i članak 230. stavak 1. ZOO-a.  

 

16. U odnosu na dosuđene parnične troškove prihvaćene su žalbe tužitelja i tuženika jer je prvostupanjski sud pri odluci o parničnom trošku počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, o kojoj povredi ovaj sud vodi računa po službenoj dužnosti, a na koju se ujedno poziva i tužitelj, s obzirom da odluka o parničnom trošku nema razloga o odlučnim činjenica i ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.  Prvenstveno, pravilno tužitelj ističe da mu je prvostupanjski sud priznao nagradu za  samo četiri podneska, a iz prvostupanjske presude nije vidljivo za koje je podneske priznata naknada, a za koje nije, zatim zašto nije primijenjen Tbr. 8/3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika za preostale podneske i koji podnesci nisu bili potrebni u parničnom postupku. Osim navedenog prvostupanjski sud je bio dužan primijeniti odredbu članka 28. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19; dalje ZIDZPP), koja se odredba primjenjuje na temelju članka 117. stavka 3. ZIDZPP, na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ZIDZPP-s nije donesena prvostupanjska odluka. Stoga je prvostupanjski sud, na temelju članka 154. st. 2. ZPP/19 (članak 28. ZIDZPP),  ako su stranke djelomično uspjele u parnici bio obvezan najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od stranaka uspjela, zatim od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, a nakon toga utvrditi iznos pojedinih i ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici, a koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Također je prvostupanjski sud dužan voditi računa da su vještačenja bila potrebna radi utvrđenja osnova i visine tužbenog zahtjeva i da ne ulaze u postotak uspjeha u sporu.

 

17. Iz navedenih razloga, na temelju članka 369. stavka 1. ZPP-a, ukinuta je prvostupanjska odluka u točki I izreke u dijelu u kojem je dosuđen parnični trošak tužitelju u iznosu od 8.853,83 kn i u točki III kojom je dosuđen parnični trošak tuženiku u iznosu od 8.656,12 kn te će prvostupanjski nakon ponovljenog suđenja donijeti pravilnu i zakonitu odluku o parničnim troškovima, bez bitnih povreda postupka te će ujedno na temelju članka 166. stavka 3. ZPP-a odlučiti i o troškovima žalbenog postupka.

 

18. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

 

Slavonski Brod, 19. prosinca 2023.

 

                                                                                                      Predsjednica vijeća

 

Irena Dikanović-Terzić