Broj: Ppž-10060/2023
REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Roberta Završkog članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. VŠ, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17.,126/19., 84/21., 114/22.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave karlovačke, Policijske postaje Karlovac s ispostavom Vojnić, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Prekršajni odjel od 30. listopada 2023., broj: 27. Pp-1816/2023-5, u sjednici vijeća održanoj 27. studenog 2024.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se osnovanom žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave karlovačke, Policijske postaje Karlovac s ispostavom Vojnić, ukida se prvostupanjska presuda i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1.Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Karlovcu, Prekršajni odjel od 30. listopada 2023., broj: 27. Pp-1816/2023-5 na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okr. VŠ oslobođena je optužbe da bi, na način činjenično opisan u izreci presude počinila prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te je odlučeno da trošak prekršajnog postupka pada na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.
2.Protiv te presude tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava karlovačka, Policijska postaja Karlovac s ispostavom Vojnić pravodobno je podnio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.
3.Žalba je osnovana.
4.Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga koje tužitelj navodi u žalbi i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da osnovano tužitelj pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
5.U odnosu na pogrešno utvrđeno činjenično stanje žalbom se ističe da je sud okrivljenicu oslobodio optužbe u nedostatku dokaza ocjenjujući da se obratila bivšem suprugu nepristojnim riječima, a sam govor okrivljenice pri tome nema obilježja prekršaja već se može reći da je to kolokvijalni izričaj okrivljenice, a da sud nije u dovoljnoj mjeri niti pravilno ocijenio izvedene dokaze. Tužitelj se poziva na zapisnike o ispitivanju osumnjičenika i svjedoka pred policijom, smatrajući da je sud trebao uzeti iskaz OŠ kao relevantan pri utvrđivanju činjeničnog stanja te ističe da je kaznena prijava koju je podnijela okr. VŠ protiv OŠ zbog kaznenog djela „nametljivo ponašanje“ odbačena.
6.Opravdano tužitelj pobija presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, prigovarajući pritom ocjeni izvedenih dokaza od strane prvostupanjskog suda i sukladno tomu, pogrešnom zaključku da nema dovoljno dokaza da bi okrivljenica počinila prekršaj za koji se optužuje.
7.Naime, okr. VŠ se optužbom stavlja na teret da je počinila psihičko nasilje prema bivšem suprugu vrijeđajući ga putem mobitela točno određenim pogrdnim riječima navedenim u optužnom prijedlogu. Okrivljenica je priznala da je bivšeg supruga nazvala i rekla mu „u pičku materinu“, navela je da je to njezin kolokvijalni izričaj jer inače u životu koristi psovke, nije bivšem suprugu rekla riječi navedene u optužnom prijedlogu, nije ga psovala da bi ga uvrijedila time, misli da je bivši suprug sve to inscenirao i izmislio riječi kako bi njoj otežao život i naškodio.
8. Iz zapisnika o ispitivanju osumnjičenice VŠ i svjedoka OŠ pred policijom, koji su zakoniti dokazi u smislu čl. 158. st. 6. i 7. Prekršajnog zakona, vidljivo je da su iskazivali identično kao pred prvostupanjskim sudom, okr. VŠ je navela da je OŠ rekla:“Marš u pičku materinu, zašto me više ne pustiš na miru, ajmo se naći svi zajedno večeras u 22:00 sata pa da to riješimo“, dok je OŠ u svojstvu svjedoka pred policijom naveo da mu je okrivljenica uputila riječi navedene u optužnom prijedlogu, a pred prvostupanjskim sudom da mu je okrivljenica rekla „jebem ti mater“, a majka mu je umrla i to ga je jako uznemirilo, a to mu je ponovila više puta.
9. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi, u bitnom, da je sud okrivljenicu oslobodio optužbe u nedostatku dokaza jer je poricala da bi bivšem suprugu uputila riječi prema optuženju i da je identično kazivala pred policijom u svojstvu osumnjičenika i pred sudom kao okrivljenica, dok je ošt. svjedok pred policijom teretio okrivljenicu da mu je izgovorila riječi prema optuženju, dok je na sudu iskazao da mu je okrivljenica uputila riječi „jebem ti mater“, što ga je uznemirilo jer mu je majka umrla. Slijedom navedenog, sud zaključuje da se okrivljenica obratila suprugu nepristojnim riječima, a sam govor okrivljenice pri tome nema obilježja prekršaja već se može reći da se okrivljenica tako izražava, a kako je bila u braku sa svjedokom to se smatra da takav izričaj od strane svoje bivše supruge nije prvi puta čuo, već je očito s tim upoznat.
10. Dakle, iz ovakvog obrazloženja vidljivo je, iako to sud izrijekom ne navodi, da je obranu okrivljenice sud cijenio istinitom, a iskaz svjedoka OŠ nevjerodostojnim, iako nije dao jasne razloge za takvu svoju odluku. Naime, sud navodi da je brak između okrivljenice i svjedoka razveden, da su odnosi loši, da je svjedok kažnjavan zbog nasilja u obitelji, a okrivljenica je neosuđivana, da se vodi sudski postupak zbog kaznenog djela nametljivog ponašanja protiv OŠ te stoga ima razloga povjerovati obrani okrivljenice. Međutim, prvostupanjski sud nije cijenio da se okrivljenik u prekršajnom postupku može braniti kako želi, nije dužan govoriti istinu, odnosno može se braniti i neistinom. S druge strane, svjedok je dužan govoriti istinu i u tome je i razlika u upozorenjima okrivljenika i svjedoka prije ispitivanja. Pri tome treba imati u vidu da je svjedok ispitan kritičnog dana u 13:45 sati, neposredno nakon događaja u 13:00 sati, kada su sjećanja na događaj svježa i neopterećena protekom vremena i međusobnim odnosima, dok je svjedokinja ispitana kasnije, u 21:45 sati, dakle, nakon određenog proteka vremena. Pri tome nije od utjecaja da je svjedok na glavnoj raspravi samo parcijalno ponovio riječi koje mu je uputila okrivljenica, budući da postoji realna mogućnost da su mu zbog proteka vremena u sjećanju ostale upravo psovke u odnosu na majku, koje su ga posebno uznemirile zbog činjenice da mu je majka preminula.
11.Kraj ocjene izvedenih dokaza od strane prvostupanjskog suda i utvrđenja objektivnih činjenica, za sada proizlazi kako se ne mogu prihvatiti razlozi prvostupanjskog suda kojima se rukovodio zaključivši da nema dokaza da je okrivljenica počinila djelo prekršaja za koje ju se tereti. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije dovoljno kritički i savjesno ocijenio provedene dokaze u cilju pravilnog i točnog utvrđenja činjenica koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke.
12.Slijedom iznijetog, proizlazi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno i da je žalba tužitelja osnovana, radi čega je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, u kojem će ponovno provesti sve već provedene dokaze, po potrebi i druge, te pravilnom i kritičkom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.
13. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 27. studenog 2024.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Koraljka Polak Medaković, v. r.
Gordana Korotaj, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenicu, oštećenika i tužitelja.
