REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-4253/2024
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Sanje Gospočić kao predsjednice vijeća te Mladena Genca i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Dubravke Besednik Horak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika HP, zbog prekršaja iz članka 132. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 5. Zakona o trošarinama (Narodne novine broj: 106/18., 121/19. i 144/21.), odlučujući o prigovoru okrivljenika HP, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Središnjeg ureda, Sektora za mobilne jedinice, Područne jedinice – Službe za mobilne jedinice Zadar od 4. travnja 2024., broj: 29/2024, Klasa: 471-01/23-06/2679, Ur. broj: 513-02-1978/6-24-8 na sjednici vijeća održanoj 27. studenog 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Prihvaća se prigovor okrivljenika HP te se preinačuje pobijani prekršajni nalog u odluci o kazni na način, da se okrivljeniku za prekršaj iz članka 132. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 5. Zakona o trošarinama, činjenično i pravno opisanog izrekom tog prekršajnog naloga, temeljem citiranog zakonskog propisa, uz primjenu odredbe članka 37. stavka 3. točke 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 114/22., 118/18. i 114/22.) izriče novčana kazna u iznosu od 1.000,00 (tisuću) eura, koju kaznu je temeljem odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona dužan platiti u 4 jednaka mjesečna obroka, s time da je prvi obrok dužan platiti u roku od 30 dana od dana primitka ove presude, dok je ostale obroke dužan platiti u roku od 30 dana od dana uplate prethodnog obroka.
Sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u navedenom roku, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.
II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c u svezi odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik GP dužan je platiti paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 30,00 (trideset) eura, u roku od 30 dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom okrivljenik GP proglašen je krivim, zbog prekršaja iz članka 132. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 5. Zakona o trošarinama, činjenično i pravno opisanog izrekom tog prekršajnog naloga te mu je temeljem citirane zakonske odredbe, uz primjenu odredbe članka 37. Prekršajnog zakona, izrečena novčana kazna u iznosu od 3.980,00 (tritisućedevetstoosamdeset) eura.
2. Istim prekršajnim nalogom, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 15,00 (petnaest) eura.
3. Protiv citiranog prekršajnog naloga, okrivljenik je sukladno odredbi članka 237. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona podnio prigovor zbog izrečene novčane kazne.
4. U podnijetom prigovoru okrivljenik u bitnom navodi kako je odmjerena novčana kazna za njega previsoka, budući ima mala primanja, apostrofirajući također i svoju raniju prekršajnu nekažnjavanost, predlažući stoga da se ista smanji, odnosno podredno da ga se oslobodi njezinog plaćanja.
5. Prigovor je osnovan.
6. Rješavajući predmet i ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. u svezi odredbe članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu - ovaj Sud), nalazi da istim nisu počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, da nisu počinjene povrede odredbi materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika, niti je u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Ispitujući nadalje, pobijani prekršajni nalog uz ocjenu navoda prigovora kojima okrivljenik ukazuje kako je odmjerena novčana kazna prestroga, a uzimajući u obzir sve subjektivne i objektivne okolnosti koje u smislu odredbe članka 36. stavka 1. i stavka 2. Prekršajnog zakona utječu na odmjeravanje kazne, kao što su stupanj krivnje, opasnost djela i svrha kažnjavanja, ovaj Sud je našao da se u konkretnom slučaju, svrha kažnjavanja može postići primjenom instituta ublažavanja kazne sukladno odredbi članka 37. stavka 3. točke 2. Prekršajnog zakona.
8. Naime, iz obrazloženja odluke o kazni vidljivo je kako izdavatelj prekršajnog naloga tek paušalno navodi da su cijenjene sve okolnosti koje utječu na visinu kazne, a naročito težina učinjenog prekršaja i njegove posljedice, ne konkretizirajući međutim na strani okrivljenika niti jednu bilo olakotnu, bilo otegotnu okolnost.
9. Budući okrivljenik navodima prigovora ne osporava počinjenje prekršaja koji mu je stavljen na teret, pridonoseći takvim svojim ponašanjem brzom i efikasnom okončanju postupka, pri čemu u spisu predmeta nema nikakvih relevantnih podataka iz kojih bi bilo vidljivo da je ranije pravomoćno prekršajno kažnjavan zbog počinjenja nekog istog ili istovrsnog prekršaja, koja je okolnost izdavatelju prekršajnog naloga u vrijeme odlučivanja bila poznata, ali ju je isti propustio cijeniti, a posebice vodeći računa o načelu kako izrečena novčana kazna mora predstavljati primjerenu društvenu osudu za počinjeno djelo, ovaj Sud je preinačio odluku o kazni ublažavanjem odmjerene novčane kazne na način da je istu izrekao u iznosu koji je znatno ispod zakonom propisanog posebnog minimuma novčane kazne, koja je za počinitelja obrtnika odnosno osobu koju obavlja drugu samostalnu djelatnost za inkriminirani prekršaj propisana u iznosu od 7.963,37 do 132.722,81 eura.
10. U tako odmjerenoj novčanoj kazni, pravilan su odraz pronašle utvrđene olakotne okolnosti, kao i izostanak bilo koje otegotne okolnosti na strani okrivljenika koja bi se subjektivno ticala okrivljenika, pa takva novčana kazna po mišljenju ovog Suda, odgovara okolnostima konkretnog slučaja i individualizirana je u dovoljnoj mjeri.
11. Ovaj Sud je mišljenja kako je takva novčana kazna primjerena težini i društvenoj opasnosti počinjenog prekršaja i kako je opravdano očekivati da će se ovako odmjerenom novčanom kaznom postići kako opća tako i posebna svrha kažnjavanja, te utjecati na okrivljenika, ali i na sve druge da ubuduće ne čine takva ili slična protupravna djela.
12. Konačno, kako zakon izričito ne propisuje da će se okrivljenik za počinjeni prekršaj osloboditi od kazne (članak 38. stavak 1. Prekršajnog zakona) niti su po mišljenju ovog drugostupanjskog suda ispunjeni uvjeti koji bi mogli opravdati fakultativno oslobođenje od kazne (članak 38. stavak 2. Prekršajnog zakona), navod okrivljenika da se odmjerena novčana kazna „ukine“, posredno predlažući da ga se oslobodi od kazne, bez osnova je.
13. Treba istaknuti, da će se u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati plaćenom u cjelini, ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u za to određenom roku, pri čemu je prilikom određivanja roka za plaćanje novčane kazne u smislu odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona, ovaj Sud vodio računa o visini izrečene novčane kazne te je odobrena obročna otplata iste.
14. Budući se odluka o troškovima izdavanja prekršajnog naloga temelji na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.a u svezi odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, ista je zakonita i valjana.
15. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka određenih u točki II izreke ove drugostupanjske presude, temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c u svezi odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota za okrivljenika, određena u okviru raspona od 13,27 do 663,61 eura (u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna sukladno ranije važećoj službenoj valuti u Republici Hrvatskoj) koji je propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje postupka.
16. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi članka 207. Prekršajnog zakona, presuđeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 27. studenog 2024.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Dubravka Besednik Horak, v. r.
Sanja Gospočić, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinskoj upravi, Središnjem uredu, Sektoru za mobilne jedinice, Područnoj jedinici – Službi za mobilne jedinice Zadar u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.
